Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-765/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-172/2025-13 od 27. veljače 2026., 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-172/2025-13 od 27. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Rankice Benc iz [adresa], poslovni broj Ovrv-3845/2025 od 9. travnja 2025. te je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 106,20 EUR sa zateznim kamatama odbijen. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 13,27 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene članka 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/2010., 76/2012., 78/2016., 46/2017., 73/2017., 94/2018., 114/2022., 20/2023. i 18/2024., dalje: Zakon o HRT-u). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika održi na snazi te da se naloži tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da je u pobijanoj presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo iz članka 34. stavka 3. Zakona o HRT-u prema kojem kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijemnika plaćaju pristojbu kao da imaju jedan prijamnik.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži dostatne i odlučne razloge o odučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni pa se pobijana presuda može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj.

8. Predmet spora u žalbenoj je stupnju postupka zahtjev za isplatu 106,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Taj se zahtjev temelji na tvrdnji tužitelja da tuženik kao obveznik plaćanja RTV pristojbe nije podmirio RTV pristojbu za mjesece od ožujka do prosinca 2024. i to u iznosima od po 10,62 EUR mjesečno.

9. Na temelju nesporne činjenice da su u kućanstvu tuženika prijavljena dva prijamnika s dva obveznika plaćanja RTV pristojbe – tuženika i UM, da UM, koja je član tuženikova kućanstva, plaća RTV pristojbu za prijamnik koji se nalazi u zajedničkom kućanstvu te je to učinila i za utuženo razdoblje, sud prvog stupnja je uz primjenu članka 34. stavka 2. Zakona o HRT-u ukinuo platni nalog izdan tuženiku radi plaćanja RTV pristojbe i tužbeni je zahtjev odbijen.

10. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni prava je pravilno.

11. U skladu s člankom 34. stavkom 2. Zakona o HRT-u, kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. toga Zakona kao da imaju jedan prijamnik. Pritom se, u skladu s člankom 34. stavkom 6. Zakona o HRT-u, kućanstvom se u smislu toga Zakona smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.).

12. Iz citirane odredbe proizlazi da zakon ne personalizira obvezu plaćanja pristojbe za prijamnik (prijamnike) koji se nalaze u jednom kućanstvu, već obvezu plaćanja vezuje uz kućanstvo što znači da obveznik može biti bilo koji član kućanstva. S tim u svezi sama prijava drugog prijemnika, koju je prijavio član kućanstva, suprotno tvrdnjama žalitelja, sama po sebi ne stvara obvezu plaćanja pristojbe, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 34. stavka 2. Zakona o HRT-u. Zbog toga je pravno shvaćanje tužitelja o tome da član kućanstva koji se prijavio kao posjednik drugog prijamnika istog kućanstva ima obvezu plaćanja pristojbe dok prijamnik ne odjavi, iako za to ne postoji zakonska osnova, i to samo na temelju činjenice da je izvršio prijavu, suprotno jasnoj odredbi članka 34. stavka 2. Zakona o HRT-u iz koje proizlazi da članovi jednog kućanstva plaćaju jednu RTV pristojbu neovisno o broju prijamnika i broju članova kućanstva. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev 914/2024-2 od 18. rujna 2024.

13. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

15. Tužitelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić