REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Pn-2/2026-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku iz Pule, protiv tužene Republike Hrvatske Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 26635293339, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 14. svibnja 2026. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene, na temelju članka 335 ZPP-a, dana 26. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, OIB: 26635293339, pa se nalaže tuženoj da tužitelju isplati iznos od 3.830,40 eura (slovima: tri tisuće osamsto trideset eura i četrdeset centi) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od 8.8.2014.godine pa do 31.7.2015.godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.8.2015 .godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023.godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tuženi zahtjev tužitelja GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prema tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, OIB: 26635293339 za iznos od 5.669,60 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 8.8.2014.godine pa do isplate kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 08. kolovoza 2014. godine podnio tužbu protiv Republike Hrvatske

– Ministarstvo pravosuđa radi naknade štete u kojem navodi da je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje više kaznenih djela, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 12 godina koja teče od 22. prosinca 2009. godine. Navodi kako je tužitelj u razdoblju od 22. prosinca 2009. do 19. kolovoza 2011. godine kaznu zatvora izdržavao u Zatvoru u Puli, nakon čega je premješten na daljnje izdržavanje kazne u Zatvor u Gospiću. Ističe kako je tužitelj Centru za izvršavanje kazne zatvora podnio zahtjev za sudskom zaštitom obzirom da isti smatra kako mu je boravkom u Zatvoru u Puli, te u Zatvoru u Gospiću povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenom standardu. Tužitelj u tužbi navodi kako je Županijski sud u Puli u predmetu posl.br. Ik I- 174/12 donio je rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelju, zatvoreniku LM tijekom izdržavanja kazne u Zatvoru u Puli povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima iz čl. 14. st. 1. t. 1. u svezi sa čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, te kako je Županijski su u Karlovcu u predmetu posl.br. Ik I-337/2013 donio rješenje od 22. 11. 2013. godine kojim je utvrđeno da je Zatvor u Gospiću povrijedio prava tužitelja, zatvorenika GM, s osnova čl. 74. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora, odnosno pravo na adekvatan smještaj i prostor spavaonice. Navodi da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u zatvoru u Puli u razdoblju od 22. 12. 2009. godine do 19. 08. 2011. godine u trajanju od 605 nakon čega je premješten u Zatvor u Gospiću te je u istom boravio od 01. 12. 2013. godine u trajanju od 833 dana uslijed čega je bio izložen uvjetima koji predstavljaju ponižavajuće postupanje, te je za vrijeme izdržavanja kazne bio smješten u sobi sa brojem zatvorenika koji nije odgovarajući s obzirom na veličinu spavaonice u kojoj su bili smješteni, te je u prostoru nedostajala površina zakonski propisanog minimuma. Tužitelj smatra kako je zbog svega opisanog povrijeđeno njegovo pravo osobnosti te Zakonom, Ustavom i Europskom konvenciojm zajamčena prava, te je tužitelj u navedenom razdoblju nedvojbeno bio izložen uvjetima koji predstavljaju ponižavajuće postupanje, odnosno postupanje koje ne odgovara pravnom standardu postupanja koje poštiva dostojanstvo osuđenika iz l. 25. st. 1. Ustava RH. Stoga da mu je povrijeđeno ustavno pravno da se s njim kao osuđenikom postupa na način koji je čovječan i koji poštiva njegovo dostojanstvo. Navodi kako se tužitelj sukladno važećim zakonskim propisima sa zahtjevima za naknadu štete obratio tuženici te državnom odvjetništvu, te su nadležna Općinska državna odvjetništva zahtjeve otklonila obzirom da su smatrali kako nije došlo do povrede ustavnih prava i da tuženik odbija isplatiti tužiteljevo potraživanje. Stoga je tužitelj u konačnici specificirao svoj tužbeni zahtjev u konačnici na ročištu od 17.3.2026.godine zatraživši isplatu iznosa od 9.500,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tužene danom u podnesku od 04. prosinca 2014. godine, listovi 15 do 16 spisa, tužena je u bitnom osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da prema paušalnim tvrdnjama iz tužbe ne može se doći do zaključka da je zbog boravka u Zatvoru u Puli – Pola i Zatvoru u Gospiću došlo do povrede nekih od prava tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao niti Zakonom i izvršavanju kazne zatvora. Tuženica navodi kako smatra da je tvrdnja glede neadekvatnog smještaja nedovoljna za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, te se ističe da je za vrijeme boravka tužitelja u svim zatvorima tijekom dana bio omogućen boravak izvan spavaonice na različite načine: mogao se šetati, čitati, najmanje tri puta dnevno jesti, gledati tv, koristiti medicinske usluge, mogao se i radno aktivirati, na raspolaganju mu je bio veći broj sportskih i edukativnih aktivnosti, te kulturnih aktivnosti jer se takvom organizacijom boravka u zatvoru nastojala nadomjestiti ograničenost prostora u spavaonici. Tužena je nadalje navela da tužitelj samo paušalno navodi okolnost skučenog prostora a ne navodi i ukupnu kvalitetu života u ustanovama zbog čega duševna bol koju je tužitelj eventualno trpio zbog nedovoljnog prostora spavaonice ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode. Tužena je navela da su u odnosu na tužitelja bili ispunjeni mogućnosti održavanja osobne higijene, opremljenost zatvora omogućavala je obavljanje fizioloških potreba zatvorenika u čistim i primjerenim uvjetima, uz pružanje kontinuirane i adekvatne specijalističke zdravstvene zaštite. Stoga je tužena navela da sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice ne predstavlja oblik ponižavanja ili nečovječnog postupanja od strane tuženika prema tužitelju kao zatvoreniku kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo, odnosno pravo ličnosti pravo na ugled, predloživši da sud odbije u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem dokumentacije na listovima 5-9 spisa, dokumentacije na listovima 13 spisa, dokumentacije na listovima 22 spisa, zapisnika na listu 26 spisa, dokumentacije na listovima 33-185 spisa, dokumentacija na listovima 181 spisa, dokumentacija na listovima 188 spisa, zapisnika na listu 189 spisa, dokumentacije na listovima 191-193 spisa, zapisnika na listu 194- 197 spisa, zapisnika na listu 204-205 spisa, dokumentacije na listovima 208 spisa, dokumentacije na listovima 213-214 spisa – zapisnika na kojem je zamolbeno saslušan tužitelj, izvršen je uvid u spis Županijskog suda IK-I 174/12, IK-I-3000/13, te uvid u mapu za praćenje provođenje programa izvršavanje kazne zatvora, 246 -248 spisa, pročitana je odluka Ustavnog suda na listu 262-270 spisa, dokumentacija na str. 273-278 spisa, na str. 281-282 spisa-zapisnika te na str. 283-286 spisa, izvršen je uvid u mapu za praćenje provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj temeljem postojećih dokaza u spisu djelomično je osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari je već bila donesena prvostupanjska presuda pod posl. brojem P-1169/14 dana 18.03.2016. koja prileži na listovima 219-233 spisa, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu Gž-1084/16 od 07.12.2017. godine listovi 246- 247 spisa. Navedene odluke ukinute su odlukom Ustavnog suda RH posl. br. U- III-1326/2018 od 16.3.2023. listovi 262-270 spisa. Iz bitnog dijela obrazloženja ukidbene odluke navodi se citira se:

"15. U članke 23. i 25. Ustava te članak 3. Konvencije ugrađena je jedna od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Navedenim člancima potpuno se zabranjuje mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje neovisno o okolnostima i ponašanju žrtve (usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava; u daljnjem tekstu: ESLJP, Labita protiv Italije [Vv], br. 26772/95, § 119., presuda od 6. travnja 2000.; i Lonić protiv Hrvatske, br. 8067/12, § 67., presuda od 4. prosinca 2014.).

16. Da bi trpljenje i poniženje koji su povezani s nekim oblikom kažnjavanja moglo doći u domašaj navedenih odredaba Ustava odnosno Konvencije, mora nadilaziti stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan. Međutim, država je dužna osigurati provedbu ovih mjera u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja mjere ne izlažu osobu nad kojom se primjenjuju takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru (v. odluke Ustavnog suda brojeva U-IIIBi-890/2012 od 4. svibnja 2016. /"Narodne novine" broj 54/16./; i U-III- 5725/2016 od 19. prosinca 2017. /"Narodne novine" broj 8/18./).

16.1. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESLJP iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., mogu se sažeti kako slijedi.

1) Potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika.

2) Površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije.

3) Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

4) U slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

5) Za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju.

16.2. I drugi aspekti uvjeta u zatvorskim ustanovama, pored pitanja prenapučenosti, mogu biti bitni za procjenu sukladnosti s člancima 23. i 25. Ustava i člankom 3. Konvencije. Čimbenici koji se ocjenjuju mogu biti pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim zahtjevima (usporedi s predmetima ESLJP-a Aden Ahmed protiv Malte, br. 55352/18, § 88., presuda od 23. srpnja 2013.; i Lonić protiv Hrvatske, navedeno, § 71.).

16.3. Kod predmeta o navodnim neprikladnim uvjetima u zatvoru ne može se strogo primjenjivati načelo affirmanti incumbit probatio (onaj koji nešto navodi mora dokazati taj navod), jer u takvim slučajevima samo državna tijela imaju pristup informacijama kojima se mogu potvrditi ili pobiti navodi o neprikladnim zatvorskim uvjetima. Stoga bi se podnositelji zahtjeva mogli suočiti s poteškoćama u dokazivanju prigovora povezanog s uvjetima u zatvoru. Unatoč tome, od podnositelja se ipak očekuje da dostave detaljan opis činjenica na koje prigovaraju i da pruže u najvećoj mogućoj mjeri nekakve dokaze koji potkrepljuju njihove prigovore (usporedi s predmetima ESLJP-a Visloguzov protiv Ukrajine, br. 32362/02, § 45., presuda od 20. svibnja 2010.; i Lonić protiv Hrvatske, navedeno, § 72.).

16.4. Mjerodavni dio presude Muršić protiv Hrvatske (navedeno), o neuračunavanju sanitarnog čvora u ukupnu površinu sobe glasi:

"114. Konačno, Sud smatra kako je važno pojasniti metodologiju za izračun minimalnog osobnog prostora stavljenog na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika da bi mogao izvršiti procjenu temeljem članka 3. Sud smatra, na temelju metodologije CPT-a o tom pitanju, da se sanitarni čvor unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe (vidi prethodni odlomak 51.). S druge strane, izračun raspoložive površine u sobi treba uključivati prostor koji zauzima namještaj. Ono što je bitno u ovoj procjeni je to jesu li se zatvorenici mogli normalno kretati unutar sobe (vidi, na primjer, naprijed citirane predmete G i drugi, odlomci 147.-148.; i JM, odlomak 3.)."

b) Primjena načelnih stajališta na ovaj predmet

a. Uvjeti u Zatvoru u Puli-Pola

17. Podnositelj je u Zatvoru u Puli-Pola boravio od 19. siječnja 2010. do 18. kolovoza 2011. Unutar navedenog razdoblja imao je na raspolaganju između 2,27 m2 i 4,5 m2. U postupku pred nadležnim sucem izvršenja utvrđeno je da mu je povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu, ali su sudovi u parničnom postupku prihvatili stajalište tužene i ocijenili da eventualno odstupanje od propisanih standarda nije imalo za posljedicu povredu ljudskog dostojanstva podnositelja (v. točke 5.1., 7., 9. i 10. obrazloženja ove odluke).

18. Imajući u vidu načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koja je ESLJP više od jedne godine prije donošenja drugostupanjske presude zauzeo u presudi Muršić protiv Hrvatske (navedeno),Ustavni sud navedeni zaključak ocjenjuje ustavnopravno neprihvatljivim.

18.1. Prije svega, iz utvrđenja prvostupanjskog suda razvidno je da je podnositelj u više navrata imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora (razdoblja od 4. ožujka 2010. do 27. travnja 2010., od 27. lipnja 2010. do 10. kolovoza 2010. te od 30. ožujka 2011. do 13. travnja 2011.; v. točku 9. obrazloženja ove odluke). Čak i ako bi se uzelo da je razdoblje od 30. ožujka 2011. do 13. travnja 2011. kratko, Ustavni sud utvrđuje da preostala dva razdoblja evidentno predstavljaju dulji boravak pa da time nije ispunjen prvi od tri kumulativna uvjeta utvrđenih u presudi Muršić protiv Hrvatske (navedeno) - v. točku 16.1. obrazloženja ove odluke. Ustavni sud stoga utvrđuje da manjak osobnog prostora u tim razdobljima ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede ustavnog/konvencijskog prava na zabranu zlostavljanja iz članaka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije (usporedi s Muršić protiv Hrvatske, navedeno, §§ 151. - 153.).

Nadalje, za razdoblje od 13. veljače 2010. do 3. ožujka 2010. unutar kojeg je podnositelj boravio u sobi broj 3 parnični sud nije utvrdio točan broj zatvorenika s kojima je podnositelj boravio u navedenoj sobi nego se ograničio na utvrđenje da ih je bilo između 5 i 7. Stoga nije moguće precizno utvrditi je li podnositelj unutar navedenog razdoblja imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora i ako jest, je li se radilo o duljem razdoblju koje bi kako je prethodno rečeno imalo za posljedicu čvrstu pretpostavku ustavnog/konvencijskog prava na zabranu zlostavljanja iz članaka 23. i

25. Ustava te članka 3. Konvencije.

Konačno, ističe se da okolnost što je podnositelj u određenim periodima imao na raspolaganju 3 - 4 m2 odnosno 4 - 5 m2 površine osobnog prostora sama za sebe nije dostatna za utvrđenje povrede članaka 23. i 25. Ustava i članka 3. Konvencije jer u skladnu s ranije navedenim standardima iz presude Muršić protiv Hrvatske (navedeno) ta ocjena ovisi o nizu fizičkih, higijenskih i drugih aspekata.

b. Uvjeti u Zatvoru u Gospiću

19. Podnositelj je u Zatvoru u Gospiću boravio od 19. kolovoza 2011. do 29. listopada 2013. Slično kao i za Zatvor u Puli-Pola, u postupku pred nadležnim sucem izvršenja utvrđeno je da mu je povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu, ali su sudovi u parničnom postupku prihvatili stajalište tužene i ocijenili da eventualno odstupanje od propisanih standarda nije imalo za posljedicu povredu ljudskog dostojanstva (v. točke 5.2., 7. 9. i 10. obrazloženja ove odluke). Iz utvrđenja prvostupanjskog suda razvidno je da je podnositelj u najmanje dva navrata imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora što bi - pod uvjetom da su kumulativno ispunjeni ranije navedeni kriteriji iz presude Muršić protiv Hrvatske (navedeno) - imalo za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede ustavnog/konvencijskog prava na zabranu zlostavljanja iz članaka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud utvrđuje da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidan, niti je to moguće utvrditi iz rješenja nadležnog suca izvršenja, točan vremenski okvir boravka podnositelja u određenim sobama. Nadalje, iako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da su sve sobe u kojima je podnositelj boravio imale sanitarni čvor u sklopu sobe, sud nije, u skladu s metodologijom za izračun minimalnog osobnog prostora stavljenog na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika, utvrdio površinu sanitarnog čvora i potom tu površinu umanjio od ukupne površine sobe (v. točku 16.4. obrazloženja ove odluke).", završen citat.

6. Sudovi su dužni poštivati odluke Ustavnog suda pa je sukladno naputku Ustavnog suda dopunjen dokazni postupak na način da su nadležna tijela i to Zatvor u Puli, Uprava za zatvorski sustav i probaciju te Zatvor u Gospiću dostavili potpune podatke sukladno uputi Ustavnog suda, a vezano za površinu zatvorskih ćelija umanjenih za površinu sanitarnog čvora, a koji dopisi od 17.6.2025. i 24.6.2025. prileže na listovima 275-278 i 284 do 285 spisa.

6a. Iz dopisa Zatvora u Puli od 17.6.2025. proizlazi da sama površina sobe 8 na 3. odjelu bez toaleta iznosi 6,7 m2, površina sobe br. 10 na 1. odjelu iznosi 20,5 m2, dok je toalet zasebno odvojena prostorija površine 2,15 m2, soba br. 3 na 4. odjelu je površine 22 m2 dok je toalet zasebna prostorija odvojena površine 3,8 m2, soba br. 1 na 4. djelu je površine 10 m2, dok je toalet zasebna prostorija odvojena vratima u površine 3,7 m2, soba broj 2 na 4. odjelu je površine 23 m2 dok je toalet zasebna prostorija površine 4,7 m2, soba br. 6 na odjelu 4 je površine 22 m2 dok je toalet zasebna prostorija koja je odvojena površine 3,8 m2. Konačno soba br. 5 na odjelu 4 je površine 22 m2 dok je toalet zasebna odvojena prostorija površine 4,7 m2.

7. Nadalje i iz dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Gospiću od 24.6.2025. utvrđeno je list 277 spisa: da je soba br. 2 površine ukupne površine 13,40 m2, a površina sanitarnog čvora je 1,5 m2, pa je površina same spavaonice bez sanitarnog čvora 11,90 m2. Nadalje, površine sobe br. 14 iznosi ukupno 27,24 m2, površina sanitarnog čvora iznosi 2,40 m2, pa je površina spavaonice bez sanitarnog čvora 24,84 m2. Nadalje površina sobe br. 8 iznosi ukupno 12,30 m2, površina sanitarnog čvora je 2,30 m2 pa je površina spavaonice bez sanitarnog čvora 10,00 m2. Površina sobe br. 5 iznosi ukupno 26,10 m2, površina sanitarnog čvora je 1,70 m2, pa je površina spavaonice bez sanitarnog čvora 24,40 m2. Nadalje, površina sobe br. 14 iznosi ukupno 27,24 m2, površina sanitarnog čvora iznosi 2,40 m2, zbog čega je površina spavaonice bez sanitarnog čvora 24,84 m2. Površine sobe br. 5 iznosi ukupno 26,10 m2, površina sanitarnog čvora je 1,70 m2, pa je površina same spavaonice bez sanitarnog čvora 24,40 m2. Površina sobe br. 6 iznosi ukupno 25,30 m2, površina sanitarnog čvora iznosi 1,80 m2, pa površina spavaonice bez sanitarnog čvora iznosi 23,50 m2. Konačno površina sobe br. 3 iznosi ukupno 10,80 m2, površina sanitarnog čvora iznosi 1,60 m2, pa površina spavaonice bez sanitarnog čvora iznosi 9,20 m2.

8. Sukladno "formuli" koju je dao viši sud, a vezano za utvrđenje standarda od 3,00 m2 po površini po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika temeljem dostavljenih podataka na koje stranke, što je bitno naglasiti, nisu imale primjedbi listovi 275- 278 spisa utvrđeno je da je u razdobljima koji će se u nastavku postupka navesti tužitelj u nekim od tih razloga doista imao na raspolaganju površinu manju od 3,00 metra po zatvoreniku što se smatra nedostatkom osobnog prostora koji za posljedicu ima pretpostavku povrede čl. 3 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, što će se obrazlagati u nastavku pojedina razdoblja na što je ukazao i Ustavni sud su bila kratka i povremena-minimalna zbog čega ta razdoblja nisu uzeta u obzir.

9. Konkretno, vezano za boravak tužitelja u Zatvoru u Puli sukladno podacima na listu 275-276 spisa tužitelj je doista u razdoblju od 20.02.2010. pa do 02.03.2010. boravio u sobi br. 10 na 1. odjelu s još 7 zatvorenika. Kako je sama soba br. 10 bez toaleta površine 20,5 m2 to je tužitelj imao na raspolaganje 2,56 m2 s obzirom da je boravio s još 7 zatvorenika u tom razdoblju u toj sobi (20,5:8=2,56 m2). Međutim, kako se radi o vrlo kratkom razdoblju od 10 dana sukladno i stajalištu Ustavnog suda opisano razdoblje se nije moglo uzeti u obzir. Nadalje tužitelj je također u vrlo kratkom razdoblju boravio od 03.03.2010. do 12.03.2010. u sobi br. 3 čija je površina spavaonice 22 m2 s još 7 zatvorenika zbog čega je doista u tom razdoblju imao 2,75 m2 (ili 22:8=2,75). Međutim radi se o razdoblju od svega 9 dana pa sukladno naputku Ustavnog suda opisano nije uzeto u obzir. Naprotiv u razdoblju od 13.3.2010. do 15.3.2010.godine boravio je u sobi broj 3 od 22 m2 sa još 6 zatvorenika pa mu je na raspolaganju bilo 3,14 m2 (ili 22 m2 : 7 = 3,14 m2) Na isti način tužitelj je boravio u razdoblju od 16.3-17.03.2010. u sobi broj 3 na 4. odjelu s još 7 zatvorenika što znači da je imao na raspolaganju manje od 3 metra ili 2,75 m (22:8=2,75) ali se radi o razdoblju od svega jednog (1) dana koje se nije moglo uzeti u obzir.

10. Međutim, sukladno stajalištu Ustavnog suda valjalo je uzeti u obzir sljedeća razdoblja dužeg boravka tužitelja u prostoru koji je iznosio manje od 3,00 m 2 po zatvoreniku. Konkretno u sobi broj 2 površine 23 m2 i to u razdoblju od 27.6.2010. do 01.07.2010. gdje je boravio s još 7 zatvorenika pa je imao na raspolaganju 2,87 m2 u ta 4 dana (ili 23:8=2,87). Nadalje na opisano se nadovezalo razdoblje boravka u prostoru manjem od tri metra po sobi e odmah nastavilo i od 02.07.2010. pa do 09.07.2010. u sobi broj 2 na 4. odjelu s još 8 zatvorenika gdje je tužitelj imao prostora od 2,55 m2 (ili 23:9=2,55) u tih 7 dana. Nadalje, što je bitno naglasiti odmah nakon toga se nadovezalo razdoblje boravka tužitelja u zatvoru u Puli u prostoru manjem od 3m2 i to od 10.7.2010. pa do 12.7.2010. gdje u sobi broj 2 na 4. odjelu boravio s još 7 zatvorenika pa je imao površinu od 2,87 m2 u tih dva dana (ili 23 m2 :8 =2,87 m2). Nakon toga tužitelj je imao više od 3 m2 dana 13.7.2010. jer je boravio u sobi br. 2 na 4 katu koja ima površinu 23m2 s još 6 zatvorenika što znali daje imao površinu tog dana 3,28 m2 (ili 23:7=3,28). Međutim samo taj jedan dan po ocjeni ovog suda ipak ne prekida kontinuitet daljnjeg boravka tužitelja koje se nadovezuje na razdoblje od 14.07.2010. pa do 19.07.2010. u sobi br. 2 s još 7 zatvorenika jer je tad imao na raspolaganju 2,87 m2 u tih 5 dana (ili 23:8=2,87). Nadalje kontinuitet boravka u prostoru manjem od 3 metara nastavlja se odmah i u daljnjem razdoblju od 20.7.2010. do 30.07.2010. gdje je u sobi broj 2 na 4. odjelu boravio s još 8 zatvorenika u prostoru od 2,55 m2 tih 10 dana (ili 23 m2 : 9=2,55 m2). Nadalje daljnji kontinuitet boravka u površini manjoj od 3m2 se nastavlja i u razdoblju od 31.7.2010. do 9.8.2010. u sobi 2 s još 7 zatvorenika u prostoru od 2,87 m2 u tih 9 dana (ili 23m2 : 8=2,87 m2). Konačno opisano se nadovezuje i na 10.08.2010. gdje je tužitelj boravio taj jedan dan u sobi broj 2 s još 8 zatvorenika na površini od 2,55 m2 (ili 23m2:9=2,55 m2). u razdobljima boravka 11.8.2010. do 18.2.2011. godine u sobi broj 1 površine 10 m2 za još 1 zatvorenikom tužitelj je imao na raspolaganju 5 m2, a u razdoblju od 19.2.2011. godine do 29.3.2011. godine u sobi broj 1 od 10 m2 gdje je boravio sa još 2 zatvorenika tužitelj je imao na raspolaganju 3,33 m2 (ili 10 m2 :3 = 3,33 m2) pa ta razdoblja ne spadaju u opisano. Međutim nakon toga tužitelj je boravio u sobi broj 6 površine 22m2 u razdoblju od 30.3.2011. do 13.4.2011. sa još 8 zatvorenika gdje je imao na raspolaganju površinu od 2,44 m2 u tih 14 dana ( ili 22 m2 : 9 = 2,44 m2) , međutim to razdoblje nije uzeto u obzir jer se sukladno uputi Ustavnog suda radilo o kratkom razdoblju (naravno riječ je o pravnom pitanju) . U razdobljima boravka od 14.4.2011. do 6.5.2011., tužitelj bio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu pa se opisano ne uzima u obzir, kao niti razdoblje od 7.5.2011. do 20.6.2011. kad je u sobi broj 2 površine 23 m2 tužitelj boravio sa još 2 zatvorenika jer je tužitelj imao na raspolaganju prostor od 7,66 m2 (ili 23 :7 = 7,66 m2) . Konačno razdoblje koje je relevantno s obzirom na duljinu boravka jest od 21.6.2011. do 18.8.2011. gdje je tužitelj boravio u sobi broj 5 površine 22m2 sa još 7 zatvorenika što znači da mu je na raspolaganju bio prostor od 2,75 m2 (ili 22 m2 :8=2,75 m2). Preostala razdoblja boraka tužitelja u Zatvoru u Puli nisu potpadala pod razdoblje boravka u prostoru manjem od 3m. Sukladno navedenom ukupna duljina boravka tužitelja u prostoru manjem od 3m u Zatvoru u Puli koja je valjalo uzeti u obzir zbog kontinuiteta su iznosila ukupno 96 dana (ili 4+7+2+5+10+9+1=38 dana + 58 dana za razdoblje od 21.6.2011. do 18.8.2011. = ukupno 96 dana vezano za boravak u Zatvoru u Puli).

11. Nadalje sukladno dopisu od 24.4.2026. koji prileži na istu 284-285 spisa vezano za razdoblje boravka tužitelja u prostoru manjem od 3m proizlazi sljedeće: od 19.8.2011. pa do 16.11.2011. tužitelj je boravio u sobni br. 2 s još 4 zatvorenika čija je površina bez sanitarnog čvora ukupno 11,90 m2 što znači da je imao na raspolaganju 2,38m2 (ili 11,90 m2 :5=2,38 m2). Nadalje i u razdoblju od 13.3.2012. do 10.7.2012. tužitelj je boravio u sobi 8 s još 3 zatvorenika koja površina sobe bez sanitarnog čvora iznosi 10m2 što znači da je boravio u tom razdoblju u prostoru koji po zatvoreniku je iznosio manje od 3 metra točnije 2,5m (ili 10m2 :4=2,5). U preostalim razdobljima boravka u zatvoru u Gospiću tužitelj je imao na raspolaganju više od 3m2 što je vidljivo i iz podataka na listovima 284-285 spisa kad se ukupna površina samo spavaonice podijeli sa brojem osoba u njoj. Konkretno od 16.11.2011. godine do 13.3.2012. godine tužitelj je imao na raspolaganju 3,10 m2 (24,84:8 = 3,10), u razdoblju od 10.7.2012. do 13.9.2012. imao je 3,05 m2 (ili 24,40 m2 : 8 = 3,05 m2), od 13.9.2012. do 22.3.2010. imao je 3,10 m2 (ili 24,84 m2 : 8 = 3,10), u razdoblju od 22.3.2013. do 18.3.2013. imao je 3,05 m2 (ili 24,40 m2:8 = 3,05m2), u razdoblju od 18.7.2013. do 29.8.2013. imao je 3,35 m2 (ili 23,50 m2 : 7 = 3,35 m2), te u razdoblju od 29.8.2013. do 13.9.2013. imao je na raspolaganju 3,10 m2 (ili 24,84 m2 : 8 = 3,10 m2), list 285 spisa.

11.a Stoga je tužitelj u Gospiću boravio u prostoru manjem od 3 metra u kontinuitetu u razdoblju od 19.8.2011. do 16.11.2011. ili 89 dana te u razdoblju od 13.3.2012. do 10.07.2012. ili daljnjih 119 dana ili ukupno 208 dana u kojem razdoblju je tužitelj imao površinu ispod standarda od 3m2 po zatvoreniku, a kako je prethodno obrazloženo.

12. Uzimajući u obzir sve prethodno obrazloženo tužitelj je u razdoblju od 304 dana boravka u Zatvoru u Puli i Gospiću imao na raspolaganju površinu manju od 3m2 po zatvoreniku (ili 96+ dana u zatvoru u Puli + 208 dana u zatvoru u Gospiću).

13. Potrebito je ukazati da je u dopisu od 24.4.2026. vezano za razdoblje boravka tužitelja u Zatvoru u Gospiću glede razdoblja od 13.9.2013. do 29.10.2013. navedeno da je tužitelj boravio u sobi br. 3 čiji je kapacitet sobe 3 zatvorenika a čija je površina bez sanitarnog čvora 9,20 m2 ali je iz dopisa razvidno da ne postoje podaci o broju zatvorenika u toj sobi. Stoga je po ocjeni ovog suda teret dokaza ležao glede toga na strani tužitelja koji se na ročištu od 14.5.2026. suglasio da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu ne tražeći dopunu dokaznog postupka.

14. Stoga će se ovaj sud ponoviti činjenična utvrđenja koje je utvrdio u već donesenoj presudi uz nužnu korekciju sukladno naputku Ustavnog suda Republike Hrvatske cijeneći naknadno provedene dokaze.

15. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je tužitelj osoba koja je pravomoćno višekratno osuđivana za više kaznenih dijela što je ostalo razvidno i iz vrlo bogate kaznene dokumentacije na listovima 86 do 185 spisa, pa je između ostalog primjerice pravomoćnom kaznenom presudom K-121/04 od 3. rujna 2010. godine tužitelju izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 godina i 7 mjeseci list 137 spisa.

16. Nije sporna činjenica da se tužitelj i danas nalazi na izdržavanju kazne u zatvoru u Gospiću, što proizlazi iz njegovog navoda sa ročišta od 19.01.2016.godine, list 214 spisa.

17. Nije sporna činjenica da na listovima 70 do 76 spisa prileži od strane Ministarstva pravosuđa Uprave za zatvorski sustav u Puli također i konkretni podaci vezano za počinjenje velikog broja kaznenih djela i kaznenu osuđivanost tužitelja pa je evidentirano čak 11 kaznenih postupaka koji se navode na listovima 70 do 71 spisa uz evidenciju kaznene osuđivanosti tužitelja glede počinjenja velikog broja kaznenih djela.

18. Nadalje, nije sporna činjenica prema obilnoj dokumentaciji u spisu, kao i navodima tužitelja u tužbi, da je tužitelj doista bio na izdržavanju kazne zatvora u Puli i to u razdoblju od 22. 12. 2009. do 18. 08. 2011. godine što dokazuje i rješenje na listu 8 do 9 spisa, rješenje na listu 77 spisa, te da je prema dokumentaciji na listu 57, 68 itd. spisa, bio premješten na izdržavanje kazne u Zatvoru u Gospić prema rješenju prema list u 68 spisa dana 18. kolovoza 2011. godine te da se od 19. kolovoza 2011. godine kako i navodi u tužbi tužitelj se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Gospiću.

19. Nije nadalje sporna činjenica da je tužitelj primjerice u pismu svom odvjetniku na listu 13 spisa između ostalog i naveo da bi volio znati što je sa tužbom koja je pokrenuta vezano za kršenje zakona o izvršenju ''odnosno kvadrature, jesi li naplatio onaj moj boravak u istrazi'' list 13 spisa.

20. Nije nadalje sporna činjenica da na listu 34 do 51 spisa prileži od strane uprave za zatvorski sustav u Puli tzv. preslik osobnika za tužitelja kao okrivljenika, iz kojeg kartona se između ostalog utvrđuju tzv. dijagnostički podaci za tužitelja ''ispod prosječno razvijene intelektualne sposobnosti'', zatim ''emocionalno je nestabilna osoba i nezrela osoba bez razvijenih društvenih i moralnih normi'' list 36 spisa uz navod glede radnih sposobnosti ''sposoban za jednostavnije poslove, ne preporuča se rad sa hranom'' uz dijagnozu PTSP- a te uz daljnje navođenje ''poticati na organizirano provođenje slobodnog vremena – sportske aktivnosti'' list 36 spisa.

21. Nije sporna iz pisanih dokaza u spisu niti činjenica da iz tog osobnog kartona tužitelja također proizlazi vezano za opis događaja na listu 38 spisa da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto pomoćnika kućnog majstora koje radno mjesto je i sam želio na način da je tu priliku vrlo brzo zlorabio na način da je sa radnog mjesta bez odobrenja službene osobe nosio platno u sobu, list 38 spisa. Nije nadalje sporna činjenica da na listu 40 spisa stoji uredovna zabilješka ''zatvorenik je dana 31.3. 2011. godine vraćajući se s posla uz sebe imao nedozvoljenu stvar, te je uz to još lagao da mu je to dozvolio dežurni; nakon provjere, promijenio je iskaz te naveo da mu je to dozvolio drugi kućni majstor; zatvorenik je odmah skinut s posla kućnog majstora'' list 40 spisa. Nije sporna niti činjenica da na listu 47 spisa stoji također konstatacija između ostalog i da je tužitelj zbog problema kao redara s drugim zatvorenicima (navodi zatvorenika: problem je oko podjele hrane, repete, održavanje čistoće, mnoga druga podmetanja i prijetnje) odustao od rada, tako da je dana 17. lipnja 2010. preraspoređen u neradnu skupinu, list 47 spisa.

22. Nije nadalje prema postojećim pisanim dokazima u spisu sporna činjenica da je primjerice zabilješkom o ponašanju zatvorenika na listu 62 spisa jasno navodi primjerice za datum 22.06.2010.godine „psihički dosta nestabilan; promjenjivog raspoloženja; ne želi više raditi kao redar odjela; slabo komunicira sa zatv.“ (zatvorenicima op.a.) dok primjerice za datum 25.02.2011. godine, list 62 poleđine spisa se navodi „ psihički nestabilna osoba poštuje kućni red onoliko koliko mu odgovara“ dok za datum 22.6.2010. godine se navodi "psihički dosta nestabilan, promjenjivog raspoloženja. Ne želi više raditi kao redar odjela…". Iz istih zabilješki za datum 12.03. 2011. godine se navodi „odbio zakonitu zapovijed ovl. sl. osobe“ dok se primjerice za datum 27.05.2011. godine se navodi „pozitivan na psihoaktivne tvari koje mu nisu propisane suboxon“.

23. Nije sporna činjenica da na listu 73 spisa prileže za tužitelja i tzv. kratki socio- anamnestički podaci iz kojih između ostalog proizlazi da je od smrti majke smješten u Dom za nezbrinutu djecu, nakon čega je radi manifestiranja poremećaja u ponašanju smješten u odgojnu instituciju, a po punoljetnosti je radi činjenja kaznenih djela uglavnom boravio u penalnim institucijama uz konstataciju da za kraće periode boravka na slobodi se imenovani ne zapošljava već nastavlja činiti kaznena djela, uz utvrđenje da je tužitelj osoba s antisocijalnim poremećajem osobnosti, živi neorganizirano od kriminala i u kriminalu, list 74 spisa.

24. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

25. Ono što sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove, a u svezi s tim pitanje da li tužena odgovara tužitelju za štetu – neimovinsku štetu koju tužitelj potražuje pozivom na dokaze koje prilaže u spisu i to rješenje Županijskog suda u Karlovcu Stalna služba u Gospiću posl.br. Ik I-337/2013 te rješenje Županijskog suda u Puli posl.b.r. Ik I- 174/12 na listovima 8 do 9 spisa, a sve vezano za njegove činjenične navode da je za vrijeme izdržavanja kazne Zatvora u Puli u trajanju od 605 dana, te za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Gospiću u trajanju od 833 dana bio izložen uvjetima koji predstavljaju ponižavajuće postupanje uz opis da je u tom razdoblju bio smješten u sobi sa neodgovarajućim brojem zatvorenika, te da je bio smješten u prostorijama ispod zakonom propisanog minimuma list 2 spisa.

25.a Prema sudu dostavljenim pisanim dokazima u spisu između stranaka također nije sporno da je rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Ik I-174/12 Županijski sud u Puli listovi 8 do 9 spisa utvrdio da je tužitelju tijekom izdržavanja kazne zatvora povrijeđeno pravo na smještaj primjerene ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Iz obrazloženja istog rješenja utvrđeno je da je tužitelj doista od 19. siječnja 2010. godine do 12. veljače 2010. godine bio smješten na istočno krilo zatvora na odjel III u sobu 8 površine 9 m2, i volumena 25 m3, sa toaletom u sobi i sa još jednim zatvorenikom, nakon toga je dana 13. veljače 2010. godine premješten na prvi odjel u sobu br. 10, površine 20,5 m2, i volumena 57 m3, gdje je boravio sa još četiri do sedam zatvorenika. Nadalje, dana 4. ožujka 2010. godine premješten je na IV odjel u sobu br. 3 površine 22 m2 i volumena 62m3, sa toaletom u sobi površine 3,8 m2 i volumena 10,7 m3, u kojoj je bio smješten sa sedam zatvorenika. Nadalje u vremenu od 28. 4. do 26. 6. 2010. boravio je na IV odjelu, u sobi broj 1 površine 10 m2, i 28m3 sa toaletom u sobi površine 3,7m2 i volumena 10,3 m3, sa još jednim zatvorenikom. Nakon toga je dana 27. lipnja 2010. godine premješten je na isti odjel u sobu broj 2, koja soba je nepušačka, a površine je 23 m2 i volumena 64 m3 sa toaletom u sobi površine 4,7m2 i volumena 13,3m3 gdje je boravio sa sedam zatvorenika. Dana 11. kolovoza 2010. godine premješten je ponovno na IV odjel u sobu broj 1 gdje je boravio sa još jednim zatvorenikom. Potom je dana 30. ožujka 2011. godine premješten na VI odjel u sobu broj 6 površine 23m2 i volumena 64m3 gdje je boravio sa 8 zatvorenik te je u navedenoj sobi spavao na madracu. Dana 14. travnja 2011. godine do 6. svibnja 2011. godine boravio je u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, a po povratku iz zatvorske bolnice smješten je na III odjel u sobu broj 2 površine 9m2, i volumena 25m3 sa još dva zatvorenika.

25 b Nije nadalje sporno prema sadržaju rješenja Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Ik I-337/2013 listovi 8 do 9 spisa da je u tom predmetu utvrđeno da je zatvor u Gospiću povrijedio pravo tužitelja kao zatvorenika s osnova čl. 74. st. 3. ZIKZ pravo na adekvatan smještaj i spavaonice. Iz obrazloženja istog rješenja također proizlazi da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Gospiću od 19. 8. 2011. te je bio smješten u sobi br. 2 na drugom odjelu s još 4 zatvorenika, površine sobe 11,49 m2 i 35,47m3 prostora, u sobi broj 14, na drugom odjelu s još 7 zatvorenika od 26,62m2 i 85,20m3 prostora, u sobi broj 8 na drugom odjelu s još tri zatvorenika površine 11,49m2 i 35,47m3, sobi broj 5, na prvom odjelu, s još 7 zatvorenika površine 25,20m2 i 88,20m3, u sobi broj 6 na prvom odjelu s još 6 zatvorenika od 25,20m2 i 88,20m3, da bi ponovno bio premješten u sobu broj 14, sa 7 zatvorenika, s površinom sobe koja je naprijed navedena. U rješenju je navedeno da u svakoj sobi postoji sanitarni čvor s dostupnom pitkom vodom, prozorom koji se može otvarati po želji zatvorenika, rasvjeta, s tim da se u sobama provodi redovna deratizacija i dezinsekcija cjelokupnog prostora.

26. Stoga iz navedenih rješenja Županijskog suda u Puli te Županijskog suda u Karlovcu na listovima 8 do 9 spisa doista proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo na smještaj s obzirom da je prema čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (ZIKZ) tužitelj bio smješten u određenim vremenskim periodima u spavaonicama koje su po svojim standardima bili manji od 4m2 i 10m3 prostora po svakome zatvoreniku.

26 a U svezi s tim, postavlja se i pitanje da li sama činjenica da je tužitelj bio smješten u prostoru ispod zakonom propisanih gabarita po zatvoreniku koje propisuje čl. 74. st.3. ZIZK-a (u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10 m3 prostora) da li sama ta činjenica uz one druge koje navodi tužitelj predstavlja element da dosudu neimovinske štete u smislu čl. 1100 ZOO-a vezano za povredu prava osobnosti odnosno štete kao rezultat da je tužitelj bio izložen uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima i kao takvo predstavlja ponižavajuće postupanje. Opisano je potrebito naglasiti u kontekstu da je Republika Hrvatska doista prihvatila Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, pročišćeni tekst 8/99 ispravak, 14/02, 13/03- u nastavku Konvencija) prema kojoj se nitko ne smije podvrgnuti mućenju ili nečovječnom i ponižavajućem postupanju ili kazni. Isto tako vezano za primjenu mjerodavnog prava i u Ustavu Rh u članku 23 st. 1 propisno je između ostalog da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, dok je prema članku 25 Ustava Rh propisano da se sa svakim uhićenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.Nadalje prema članku 14 st. 1 ZIKZ točka 1 propisano je da svaki zatvorenik ima pravo pod uvjetima predviđenim tim zakonom na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, dok je prema članku 74 st. 1 propisano da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, dok je prema stavku 3 istog članka propisano da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane a za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. Sam pojam neimovinske štete temeljem čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima u daljnjem dijelu teksta ZOO-a predviđa da će sud u slučaju povrede prava osobnosti samo ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Kako ispravno ukazuje i Ustavni sud RH u svojoj odluci U-III-1326/2018 od 16.3.2013.godine, list 6 obrazloženja iste oborivost čvrste pretpostavke iz članka 3 Konvencije je moguća ako su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti: a) smanjenje potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna, b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe i c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se općenito gledano smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru. Isto tako prilikom razmatranja da li je postupanje prema zatvoreniku bilo ponižavajuće u smislu čl.3 Konvencije logično je ali i potrebito uzeti u obzir da li je cilj bilo poniziti ili umanjiti vrijednost dotične osobe i je li što se tiče posljedica ono imalo negativan utjecaj na njezinu osobnost na način koji je nespojiv sa čl. 3. Konvencije. Tako je primjerice i u odluci vijeće Europe u predmetu Cenbauer protiv Republike Hrvatske jasno izraženo pravno logično pravno stajalište da trpljenje i poniženje koje je tu uključeno morao u svakom slučaju ići preko onog neizbježnog elementa trpljenja ili poniženja povezanog s danim oblikom legitimnog postupanja ili kazne. Država mora osigurati da osoba koja lišena slobode u uvjetima koji su sukladni s poštivanjem njenog ljudskog dostojanstva „da ju način i metoda izvršenja mjere ne podvrgavaju trpljenju ili nedaćama intenziteta koji premašuju neizbježnu razinu trpljenja inherentnu lišenju slobode i da s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, njezino zdravlje i dobrobit budu odgovarajuće osigurani''. Dakle logično je da i svaka pravomoćno osuđena osoba, pa i ona koja čini destrukciju u društvu, u zatvoru ima pravo na potpuno poštivanje svog dostojanstva i čovječan postupak.

27. Međutim tužitelj kao građanin RH neizostavno mora dijeliti sudbinu, pa time i cjelokupan „standard“ te „posljedice tog standarda“, sa svim drugim građanima RH koji, za razliku od njega, svojim radom doprinose izgradnji svoje domovine, a rade u uvjetima i prostorima koji u zemljama Europske unije kod intelektualaca izazivaju blago rečeno čuđenje i nevjericu, pa u tim „segmentima“ , preslikavanje "po automatizmu iznosa naknade" objektivno i ne može biti na onoj razini koju imaju osobe u poziciji tužitelja koju kaznu zatvora izdržavaju u nekoj od zemalja EU. Isto tako, što je bitno naglasiti, temeljem postojećih dokaza u spisu ( primjerice listovi 38, 47, 62 itd.) valjalo je uzeti u obzir i sam odnos tužitelja u svezi sa izvršavanjem kazne zatvora tj. njegove postupke kojim je i sam doprinjeo da ta kazna bude za njega tegotnija budući svojevoljno nije želio koristiti benefite zatvorskog sustava koje je imao na raspolaganju. Naime, iz već spomenute pisane dokumentacije na listovima 34 do 76 spisa jasno proizlaze primjerice sa lista 36 spisa da je tužitelja potrebito poticati na organizirano provođenje slobodnog vremena – na sportske aktivnosti što primjerice stoji u utvrđenju od 25. veljače 2010. godine te je potpisano od načelnice odjela tretmana SM. Nadalje, iz pisanog dokaza iz osobnog lista tužitelja osim utvrđenja da mu je dijagnosticiran PTSP jasno proizlazi da se imenovani žalio na cimera kao i da je bio raspoređen na radno mjesto pomoćnika kućnog majstora koje radno mjesto je i želio ali da je tu priliku vrlo brzo zlorabio jer je sa radnog mjesta bez odobrenja službene osobe nosio platno u sobu što je uostalom potvrđeno i iskazom svjedok SM sa ročišta 9. 7. 2015. godine koja je jasno potvrdila da platno može biti opasno za zatvorenike, a o čemu će kasnije biti riječ.Nadalje, pisani dokazi u spisu list 40 spisa jasno ukazuju primjerice u utvrđenu od 1. 4. 2011. da je tužitelj imao uz sebe nedopuštenu stvar te je još uz to i lagao da mu je to dozvolio dežurni, a nakon provjere je promijenio iskaz pa je naveo da mu je to dopustio drugi kućni majstor, zbog čega je i bio skinut sa posla kućnog majstora. Nadalje, na listu 47 spisa jasno proizlazi iz zabilješke od 20. lipnja 2010. godine da je imao kao redar problema s drugim zatvorenicima zbog čega je odustao od rada pa je dana 17. lipnja 2010. godine preraspoređen u neradnu skupinu. Isto tako i na listu 62 spisa u zabilješci o ponašanju zatvorenika jasno se navodi da sam tužitelj više ne želi raditi kao redar (22.06.2010.godine), te da poštuje kućni red onoliko koliko mu odgovara (25.02.2011.godine), te da je pozitivan na psihoaktivne tvari koje mu nisu propisane (27.05.2011. godine, list 61 poleđine spisa). U pismu odvjetniku osim već spomenutog upita tužitelja svoj odvjetniku „jesi li naplatio onaj moj boravak u istrazi“, list 13 spisa, sam tužitelj traži da mu odvjetnik pošalje „barem tisuću kuna“ da ima „za cigare i kavu“ što također upućuje na način „pasivnog razmišljanja“ tužitelja. U takvom kontekstu već i pisani dokazi u spisu koji su prethodno navedeni jasno upućuju da je tužitelj djelimice i svojom krivnjom vrlo loše koristio mogućnosti koje mu je zatvorski sustav nudio, a vezano za mogućnost rada, a time logično i nužnost manjeg boravka u spavaonici čiji su gabariti bili ispod onih propisanih čl. 74. ZIKZ, te je štoviše svojim ponašanje sam dovodio do toga da i kad mu je bila dana prilika istu nije valjano iskoristio ili bi sam takvu priliku uništio. Naime da je tužitelj uredno obavljao svoj posao kućnog majstora bez zlorabljenja tog posla tada bi logično zadržao taj posao pa bi po logici stvari manje vremena provodio u skučenoj spavaonici gdje mu je prostor kretanja bio ograničen odnosno onakav kakvim ga opisuje njegov punomoćnik budući sam tužitelj u svom iskazu sa ročišta od 19.01.2016.godine, list 214 spisa, prioritet u svom nezadovoljstvu vezano za uvjete boravka u zatvoru u Puli stavlja na otvoreni toalet bez lavaboa u funkciji, nepostojanju pokrivača, budući je i sam iskazao da veličinu prostorije ne može navesti, te lošu kvalitetu hrane, dok glede zatvora u Gospiću sam tužitelj naglasak stavlja na situaciju kada je više dana morao ležati na podu, budući su uvjeti u zatvoru u Gospiću bili „svakako povoljniji“, list 214 poleđine spisa. Zbog toga se takvi postupci tužitelja vezano za njegovu pasivnost i nekorištenje pogodnosti koje mu je nudio zatvorski sustav i prema stajalištu sudske prakse (primjerice presuda Županijskog suda u Puli Gž 1681/15 od 22.8.2017.godine itd.) ne mogu stavljati na teret tužene kao što se tuženoj ne može stavljati na teret tužiteljev samoinicijativan odustanak od rada jer je kao redar imao problema sa zatvorenicima list 47 spisa razvidno iz razloga koji se opisuju na listu 62 spisa „psihički dosta nestabilan, promjenjivog raspoloženja“. Nadalje, tuženoj se ne može stavljati na teret što tužitelj nije koristio mogućnost provođenja slobodnog vremena izvan prostora spavaonice iz razloga što nije koristio sportske aktivnosti list 36 spisa u onoj mjeri u kojima je iste mogao koristiti.

28. Povratno iskazi saslušanih svjedoka ukazuju da stanje nije bilo u cijelosti onakvim kakvim ga je želio prikazati tužitelj. Naime, iz iskaza svjedoka ŠM saslušanog zamolbeno pred Općinskim sudom u Gospiću list 189 spisa, a koji iskaz je bio objektivan i korektan pa ga ovaj sud prihvaća u cijelosti potvrđeno je da je on bio zaposlen od 1999. do 2007. godine kao stručni suradnik za tretman a od 2007. kao načelnik odjela za tretman. Svjedok je objektivno potvrdio da je tužitelj bio u zatvoru u Gospiću u dva navrata prvi put od 8 mjeseca 2011. do 10 mjeseca 2013. kada je premješten u Zatvor u Zagreb gdje je bio do prve polovice 6 mjeseca 2014. kada je premješten natrag u Zatvor u Gospić gdje se nalazi i danas. Svjedok je potvrdio da su ćelije bile površine od 15 do 17m2, te da su istima od 2011. godine bile smještene 3 osobe, a povremeno 4 osobe što je ovisilo o fluktuaciji zatvorenika. Svjedok je naglasio da sobe imaju prirodnu ventilaciju – prozor koji zatvorenici mogu sami otvarati i zatvarati, dovoljnu količinu dnevne svjetlosti budući da su prozori veličine 1x1,20 te se sobe griju na centralno grijanje a koje grijanje ima senzor, wc se nalazi u sklopu ćelija te su veličine 2,5m te su odvojene fizički zidom i vratima. I sami wc- i imaju prirodnu ventilaciju i prozor. Svjedok je nadalje iskazao da s obzirom na fluktuaciju zatvorenika u odjelu sa pojačanim nadzorom, a kako u sobama ne bi bilo po 4 zatvorenika soba za dnevni boravak je prenamijenjena u ćeliju do 11 mjeseca 2013. pa su tako zatvorenici u zatvorenom dijelu zatvora morali do tada ručati u sobama u kojima su imali stol i stolice, te isti imaju i danas, a od 11mjeseca 2013. je zatvorenicima u odjelu pojačanog nadzora ponovno omogućeno korištenje dnevnog boravka. Svjedok je nadalje opisao da se tužitelj nalazio u zatvorenom dijelu zatvora koji se sastoji od dva odjela, u prvom odjelu zatvorenici nisu zaključani, u periodu od 6 do 22, te se mogu slobodno kretati a dano im je mogućnost korištenja hodnika kao i dnevnog boravka veličine 50m2. Drugi odjel je odjel pojačanog nadzora pa u tom odjelu do 11 mjeseca 2013. godine nije bilo dnevnog boravka iz prethodno navedenih razloga te su sobe bile zaključavane budući su se na istom nalazili zatvorenici koji su bili stegovno tretirani zbog nepoštivanja kućnog reda zatvora ili im je određena mjera pojačanog nadzora. Svjedok je nadalje iskazao list 189 poleđine lista da je zatvorenicima dana mogućnost neograničenog korištenja pitke vode i tuširanja a higijenski i sanitarni pribor zadužuju dva puta mjesečno. Svjedok je nadalje iskazao da zatvorenici koji se nalaze na drugom odjelu za pojačani nadzor imaju mogućnost 2 sata boravka na svježem zraku, odlaska u teretanu po jedan sat dnevno, korištenje knjižnice, a od 2013. godine kada su maknute sobe u dnevnom boravku, imaju mogućnost boravka u istom gledanja TV-a igranja društvenih igara i druženja te oni koriste tu mogućnost na način da se jave stražaru koji će otključati u ćeliju i pustiti ga u dnevni boravak. Svjedok je potvrdio da za vrijeme boravka na svježem zraku zatvorenicima je omogućeno šetanje, boćanje, igranje stolnog tenisa te vanjska teretana. Svjedok je nadalje naveo da je zatvorenicima omogućeno korištenje prethodno navedenih aktivnosti ali da se zna ponekad dogoditi da zatvorenici iste ne koriste iz osobnih razloga uz jasan navod svjedoka ''nitko im nikada nije osporio korištenje gore navedenih aktivnosti'' list 2 zapisnika od 31. 3. 2014. Svjedok je nadalje iskazao da je zatvorenicima dva puta tjedno omogućena kantina u kojoj isti sa novcima iz svog pologa mogu kupovati stvari koje se nalaze u kantini. Pravilnikom je propisano da zatvorenici moraju dnevno unijeti 3000 kalorija, a dnevno se zatvorenicima poslužuje 3 obroka obavezno, a zatvorenicima koji rade se omogućuje i dodatni četvrti obrok. Svjedok je nadalje iskazao da što se tiče rada isti nije obavezan, već zatvorenici prilikom dolaska u zatvor ispunjavaju obrazac na kojem označavaju da li žele raditi ili ne žele te da isti primaju naknadu za to sukladno pravilniku. Svjedok je naglasio da se u zatvoru u Gospiću ne ponašaju nehumano i nečovječno prema zatvorenicima te zatvorenicima je osiguran razgovor sa službenicima tretmana 2 do 3 puta tjedno, a nekad i češće ovisno o potrebi.

29. Sud također prihvaća i iskaz svjedokinje SM saslušane na ročištu o 09. srpnja 2015. godine listovi 204 do 205 spisa koja je u bitnom potvrdila da se sjećala tužitelja kao zatvorenika uz potvrdu da je on bio motiviran za rad te je i bio radno angažiran prvo za poslove redara unutarnjeg odjela, a nakon toga redara prizemlja i tabana uz jasnu potvrdu svjedokinje ''ali je odustao od poslova redara odjela radi izbjegavanja konflikta s drugim zatvorenicima uz potvrdu da je na poslovima redara bio u razdoblju od dva mjeseca tj. od 12. 1. 2011. do 28. 3. 2011. a na poslovima redara tavana, je bio samo kao zamjena za bolovanje drugog zatvorenika u siječnju 2011. godine. Nakon toga kako bi izbjegao konflikte sa drugim zatvorenicima na poslovima redara odjela bio raspoređen na poslove pomoćnika kućnog majstora te je bio zadovoljan sa tim poslom ali je zlorabio taj posao jer je donio svoje platno iz zatvorske radione na odjel. Svjedokinja je nadalje objektivno iskazala da je sigurno dva mjeseca radio taj posao pa mu je nakon toga dijagnosticiran PTSP pa je uključen u tečaj ''Procvat zdravlja'' ali je od toga odustao u kratko vrijeme budući je na istom bio u razdoblju od 2. studenog 2011. do 27. studenog 2011. Godine, što je uostalom bilo u suglasju i sa listom 49 spisa. Svjedokinja SM je nadalje potvrdila da dok je tužitelj obavljao poslove redara da se mogao slobodno kretati budući su redari uvijek na odjelu, a dok je obavljao poslove pomoćnika kućnog majstora radio je do marende do 8 u zatvorskoj radioni, a nakon toga je radio do 13 sati do ručka što bi ga se onda po potrebi opet pozivalo pa bi radio nekad do jedan sat nekad do 3 sata. Svjedokinja je izričito potvrdila da se tužitelj njoj nikada nije žalio niti na uvjete, a niti na smještaj. Svjedokinja je nadalje iskazala da su na istočnom krilu sobe u pravilu zatvorene, ali zatvorenici imaju pravo na šetnju, te imaju zajedničke tuševe te da je tužitelj nakon stegovnog postupka bio premješten iz zapadnog krila u istočno krilo što je već bilo u 2011. godini uz jasnu potvrdu svjedokinje da se stegovni postupak vodio vezano za lijekove bez posebnog odobrenja što je bilo u suglasju i sa listom 62 poleđine spisa, odnosno da se stegovni postupak vodio vezano za platno koje može biti opasno za zatvorenike, što je bilo u suglasju i sa listom 40 spisa. Svjedokinja je nadalje navela da je tužitelj imao mogućnosti sudjelovati i u sportskim aktivnostima te da su ćelije u zapadnom krilu otvorene pa se može ići po krilu uz potvrdu da zatvorenik može koristiti i zatvorsku knjižnicu dva puta tjedno popodne, a ostale dane ujutro od 9 pa do ručka budući da se knjižnica obično otvori poslije doručka. Svjedokinja je nadalje iskazala da su na zapadnom krilu sobe sa kvadraturom te postoji odvojena kvadratura sanitarnog čvora te prostora za tuširanje, dok su na istočnom krilu kod soba toalet je odvojen pregradnim zidom visine 1,40. Vezano za spavanje na madracu svjedokinja je nadalje navela da je postojao period kad nisu imali mogućnost doslovce primiti zatvorenike zbog čega su prostor na zapadnom krilu blagovaone pretvorili u spavaonu što je bilo na 4 ili 5 odijelu. Svjedokinja je nadalje iskazala da je postojala blagovaona – prostorija gdje su se zatvorenici mogli baviti slobodnim aktivnostima i gledati TV program te je ta prostorija pretvorena u spavaonu, ali da je uvijek postojala jedna velika posebna prostorija gdje se moglo jesti, a što se odnosi isključivo na zapadno krilo, dok se u istočnom krilu objedi konzumiraju u sobi. Svjedokinja nadalje vezano za upit o rasvjeti iskazala da postoji mogućnost da svako ljeti koristi ventilator te se sobe prozračuju određeno vrijeme, a prozori su konstantno otvoreni u sobama kako se zatvorenici međusobno dogovore. Sud također prihvaća navod imenovane svjedokinje da osim dvosatne šetnje postoji i dva sata slobodnog vremena kada zatvorenici mogu u drugim prostorijama igrati šah ili čovječe ne ljuti se. Na zapadnom krilu zatvorenici mogu ići u wc koliko žele a isto tako se mogu i tuširati koliko žele pa i noću, a na strani šetnice je svjetlo pa se vidi. Svjedokinja je nadalje iskazala da na zapadnom odjelu zatvorenik uvijek može ići po odjelu jer su tu prostrani hodnici pa čak postoji mogućnost igranja stolnog tenisa. Isto tako postoji raspored pranja robe za svaki odjel koji je određen prema danima pa zatvorenici imaju mogućnost pranja svoje robe, a mogu prati i robu u svojoj sobi jer im je dostupna voda. Ipak velika većina zatvorenika pere u praoni jer postoji i sušilica. Vezano za grijanje ono je uređeno i na istočnom i na zapadnom krilu na isti način kao što se grije i sud.

30.Iz iskaza tužitelja listovi 214 do 215 spis, koji je sukladno prijedlogu punomoćnika iz podneska od 29.06.2015. godine, list 203 spisa, saslušan zamolbenim putem po Općinskom sudu u Gospiću budući se nalazio u Zatvoru u Gospiću, imenovani je potvrdio da nije zadovoljan uvjetima koji su u Zatvoru kako u Puli tako i u Gospiću. Tužitelj je u bitnom potvrdio nakon što je primljen u Zatvor u Puli da je smješten u jednu prostoriju čiju veličinu ne može točno opisno izrazit, ali da se sjeća da je imala dva ležaja, jedan stol, otvoreni toalet bez lavaboa u funkciji, vode je bilo, ali nije bilo pokrivača, ali je grijanja bilo. Tužitelj opisuje da se u toj prostoriji zadržao nekoliko dana, zatim je prebačen u drugu prostoriju u istom zatvoru te je to bila jedna veća prostorija od prvotne ali je bilo i više zatvorenika oko osam s time što su uvjeti bili jednako nepovoljni kao i oni prethodno opisani. Tužitelj je nadalje iskazao da je što se prehrane tiče bilo tri obroka ali je kvaliteta bila loša, a što se tiče dnevnih aktivnosti u Puli u Zatvoru bila je predviđena dvosatna dnevna šetnja na otvorenom ali ograđenom prostoru. Glede higijenskih uvjeta u sastavu sobe je bila tuš kabina mogli su se kupati po izboru, ali nije bilo sredstva za higijenu te je njihovu nabavku sam financirao. Tužitelj je naveo u bitnom da je on za vrijeme boravka završio u Zatvoru u Puli na psihijatriji u Zagrebu jer da je stanje u kojem je izdržavao kaznu vrlo teško podnosio. Na psihijatriji se zadržao oko mjesec dana, a nakon povrataka sa psihijatrije još je jedno vrijeme zadržan u zatvoru u Puli te je prebačen nakon toga u zatvor u Gospić. Tužitelj je nadalje iskazao da nakon što je premješten u zatvor u Gospiću u sobi br. 2 da je zatekao 4 zatvorenika pa oni pošto su bila samo četiri ležaja ležao na podu što je trajalo više dana. Tužitelj je potvrdio da su uvjeti u zatvoru u Gospiću povoljniji nego u zatvoru u Puli te da se u zatvoru u Gospiću nalazi više od 3 godine. Unatrag 6 do 12 mjeseci uvjeti su znatno poboljšani zahvaljujući promjenama koje su se dogodile u tom smislu, u sobi sada boravi sa još jednim zatvorenikom, ima dobro grijanje, higijenski uvjeti su zadovoljavajući, raspored dnevnih aktivnosti je također dva sata dnevno šetnje na otvorenom prostoru, te da nekih posebnih primjedbi na boravak u zatvoru u Gospiću nema. Prvih godinu dvije nakon prelaska iz Zatvora u Puli u zatvor u Gospić uvjeti su bili jednako nezadovoljavajući.

31. Na temelju analize postojećih pisanih dokaza u spisu, iskaza svjedoka i tužitelja, ocjena je ovoga suda cijeneći izraženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Rh u prethodno navedenoj odluci, listovi 262 do 270 spisa, a koje odluke valja poštivati, da je tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj osnovan.

32. Naime, ovaj sud prihvaća da je i Ustavom RH deklarirano načelo da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo (članci 23 st. 1 i 25 st. 1 Ustava RH). Člankom 3 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni, te su potvrđeni standardi od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika uz mogućnost oborivosti pretpostavke iz članka 3 Konvencije samo iz razloga koji su prethodno navedeni a koji moraju biti kumulativno ispunjeni.

33. Glede visine tužbenog zahtjeva čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima, dalje u tekstu ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. U stavku 2 istog članka propisano je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

34. Stoga po ocjeni ovog suda po navedenom osnovu tužitelju bi za opisana 304 dana koja je boravio u zatvoru u Puli i Gospiću u prostoru manjem od 3 m2 po zatvoreniku, u razdobljima koja su prethodno detaljno opisana, cijeneći i naravno standarde u Republici Hrvatskoj (prosjek plaća i mirovina, životni standard, činjenicu inflacije) pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 5.472,00 eura. Međutim kako je već obrazloženo u konkretnom slučaju sukladno i socio anamnestičkim podacima te podacima dostavljenim od strane uprave za zatvorski sustav na listu 70 do 76 spisa protiv tužitelja je izrečena gomila zatvorskih kazni list 71 do 72 spisa, tako da se bukvalno tužitelj kada se nalazio čak i na slobodi nije zapošljavao već bi nastavio činiti kaznena djela list 74 spisa, dok je u vrijeme kad je izdržavao zatvorsku kaznu ako bi koristio opcije rada od istog ubrzo odustajao (list 47 i 62 spisa) ili bi opisano zlorabio (list 38 spisa) što je također sukladno recentnoj sudskoj praksi valjalo uzeti u obzir (primjerice odluka Županijskog suda u Puli Gž-1681/15 od 22.8.2017.godine itd.) kao i njegov "pasivan" pristup benefitima koje je nudio sam zatvorski sustav list 49 spis od kojeg je također po iskazu svjedokinje SM u kratko vrijeme odustao. Okolnost što je tužitelj sukladno i pisanim podacima u spisu vrlo loše koristio pogodnosti koje svakom osuđeniku pa i njemu nudio zatvorski sustav (spomenuti dokazi na listovima 36, 38,40, 47, 62 itd) u vidu korištenja po izboru slobodnih aktivnosti, mogućnosti boravka u radnim jedinicama i korištenja mogućnosti rada kad bi bila dana prilika, ne može se takva pasivnost i propusti samog tužitelja stavljati tuženoj na teret. Isto tako još manje se tuženoj na teret može stavljati ponašanje tužitelja i u situacijama kad mu je i bila dana prilika za rad i to upravo za posao kojeg je zatražio, te je i tu priliku propustio jer je posao zlorabio o čemu postoji dokaz na listu 38 spisa, potvrđeni i iskazom svjedokinje SM. U pisanom dokazu na listu 36 spisa jasno se od strane načelnika odjela tretmana navodi vezano za slobodno vrijeme da je potrebito poticati tužitelja na organizirano provođenje slobodnog vremena – sportskih aktivnosti. Nadalje, na listu 38 spisa jasno se navodi da je tužitelj nakon što mu je dana prilika i nakon što je raspoređen na radno mjesto pomoćnika kućnog majstora koji je ovo radno mjesto i želio da je ovu priliku vrlo brzo zloupotrijebio da je bez odobrenja službene osobe unio platno u sobu, a što može biti vrlo opasno za druge zatvorenike sukladno iskazu svjedoka SM o čemu postoji dokaz na listu 40 spisa, zbog čega je tužitelj odmah i bito skinut s posla kućnog majstora, jer je sam doveo do situacije da mora više vremena provoditi u ćeliju umjesto na radu na poslu kojeg je i sam tražio. Isto tako i sam tužitelj primjerice odustaje od rada zbog problema kojeg je imao sa ostalim zatvorenicima kao redar o čemu postoji dokumentacija na listu 47 spisa iako je i za to imao opravdanje da on želi izbjeći problem sa ostalim zatvorenicima, što ovaj sud ne prihvaća u kontekstu da je osoba sa antisocijalnim poremećajem osobnosti, list 74 spisa. I zabilješke Odjela osiguranja na listu 62 spisa za datume 22.06.2010., , 31.01.2011., 25.02.2011., te 27.05.2011. godine jasno ukazuju da tužitelj nije uspio kritički „doprijeti do sebe“. Sve opisano je potkrijepljeno i pisanim dokazima u spisu konkretno zabilješkom o ponašanju zatvorenika na listu 62 spisa u kojima se primjerice za datum 22.06.2010.godine navodi „psihički dosta nestabilan;promjenjivog raspoloženja; ne želi više raditi kao redar odjela;slabo komunicira sa zatv.“ (zatvorenicima op.a.) dok primjerice za datum 25.02.2011. godine, list 62 poleđine spisa se jasno navodi „ psihički nestabilna osoba poštuje kućni red onoliko koliko mu odgovara“. Iz istih zabilješki za datum 12.03. 2011. Godine se navodi „odbio zakonitu zapovijed ovl. Sl. osobe“ a za datum 27.05.2011. godine se navodi „pozitivan na psihoaktivne tvari koje mu nisu propisane Suboxon“.

35. Stoga je po ocjeni ovog suda sam tužitelj takvim svojim vlastitim pristupom doprinjeo nastanku štete po ocjeni ovog suda najmanje u omjeru od 30%.

36. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je tužitelju dosuditi iznos od 3.830,40 eura (ili 5.670,00 x 70%), stav I izreke ove presude.

37. Temeljem članka 1103 ZOO-a tužitelju pripada propisana zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 3.830,40 eura koja teče počev od dana podnošenja tužbe tj. od 8.8.2014.godine pa do isplate, a sve na način i po stopi kako je to sadržajno opisano u stavku I izreke presude da se sve ne ponavlja.

37.a Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženoj za iznos od 5.669,60 eura (budući je tražio iznos od 9.500,00 eura list 281 spis) zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 8.8.2014.godine pa do isplate kao neosnovan, stav II izreke ove presude.

38. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja, pa i na ročištu od 16.02.2016. godine stranke su se nakon pozivanja suca izričito suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu. Isto tako i na ročištu od 14.5.2026.godine na izričit upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja stranke su se opet izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu, te nisu željele predlagati daljnje dokaze. Na ročištu od 14.5.2026.godine je bilo zakazano ročište za objavu presude za dan 25.6.2026.godine ali je isto zbog spriječenosti prezakazano rješenjem za dan 26.6.2026. godine.

39. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 4 ZPP-a.

40. Tužitelj je kvantitatnovno gledano uspio u ovoj parnici u omjeru od 40% (tražio je iznos od 9.500,00 eura a dosuđen mu je iznos od 3.830,40 eura), dok je glede osnove uspio u cijelosti pri čemu je međutim valjalo voditi računa i o provedenim dokazima u spisu te uspjehu dokazivanja temeljem tako predloženih dokaza. Sveukupno gledano po ocjeni ovog suda (radi se naravno o pravnom pitanju) tužitelj i tužena su uspjeli u podjednakom omjeru pa je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, stav III izreke ove presude.

U Puli 26. lipnja 2026. godine

S u d a c

Saša Javoran

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

D n a:

- Tužitelju po pun.

- Tuženoj po ODO