Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1411/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravno j stvari tužitelja SI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić iz Rijeke, protiv tuženika ĆI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Duji Žagaru odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja ovlaštenikove tražbine, nakon zaključene glavne rasprave 5. svibnja 2026. i izvršene objave 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ovlaštenik tražbine iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-3254/08 od 28. lipnja 2010., a na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju, posl.br. R-II-177/09 od 21. travnja 2009. te Aneksa ugovoru o doživotnom uzdržavanju, posl.br. OU-143/15 od 8. svibnja 2015., potvrđen od strane javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski, Krk, Trg bana Jelačića 1, 8. svibnja 2015., tužitelj SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prema tuženiku, ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ovlaštenika tražbine. U povijesnom dijelu tužbe naveo je da je pred istim sudom vođen i pravomoćno okončan parnični postupak pod poslovnim brojem P-3254/2008, kojeg je pokrenula kao tužiteljica njegova baka EI protiv ovdje tuženika radi isplate. Pravomoćnom odlukom od 28. lipnja 2010. tuženiku je naloženo da tužiteljici EI isplati iznos glavnice od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim sporednim davanjima tekućim od 22. srpnja 2006. pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Dalje je naveo da je tužiteljica iz navedenog sudskog postupka, a njegova baka preminula u svibnju 2016. te da se iza iste nije provodio ostavinski postupak, s obzirom da je svu svoju imovinu za života prenijela tužitelju temeljem zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju te Aneksa predmetnog ugovora kojeg su ugovorne strane naknadno zaključile.

3. Člankom 3. citiranog Aneksa, pokojna EI učinila je prijenos potraživanja s osnova dugovanja ovdje tuženika iz ranije navedene sudske odluke na samoga tužitelja te je isti pokušao provesti postupak naplate predmetnog potraživanja koji nije uspio. Pojasnio je da je podnio zahtjev FINA-i za nastavak provedbe ovrhe u korist sada novog ovrhovoditelja za potraživanja proizašla iz sudskoga spora vođenog pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-3254/08, a na temelju Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji zahtjev je FINA odbila ističući da nije navedeno točno potraživanje koje se prenosi, kao i da nedostaju bitni podaci koji se odnose na predmetnu tražbinu, kao što je poslovni broj i nadležno tijelo pred kojim se vodio sudski spor, odnosno da nedostaje identifikator ovršenika.

4. Iz posve nejasnih razloga po tužitelju, FINA nije prihvatila ranije citirani Aneks kao vjerodostojan dokaz da bi se naplata dugovanja nastavila, sada u odnosu na istoga kao novog ovlaštenika tražbine.

5. Cijeneći da između pokojne BI (Elze) Lesac i tuženika nije vođen niti jedan drugi postupak osim navedenog pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-3254/08 te da je sukladno članku 3. Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedena tražbina prešla na istoga, predložio je da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev i utvrdi da je isti prema tuženiku ovlaštenik tražbine iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-3254/08 od 28. lipnja 2010., a na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju te Aneksa navedenoga ugovora, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

6. U odgovoru na tužbu, tuženik je predložio odbacivanje tužbe tužitelja cijenivši pri tome odredbu članka 187. stavak 2. ZPP-a. Prema navedenoj zakonskoj odredbi tužba za utvrđenje može se podići kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno ne postojanje takvoga prava ili pravnoga odnosa, odnosno istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kada tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Konkretno, smatrao je da unatoč nespornom postojanju pravomoćne presude na koju se poziva u tužbi, isti nema pravni interes za podnošenje ovakve vrste deklaratorne tužbe. Činjenica da bi tužitelj imao problema oko naplate tražbine zbog postupanja FINA-e, smatrao je da se ne može smatrati pravnim interesom za pokretanje ovakve vrste sudskoga spora.

7. Također, naveo je da se odredbom članka 32. stavak 1. Ovršnog zakona, ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ukoliko ista javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na neki drugi način prešla.

8. Cijeneći da predmetni pravni poslovi na koje se poziva tužitelj imaju manjkavosti, zbog čega se ne može zaključiti da bi na temelju istih došlo do prijenosa navedene tražbine, smatrao je da vodi zaključku o odbijanju postavljenog tužbenoga zahtjeva.

9. Podredno je istakao da ukoliko navedena tražbina ne bi prešla na tužitelja temeljem zaključenog Ugovora i Aneksa, tada bi isključivo nasljednici iza pokojne EI bili ovlašteni raspolagati tražbinom koja je prešla univerzalnom sukcesijom. Sam tuženik ne spada u krug nasljednika iza pokojne EI te stoga nije u mogućnosti osporiti ili priznati da bi tražbina prešla na tužitelja niti na bilo koji drugi način utjecati na prijenos tražbine. Upravo su spomenuti nasljednici pozvani to činiti.

10. U svezi s navedenim, istakao je i prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Podredno, ukoliko sud ne bi odbacio tužbu predložio je odbijanje tužitelja sa postavljenim zahtjevom, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

12. U odnosu na navode tuženika iznijete u odgovoru na tužbu, tužitelj nije imao posebnih očitovanja.

13. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između primateljice uzdržavanja BI i davatelja uzdržavanja ovdje tužitelja koji je zaključen 21. travnja 2009. Proveo je dokaz čitanjem Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su zaključile iste stranke 8. svibnja 2015. Proveden je dokaz čitanjem rješenja javnoga bilježnika Davorke Flego iz Kostrene, pod poslovnim brojem O-2047/2019, kao i presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P-3254/08 od 28. lipnja 2010., odnosno rješenja istoga suda od 12. srpnja 2010. Također, proveden je uvid u preostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

14. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tak i svih ukupno, sud je ocijenio postavljeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

15. Između stranaka nesporno je niz činjenica relevantnih u sporu koje se taksativno navode.

16. Nije sporno da je tužitelj sa pokojnom BI kao davatelj uzdržavanja zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. travnja 2009. kao primateljicom uzdržavanja te da su iste ugovorne strane zaključile 8. svibnja 2015. Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nije sporno da je za vrijeme života pokojna BI pred ovim sudom vodila parnični postupak protiv tuženika u kojem je uspjela sa postavljenim zahtjevom te je pravomoćnom presudom od 28. lipnja 2010. pod poslovnim brojem P-3254/08 istoj dosuđena isplata novčanog iznosa od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa sporednim davanjima, a tuženik je obvezan i na naknadu prouzročenog parničnog troška. Nije sporno da je pokojna BI preminula tijekom 2016.

17. Nije sporno da je pokojna BI, baka tužitelja te da je tužitelj nakon njezine smrti pokušao ostvariti naplatu navedenog potraživanja, pri tome pozvavši se na zaključen Ugovor i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji postupak nije uspio.

18. Sporno je pitanje je li na strani tužitelja postoji pravni interes za pokretanje ovakve vrste spora, podredno ukoliko bi na strani istoga postojao pravni interes je li zahtjev osnovano usmjeren prema tuženiku. Ukoliko bi tuženik bio pasivno legitimiran, sporno je pitanje osnovanosti postavljenog zahtjeva.

19. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju, čija preslika prileži spisu, utvrđeno je da je pokojna EI (Elizabeta) Lesac predmetnim pravnim poslom raspolagala imovinom u korist ovdje tužitelja kako je to navedeno u članku 4. citiranog pravnog posla. Iz navedenoga slijeda proizlazi da ista kao primatelj uzdržavanja ostavlja nekretninu u svom vlasništvu – stan u [adresa], na adresi [adresa], kao i pokretnine koje se nalaze u predmetnom stanu te novčana sredstva na bankovnom računu (tekući račun otvoren kod PBZ) ovdje tužitelju kao davatelju uzdržavanja.

20. Iz Aneksa predmetnog Ugovora kojeg su ugovorne strane zaključile tijekom svibnja 2015. utvrđeno je da su ugovorne strane sporazumno dopunile ranije zaključeni ugovor i to na način da primateljica uzdržavanja za dano uzdržavanje daje tužitelju kao davatelju uzdržavanja "sva potraživanja proizašla iz pravomoćno okončanog sudskoga spora sa ĆI te ovlašćuje davatelja uzdržavanja da preuzme naplatu toga duga".

21. Cijeneći postavljeni tužbeni zahtjev kako ga je koncipirao tužitelj, ovaj sud smatra neosnovanim istaknuti prigovor pomanjkanja pravnog interesa na strani tužitelja.

22. Tužitelj je zahtjev argumentirao činjenicom da nije bio u mogućnosti provesti postupak naplate potraživanja koje proizlazi iz ranije citirane pravomoćne sudske odluke, s obzirom da tijelo koje provodi ovrhu nije smatralo da su za to ispunjeni svi uvjeti te da nije dokazano da bi se moglo cijeniti da se radi o nastavku provedbe ovrhe u korist novog ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, a sve na temelju Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju. Isto je obrazloženo činjenicom da pruženim dokazima nije moguće utvrditi koje se točno potraživanje prenosi na tužitelja kao novog ovrhovoditelja i temeljem kojeg točno akta koji bi sadržavao bitne podatke u vidu nadležnog tijela pred kojim se vodio spor, identitet samoga spora, kao i identifikator ovršenika.

23. Takav slijed iako tužitelj smatra nejasnim, ovaj sud smatra objektiviziranim.

24. Ispravno ističe tuženik u odgovoru na tužbu da je odredbom članka 32. stavak 1. OZ-a propisana mogućnost provođenja ovrhe u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ukoliko ista javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

25. Kako, što nije sporno između stranaka tijelo koje bi trebalo provesti nastavak provedbe ovrhe u korist tužitelja kao novog ovrhovoditelja nije prihvatilo takav prijedlog, smatrajući da za to ne postoje svi potrebni uvjeti u vidu ranije navedenih bitnih podataka, po mišljenju ovoga suda na tužiteljevoj strani postoji pravni interes za pokretanjem ovakve vrste spora u kojem će se ukoliko uspije sa postavljenim zahtjevom utvrditi da je isti ovlaštenik tražbine iz pravomoćne sudske odluke Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-3254/08, prema ovdje tuženiku, a na temelju koje deklaratorne odluke bi isti mogao u ovršnom postupku, skladno ranije navedenoj odredbi Ovršnog zakona provesti postupak naplate predmetne tražbine u odnosu na tuženika.

26. Stoga ovaj sud cijeni da je tužitelj bio pozvan skladno odredbi članka 187. ZPP-a podnijeti tužbu za utvrđenje. Isti tužbom i potražuje da se utvrdi postojanje kakvoga prava u odnosu na tuženika.

27. Cijeneći ranije navedeni činjenični supstrat, ovaj sud smatra neosnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

28. Upravo je tuženik prema ranije citiranoj pravomoćnoj presudi ovoga suda pod poslovnim brojem P-3254/08 u obvezi isplatiti određeni novčani iznos vjerovniku. Tužitelj upravo ističe postavljenim zahtjevom da bi isti bio osoba , koja iako nije označena kao vjerovnik u predmetnoj sudskoj odluci, bila ovlaštenik predmetne tražbine, a za što je dao i istaknuti naslov u vidu ranije zaključenoga Ugovora i posebno Aneksa.

29. Postavljeni zahtjev usmjeren je prema tuženiku s obzirom da tužitelj smatrajući se novim ovlaštenikom i ističe takav zahtjev prema istome.

30. Isticanje tuženika o nemogućnosti osporavanja ili priznanja tražbine koja bi prešla na tužitelja, jer da isti ne ulazi u krug nasljednika iza pokojne BI je relevantno za sam meritum spora, ali po mišljenju ovoga suda ne i za istaknuti prigovor stranačke legitimacije.

31. U odnosu na meritum spora, valja istaći da tužitelj nije dokazao da bi bio ovlaštenik tražbine iz pravomoćne presude ovoga suda pod poslovnim brojem P-3254/08 od 28. lipnja 2010.

32. Naime, ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je dvostrano naplatni pravni posao, ugovorne stranke su ugovorile obveze i prava, pri čemu je davateljica uzdržavanja BI za primljeno uzdržavanje od strane tužitelja kao davatelja uzdržavanja konkretizirala imovinu koju mu predaje i to u vidu nekretnine i pokretnina koje su taksativno navedene u članku 4. ugovora. Radi se o stanu u [adresa], na adresi [adresa], vrijednijim pokretninama koje se nalaze u stanu te novčanim iznosima položenim na njezinom tekućem računu otvorenom kod poslovne banke.

33. Naknadnim zaključenjem aneksa ugovorne strane izvršile su sporazumnu dopunu ranijeg ugovora, na način da su ugovorile da primateljica uzdržavanje daje davatelju uzdržavanja za dano uzdržavanje "sva potraživanja proizašla iz pravomoćno okončanog sudskoga spora sa ĆI te ovim putem ovlašćuje davatelja uzdržavanja da preuzme naplatu toga duga".

34. U navedenoj ugovornoj odredbi Aneksa nije navedena adresa osobe imena " ĆI" niti njegov OIB kao identifikacijski element iz kojeg bi se moglo izvjesno utvrditi da bi se radilo o istoj osobi u odnosu na koju je vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-3254/08. Također, nije uopće navedeno pred kojim sudom je davateljica uzdržavanja uopće vodila sudski spor sa navedenom osobom " ĆI", niti su navedena osnovna obilježja sudskoga spora. Pri tome se misli na poslovni broj spisa, kao i na sam sadržaj postavljenoga zahtjeva u vidu zatražene isplate određenog novčanog iznosa iz čega bi se moglo zaključiti da se upravo radi o tuženiku u navedenom sudskom sporu.

35. Činjenica da je provjerom tužitelja utvrđeno da pokojna BI osim spora pod poslovnim brojem P-3254/2008 kojeg je vodila pred Općinskim sudom u Rijeci protiv tuženika, nije pred istim sudom vodila drugi spor protiv iste stranke, je sasvim irelevantna i ne može voditi zaključku da bi se radilo upravo o tuženiku u osobi ĆI iz [adresa].

36. Osobno ime ĆI može se odnositi i na neku drugu osobu koja može imati prebivalište izvan [adresa], zbog čega bi BI bila pozvana pokretati sudski spor pred drugim nadležnim redovnim sudom koji nema sjedište u [adresa]. Kao što je ranije navedeno isključivo bi točna konkretizacija navedena u ranije citiranom Aneksu mogla voditi zaključku da postoji istovjetnost identiteta između ĆI navedenog u Aneksu i ĆI navedenog u sudskom sporu kojeg je BI vodila pred ovim sudom. Isto je izostalo.

37. Stoga valja zaključiti da na temelju pruženog dokaza u vidu ranije navedenih zaključenih poslova između tužitelja i BI nije moguće utvrditi da bi tužitelj bio ovlaštenik tražbine iz ranije navedene pravomoćne odluke ovoga suda prema tuženiku.

38. Podredno se ističe da je sasvim irelevantna činjenica da je nakon smrti pokojne BI javni bilježnik donio rješenje 3. svibnja 2016. da se neće provoditi ostavinski postupak iza pokojne BI. Unatoč tako donesenoj pravomoćnoj odluci nadležnog tijela, moguće je utvrditi naknadno pronađenu imovinu i u daljnjem postupku povodom tako pronađene imovine provesti postupak kako bi se ista rasporedila na nasljednike ostaviteljice.

39. Međutim, za ishod ovosudnog spora, takav pravni slijed je sasvim irelevantan, kao i isticanje da bi isključivo nasljednici ostaviteljice mogli osporiti ili priznati tražbinu koja da je prešla na tužitelja kako to isti ističe.

40. Sud je u parničnom postupku pozvan cijeniti činjenični supstrat utuženja i pravnu osnovu na kojoj je tužitelj postavio zahtjev. Tužitelj je svoj zahtjev temeljio na ranije navedenoj sudskoj odluci ovoga suda i na zaključenim pravnim poslovima između pokojne BI i istoga, slijedom čega je sud bio pozvan cijeniti navedene činjenice.

41. Ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost postavljenog zahtjeva , slijedom čega je temeljem odredbe članka 221. a. ZPP-a, cijeneći načelo tereta dokazivanja valjalo odbiti u cijelosti postavljeni zahtjev tužitelja.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

43. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak prema troškovniku navedenom na održanom ročištu za glavnu raspravu 5. svibnja 2026., a koji trošak se sastoji od sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja punomoćnika na održanom ročištu 5. svibnja 2026. prema Tbr. 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, iznosa PDV-a u visini od 25 %, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 500,00 EUR.

44. Kako tuženik nije potraživao na dosuđenu naknadu parničnog troška zakonske zatezne kamate, sud o tome nije donosio odluku.

45. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 26. lipnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika