Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1181/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina -Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Pula, Marulićeva 1, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-789/20-124 od 13. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-789/20-124 od 13. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži isplata iznosa od 79.861,88 kn, zatim iznosa od 96.238,23 kn te, s naslova rente za izgubljenu zaradu, mjesečnih iznosa od 1.768,33 kn počevši od 26. rujna 2020. pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da se dospjeli iznosi rente od 3.536,66 kn plate odjednom, sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u izreci predmetne presude. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 324,00 kn u roku 15 dana, dok je toč. III. izreke u cijelosti odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu štete s naslova izgubljene zarade i mjesečne rente, za koju tvrdi da joj je nastala kao posljedica prometne nezgode od 18. srpnja 2009.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je tužiteljica 18. srpnja 2009. doživjela prometnu nezgodu,

- da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 1997. tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu čistačice kod poslodavca TRIO I d.o.o.,

- da je 15. lipnja 2012. donesena odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom sklapanja izmijenjenog ugovora,

- da je navedena odluka donesena radi profesionalne nesposobnosti za rad, nemogućnosti radnika da uredno izvršava svoje obveze iz radnog odnosa,

- da je 1. rujna 2012. zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa nepunim radnim vremenom u trajanju od 20 sati tjedno,

-da je tuženik isplatio tužiteljici dio izgubljene zarade za period bolovanja od rujna 2011. do svibnja 2012.

7. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještakinje dr. Sanje Prpić, specijaliste medicine rada, od 5. studenog 2013. prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica kao posljedice predmetne prometne nesreće pretrpjela: natuke po tijelu, trzajnu povredu vratne kralježnice i akutnu reakciju na stres. Nalazila se na bolovanju od 27. srpnja do 14. kolovoza 2009., od 4. do 6. studenog 2009., od 4. lipnja do 17. rujna 2010., od 12. rujna 2011. do 25. svibnja 2012. i od 2. do 31. srpnja 2012. te su sva navedena bolovanja uvjetovana isključivo posljedicama prometne nezgode. Protekom vremena tegobe su se najviše izrazile u desnom koljenom zglobu zbog čega je dva puta operirana i podvrgnuta rehabilitacijama te je usporedno liječena po psihijatru. Osim navedenih povreda, tužiteljica je imala i druge zdravstvene tegobe zbog kojih je liječena. Priroda ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi te posljedične degenerativne promjene nastale na njenom lokomotornom sustavu sigurno mogu otežavati i povremeno onemogućavati tužiteljicu u obavljanju svakodnevnih životnih i radnih aktivnosti, ali se to ne može ocijeniti kao invalidnost, što je pravilno utvrđeno od strane invalidske komisije HZMO-a. Zaostale posljedice iz prometne nezgode mogu samo povremeno ometati tužiteljicu u obavljanju radnih zadataka pa će u tim periodima biti privremeno nesposobna za rad.

8. Usmenom dopunom nalaza i mišljenja od 6. svibnja 2014. vještakinja je navela da, iz do sada prikupljene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice, priroda povrede nije takva da bi uzrokovala trajni invaliditet. Iz provedenog ortopedskog vještačenja po vještaku dr. Milatu, koje vještačenje je provedeno u predmetu posl. br. P-201/11 koji se vodio između istih stranaka u povodu istog štetnog događaja radi naknade neimovinske štete, proizlazi da bi umanjenje životne i radne aktivnosti zbog posljedica prometne nezgode bilo 13%, međutim dr. Prpić ne može zaključiti da kod tužiteljice postoji invaliditet ili trajno umanjenje radne sposobnosti za više od 50%. Umanjenje životne aktivnosti od 13% može povremeno uzrokovati tužiteljičinu nesposobnost za rad, kada će ista koristiti bolovanje. Zaključuje kako posljedice predmetne povrede nisu uzrok invalidnosti u toj mjeri da bi isto iziskivalo odluku o skraćenom radnom vremenu, odnosno procjenu invalidnosti, te je tužiteljica potpuno radno sposobna sa određenim ograničenjima u situacijama kada se akutiziraju tegobe koje ima.

9. Na temelju dopune vještačenja po vještakinji dr. Sanji Prpić od 24. ožujka 2015., a koje je provedeno zbog okolnosti što je tijekom trajanja postupka i liječenje tužiteljice bilo u tijeku, slijedom čega je dostavljena i dodatna medicinska dokumentacija, prvostupanjski je sud utvrdio da tužiteljica još uvijek provodi dijagnostičko-terapijske postupke tako da će ocjena o njenoj radnoj sposobnosti ili invalidnosti biti donesena po završetku tih postupaka. Naknadno obavljeni zahvati i pregledi nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama iz štetnog događaja. Tužiteljica od mladosti ima problema u mišićno-koštanom sustavu u području donjeg dijela kralježnice. U niti jednom nalazu po predmetnom štetnom događaju nema spomena o povredi slabinske kralježnice. Bolovanje tužiteljice koje je prema zdravstvenom kartonu otvoreno 10. veljače 2014. i od tada neprekidno traje nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

10. Usmenim saslušanjem vještakinje provedenim na ročištu 8. veljače 2016. prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica imala operaciju u siječnju 2016., da dijagnostičko terapijski postupak nije okončan te da treba pričekati kako bi se moglo konačno ocijeniti radna sposobnost tužiteljice.

11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Deana Girotte, specijalista neurokirurga, od 19. kolovoza 2016., prvostupanjski sud utvrđuje da izvršeni medicinski zahvati (tri operacije LS kralježnice) nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama proizašlim iz prometne nezgode. Degenerativne promjene koštano- mišićnog sustava kod tužiteljice su se javile u ranoj mladosti, a koje su se kroz godine pogoršavale. Moguće je da je prometna nezgoda s posljedičnom povredom koljena u veoma maloj mjeri mogla dodatno pogoršati već postojeće koštano-mišićne tegobe slabinske kralježnice, a što predstavlja, prema procjeni vještaka, smanjenje opće životne aktivnosti od 2-3%.

12. Usmenim saslušanjem vještaka dr. Girotta i dr. Prpić provedenim na ročištu 20. ožujka 2017. prvostupanjski sud utvrđuje da je liječenje po osnovi povreda iz prometne nezgode definirano i završeno nakon operacije u siječnju 2016. Posljedice na slabinskom dijelu kralježnice sa aspekta prometne nezgode ocijenjene su u postotku od 2-3%. Vještakinja dr. Prpić je iskazala da je predmetna ozljeda iz prometne nezgode kod tužiteljice manjim dijelom doprinijela sveobuhvatnom zdravstvenom stanju, međutim da bi invalidnost postojala o tome mora odlučiti nadležno tijelo.

13. Na temelju dopune nalaza i mišljenja vještakinje dr. Prpić od 27. srpnja 2021., izrađenog na temelju izvršenog uvida u cjelokupni spis HZMO-a broj 145515 u kojem je odlučeno o gubitku radne sposobnosti tužiteljice, prvostupanjski sud utvrđuje da je istoj tijekom trajanja ovog postupka u dva navrata vještačena radna sposobnost. U prvom vještačenju od 24. travnja 2012. utvrđeno je da nema invalidnosti, a u vještačenju od 10. lipnja 2015. utvrđeno je da ne postoji smanjenje radne sposobnosti. Na tu odluku uložena je žalba koja je rješenjem od 3. studenog 2015. odbijena te je pokrenut upravni spor koji je rješenjem od 24. prosinca 2018. obustavljen. Rješenjem HZMO-a od 3. srpnja 2015. odbijen je zahtjev za utvrđivanjem postotka tjelesnog oštećenja. Vještačenjem od 21. srpnja 2020. utvrđeno je postojanje djelomičnog gubitka radne sposobnosti te tužiteljica može raditi najmanje 70% radnog vremena na poslovima iste ili slične razine obrazovanja. Takvo vještačenje je od strane sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja 28. kolovoza 2020. ocijenjeno pravilnim te je ocjena radne sposobnosti potvrđena.

14. Na temelju usmene dopune vještačenja od 16. veljače 2022. prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeđivanja tužiteljice u štetnom događaju i njezine radne nesposobnosti. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje dr. Girotta u odnosu na umanjenje životne aktivnosti isto ne bi moglo participirati u određenom postotku u bolovanju tužiteljice. Navedeni postotak od 2-3% je posve zanemariv u sveukupnom poremećaju zdravstvenog stanja tužiteljice. Posljedice predmetnog štetnog događaja su zanemarive i ne bi dovele same po sebi do invalidnosti. Vještačenje nadležnih tijela koje je procijenilo umanjenje ne participira u postotku tužiteljičinog bolovanja od veljače 2016. do kolovoza 2020. kada je na bolovanju bila zbog bolova u slabinskom djelu kralježnice. Zbog tih smetnji i tegoba, operativnih zahvata ocjenjena je njezina djelomična nesposobnost za obavljanjem posla.

15. Prvostupanjski je sud u potpunosti prihvatio nalaz te pisane i usmene dopune vještakinje dr. Prpić, budući su isti sačinjeni stručno i objektivno, u skladu sa pravilima struke te su potkrijepljeni medicinskom dokumentacijom, a u konačnici i pravomoćnim rješenjima ocjene radne sposobnosti HZMO-a.

16. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključno utvrđuje da kod tužiteljice postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti, a da je uzrok tome 100% bolest. Naime, tužiteljica je u prometnoj nezgodi zadobila tek blažu ozljedu vratne kralježnice i ozljedu desnog koljena uz prethodno registrirane degenerativne promjene na njezinom lokomotornom sustavu, koje su u konačnoj ocjeni invalidnosti glavni uzrok invalidnosti tužiteljice (100% bolest). Iz dopuna vještačenja proizlazi da svi naknadno obavljeni zahvati i pregledi, kao i bolovanja, nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljedama iz prometne nezgode, a postupku koji se vodio kod HZMO-a izdano je rješenje o profesionalno invalidnosti tužiteljice čiji je uzrok 100% bolest.

17. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice, dok je, s obzirom na rezultate dokaznog postupku, odbijen prijedlog tužiteljice za provođenjem novog vještačenja po specijalisti medicine rada, financijskog vještačenja, kao i dokaz njezinim ponovnim saslušanjem.

18. Cijeneći da je tuženik nesporno isplatio tužiteljici dio izgubljene zarade za period bolovanja od rujna 2011. do svibnja 2012., a da je za sva kasnija bolovanja utvrđeno da ne postoji uzročno posljedična veza s predmetnim štetnim događajem, prvostupanjski sud odlučuje kao u toč. I. izreke pobijane presude. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

20. Suprotno žalbenim navodima, okolnost da je tijekom postupka vještakinja dr. Prpić u više navrata usmeno i pisano dopunila nalaz i mišljenje ne upućuje na nesigurnost iste u njegovoj izradi niti dovodi u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja. Naime, veći broj dopuna osnovnog nalaza i mišljenja posljedica je iznesenih primjedbi od strane tužiteljice, a na koje se primjedbe vještakinja morala očitovati. Također, liječenje tužiteljice u vrijeme pokretanja predmetnog postupka nije bilo dovršeno, slijedom čega je ista kontinuirano dostavljala medicinsku dokumentaciju u spis koju je bilo potrebno vještačiti.

21. Nadalje, okolnost da je vještakinja medicine rada utvrdila da u razdoblju do siječnja 2018. ne postoji uzročna veza između umanjenja radne sposobnosti tužiteljice i posljedica ozljeda koje je zadobila u prometnoj nezgodi, dok je vještak neurokirurg ocijenio posljedice na slabinskom dijelu kralježnice s aspekta predmetne prometne nezgode s postotkom od 2-3%, ne utječe na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

22. Nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga dostavljen je u spis 19. kolovoza 2016., dok je njegovo usmeno saslušanje provedeno na ročištu 20. ožujka 2017. Međutim, iz rješenja HZMO-a od 9. rujna 2020. proizlazi da je tužiteljici isključivo zbog bolesti (100%) nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 24. siječnja 2020.

23. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi, između ostalog, da je prema nalazu i mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 21. srpnja 2020. kod osiguranice zbog bolesti dana 24. siječnja 2020. nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti. Navedeni nalaz i mišljenje dobio je suglasnost Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava 28. kolovoza 2020.

24. Uvidom u spis HZMO-a koji je priložen ovome predmetu, ovaj je sud utvrdio da iz mišljenja vještaka revizora od 28. kolovoza 2020., između ostalog, proizlazi da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji osiguranica zbog kroničnog bolnog sindroma lumbosakralne kralježnice tri puta operirana u Klinici za neurokirurgiju Rijeka te da je nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju vještak revizor suglasan budući da se radi o kroničnom bolnom sindromu leđa-FBSS, gdje su sve mogućnosti liječenja pokušane uz zaostalu bolnost te se stanje može smatrati trajnim.

25. Dakle, navedenim rješenjem nije utvrđena uzročno posljedična veza između posljedica prometne nesreće i djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice, već je isti isključivo uzrokovan bolesti 100%.

26. Premda je logično da bilo koja ozljeda na već narušeno zdravstveno stanje isto pogoršava, navedeno ne znači nužno da bi upravo ta ozljeda sama po sebi dovela do djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Vještakinja medicine rada pojasnila je na ročištu 16. veljače 2022. da je utjecaj posljedica prometne nezgode (u kontekstu nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga) na poremećaj sveukupnog zdravstvenog stanja tužiteljice posve zanemariv, a takav je zaključak potkrijepljen i rješenjem HZMO- a, odnosno vještačenjima provedenim u sklopu navedenog postupka. Dakle, i prema stajalištu ovoga suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kasnija bolovanja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama iz prometne nezgode, a koji zaključak je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom u spisu na temelju koje su provedena sva vještačenja vezana uz djelomičan gubitak radne sposobnosti tužiteljice.

27. U odnosu na okolnost da je vještakinja medicine rada na ročištu 20. ožujka 2017., između ostalog, navela da bi ozljeda iz prometne nesreće prema njezinoj ocjeni i dostupnim nalazima na radnu sposobnost tužiteljice mogla utjecati u postotku od 20 do 25%, potrebno je navesti da je sama vještakinja na istome ročištu također navela da je tužiteljicu potrebno prethodno pregledati, kao i da nadležno tijelo prethodno mora utvrditi postojanje invalidnosti. Međutim, kada je nadležno tijelo kasnije o odlučilo o invalidnosti, utvrdilo je da je njezin uzrok upravo bolest i to u omjeru od 100%. Sama se vještakinja na ročištu 16. veljače 2022. osvrnula na navedenu izjavu te pojasnila da su nakon svih provedenih postupaka vještačenja nadležnih tijela utvrdila da posljedice prometne nezgode ne participiraju u postotku tužiteljičinog bolovanja u periodu od veljače 2016. do kolovoza 2020.

27.1 Naime, navedeno je posljedica okolnosti što u trenutku podnošenja tužbe liječenje tužiteljice nije bilo završeno, slijedom čega niti sud niti vještaci nisu raspolagali sa svim relevantnim činjenicama te je upravo rješenjem HZMO-a od 9. rujna 2020. konačno utvrđen uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužiteljice.

28. U odnosu na žalbene navode da je vještakinja medicine rada trebala ponovno pregledati tužiteljicu, budući da je posljednji pregled tužiteljice od strane vještakinje bio 2013., valja navesti da je vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja od 27. srpnja 2021. pojasnila da je tužiteljica u međuvremenu dva puta vještačena radi radne sposobnosti te joj je na drugom vještačenju dodijeljena invalidnost, slijedom čega nije bilo potrebe za aktualnim pregledom tužiteljice.

29. Zaključno, vještakinja je jasno u nalazu i mišljenju (list 141 spisa) navela u kojim periodima je bolovanje tužiteljice bilo u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom, odnosno da je posljednje bolovanje koje je bilo posljedica predmetne nesreće zaključeno 31. srpnja 2012., slijedom čega se, suprotno žalbenim navodima, time očitovala i u odnosu na bolovanje u periodu od rujna 2012. do prosinca 2015. Štoviše, vještakinja je u daljnjim dopunama nalaza i mišljenja jasno isticala kako kasnija bolovanja tužiteljice nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom.

30. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude, a budući da tužiteljica nije uspjela žalbom, njezin je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke presude. O prijedlogu za oslobođenje od obveze plaćanja sudskih pristojbi odlučuje prvostupanjski sud.

U Rijeci 29. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec