Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-53/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Vodovod-Osijek d.o.o. iz Osijeka, Poljski put 1, OIB: 43654507669, protiv protivnice osiguranja DH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja, u povodu žalbe protivnice osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj OVR-126/2026-2 od 13. siječnja 2026., dana 29. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj OVR-126/2026-2 od 13. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi donesenim po javnom bilježniku Lidiji Perić, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1216/2023 od 10.1.2024., sudski predmet: Ovrv-19538/2023, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 143,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama, javnobilježničkog troška u iznosu 25,00 EUR s kamatama tekućim od 16. travnja 2024. pa do isplate, kao i troška postupka osiguranja u iznosu od 6,64 EUR određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u suvlasništvu protivnice osiguranja u 1/2 dijela upisana u [broj poduloška], PU Osijek, stan na I katu, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, ukupne površine 32,82 m2.
2. Navedeno prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija protivnica osiguranja i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka USRH – dalje u tekstu: OZ). Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da odbije zahtjev predlagatelja osiguranja, a podredno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je predlagatelj osiguranja, u istoj smatra da je odluka prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsko rješenje potvrditi.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja osiguranja za osiguranjem uknjižbom založnog prava na nekretnini u suvlasništvu protivnice osiguranja pobliže opisane u izreci te odluke.
6. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijanog rješenja polazi od činjenice da je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1216/2023 od 10. siječnja 2024., sudski predmet: Ovrv-19538/2023, protivnici osiguranja naložena isplata iznosa od 143,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama kao i troškova postupka u iznosu od 25,00 EUR s kamatama tekućim od 16. travnja 2024., pa kako predlagatelj osiguranja dakle raspolaže ovršnom ispravom koja glasi na novčanu tražbinu , prvostupanjski sud smatra sa su ispunjeni uvjeti iz čl. 296, 297. i 298. Ovršnog zakona te zasniva založno pravo na nekretnini protivnice osiguranja.
7. Protivnica osiguranja u podnesenoj žalbi navodi da nikada nije zaprimila niti joj je poznato tko je u njezino ime i za njezin račun zaprimio rješenje o ovrsi, pa smatra da isto nije moglo steći svojstvo ovršnosti. Poziva se na odredbu čl. 80. b. Ovršnog zakona koji propisuje posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini, a koji uvjeti smatra da ovdje nisu ispunjeni jer je riječ o iznosu od 143,39 EUR. Također smatra da je tražbina iz rješenja o ovrsi u zastari.
8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a., osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
9. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio utvrđeno je da nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama navedenim u prijedlogu ostvarene propisane zakonske pretpostavke jer je prijedlog utemeljen na ovršnoj ispravi, a nekretnine predstavljaju vlasništvo protivnice osiguranja. Dakle, temeljna pretpostavka za donošenje takvog rješenja je postojanje ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja koja se osigurava , a ovršna isprava je, među ostalim, i ovršna javnobilježnička odluka (članak 23. točka 5. OZ-a), koja stječe svojstvo ovršnosti pod pretpostavkama iz članka 25. OZ-a.
11. Vezano za žalbene navode da protivnica osiguranja nije zaprimila navedeno rješenje o ovrsi valja istaknuti da prema odredbi čl. 36. st. 1. OZ-a, ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava. Nadalje prema st. 2. navedenog članka potvrdu ovršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o tražbini u prvom stupnju, a prema st. 3. potvrdu ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinuti će rješenjem isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.
12. Citirana odredba čl. 36. OZ-a primjenjuje se i u postupcima osiguranja temeljem odredbe čl. 290. OZ-a, te prema istoj potvrdu ovršnosti može ukinuti samo ono tijelo koje je takvu potvrdu i izdalo. Dakle, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja, a niti ovaj drugostupanjski sud, nisu ovlašteni ispitivati jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o ovršnosti koju je izdao javni bilježnik, pa se žalbom problematizirana dostava rješenja o ovrsi u ovom postupku ne može razmatrati.
13. Nadalje, nije bilo pravno odlučnih zapreka za donošenje pobijanog rješenja obzirom da se, sukladno odredbi članka 290. st. 2. OZ-a, na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe toga zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80. b. istoga zakona. Naime, odredbama članka 80. b. OZ-a propisani su posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini, pa će sukladno stavku 1. navedenog članka sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 EUR, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Međutim, imajući u vidu da je odredbama članka 290. OZ-a stavka 2. OZ-a, koje reguliraju primjenu odredaba o ovrsi u postupku osiguranja, kako je ranije navedeno, propisano da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju citirane odredbe članka 80 b OZ-a, a u ovom slučaju se radi upravo o postupku osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, to činjenica što tražbina predlagatelja osiguranja iznosi manje od 5.300,00 EUR ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja.
14. Konačno, protivnica osiguranja u žalbi navodi i da je za tražbinu nastupila zastara, međutim navedeno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, o kojem odluku ne donosi ovaj žalbeni, već prvostupanjski sud, te je u odnosu na te žalbene razloga sud prvog stupnja dužan postupiti sukladno odredbi čl. 52. OZ-a koja se u postupku osiguranja primjenjuje sukladno odredbi čl. 290. st. 1. OZ-a.
15. Kako dakle žalbenim navodima protivnice osiguranja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Varaždinu 29. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Požar
