Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-146/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja LG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara OIB:79991880130, Otona Kučere 1, Bjelovar, zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević Žak, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesne Vignjević Žak, Boška Žaka i Ane Žak, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-84/2023-19 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-84/2023-19 od 18. travnja 2025. u točkama I i II izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-84/2023-19 od 18. travnja 2025.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 4.394,84 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose koji su specificirani u točki I izreke, od dospijeća do isplate, u točki II izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznom kamatom od 18. travnja 2025. do isplate, dok je u točki III izreke odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura sa zateznom kamatom od 18. travnja 2025. do isplate.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužitelj podneskom od 5. ožujka 2025. indirektno povukao tužbu za dio utuženog razdoblja, koja razdoblja su navedena u izreci te odluke.

3. Protiv presude i rješenja je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP).

4. U žalbi protiv presude ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer da je obrazloženje u suprotnosti s provedenim dokazima. Naglašava da u nazočnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe prema čl. 186. b ZPP-a, jer da tužitelj raspolaže bitnom dokumentacijom za ovaj predmet i to Ugovorom o radu te obračunima isplaćenih plaća, koji sadrže sve podatke koji su potrebni za obračun prijeporne naknade. Navodi da je iz zapisnika sa glavne rasprave održane 14. ožujka 2025. jasno da je izvršen pritisak na punomoćnika žalitelja, pod prijetnjom izricanja novčane kazne ukoliko se ne očituje o visini i pravnoj osnovi tužbe, pri čemu navodi da je dostavio okvirni izračun dodatka na plaću od 25%, na koji dodatak da nemaju pravo radnici za vrijeme godišnjeg odmora, za vrijeme školovanja te bolovanja, a da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev utemeljio upravo na tim podacima pa da je činjenično stanje u tom dijelu nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

5. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, uz obrazloženje da se prema čl. 502. n st. 5. ZPP-a o troškovima odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja pa da je u tom kontekstu sud trebao honorirati i postupanje žalitelja nakon donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gop-2/2024, a da je trebao imati u vidu i činjenicu da tužitelju nije dosuđena razlika u plaći za cijelo razdoblje koje je obuhvaćeno tužbom.

6. Glede rješenja o djelomičnom povlačenju tužbe, ukazuje da Zakonom o parničnom postupku nije propisan institut indirektnog povlačenja tužbe, da tužitelj u ovoj parnici nije povukao tužbu za isplatu naknade za određeno vremensko razdoblje pa da je stoga sud prvog stupnja bio dužan donijeti presudu kojom se taj dio tužbenog zahtjeva odbija.

7. Predlaže presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, podredno obje odluke preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

8. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi, sve uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

9. Žalba tuženika protiv presude nije osnovana, dok je žalba protiv rješenja osnovana.

10. Predmet ovog spora je isplata dodatka na plaću za poslove radnog mjesta s posebnim uvjetima rada za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024.

11. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je u prijepornom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao profesionalni vatrogasac, da je u svezi s pitanjem prava na isplatu dodatka na plaću od 25% Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gop-2/2023-33 od 25. rujna 2024. prihvatio prijedlog za pokretanje oglednog postupka u skladu s čl. 502. j ZPP-a radi zauzimanja pravnog shvaćanja o pitanju primjenjuje li se Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine" broj 63/21-dalje Uredba/2021) na profesionalne vatrogasce i u kojem razdoblju te je u svezi s tim pitanjem donesena presuda istog suda poslovni broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. kojom je zauzeto pravno shvaćanje da se na profesiona lne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u narečenim razdobljima primjenjuje Uredba/2021 o dodatku u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

12. S obzirom na domašaj takve odluke te izjavu tuženika da ne osporava ni pravnu osnovu niti visinu zahtjeva koji je specificiran nakon dostave izračuna narečene naknade, sud prvog stupnja ocjenjuje da u takvim okolnostima nije potrebno obrazlagati činjenice te materijalno pravo koje je navedeno u narečenoj presudi najvišeg suda u Republici Hrvatskoj pa prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja . Odluku o parničnom trošku donosi po slobodnoj ocjeni, primjenom čl. 502. n st. 5. ZPP -a, uvažavajući okolnost da je tužitelj imao legitiman pravni interes pokrenuti parnicu u situaciji kada još nije bilo sudske prakse u svezi predmeta spora, pri čemu ocjenjuje da su stranke znatno doprinijele smanjenju daljnjih troškova, budući da je tuženik sam izvršio matematički izračun visine tužiteljeve tražbine. Istovremeno utvrđuje da je tužitelj bio ovlašten podnijeti stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b st. 3. ZPP -a, jer da nije raspolagao odgovarajućim ispravama za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva , a da bi se visina tražbine tužitelja mogla utvrditi tek na temelju vještačenja stručne osobe, što u nazočnom slučaju nije bilo potrebno, s obzirom na činjenicu da je visina zahtjeva učinjena nespornom.

13. Stoga tužitelju priznaje troškove zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23,107/25 - dalje Tarifa) u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

14. Glede rješenja o "indirektnom povlačenju tužbe tužitelja" sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužitelj u tužbi zatražio isplatu razlike u plaći za razdoblje od 13. studenog 2018. do lipnja 2021., od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. te od 1. rujna do 1. studenog 2023., pa kako je konačnim tužbenim zahtjevom obuhvatio samo dio tog razdoblja, zaključuje da je za ranije utuženo razdoblje tužba "indirektno povučena".

15. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da su u nazočnom slučaju bile ostvarene zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe u skladu s čl. 186. b ZPP-a, budući da se radi o sporu za isplatu novčanog iznosa čiju je visinu tužitelj mogao utvrditi tek nakon provođenja vještačenja ili drugih dokaza, s tim što je tužitelj dokazao da je zatražio prije podnošenja tužbe dostavu određenih isprava od tuženika, po kojem zahtjevu tuženik nije postupio.

16. Bez osnove tuženik u žalbi ponavlja iste navode o izostanku pretpostavki za podnošenje stupnjevite tužbe, budući da i prema stajalištu ovog suda tužitelj nije raspolagao ni potrebnim ispravama, niti potrebnim znanjem za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva za isplatu.

17. Glede merituma spora, treba reći da je sud prvog stupnja osnovano uvažio pravno shvaćanje izneseno u narečenoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri čemu treba ukazati da je odredba o vezanosti suda tim pravnim shvaćanjem (radi se o čl. 502. n st. 1. ZPP-a) brisana Zakonom o izmjeni i dopunama ZPP-a iz 2025. ("Narodne novine" broj 146/25), koji zakon je stupio na snagu 11. prosinca 2025., dakle nakon donošenja prvostupanjske presude.

18. U konačnici je pravilno odlučeno o pravu tužitelja na isplatu dodatka za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, koji zahtjev ima osnovu u mjerodavnim odredbama Zakona o vatrogastvu("Narodne novine" broj 125/19, 114/22 i 155/23), koji propis u čl. 76. st. 10. određuje da visinu dodatka iz st. 4. istog članka te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada na temelju klasifikacije radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz čl. 68. st. 3. istog Zakona, utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom. Nije sporno da takva uredba nije donesena u primjeni Zakona o vatrogastvu, ali je to pitanje regulirano Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18-dalje KUDSN), koji upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike pa tako i na Uredbu/2021. Međutim, nakon donošenja narečenog KUDSN donesen je novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike koji se primjenjuje od 1. svibnja 2022.("Narodne novine" broj 56/22-dalje KUDSN/22) koji ne sadrži odredbe o materijalnim pravima i plaćama profesionalnih vatrogasaca niti upućuje na primjenu propisa za državne službenike i namještenike pa tužitelju ne bi pripadalo pravo na isplatu narečenog dodatka za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 1. svibnja 2023. kada je stupio na snagu Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova("Narodne novine" broj 46/23 -dalje Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta) pa se posljedično tome primjenjuje i Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi("Narodne novine" broj 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 2/17 i 63/21).

19. Stoga je pravilno stajalište suda prvog stupnja da u prijepornim razdobljima tužitelju na temelju narečenog mjerodavnog materijalnog prava pripada pravo na isplatu dodatka na plaću u visini od 25%, za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

20. Na žalbene navode tuženika u tom dijelu, valja navesti da tuženik bez osnove osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, budući da je zahtjev usklađen s podacima koje je dostavio tuženik. Treba reći da je tuženikov prigovor u tom dijelu općenit, da se ne odnosi konkretno na podatke o plaći tužitelja, jer tuženik, iako je raspolagao s obračunskim listama o plaći tužitelja u prijepornom razdoblju, nije konkretno prigovorio za koje razdoblje, unutar utuženog, tužitelj eventualno ne bi imao pravo na dodatak na plaću pa stoga takvi žalbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude.

21. S tim u svezi treba navesti da su prema čl. 7. st. 1. ZPP -a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju pa kako nakon dostavljenih podataka o visini dodatka na plaću ni tužitelj niti tuženik nisu predlagali provođenje financijskog vještačenja, sud prvog stupnja je osnovano o visini zahtjeva odlučio na temelju podataka koje je dostavio tuženik u spis.

22. Neosnovano tuženik ukazuje i na nezakonitost odluke o parničnom trošku. Naime, tužitelj je uspio u parnici pa mu primjenom čl. 154. st.1. ZPP -a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tuženika, pri čemu je trošak pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

23. U odnosu na rješenje o povlačenju tužbe, treba navesti da tužitelj nije postupio prema čl. 186. b st. 5. ZPP-a te u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP-a. Štoviše, u istom zahtjevu nije odredio ni vremensko razdoblje na koje će se odnositi isplata, već je to učinio nakon što su pribavljeni odgovarajući podaci od tuženika, postavljajući određeni zahtjev u skladu s čl. 186. b st. 4. ZPP-a.

24. Utoliko je sud prvog stupnja takvu radnju tužitelja pogrešno ocijenio povlačenjem tužbe, pri čemu treba navesti da institut "indirektnog povlačenja tužbe" nije propisan mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku.

25. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I i II izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP -a, dok je presuda u točki III izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

26. Žalba tuženika protiv rješenja je uvažena te je rješenje ukinuto, bez vraćanja predmeta na ponovan postupak, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska, odgovora na žalbu , jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, dok tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na meritum spora u tom postupku nije uspio.

U Rijeci 29. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara