REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5797/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, sa sjedištem u [adresa], zastupano po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi, održanoj i zaključenoj dana 14. svibnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ive Fejzagić odvjetnice i u prisutnosti tuženika osobno, dana 29. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 80,40 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od 29.05.2025. godine pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj: 81278313 – 2200101011, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tuženik suvlasnik i suposjednik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], u kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 80,40 eura. Navodi se da se radi o mjernom mjestu ŠĐ [adresa], broj obračunskog mjesta 0129811860, broj brojila 2182151, sve kako proizlazi iz vjerodostojne isprave - izvoda otvorenih stavki i priloženih računa. Tužitelj navodi da je tuženik kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine i pravni sljednik evidentiranog kupca električne energije ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučenu električnu energiju, koja obveza nije podmirena tužitelju. Poziva se na odredbu čl. 9. i čl. 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima, te Opće uvjete tuženika, temeljem čega je tuženik dužan podmiriti tužitelju dugovanje. Predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 80,40 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025.g. do isplate i naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik pobija navode tužitelja kao neosnovane. Navodi da nije zakonski nasljednik pokojne ŠĐ, te da vlasništvo nekretnine nije stekao nasljeđivanjem već isključivo temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s FĐ. Tuženik navodi da je iz spomenutog ugovora razvidno da je stekao vlasništvo i stupio u posjed dva od četiri brojila na predmetnoj adresi. Tvrdi da brojilo za koje ga tužitelj tereti nije bilo u njegovom pos jedu niti ga je koristio, već da je u vrijeme na koje se tužba odnosi, navedeno brojilo i dalje bilo u posjedu FĐ. Tvrdi da je netočan navod tužitelja da nije sklopio ugovor , te objašnjava da je nakon stupanja u posjed, odmah poduzeo zakonske radnje za preuzimanje mjerila isklapanje ugovora, tako da je 22.10.2025.g. podnio zahtjev za sklapanje Ugovora o korištenju mreže i zahtjev za sklapanje Ugovora o opskrbi električnom energijom, a 06.11.2025.g. podnio je zahtjev za samoočitanje brojila. Naglašava da HEP ne može odobriti samoočitanje ako na mjernom mjestu postoji dugovanje, pa da je time jasno da nije bilo dugovanja. Stoga tuženik tvrdi da nije nasljednik i da nije bio u posjedu spornog brojila, da je sve obveze uredno i pravodobno ispunio, da dug nije postojao i da mu tužitelj nikada nije dostavio uplatnicu niti upozorenje. Predlaže da sud odbaci tužbu i naknadi tuženiku nastale troškove.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, računa, izvatka iz zemljišnih knjiga, Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠĐ, zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže, zahtjeva za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu, Ugovora o korištenju mreže, podataka o obračunskom mjernom mjestu.

4. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u svojoj ukupnosti, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja s osnova isporučene električne energije na obračunskom mjernom mjestu 0129811860, broj brojila 2182151, koje je glasilo na sada pok. ŠĐ.

6. Tuženik tvrdi da nije dužan platiti utuženo potraživanje, jer da nije nasljednik iza pok. ŠĐ i da u utuženom razdoblju nije bio u posjedu predmetnog mjernog mjesta i brojila. Navodi da je stupio u posjed obračunskog mjernog mjesta tek 22. listopada 2024.g. a da su do tada u posjedu bili FĐ i CĐ i da je FĐ CĐ plaćala račune za potrošnju električne energije.

7. Tužitelj u svom podnesku tvrdi da se radi o neovlaštenoj potrošnji od strane tuženika i da je tuženik dužan platiti utuženi iznos.

8. Pregledom dokumentacije koja je priložena u spis utvrđeno je da su rješenjem o nasljeđivanju donesenim 12. ožujka 2020.g. zakonskim nasljednicima iza pok. ŠĐ proglašeni FĐ i CĐ. Nadalje, da je temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je tuženik sklopio dana 28. ožujka 2023.g. sa svojom majkom FĐ, tuženik stekao suvlasništvo predmetne nekretnine.

9. Iz izvatka iz poslovnih knjiga (specifikacije računa – utuženja) na kojem temelji tužbu, proizlazi da je potrošač dužan platiti tužitelju iznos od 26,51 eura s datumom dospijeća 05.10.2024.g. i iznos od 53,89 eura, s datumom dospijeća 05.11.2024.g., odnosno ukupno 80,40 eura.

10. Iz priloženog računa broj 2200101011-240820-4 na kojem tužitelj temelji svoju tužbu (list 6 spisa) razvidno je da se potrošnja električne energije odnosi na razdoblje od 01.03.2024. do 31.08.2024.g. i da račun glasi na iznos od 53,96 eura.

11. Iz potvrde koju je tuženik dostavio u spis (list 273 spisa) proizlazi da je taj račun broj 2200101011-240820-4 za razdoblje od 01.03.2024.g do 31.08.2024.g. u iznosu od 53,96 eura, plaćen dana 14.09.2024.g. Tuženik tvrdi da ga je platila njegova majka FĐ, što nije odlučno. Dakle, taj račun je plaćen.

12. Treba naglasiti da tužitelj uopće nije dostavio račun za 9. mjesec 2024.g., koji bi prema izvodu iz poslovnih knjiga trebao iznositi 26,51 eur, a također nije dostavio niti račun za 10. mjesec 2024.g. iz kojeg bi bio razvidan obračun potrošnje za to razdoblje. Dostavio je jedino ispis možebitnog računa s barcodom i podacima za plaćanje (list 9)

13. Osim toga, tužitelj u tužbi uopće ne navodi na koje razdoblje se odnosi potrošnja električne energije i utuženo potraživanje za koje tereti tuženika, a istovremeno tereti tuženika za neovlaštenu potrošnju.

14. Činjenice koje je sud utvrdio u ovom postupku idu u prilog tuženiku i njegovoj tvrdnji da u vrijeme nastale potrošnje nije uopće bio u posjedu tog dijela nekretnine ni ti tog obračunskog mjesta, već je u posjedu bila njegova majka FĐ, koja je uredno plaćala račune za utrošenu električnu energiju.

15. Doista, iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju proizlazi da je tuženik preuzeo obvezu podmirivati mjesečne troškove za potrošnju električne energije za obračunsko mjesto br. 0129811886, br. brojila potrošnje električne energije 4226010 za opskrbu električnom energijom stana u prizemlju i pripadajuće garaže, obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa] i obračunsko mjerno mjesto br. 0129810856, br. brojila potrošnje električne energije 914240 za opskrbu električnom energijom dvorišnih prostorija, obračunsko mjesno mjesto na adresi u [adresa].

16. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije preuzeo obvezu podmirivati mjesečne troškove za potrošnju električne energije za obračunsko mjesto 0129811860, broj brojila 2182151, u odnosu na koje je tužitelj podnio ovu tužbu.

17. Stoga je sud prihvatio kao uvjerljivu tvrdnju tuženika da je njegova majka (koja je bila u suposjedu tog dijela nekretnine i obračunskog mjesta 0129811860, broj brojila 2182151sa svojim bratom CĐ) plaćala troškove potrošnje električne energije sve do rujna 2024.g., dok je tuženik tek od listopada 2024.g. u posjedu i tog dijela nekretnine i obračunskog mjernog mjesta.

18. U prilog te tvrdnje govore i uplatnice koje je tuženik dostavio u spis iz kojih proizlazi da su računi za potrošnju električne energije plaćeni za razdoblje od siječnja do rujna 2024.g., kao i račun za razdoblje od 01.03.2024. do 31.08.2024.g. koji je plaćen 14.09.2026.g., a tuženik je tek 22.10.2024.g. podnio zahtjev i sklopio s tužiteljem ugovor o korištenju mreže na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, broj brojila 2182151.

19. Neovisno o naprijed navedenim okolnostima, odlučno u ovom postupku je da tužitelj nije dokazao postojanje ni opseg svog potraživanja prema tuženiku , jer nije dostavio račune koji se odnose na utuženo potraživanje, pa nije jasno o kojim se iznosima radi, za koje razdoblje se odnosi potrošnja i nije vidljiv obračun potrošnje električne energije.

20. Sukladno čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, na tužitelju je teret dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, a kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje obveze tuženika za podmirenje utužene tražbine, niti visinu navodnog dugovanja tuženika za utrošenu električnu energiju, sud je primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, pa se navedene činjenice smatraju nedokazanim.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer je za račun koji se nalazi na listu 6 spisa, dospijeće 18.9.2024., a prema izdatku iz poslovnih knjiga dospijeća eventualnih računa (koji nisu dostavljeni u spis) su 15.10.2024. i 15.11.2024.g. Kako je tužba podnesena 11.09.2025.g., to je podnesena unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, sukladno čl. 232. st. 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO)

22. Shodno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tuženik bi imao pravo na naknadu parničnog troška. Kako tuženik koji je uspio u sporu, nije imao parničnih troškova, sud o troškovima nije ni odlučivao.

U Zagrebu, dana 29. lipnja 2026. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje županijski sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku