1              Poslovni broj: UsI-335/24-4

        REPUBLIKA HRVATSKA

      UPRAVNI SUD U ZAGREBU

         Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Vlahu Bassegli Gozze, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. B., OIB: … iz Z., koju zastupa opunomoćenica J. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatske komore fizioterapeuta, OIB: …, Z., radi troškova disciplinskog postupka, nakon održane javne i usmene rasprave, 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I              Poništava se rješenje Hrvatske komore fizioterapeuta, Visokog suda časti, Poslovni broj: Dp Ž-3/19, od 24. siječnja 2020.

II              Poništava se rješenje Hrvatske komore fizioterapeuta, Suda časti, Poslovni broj: Dp-3/18, od 15. studenoga 2019.

III              Nalaže se tuženiku, Hrvatskoj komori fizioterapeuta, u Z., OIB: …, da u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude, tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.937,50 Eura.

IV              U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatske komore fizioterapeuta, Suda časti, Poslovni broj: Dp-3/18, od 15. studenoga 2019. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi troškove disciplinskog postupka u iznosu od 16.000,00 kuna.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje kako je tužiteljica pravomoćnom odlukom oglašena odgovornom za disciplinsko djelo koje joj se stavlja na teret, iz kojeg razloga joj je osnovano, temeljem članka 59. Pravilnika o disciplinskom postupku komore, određena obveza podmirenja troškova tog postupka.

3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog stava tužiteljica prvotno ističe da joj odluka koja je temelj ustanovljavanju troškova uopće nije dostavljena, iz kojeg razloga već tu okolnost smatra dostatnom za poništenje osporenog rješenja. Bez obzira na navedenu okolnost ukazuje kako troškovnik na kojeg se tuženik u svom rješenju poziva, uopće nije javno dostupan te se njegov sadržaj i ne može ispitivati. Dodaje da je Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti propisano da se u disciplinskom postupku primjenjuju odredbe kaznenog procesnog prava te s tim u vezi dodaje da je sadržaj osporenog rješenja potpuno suprotan tim supsidijarnim odredbama. Obrazlažući svoj stav tužiteljica smatra da trošak postupka ne može biti plaća za rad članova suda časti, jer bi u tom slučaju sadržajno došlo do naknade štete komori izazvane potrebom angažiranja članova suda časti, a što je evidentno suprotno članku 145. Zakona o kaznenom postupku. Ističe da komora mora snositi troškove rada svojih tijela, bez obzira na uspjeh u postupku te stranka tog postupka nikakvom okolnošću e smije biti dovedena u neravnopravan položaj. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu, osporava tvrdnju tužiteljice da nije zaprimila njegovo rješenje, kao i tvrdnju da Troškovnik disciplinskog postupka nije javno dostupan. Isto tako smatra da tužiteljica ne može isticati prigovore u pogledu ovlaštenja podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, jer takve okolnosti nisu relevantne za ishod ovog predmeta. Isto tako navodi kako se u disciplinskim postupanjima komore odredbe Zakona o kaznenom postupku samo podredno primjenjuju, dakle u onim situacijama u kojima Pravilnikom nije drukčije propisano. Slijedom ovog tuženik ističe kako je postupak određenja troškova konkretnog disciplinskog postupka pravilno utemeljen na člancima 58 – 60 Pravilnika, a ne Zakonom. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Ovaj Sud je 15. rujna 2021. i 10. siječnja 2024. održao usmenu i javnu raspravu zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u prisutnosti opunomoćenica tuženika čime je strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i o svim pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sve sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/11. – u daljnjem tekstu Zakon).

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u Prvostupanjsko rješenje te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svi činjeničnih i pravnih pitanja ovog spora Sud je na temelju članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Člankom 59. stavkom 1. Pravilnika o disciplinskom postupku, kao aktu temeljem kojeg je određen trošak postupka u konkretnom, propisano je da će se članu Komore koji je odlukom Suda časti proglašen odgovornim naložit da podmiri troškove disciplinskog postupka.

9. U ovom predmetu nije sporno da je rješenjem tuženika Broj: DpŽ-3/19, od 30. listopada 2019., odbijena žalba tužiteljice i potvrđena odluka Suda časti Hrvatske komore fizioterapeuta, Broj Dp-3/18 od 2. srpnja 2019., a kojom odlukom je tužiteljica oglašena odgovornom za lakšu povredu disciplinske odgovornosti - narušavanjem dužnosti i ugleda fizioterapeuta, odnosno njihove djelatnosti te Zakona o fizioterapeutskoj djelatnosti i Kodeksa fizioterapeutske etike i deontologije - opisano po članku 56. stavku 1. Statuta komore, a kažnjivo po članku 8. st 2. Pravilnika o pravima i odgovornostima fizioterapeuta, temeljem koje okolnosti joj je izrečena kazna UKORA.

10. Navedeno rješenje, odnosno njegovo podvođenje pod naprijed citirani članak, pravni je temelj osporenog rješenja u ovom predmetu. Stoga se zakonitost takvog pravnog utemeljenja u konkretnom čini prethodnim pravnim pitanjem. Iz ovog razloga je ovaj Sud, svojim rješenjem UsI-674/20, od 13. veljače 2023. prekinuo svoje postupanje do okončanja spora o ocjeni zakonitosti naprijed navedenog rješenja.

11. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-758/23-2, od 9. studenog 2023., odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3167/21-10 od 13. prosinca 2022., a kojom odlukom je poništena odluka Visokog suda časti Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb Broj: DpŽ-3/19 od 30. listopada 2019. godine i odluka Suda časti Hrvatske komore fizioterapeuta Broj: Dp-3/18 od 02. srpnja 2019. godine.

12. Navedenom okolnošću smatra se da pravni temelj na kojem je počivala odluka u ovom predmetu nikad nije ni postojao, iz kojeg razloga se osporeno rješenje ukazuje nezakonitim.

13. Stoga je Sud, na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u točki I i II izreke ove presude.

14. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora njenim troškovnikom od 10. siječnja 2024. (list 105 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 23. točke 1. Tarife, podnijela zahtjev za sastav tužbe od 27. veljače 2020. i zahtjev za sastav podneska od 23. studenoga 2021., u iznosu od po 500 eura, na temelju tbr. 23. točka 2. Tarife, podnijela zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročišta održana 15. rujna 2021. i 10. siječnja 2024. u iznosu od po 500 Eura te zahtjev za sastav običnog podneska kojim predlaže nastavak postupka u iznosu od 50 Eura, što uz uvećanje od 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, ukupno iznosi 2.562,50 Eura.

15. Člankom 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

16. Člankom 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

17. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je kao nezakonito poništeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, a što tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

18. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sačinjenja tužbe, a kojom je iniciran spor koji je po tužitelja povoljno okončan, kao i zahtjeva za nastavak postupanja nakon prekida spora, odnosno i naknadu troškova pristupa na ročišta po pozivu Suda, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

19. Suprotno ovom Sud smatra kako samostalno podnošenje zahtjeva za prekid postupanja podneskom od 23. studenoga 2021., nije u smislu dodjele troškova od suprotne strane opravdana radnja, jer se takav zahtjev i bez obzira na stadij postupka ocjene zakonitosti rješenja o disciplinskoj odgovornosti tužiteljice, mogao podnijeti već i u tužbi. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. siječnja 2024.     

                                     Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.