Poslovni broj: Us I-1030/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Deanu Rahanu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, OIB: 84891127540, Zagreb, Gruška 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi promjene katastarskog upisa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. lipnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II 932-07/24-07/421, Urbroj: 541-11/4-26-2 od 20. ožujka 2026. i da sud sam riješi predmetnu upravnu stvar, podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 30. travnja 2026. protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II 932-07/24-07/421, Urbroj: 541-11/4- 26-2 od 20. ožujka 2026., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog postupanja suprotno pravilima upravnog postupka, propuštanja primjene i nepravilne primjene materijalnih propisa, netočno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i izvođenja nepravilnih zaključaka glede istog činjeničnog stanja. Osporeni upravni akt smatra nezakonitim, a iz razloga što je utemeljen na pogrešnom, odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, kojim postupanjem je povrijeđeno pravo tužitelja koje mu jamči da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Naime, osporenim aktom potvrđuje se rješenje Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Supetar, kojim se u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] određuje nezakonita provedba geodetskog elaborata izrađenog u svrhu evidentiranja pomorskog dobra na nekretnini označenoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U osporenom aktu ne obrazlažu se na valjani, uvjerljivi i argumentirani način razlozi donošenja istog rješenja, već se samo paušalno ponavljaju neistiniti i pogrešno utvrđeni navodi iz prvostupanjskog rješenja. Pobijano rješenje smatra potpuno neosnovanim također i iz razloga jer u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su netočni, nejasni i proturječni, a posebno stoga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika, te samog stanja prostorno-planskog uređenja Općine Milna, koje se u međuvremenu izmijenilo u korist tužitelja, tako da se vrlo jednostavno moglo utvrditi kako tužitelj ima nesporno pravo ozakoniti, odnosno ishoditi građevnu dozvolu za predmetne objekte. Tužitelj smatra da se u predmetnoj upravnoj stvari radi o slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, a u kojem slučaju bi se u odnosu na nekretninu na koju je proširena granica naknada po zahtjevu prijašnjeg vlasnika trebala odrediti u postupku i na način propisan citiranim Zakonom, te je u konkretnom slučaju nedvojbeno da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 58. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade za određivanjem naknade u odnosu na predmetne nekretnine. Stoga, kod izloženog stanja stvari, a cijeneći sadržaj prethodno citiranih akata kojima je određena granica pomorskog dobra ista je proširena na kopno izvan i preko granice koja se ne smatra po samom zakonu pomorskim dobrom, odnosno izvan je i preko granice pomorskog dobra određene predmetnim Uredbama, a što pak znači da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ostvarene pretpostavke da se za naznačene nekretnine tužitelju odredi naknada u smislu odredbe čl. 58. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, koja odredba je primjenjiva upravo u ovom slučaju jer se radi o proširenju granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja počinjene su bitne povrede pravila postupka propisanih Zakonom o općem upravnom postupku budući je postupak izrade predmetnog geodetskog elaborata iz 2002. proveden bez sudjelovanja i suglasnosti tužitelja, iako se radi o nekretnini u njegovom vlasništvu. Tužitelj ističe kako u postupku donošenja navedenog elaborata nije sudjelovao niti mu je bilo omogućeno da se očituje o činjenicama i okolnostima koje su bile odlučne za utvrđivanje granice pomorskog dobra. Time mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku, kao i temeljno načelo saslušanja stranke, što predstavlja bitnu povredu postupka. Nadalje se naglašava da je od donošenja predmetnog elaborata proteklo više od 22 godine, tijekom kojih je došlo do značajnih promjena stvarnog stanja na terenu. Navodi tuženika o postojanju trajnih oznaka poput kamenih zidova nisu potkrijepljeni konkretnim dokazima niti proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, već predstavljaju neprovjerene tvrdnje. U konkretnom postupku nije proveden očevid niti je izvršeno novo iskolčenje točaka granice, već se nekritički pristupilo provedbi zastarjele regulative. Zbog toga je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, što dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Unatoč tome, predmetnim elaboratom i kasnijim rješenjima zadire se u nekretninu tužitelja, što predstavlja nedopušteno ograničenje prava vlasništva od strane javnopravnih tijela. Takvo postupanje protivno je temeljnim načelima upravnog postupka, osobito pravu stranke na sudjelovanje i izjašnjavanje, jer tužitelju nije omogućeno da štiti svoja prava u postupku koji izravno utječe na njegovu nekretninu. Time je u cijelosti prekršena odredba čl. 46. Pravilnika o geodetskim elaboratima iz 2018., koji izričito propisuje da se u okviru izrade geodetskog elaborata mora obaviti, između ostalog, terensko obilježavanje postojećih međa i drugih granica vidljivim trajnim oznakama, što je ovdje propušteno učiniti. Tuženik u pobijanom rješenju navodi kako se istim ne mijenjaju postojeći pravni odnosi na zemljištu, već se samo evidentira stanje sukladno navedenoj Uredbi. Takvo stajalište tuženika je pogrešno i pravno neodrživo, budući se u ovom predmetu odluke temelje na zastarjelim i neprovjerenim podacima bez utvrđenja stvarnog stanja na terenu, što je sasvim razvidno iz nesporne činjenice da se danas, 2026. godine, pokušava provesti nešto što je navodno utvrđeno 2002. Isto tako, evidentiranjem dijela nekretnine tužitelja kao pomorskog dobra dolazi do izravnog zadiranja u njegovo pravo vlasništva, čime se nesporno mijenjaju pravni odnosi na predmetnoj nekretnini. Stoga se u konkretnom predmetu ne radi o čisto tehničkoj evidenciji, već o odluci koja proizvodi značajne pravne učinke za tužitelja. Tuženik se u pobijanom rješenju poziva na činjenicu da granica pomorskog dobra utvrđena ranijim propisima ostaje na snazi, međutim propušta ocijeniti na koji način takva odluka, donesena bez sudjelovanja tužitelja, može proizvoditi pravne učinke na njegovu štetu u ovom postupku. Ističe se kako novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. propisuje strože standarde, uključujući obvezan javni uvid i javnu raspravu prilikom utvrđivanja granice pomorskog dobra. Takvi standardi nisu bili primijenjeni prilikom donošenja sporne Uredbe, a niti prilikom izrade spornog elaborata iz 2002. Time je prekršena i odredba čl. 90. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 2018. U konkretnom predmetu nesporno je da se granica pomorskog dobra proteže izvan zakonske granice (6 metara od crte srednjih viših visokih voda), a kojim postupanjem dolazi do zadiranja u pravo vlasništva tužitelja i oduzimanja dijela njegove nekretnine. Predloženom granicom pomorskog dobra dolazi do „odsijecanja" postojećeg pristupnog puta, uslijed čega nekretnina tužitelja ostaje bez odgovarajućeg pristupa. Time se dodatno narušava vrijednost i funkcionalnost nekretnine, te bitno ograničava pravo vlasništva tužitelja. Posebno ističe da je još pravni prednik tužitelja stekao pravo vlasništva na istoj nekretnini 12. srpnja 1960. temeljem: - Zaključka Općinske Skupštine Brač broj: 2249/60, te potom, na temelju istog Zaključka sklopljenog Ugovora o korištenju zemljišta između Općine Brač zastupane po predsjedniku Općinske Skupštine DS i VS iz [adresa], majke podnositelja zahtjeva, dana 13. srpnja 1960., sukladno kojim dokumentima je i izvršena uknjižba tako stečenog prava vlasništva u zemljišnu knjigu izvršena je uknjižba prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist podnositelja, na koji način je podnositelj stekao na pravno valjani način, pravo vlasništva predmetne nekretnine. Stoga, a pogotovo iz činjenice da je granica pomorskog dobra utvrđena nezakonito jer o samom postupku koji se odvijao 2001., (Uredba Vlade), nitko nije izvijestio podnositelja tužbe niti je u istom na bilo kakav način sudjelovao, tako da isti ne samo da nije znao da je granica pomorskog dobra utvrđena, već je upravo takvim postupanjem javnopravnog tijela onemogućen u pokušaju da se izvrši sudska kontrola zakonitosti tog akta o utvrđenju granice pomorskog dobra. Prema članku 128. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pod valjanim naslovom i načinom stjecanja vlasništva iz članka 1038. PZ-a, te iz članka 88. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, (kojim se razrješavala sudbina zatečenih upisa prava vlasništva i drugih stvarnih prava na način da se priznaje valjanost stjecanja ako je to pravo postojalo na dan stupanja tog zakona, time da je vlasnik morao dokazati da ga je stekao prije 1961., kada je stupio na snagu Osnovni Zakon o iskorištavanju luka i pristaništa), smatra stjecanje vlasništva na temelju odluke tijela koje je upravljalo pomorskim dobrom ili nekog drugog tijela javne vlasti, a koje se dogodilo do 1961., što je u ovom konkretnom slučaju dokazano. Postoje sudske odluke koje upiru na 1974. kao godinu do kada se moglo na pravno valjani način steći pravo vlasništva na pomorskom dobru (rješenje Županijskog suda u Puli br. Gž. -3416/00 od 15. travnja 2002., rješenje Županijskog suda u Rijeci br. Gž. -826/02-2 od 26. lipnja 2002. i mnoge druge odluke), no i to upućuje na potpunu osnovanost i na zakonu utemeljenom načinu stjecanja prava vlasništva podnositelja na predmetnoj nekretnini. Nadalje, neprihvatljivo je pozivanje na odredbu članka 118. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pri, prema tamo iznesenim navodima, potrebnom koncesijskom odobrenju za izgradnju potpornog zida do visine od 1,00 m, i još k tome se naglašava kako to koncesijsko odobrenje može dobiti jedino nositelj prava vlasništva ili drugog stvarnog prava, do okončanja postupka izvlaštenja, koje usput rečeno nikada nije niti započeto, a kamoli da će biti okončano. Prema temeljnim načelima pravnog poretka te ustavnim načelima zaštite prava čovjeka i građanina, nitko ne smije trpjeti negativne pravne posljedice zato što se ponašao sukladno pravilima postojećeg pravnog poretka u trenutku zasnivanja određenog pravnog odnosa i stjecanja konkretnog prava. Pravilo je da zakonito stečena prava uživaju zaštitu prema svima, pa i prema državi, a upravo su prava podnositelja notorno zakonito stečena prava. Ponovno naglašava da je podnositelj izgradio potporni zid visine 1,00 m na svojoj zemlji, koju je njegova majka stekla na pravno valjani način još 1960., da ga o samom postupku određivanja granice pomorskog dobra na njegovoj zemlji nitko nije izvijestio niti je u istom sudjelovao, a provedba očito potrebnog izvlaštenja nikad nije provedena niti je izgledno da će u skoroj budućnosti i biti. Ovakvim neshvatljivim i nezakonitim postupanjem tuženika očito je povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (članak 6. ZUP-a) koje određuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem Javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići, a u ovom slučaju neosporno je da legitimni cilj zaštite općeg interesa nije toliko povrijeđen, koliko će biti povrijeđeno tužiteljevo ustavno pravo na mirno uživanje vlasništva. Na kraju ističe kako se u upravnom postupku trebaju primjenjivati zakonom utvrđena načela, kao što su načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, koje ovdje očito nije primijenjeno jer činjenice i okolnosti koje su uzete kao dokazane nisu utvrđene na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa koje određuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići, a u ovom slučaju neosporno je da javni interes nije toliko povrijeđen koliko će biti povrijeđeno zakonsko pravo tužitelja na poništenje nezakonitog rješenja, ukoliko se pobijano rješenje izvrši. Ako onda već treba ograničiti neko od navedenih stečenih prava, tada treba postupiti sukladno članku 6. Zakona o općem upravnom postupku, koji određuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići, koja zakonska odredba se ovdje, nažalost, uopće nije razmatrala. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i sam riješiti ovu upravnu stvar, podredno kojom će poništiti akt tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/02-02/72 od 7. studenog 2022. (Narodne novine br. 131/02) te čl. 84. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine br. 112/18) i čl. 6. – 15. Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra (Narodne novine br. 29/05) sačinjen je sukladno odredbi čl. 9. tog Pravilnika geodetski elaborat sukladno propisima odnosno pravilima geodetske struke. Odredbom čl. 13. Pravilnika propisano je da se geodetski elaborat provodi u katastru zemljišta i katastru nekretnina na temelju zahtjeva nadležnog državnog odvjetništva. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 161/06, 38/09, 193/11, 56/16, 98/19) propisao je da je pomorsko dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te da ima njezinu zaštitu i da se upotrebljava odnosno koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 83/23 – dalje ZPDML) u čl. 10. st. 2. propisao je, između ostalog da odluka suda ili upravnog tijela kojom se utvrđuje status nekretnine kao pomorskog dobra ima deklaratorni učinak. Odredbom čl. 220. st. 1. ZPDML-a propisano je da će se pomorsko dobro koje je utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 161/06, 38/09, 193/11, 56/16, 98/19) upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a da upisanim vlasnicima pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz čl. 10. st. 5. tog Zakona. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 83/23 – dalje ZPDML) između ostaloga je propisano da pomorsko dobro čini dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost. Odredbom čl. 220. st. 1. ZPDML-a propisano je, između ostalog da će se pomorsko dobro koje je utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 161/06, 38/09, 193/11, 56/16, 98/19) upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro. Odredbom čl. 34. ZPDML-a propisano je da će se pomorsko dobro upisati u zemljišnu knjigu bez tereta i bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra određena i prijavnog lista potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar s ucrtanom granicom pomorskog dobra. Prema tome, pobijana rješenja su donesena u zakonito i pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećim zakonskim propisima pa je nadležni ured za katastar ispravno proveo geodetski elaborat sačinjen na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/02-02/72 od 7. studenog 2022. (Narodne novine br. 131/02) slijedom čega navodi tužitelja usmjereni na nepravilnost, nezakonitost i eventualna postojeća stvarna prava na nekretnini koja je u nevlasničkom režimu jer predstavlja pomorsko dobro nemaju uporišta u zakonu i u bitnome se ni ne odnose na konkretnu upravnu stvar. U konkretnom je slučaju na zakonit i pravilan način u katastarskom operatu proveden geodetski elaborat sačinjen za potrebe evidentiranja granice pomorskog dobra. Radi navedenog se tužiteljevi navodi i interpretacije ukazuju bespredmetnima jer nisu ni u kakvoj vezi s predmetom ovog postupka pa se sudu predlaže odbiti tužiteljevu tužbu i tužbeni zahtjev.

4.U sporu je održana rasprava 25. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Supetar, Klasa: UP/I-932- 07/22-02/357, Urbroj: 541-28-02/4-24-26 od 7. svibnja 2024., točkom 1. u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] mijenjaju se podaci o katastarskim česticama oznake k. č. br. [katastarska čestica] na način kako je to precizno iskazano u izreci tog rješenja pod A) dosadašnje stanje i pod B) novo stanje, dok se točkom 2. u katastarskom operatu iz točke 1. osnivaju katastarske čestice broj [katastarska čestica] za koje to rješenje sadrži izvod iz katastarskog plana s popisom koordinata osnovanih katastarskih čestica, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 160. st. 1. toč. 8. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II 932-07/24-07/421, Urbroj: 541-11/4-26-2 od 20. ožujka 2026. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za predmetnom promjenom katastarskog upisa, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja, konkretno jesu li u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene pretpostavke da se izvrši predmetna promjena katastarskog upisa, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Prema odredbi čl. 91. st. 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22) da bi se geodetski elaborat mogao upotrebljavati, nadležni područni ured za katastar odnosno ured Grada Zagreba mora potvrditi da je izrađen u skladu s geodetskim i katastarskim propisima, da odgovara svrsi za koju je izrađen te da se može upotrebljavati za potrebe katastra zemljišta te prevođenja katastarskih čestica u katastar nekretnina.

Sukladno odredbi čl. 94. st. 1. istog Zakona, zahtjev za pokretanje postupka provođenja promjena u katastarskom operatu katastra zemljišta može podnijeti vlasnik ili ovlaštenik, odnosno pravna ili fizička osoba koja ima pravni interes, sukladno st. 2. pravna ili fizička osoba koja ima pravni interes u zahtjevu navodi svoj interes i podnosi odgovarajuće dokaze o istome, prema st. 3. dokazom pravnog interesa iz st. 2. ovoga članka smatra se: a) predugovor ili ugovor na temelju kojega je podnositelj zahtjeva stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja, b) odluka nadležnog tijela na temelju koje je podnositelj zahtjeva stekao pravo vlasništva ili pravo građenja, c) pisana suglasnost vlasnika zemljišta, d) zahtjev za rješavanje imovinskopravnih odnosa podnesen nadležnom tijelu, dok sukladno st. 6. dokazom pravnog interesa za provođenje promjene smatra se i odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili zahtjev nadležnom tijelu za izvlaštenje odnosno zahtjev za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu ili drugim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske

Sukladno čl. 6. st. 1. toč. 9. Pravilnika o geodetskim elaboratima („Narodne novine" broj 59/18) geodetski elaborati mogu biti izrađeni u svrhu evidentiranja pomorskog ili vodnog dobra.

Prema čl. 7. st. 1. istog Pravilnika geodetski elaborati su tehnička osnova za provedbu promjena u katastarskom operatu i mogu se izrađivati za potrebe 1. održavanja katastra nekretnina, 2. postupnog osnivanja katastra nekretnina i 3. provođenja promjena u katastru zemljišta.

Sukladno čl. 10. st. 1. istog Pravilnika geodetski elaborat za evidentiranje pomorskog ili vodnog dobra može se izrađivati za sve potrebe navedene u članku 7. stavku 1. ovoga Pravilnika, dok prema stavku 2. istog članka geodetski elaborat za evidentiranje pomorskog dobra izrađuje se na temelju rješenja o utvrđivanju granice pomorskog dobra ili drugog odgovarajućeg akta kojim je granica pomorskog dobra utvrđena i obavezno sadrži potvrdu nadležnog tijela o njegovoj usklađenosti s rješenjem odnosno aktom o utvrđivanju granice pomorskog dobra.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za predmetnom promjenom katastarskog upisa kakve u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom citiranih odredbi, te je stoga i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako iz podataka upravnog spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu od strane tuženika, proizlazi da je u upravnom postupku prije donošenja osporenog rješenja, prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu Republike Hrvatske, Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, od 19. srpnja 2022. o istoj upravnoj stvari donijelo tri rješenja, odnosno rješenja od 4. siječnja 2023., 23. rujna 2022. i 18. rujna 2022. koja su istodobno bila na snazi, iako su im izreke u točkama 1. bile istovjetne, nakon čega je tuženik povodom žalbe tužitelja iz ovog spora u prethodno vođenom drugostupanjskom postupku utvrdilo da s obzirom na procesne nedostatke u provedenom upravnom postupku, donesena prvostupanjska rješenja ne može ocijeniti zakonitima, pa su rješenjem tuženika KLASA: UP/II-932-07/23-07/136 URBROJ: 541-11/5-23-2 od 21. studenog 2023. poništena sva tri navedena prvostupanjska rješenja i predmet je vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak uz uputu da u ponovljenom postupku odluči o zahtjevu Republike Hrvatske od 19. srpnja 2022. te sukladno važećim materijalnim i procesnim propisima donese novo, pravilno i zakonito rješenje. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje od 7. svibnja 2024. naprijed citirane izreke, a povodom zahtjeva zainteresirane osobe iz ovog spora od 19. srpnja 2022. za provedbu promjene u katastarskom operatu temeljem pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata od 6. srpnja 2020., broj elaborata: 5/2020, koji je izradio GEODETSKI ZAVOD d.d. Split, za potrebe provođenja promjene u katastru nekretnina u svrhu evidentiranja pomorskog ili vodnog dobra na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz geodetskog elaborata temeljem kojeg je doneseno prvostupanjsko rješenje razvidno je da je isti sukladno čl. 10. st. 2. Pravilnika izrađen na temelju akta o utvrđenju granice pomorskog dobra - Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na djelu k. o. [katastarska općina], KLASA: 934- 01/02-02/72, URBROJ: 5030116-02-1 od 7. studenog 2002. godine (dalje u tekstu: Uredba) koja je donesena na sjednici Vlade Republike Hrvatske održanoj 7. studenog 2002., a koja je objavljena „Narodnim novinama" br. 131/02. Iz citiranog elaborata proizlazi kako isti sukladno čl. 10. st. 2. Pravilnika, sadrži i potvrdu o usklađenosti geodetskog elaborata s Uredbom kao aktom temeljem kojega je izrađen i to potvrdu od 5. veljače 2019., KLASA: 934-01/19-01/0038, URBROJ: 2181/1-06/03-19-0002, izdanu od Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, te je isti sukladno čl. 91. st. 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina pregledan i potvrđen od prvostupanjskog tijela da je izrađen u skladu s geodetskim i katastarskim propisima, da odgovara svrsi za koju je izrađen te da se može upotrebljavati za potrebe održavanja katastra zemljišta potvrdom, KLASA: 932-06/2020-02/309, URBROJ: 541- 26-02/2-20-3 od 6. srpnja 2020. Iz spisa je potom vidljivo kako je postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo provelo ispitni postupak na način da je pozvalo tužitelja da se očituje na provedbu koja je predmet postupka i to zaključkom od 6. ožujka 2024., kako bi mu se omogućilo izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, postupajući po kojem zaključku je tužitelj u upravni spis dostavio očitovanje, koje je u bitnome identičnog sadržaja kao i žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjsko tijelo potom donosi svoje rješenje od 7. svibnja 2024. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi zapravo u bitnom identični onima koje je već istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužitelja koje ističe u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

16.Naime, glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se izvrši predmetna promjena katastarskog upisa uz razloge koje detaljno elaborira u tužbi, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za kazati kako je osnovni zakonski uvjet za provođenje promjene u katastarskom operatu temeljem pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata dokazivanje pravnog interesa kakvog u vidu ima odredba čl. 94. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, koji pak temeljni uvjet je u konkretnoj upravnoj stvari zadovoljen s obzirom da je podnositelj zahtjeva za provedbu predmetne promjene katastarskog upisa priložio geodetskom elaboratu odgovarajuću odluku Vlade Republike Hrvatske sukladno čl. 94. st. 6. istog Zakona i to Uredbu o određivanju granice pomorskog dobra na djelu k. o. [katastarska općina], KLASA: 934-01/02-02/72, URBROJ: 5030116-02-1 od 7. studenog 2002. („Narodne novine" br. 131/02).

17.Nadalje, niti ostala pitanja koja tužitelj problematizira u tužbi nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak što je prvostupanjsko rješenje koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika doneseno temeljem pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata sukladno čl. 89. i čl. 91. st. 2. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, a koji elaborat je izrađen sukladno čl. 10. Pravilnika o geodetskim elaboratima. Također, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjskim rješenjem nedvojbeno se nisu promijenili postojeći pravni odnosi na zemljištu, već se tim rješenjem isključivo evidentira granica pomorskog dobra na katastarskom planu i to na način kako to proizlazi iz naprijed citirane Uredbe Vlade Republike Hrvatske, iz koje Uredbe je pak razvidno kako ista sadrži popis koordinata lomnih točaka pomorskog dobra, a koje sijeku međe svih predmetnih katastarskih čestica, uključujući i onu koja je predmet ovog spora, to na način da se formiraju nove katastarske čestice koje ulaze u sastav pomorskog dobra, a koje su popisno navedene u geodetskom elaboratu.

18.Što se pak tiče problematiziranja same Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na djelu k. o. [katastarska općina], KLASA: 934-01/02-02/72, URBROJ: 5030116- 02-1 od 7. studenog 2002. („Narodne novine" br. 131/02) od strane tužitelja, za navesti je kako predmetna Uredna ne predstavlja pojedinačni upravni akt čija zakonitost bi se mogla preispitivati u upravnom sporu pred ovim sudom, a ne predstavlja niti opći upravni akt čija zakonitost bi se mogla preispitivati pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, već je riječ o Uredbi sa zakonskom snagom čija zakonitost se može preispitivati isključivo pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, slijedom čega su svi tužbeni prigovori usmjereni na nezakonitost Uredbe bespredmetni. Ujedno, s tim u vezi je za nadodati kako niti upravna tijela koja su odlučivala o predmetnom zahtjevu zainteresirane osobe iz ovog spora nisu nadležna preispitivati niti ocjenjivati zakonitost citirane Uredbe.

19.Također, u odnosu na naznačenu Uredbu za kazati je kako je u vrijeme izrade predmetnog geodetskog elaborata, kao i u vrijeme izdavanja potvrde o usklađenosti elaborata s Uredbom od strane Splitsko-dalmatinske županije (5. veljače 2019.) te potvrde prvostupanjskog tijela o njegovoj tehničkoj ispravnosti (6. srpnja 2020.), bio na snazi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19) sve do donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine br. 83/23), s tim da je predmetna Uredba utemeljena na odredbi članka 50. stavak 6. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94 i 43/96), a članak 118. stavak 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06. 38/09 i 123/11) propisuje da granica pomorskog dobra utvrđena prema Pomorskom zakoniku ostaje na snazi.

20.Vezano za tužbene navode tužitelja u kojima ističe kako je u konkretnom slučaju potrebna nova izmjera na licu mjesta, za istaknuti je kako je iz samog geodetskog elaborata razvidno da je ovlašteni geodetski izvoditelj izvršio terensku izmjeru te da su predmetne čestice na terenu definirane kamenim zidovima, podzidima ili vidljivo označeni trajnim oznakama ili bolcnama pokraj kojih je upisan broj točke, dok je kopnena komponenta pomorskog dobra određena i prikazana na snimci stvarnog stanja terena (čl. 2. Uredbe), što pak neprijeporno znači da je određena prema stvarnom stanju na terenu.

21.U odnosu na tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju trebalo provesti postupak izvlaštenja, pri čemu se poziva na odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, za kazati je kako se u konkretnom slučaju radi upravnom postupku promjene katastarskog upisa, za koji postupak su mjerodavne odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, br. 112/18 i 39/22) i Pravilnika o geodetskim elaboratima („Narodne novine" broj 59/18), koje odredbe su u predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene, dok se ovdje ne radi o postupku izvlaštenja pa tako nema mjesta primjeni Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, na koji zakonski propis se tužitelj neutemeljeno poziva.

22.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako je u provedenom upravnom postupku došlo do procesnih povreda na njegovu štetu jer mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjsko tijelo provelo ispitni postupak na način što je pozvalo tužitelja da se očituje na provedbu koja je predmet postupka i to zaključkom od 6. ožujka 2024., kako bi mu se omogućilo izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, postupajući po kojem zaključku je tužitelj u upravni spis dostavio očitovanje, što znači da je u provedenom postupku tužitelj imao mogućnost izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, na koji način je on i postupio, s tim da je tužitelj svoja prava imao mogućnost nadalje zaštititi najprije u žalbenom postupku pred tuženikom, a potom i pred ovim sudom u upravnom sporu gdje je imao mogućnost iznošenja svih činjenica i predlaganja dokaza kojima bi osporio zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. Također, ukazivanje tužitelja da nije sudjelovao u postupku u kojem je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na djelu k. o. [katastarska općina], KLASA: 934-01/02-02/72, URBROJ: 5030116-02-1 od 7. studenog 2002. („Narodne novine" br. 131/02) u cijelosti je bespredmetno, to pak stoga što donošenju Uredbe nije prethodio upravni postupak u kojem bi tužitelju trebalo omogućiti status stranke, već je riječ o Uredbi koju je u sklopu svojih zakonskih ovlaštenja donijela Vlada Republike Hrvatske.

23.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe, s tim da u provedenom postupku nije došlo ni do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), pa tako niti onih koje tužitelj apostrofira u tužbi, koje navode sud stoga smatra paušalnima i ničim argumentiranima.

24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Deanu Rahanu, odvjetniku u [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, uz zapisnik od 25. lipnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 25. lipnja 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.