- 1 -              Revd 4381/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4381/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. N. iz K., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Đ. D.-G. i B. G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u K., protiv tuženika T. V. iz M., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u G., radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2684/2023-2 od 8. rujna 2023., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Kutini broj Psp-13/2019 od 22. travnja 2020., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.

 

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2684/2023-2 od 8. rujna 2023., u kojem postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li su prvostupanjski i drugostupanjski sudovi ovlašteni u pružiti sudsku zaštitu posjeda tužitelju protiv tuženika, pored nedvojbene činjenice da je nakon podnošenja tužbe tužitelja u predmetnom parničnom postupku za smetanje posjeda, tuženik naknadno ponovno vršio sječu stabala na istom dijelu k.č.br.: 911/55, a u odnosu na takvu naknadnu sječu tužitelj koji je za taj čin saznao 27.02.2018. godine, nije u zakonskom roku od 30 dana podnio novu tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda, već je u predmetnom postupku preinačio tužbu, ali koju preinaku sud nije dopustio što je potvrđeno pravomoćnim rješenjem ŽS u Sisku, broj: Gž-261/19-2 od 12.11.2019. godine, čime je tužitelju prestalo pravo na posjed i pravo na zaštitu posjeda na istom dijelu k.č.br.: 911/55 (čl.21.st.3. i 28.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima)?“.

 

2. U odnosu na postavljeno pitanje tuženik, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama viših sudova i to Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-905/2022-3 od 30. rujna 2022. i broj Gž-448/2018-2 od 28. studenoga 2018., te odluci Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-850/2018-2 od 19. studenoga 2020.

 

3. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz članka 14. stavak 2., članak 26., članak 29. stavak 1. i članak 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,  70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. To iz razloga jer naznačenim pitanjem tuženik polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na isto ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio da je tuženik smetao posjed tužitelja na dijelu čestice (…), za koje smetanje je tužitelj saznao 25. siječnja 2018. i da je isti podnio tužbu u roku, pitanje kojim se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci (kojim se problematizira „ponovno naknadno smetanje posjeda, za koje je tužitelj saznao 27. veljače 2018.“), nije pitanje koje bi bilo važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

 

7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.

 

8. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i  temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

 

11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 17. siječnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.