REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1060/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa] 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Adeli Budinić-Kušeta, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Adela Budinić-Kušeta, Adrijana Antičević i Lucija Kušeta u Malom Lošinju, protiv I. tuženice ĆTZ iz [adresa], 8703 146th St. Ct. East 000, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Petru Petriniću, odvjetniku u Rijeci i II. tuženika FT iz [adresa], Court East, Tacoa WA 98445, 11409 3rd Ave, sada nepoznatog boravišta, zastupan po privremeno j zastupnici Vedrani Spagnol, odvjetnici u Malom Lošinju, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, od 18. rujna 2025., poslovni broj: Psp-59/2022-47, 29. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Žalba I. tuženice ĆTZ, djelomično se uvažava kao osnovana, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, od 18. rujna 2025., poslovni broj: Psp-59/2022-47, na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĆT, u odnosu na usvojeni dio tužbenog zahtjeva pod točkom I i II izreke pobijanog rješenja , u odnosu na I. tuženicu FTZ.

II Žalba I. tuženice odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva pod točkom I izreke pobijanog rješenja.

III Nalaže se tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I. tuženici LTZ iz [adresa]. East 000, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju da I. tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 150,00 eura, u roku od 15 dana.

V Sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog i žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sudskih pristojbi, I. tuženica se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Tuženici BTZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8703 146 [adresa], SAD, privremeno na adresi [adresa] i [adresa], SAD, [adresa] WA 98445, sada nepoznatog boravišta smetali su tužitelja ĆT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] u njegovom zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da su neutvrđenog dana u mjesecu srpnju 2022. godine, a što je tužitelj saznao 3.7.2022. godine na terasu koja se nalazi na navedenoj nekretnini postavili stolice i stolove, te na terasi ugostili više tužitelju nepoznatih osoba, što su po nalogu prvotuženice, drugotuženik FT i jedna nepoznata osoba u razdoblju od 24.07.- 2.8.2022. godine nasilno otvorili fiksirana drvena vrata kojima se s javnog puta ulazi u predmetno dvorište, što su prvotužena i drugotuženik, za što je tužitelj saznao 5.8.2022., nadogradili postojeća bijela drvena vrata na ulazu u dvorište, te uz postojeću ogradu postavili ogradu od trstike, s očitim ciljem da tužitelju onemoguće pristup na navedeno dvorište, čime su tuženici smetali tužitelja u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, pa im se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i to na način da uklone nadograđeni dio ulaznih vrata u dvorište i postavljenu ogradu od trstike i predaju tužitelju ključeve lokota sa lanca koji su postavili na ulazna vrata s javnog puta u dvorište, te im se ujedno zabranjuje svako isto ili slično smetanje posjeda u odnosu na č. zem. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 8 dana, dok se odbija preostali dio tužbenog zahtjeva, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročene troškove ovog parničnog postupka u iznosu do 1.564,81 €, u roku od 8 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela I. tuženica navodeći da rješenje pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; - dalje: ZPP), a u žalbi sadržajno ukazuje i na apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a izreka da proturječi razlozima rješenja te ispravama iz spisa konkretno očevidu obavljenom 1. rujna 2023.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud paušalno sumira cjelokupni postupak, kao i dokaze i navode stranaka iznesene tijekom postupka, da je izostavio iznijeti razloge o činjenicama koje ne potvrđuju tužiteljev posljednji miran posjed na predmetnoj nekretnini, da činjenicu posljednjeg stanja posjeda ne povezuje sa provedenim dokazima, da je izostalo obrazloženje o odlučnim procesnim pretpostavkama, o aktivnoj legitimaciji tužitelja koja da ne proizlazi niti iz njegovog iskaza niti iz iskaza sina tužitelja, te o prekluzivnom roku od 30 dana koji počinje teći od trenutka saznanja za nastalo smetanje, vezano uz koji da sud samo paušalno utvrđuje kada je tužitelj saznao za predmetno smetanje, a napose da je zbog nejasno postavljenog tužbenog zahtjeva dovedena u pitanje i pasivna legitimacija. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši osnovanim tužbeni zahtjev .

Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži kao osnovana, te donesene odluka kojom se tužbeni zahtjev odbacuje ili odbija, a podredno da se ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 120,00 eura sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 30,00 eura, te sudsku pristojbu po odluci suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na usvojeni dio tužbenog zahtjeva pod točkom I izreke, te u cijelosti pod točkom II izreke pobijanog rješenja, a nedopuštena u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva pod točkom I izreke pobijanog rješenja.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio donošenju istog, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a. Međutim pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, čime je počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju I. tuženica osnovano ukazuje u žalbi, ali to nije razlog za ukidanje pobijanog rješenja jer je te nedostatke moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku primjenom članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. i 3. ZPP-a, obzirom da je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza, pri čemu je ovaj sud uzeo u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio. Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo u dijelu odluke kojom je usvojio tužbeni zahtjev.

5.1. Sukladno odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a žalba je nedopuštena ako osoba koja ju je podnijela nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, a kako u konkretnom slučaju I. tuženica nema interes pobijati rješenje pod točkom I izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva, na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a, u tome dijelu valjalo je žalbu odbaciti kao nedopuštenu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite zbog smetanja posljednjeg mirnog posjeda nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radnjama tuženika pobliže navedenim pod točkom I izreke pobijanog rješenja, uspostava ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem nadograđenog dijela ulaznih vrata u dvorište i ograde od trstike i predaja tužitelju ključeva lokota sa lanca postavljenog na ulazna vrata u dvorište, te zabrana tuženicima istog ili sličnog smetanja posjeda na navedenoj nekretnini.

7. U žalbenom postupku sporno je jesu li ispunjene pretpostavke posjedovne zaštite.

8. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ovaj sud je na temelju provedenih dokaza, te činjenica o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje su po ocjeni ovog suda pravilno utvrđene jer proizlaze iz provedenih dokaza, zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj dokazao da je upravo on bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine prije spornih događaja, niti je za dio utuženih radnji (prvo i drugo navedeni sporni događaji) dokazao da su ih počinili tuženici.

9. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je tužitelj 2. kolovoza 2022. podnio tužbu protiv I. tuženice radi smetanja posjeda navodeći da je vanknjižni vlasnik i posjednik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja da u naravi predstavlja natkriveno ograđeno dvorište iznad kojeg se nalazi ograđena terasa sa pristupnim betonskim stubištem i zatvorenim spremištem koje se nalazi ispod stubišta,

- da tužitelj u tužbi navodi da je 3. srpnja 2022. saznao da je I. tuženica neutvrđenog dana u mjesecu srpnju 2022. na terasu koja se nalazi na navedenoj nekretnini postavila stolice i stolove, te na terasi ugostila više nepoznatih osoba, kao i da su razdoblju od 24. srpnja do 2. kolovoza 2022. dvije nepoznate osobe preskočivši betonsku ogradu u više navrata ulazile s javnog puta u dvorište izgrađeno na navedenoj čestici i da su u predmetnom dvorištu po nalogu tužen ice razbile bravu, kvaku i drvena vrata spremišta koja se nalaze ispod stepenica, te iz spremišta uništili i otuđili više pokretnina,

- da je tužitelj podneskom od 2. rujna 2022., dopunio tužbu tako što je kao II. tuženika označio sina I. tuženice, FT, te naveo da je 5. kolovoza 2022. saznao da su tuženici nastavili smetati njegov posljednji mirni posjed na način što su nadogradili postojeća bijela ulazna vrata koja je on postavio, kojima da se ulazi u dvorište te što su uz postojeću ogradu koju je on postavio, postavili visoku ogradu od trstike, slijedom čega zahtjeva da I. i II. tuženici uklone navedenu dogradnju na ulaznim vratima u dvorište i uklone ogradu od trstike, a tužbeni zahtjev konačno je specificirao podneskom od 12. rujna 2022.,

- da prvostupanjski sud nakon provedenog očevida na licu mjesta 1. rujna 2023., kao i saslušanja predloženih svjedoka, tužitelja i I. tuženice, zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu koji se odnosi na smetanje posjeda vezano za spremište i uništenje i otuđenje pokretnina iz istog, što tužitelj žalbom nije osporavao,

- da niti jedan od saslušanih svjedoka i to LT, BT, ŠTZ, ŠT, JT i ZT, kao niti tužitelj i I. tuženica, nisu potvrdili (iskazali) da bi tužitelj neutvrđenog dana u mjesecu srpnju 2022. bio smetan u posljednjem mirnom posjedu na način što su tuženici na terasu postavili stolice i stolove, što da je tužitelj saznao 3. srpnja 2022., te na terasi ugostili više nepoznatih osoba, kao i na način da su razdoblju od 24. srpnja do 2. kolovoza 2022. po nalogu I. tuženice, II. tuženik i jedna nepoznata osoba nasilno otvorili fiksna vrata kojima se s javnog puta ulazi u dvorište, a nisu potvrdili niti da je tužitelj 5. kolovoza 2022. saznao da su tuženici nastavili smetati njegov posljednji mirni posjed na način što su nadogradili postojeća bijela ulazna vrata koja je on postavio, kojima da se ulazi u dvorište te što su uz postojeću ogradu koju je on postavio, postavili dodatnu visoku ogradu od trstike,

- da je prvostupanjski sud datume radnji kojima je navodno smetan posljednji mirni posjed tužitelja i datume saznanja tužitelja za te radnje, preuzeo iz tužbenih navoda, iako ti datumi nisu dokazani, niti je prvostupanjski sud obrazložio zašto iste smatra pravilno utvrđenima,

- da iz iskaza tužitelja i njegovog sina, svjedoka ĆT ne proizlazi da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik dvorišta na ulazu u koje su tuženici nadogradili postojeća bijela drvena vrata, te uz postojeću ogradu postavili dodatnu visoku ogradu od trstike, obzirom da svjedok ŠT, na očevidu održanom 1. rujna 2023. iskazuje da su sporna nadograđena vrata na ulazu u dvorište i trstika po nalogu I. tuženice postavljena krajem srpnja 2022. (dok tužitelj u dopuni tužbe od 2. rujna 2022. navodi da je za isto saznao tek 5. kolovoza 2022. iako tužitelj i njegov sin zajedno žive u nekretnini koja se nalazi preko puta predmetne nekretnine), a iskazuje i da je on osobno postavio betonsku ogradu i ranija vrata na ulaz u dvorište prije sigurno više od 10 godina, da je on prije nego su postavljena vrata na ulaz u dvorište i trstika, koristio to dvorište jer otac (tužitelj) zbog starije životne dobi ne može raditi , te da se njegove stvari nalaze u spornom dvorištu, dok tužitelj na istom ročištu 1. rujna 2023. iskazuje da je I. tuženica prije dvije ili dvije i po godine postavila vrata, a trstika da je postavljena prije deset godina, te napose da je zaboravan i da se za sve treba pitati njegovog sina.

10. Odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV), propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanjem uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed.

10.1. Odredbom članka 21. stavka 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a stavkom 2. istog članka da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, dok je stavkom 3. tog članka propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

10.2. Odredbom članka 22. stavka 1. ZV-a propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a stavkom 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Primjenom navedenih zakonskih odredbi, te analizom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, među strankama tijekom cijelog postupka bilo je sporno pitanje tko je bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine. Posjed je faktično stanje u kojem osoba ima kontrolu nad nekretninom i koristi je kao da je vlasnik, a teret dokazivanja te činjenice, sukladno članku 219. stavka 1. ZPP-a bio je na tužitelju, a na njemu je također bio i teret dokaza okolnosti odlučnih za utvrđenje nastalog smetanja i činjenice da je tužba podnesena u zakonom propisanom prekluzivnom roku iz članka 21. stavka 3. ZN-a. Međutim, prema ocjeni ovog suda, izvedeni dokazi ne pružaju dostatnu osnovu za zaključak da je upravo tužitelj neposredno prije spornih događaja izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini u mjeri potrebnoj za pružanje posjedovne zaštite, jer isto ne proizlazi niti iz njegovog iskaza, niti iz iskaza svjedoka, a posebno ne iz iskaza sina tužitelja, pri čemu ne treba zanemariti niti činjenice da iz izvedenih dokaza ne proizlazi jesu li se i kada dogodili prvi i drugi sporni događaj kojima su tuženici tužitelja navodno smetali u posljednjem mirnom posjedu, kao i da tužitelj nije dokazao kada je saznao za utužene radnje smetanja i počinitelje.

11.1. Ovdje valja navesti da sud može iskaz stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze i prema svom uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP-a), ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (za odluku o predmetu spora bitno) činjenično shvaćanje, obzirom da je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da tu svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se ista mogla preispitati, međutim u konkretnom slučaju takvo postupanje prvostupanjskog suda je izostalo.

12. Obzirom da iz iskaza svjedoka ĆT, sina tužitelja, proizlazi da je upravo on neposredno koristio predmetno dvorište, da je u njemu držao svoje stvari, da je koristio taj prostor prije postavljanja trstike i vrata, te da je obavljao radove i održavao nekretninu, odnosno da je upravo on obavljao poslove vezane uz korištenje i održavanje dvorišta, dok sam tužitelj u svom iskazu navodi da zbog proteka vremena ne zna točno kada su se pojedini događaji zbili, da se ne sjeća pojedinih okolnosti , te iskazuje da se za sve treba pitati njegov sin, što ukazuje na zaključak da tužitelj nije niti posredni posjednik, a sin tužitelja da nije pomoćnik u posjedovanju već neposredni posjednik, takav iskaz tužitelja, doveden u vezu s iskazom svjedoka ĆT, ne pruža osnovu za zaključak da je tužitelj, a ne njegov sin, neposredno izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini u vrijeme koje prethodi navodnim radnjama smetanja.

12.1. Prvostupanjski sud nije dao uvjerljive razloge zbog kojih bi, unatoč sadržaju navedenih iskaza, valjalo zaključiti da je posljednji mirni posjed pripadao tužitelju, niti takav zaključak proizlazi iz ostalih provedenih dokaza.

13. U odnosu na navodnu radnju smetanja koja se sastoji od postavljanja stolova i stolica na terasu, te navodne ulaske u dvorište tijekom razdoblja od 24. srpnja do 2. kolovoza 2022., ovaj sud nalazi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su navedene radnje poduzeli tuženici ili osobe koje su postupale po njihovu nalogu. Naime, saslušani svjedoci i stranke ne iskazuju neposredno o tim radnjama, a zaključak prvostupanjskog suda u tom dijelu temelji se pretežito na pretpostavkama i posrednim zaključcima koji ne predstavljaju dostatnu osnovu za utvrđenje da su tuženici počinili opisane radnje smetanja.

13.1. Dopis tužitelja od 18. srpnja 2022., koji je I. tuženica zaprimila 20. srpnja 2022. kojim je tužitelj poziva da u roku od 8 dana ukloni stolove i stolice sa terase, nije relevantan dokaz pozivom na koji bi tužitelj mogao sa uspjehom dokazati da je uznemiravan od tuženika u posljednjem mirnom posjedu terase, niti dokazuje da se taj događaj zbio neutvrđenog dana u mjesecu srpnju 2022. i da je tužitelj za isti saznao 3. srpnja 2022., to posebno i zbog već ranije navedene činjenice što niti svjedoci niti stranke o tom konkretnom događaju uopće nisu iskazivali. Također, niti kaznenom prijavom od 28. srpnja 2022. koju je tužitelj podnio protiv I. tuženice i dvije nepoznate osobe vezano uz događaj od 24. srpnja do 27. srpnja 2022. kako je navedeno u prijavi (dok je u tužbi naveden događaj od 24. srpnja do 2. kolovoza 2022.) koji se odnosi na neovlašteni ulazak u dvorište, razbijanje brave i drvenih vrata spremišta i otuđenje pokretnina iz spremišta, tužitelj nije dokazao da je smetan od strane tuženika u posljednjem mirnom posjedu jer niti o ovom događaju svjedoci i stranke nisu iskazivali, pri čemu valja navesti i da nema dokaza da je prijava rezultira provođenjem kaznenog postupka i donošenjem pravomoćne osuđujuće kaznene presude.

14. U odnosu na nadogradnju vrata sa lancem i lokotom na ulazu u dvorište, te ograde od trstike uz ranije postojeću ogradu dvorišta , iz iskaza I. tuženice proizlazi da je poduzela te radnje na predmetnoj nekretnini u srpnju 2022., što proizlazi i iz iskaza sina tužitelja, međutim ni eventualna dokazanost tih radnji sama za sebe nije dostatna za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, jer prethodno nije dokazano da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik kojem pripada posjedovna zaštita , niti da je za te radnje saznao 5. kolovoza 2022.

15. Stoga, kako tužitelj nije dokazao jednu od temeljnih pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite, odnosno da je upravo on bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, niti je za dio utuženih radnji (usvojeni dio tužbenog zahtjeva) dokazano da ih je počinila I tuženica, valjalo je primjenom članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 380. točke 3. ZPP-a, uvažiti kao osnovanu žalbu I. tuženice, preinačiti pobijano rješenje u odnosu na usvojeni dio tužbenog zahtjeva i isti odbiti, a u dijelu kojim je prvostupanjski sud pod točkom I izreke pobijanog rješenja odbio dio tužbenog zahtjeva, valjalo je zbog nedostatka pravnog interesa I. tuženice na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a, žalbu odbaciti kao nedopuštenu, te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I i II.

16. Odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, te je I tuženici primjenom Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje: Tarifa), dosuđena zatražena jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura uvećana za PDV u iznosu od 125,00 eura, odnosno ukupno 625,00 eura, dok je tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

17. Odluka o žalbenom trošku sadržana pod točkom IV izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, te je I tuženici primjenom Tbr. 10/2 Tarife dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 120,00 eura uvećan za PDV u iznosu od 30,00 eura, odnosno ukupno 150,00 eura.

18. I. tuženica u troškovnicima kojima traži naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, potražuje i trošak sudskih pristojbi po odluci suda, koji joj nije priznat jer je neodređeno zatražen, odnosno nije zatražen na način kako to propisuje članak 164. stavka 2. ZPP-a obzirom da je iznos pristojbe uvijek odrediv jer Zakon o sudskim pristojbama jasno propisuje da se pred sudovima sudske pristojbe plaćaju u visini utvrđenoj Tarifom sudskih pristojbi, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom V.

Slavonski Brod, 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec