Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-31/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, parničnom predmetu tužitelja ELEKTRONIČKI RAČUNI d.o.o., OIB: 42889250808, Ulica Simona Gregorčiča 8, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer iz Zagreba protiv tuženika ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], ZČ, [adresa], radi naplate novčane tražbine u iznosu 1.830,81 eura, 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega broj UPP/OS-Ovrv-925/20203 od 29. srpnja 2024., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.830,81 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. studenog 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od osam dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 273,75 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, odnosno od 29. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 320,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega od 29. srpnja 2024., broj UPP/OS-Ovrv-925/20203. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.830,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti. Tuženik navodi kako osporava potraživanje tužitelja jer nije koristio usluge tužitelja.

3. Dana 28. listopada 2025. Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu donio je rješenje broj Povrv-227/2024-2 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je istim rješenjem po pravomoćnosti predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-31/2026-2 od 24. veljače 2026. te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno je istim rješenjem sud upozorio stranke na odredbe članka 461.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu ZPP).

5. U podnesku od 13. ožujka 2026. tužitelj je postupio po dostavljenom rješenju broj Povrv-31/2026-2 od 24. veljače 2026. te je u bitnome naveo kako osnova utužene tražbine proizlazi iz ugovornog odnosa između tužitelja kao pružatelja usluge i tuženika kao naručitelja/ korisnika usluge koju tužitelj redovito, uredno i zakonito pruža svojim klijentima. Stranke su 10. listopada 2019. sklopile Ugovor o uporabi usluga (dalje u tekstu: Ugovor) kojim su ugovorile pružanje usluga tuženiku od strane tužitelja za ugovorenu naknadu. Predmetnim je Ugovorom zasnovan ugovorni odnos između stranaka, a na kojem ugovornom odnosu se temelji utužena tražbina. Sastavni dio Ugovora su Opći uvjeti poslovanja tužitelja koji čine Prilog 1 Ugovora, a u vrijeme sklapanja Ugovora bili su i objavljeni na internetskoj stranici tužitelja (članak 1. stavak 2. Ugovora). Na isti način sastavni dio Ugovora je i Cjenik tužitelja koji čini Prilog 2 Ugovora (članak 3. stavak 2. Ugovora). Tužitelj je uredno ispunjavao sve svoje ugovorne obveze za vrijeme trajanja Ugovora te je tuženiku uredno pružio ugovorenu uslugu, odnosno omogućio mu korištenje ugovorene usluge sukladno Ugovoru, a tuženik nije ispunio sve svoje novčane obveze sukladno Ugovoru, iz kojeg razloga je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi prisilne naplate upravo te svoje tražbine, a sve temeljem računa, odnosno izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Iznosi iz utuženih računa sukladni su ugovorenim cijenama za uslugu koju je tužitelj tijekom trajanja ugovornog odnosa pružao tuženiku. Tuženik je ugovorenu uslugu koju mu je pružao tužitelj mogao koristiti i koristio ju je sukladno svojim poslovnim potrebama i volji, a za što također postoje materijalni i drugi dokazi koje posjeduju obje ugovorne strane. Sama okolnost je li ili nije tuženik koristio uslugu koju mu je tužitelj omogućio nije odlučna za odluku o osnovanosti tražbine tužitelja jer je tužitelj sukladno Ugovoru tuženiku omogućio korištenje usluge, a što mu je naplaćivao mjesečnim iznosima naknade sukladno Ugovoru. Naime, tužitelj je svoju ugovornu obvezu ispunio već time što je tuženiku stavio na raspolaganje svu tehničku i drugu infrastrukturu, korisničku podršku i dr. kojom mu je omogućeno korištenje ugovorene usluge. Tuženik nikada nije imao nikakvih primjedbi na uslugu tužitelja. Međutim, tužitelj svejedno kao prilog ovom podnesku dostavlja izvod iz svoje poslovne evidencije iz koje je razvidno da je tuženik itekako koristio usluge koje mu je tužitelj bio stavio na raspolaganje sukladno Ugovoru. Iz navedene poslovne evidencije tužitelja proizlazi kako je tuženik u periodu od listopada 2019. pa do lipnja 2023. koristeći usluge tužitelja poslao čak 566 računa, dok je u periodu od listopada 2019. do raskida Ugovora koji se dogodio u listopadu 2025. godine koristeći usluge tužitelja primio preko 2.000 računa. Navedeni podaci nisu od odlučne važnosti za ovaj spor s obzirom na to da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu samim stavljanjem svoje usluge tuženiku na raspolaganje, no svejedno pokazuju koliko su neistini navodi tuženika izneseni u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. U prilog ovim tvrdnjama tužitelj prilaže i izvod iz komunikacije s tuženikom iz kojeg je vidljivo da je tuženik učinio nespornim upravo činjenice koje u ovom postupku osporava. Tako tuženik u rujnu 2023. traži raskid Ugovora (iz čega proizlazi da je isti prethodno sklopljen) te navodi da sada već duže ne koristi usluge tužitelja zbog visokih iznosa dugovanja koji ga terete. Također tuženik traži, kako je vidljivo iz dotične komunikacije, odobrenje otplate duga u obrocima, iz čega proizlazi da dugovanje tuženika postoji. Tužitelj kao prilog podnesku dostavlja i Izjavu o osobi ovlaštenoj za registraciju subjekta za korištenje usluga tužitelja koju je tuženik uredno ispunio prilikom ugovaranja usluge s tužiteljem. Iz svega navedenog slijedi da su stranke doista sklopile Ugovor, da je tuženik prihvatio svoje ugovorne obveze i da je iste razumio, odnosno da mu je sadržaj Ugovora bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat. Tuženik se ne može pozivati na suprotno jer je tuženik kao trgovac dužan pri stupanju u ugovorne odnose i njihovom ispunjavanju dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog stručnjaka. Visina utužene tražbine proizlazi iz samog Ugovora s pripadajućim prilozima s obzirom na to da tražbina u osnovi predstavlja naknadu za pruženu uslugu, odnosno cijenu koja je ugovorena Ugovorom (Cjenik tužitelja kao Prilog 2 Ugovora). Na temelju toga tužitelj je tuženiku izdao više utuženih računa koje tuženik nije podmirio pa tužitelj visinu tužbenog zahtjeva temelji i na tim računima, kao i na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja na temelju kojeg je predložena ovrha.

6. Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to u Ugovor o uporabi usluga, Opće uvjete poslovanja tužitelja važeće u vrijeme sklapanja Ugovora koji čine Prilog 1 Ugovora, Cjenik važeći u vrijeme sklapanja Ugovora koji čini Prilog 2 Ugovora, izlazne račune tužitelja izdane tuženiku temeljem Ugovora za utuženo razdoblje, izvod otvorenih stavki za utuženo razdoblje, izvod iz poslovne evidencije tužitelja o korištenju usluga, izvod iz komunikacije s tuženikom, izjavu o osobi ovlaštenoj za registraciju subjekta, utužene račune i izvod otvorenih stavki za utuženo razdoblje. Sud ostale predložene dokaze nije provodio (saslušanje stranaka, svjedoka, provođenje vještačenja) obzirom je na temelju provedenih dokaza, kao i držanja tuženika činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje presude.

8. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a, na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud je utvrdio da je tužitelj da tuženik tužitelju duguje utuženi iznos.

9. Prije svega valja reći kako se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti te se primjenjuju odredbe čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a kojom je određeno da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica.

10. Tuženik nije postupio po svojoj obvezi iz čl. 461.a st. 7. ZPP-a iako ga je sud na navedeno upozorio u rješenju Povrv-31/2026-2 od 24. veljače 2026., te nije, u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 461.a st. 6. iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve niti predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica niti je predložio održavanje usmene rasprave.

11. Na temelju provedenih dokaza sud nesporno zaključuje da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovor o uporabi usluga od 10. listopada 2019., a koji ugovor je raskinut u listopadu 2023. Iz Ugovora proizlazi da navedenim ugovorom tužitelj, kao upravitelj, i tuženik, kao naručitelj ugovaraju međusobna prava i obveze vezano za uporabu usluga i proizvoda iz ugovora, koje pruža upravitelj, a koristi naručitelj. U skladu s člankom 3. tuženik koristi korisnički paket i to usluge Moj-eRačun Basic Micro s ugovorenom količinom 100 eDokumenata mjesečno, Moj-eArhiv u skladu s člankom 5. Ugovora i dodatnu uslugu Obrade baze u skladu s člankom 7. Ugovora. Iz članka 3. Ugovora nadalje proizlazi kako se uporaba korisničkog paketa plaća mjesečno i to protekom mjeseca s rokom dospijeća svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno posebnoj ponudi br. 22-08-06-19 koja je sastavni dio i čini prilog 2. Ugovora. Tuženik u prigovoru, a niti naknadno ne osporava postojanje poslovnog odnosa već samo navodi da uslugu nije koristio, što u konkretnom slučaju nije odlučno, obzirom je tužiteljeva obveza bila omogućiti tuženiku korištenje ugovorenog korisničkog paketa (što je tužitelj i učinio), dok je tuženikova obveza bila plaćanje ugovorene naknade - bez obzira na korištenje ili ne korištenje usluge.

12. Temeljem iznesenog, a obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o pružanju usluga valjalo je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO) usvojiti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP -a, kao pod točkom I. izreke presude.

13. Sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi i za ovršni trošak u iznosu od 273,75 eura budući tužitelju pripada pravo na navedeni trošak temeljem čl. 154 st.1. i čl. 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura te trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 248,75 eura.

14. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 320,00 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav podneska od 13. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 70,00 eura.

15. Budući u ovom postupku niti jedna od stranaka nije dostavila obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta, a sud nije smatrao da je ročište potrebno radi provođenja dokaznog postupka, to u ovom postupku nije održao ročište već je ova odluka donesena bez održavanja ročišta.

16. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 26. lipnja 2026.

Sudac

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelj po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz Zagreba

- tuženik ZČ, vl. obrta [obrt], [adresa],

[adresa]