REPUBLIKA HRVATSKA

P-2055/2023-14

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, protiv tuženika ad 1. TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu, i ad 2. IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku odvjetničkom društvu Fabjanović & Marinelić d.o.o., u Supetru, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jelene Mandarić odvjetnice u Splitu te zamjenika punomoćnika tuženika ad 1 PK te tuženika ad 2 osobno, na ročištu za objavu dana 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženima OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,25 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5.05.2022 godine pa do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.I.2023.godine pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi parnični trošak tuženiku ad. 1. u iznosu od 625,00 eura tuženoj ad. 2 u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 26. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za 3 % poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica vlasnica stana u [adresa], položenog na trećem katu zgrade označene kao br. zemljišta 4016/ZGR, ZU 7832 [broj poduloška] KO [katastarska općina], površine 72,36 metara četvornih, a da stan bez pravne osnove koriste tuženici. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu Pst.728/2013 od3.IV.2000.godine da je odbijen tužbeni zahtjev sada tuženika na zaključenje ugovora o najmu stana sa sada tužiteljicom, kao zaštićenih najmoprimaca. Zbog toga da tuženici nemaju pravni osnov za boravak u stanu, da bi najamnina za takav stan iznosila najmanje 600 eura mjesečno a da joj tuženici ne plaćaju ništa, pa potražuje isplatu iznosa od 600 eura na ime najamnine za lipanj 2021. god.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu ističu kako je 27. ožujka 2014. godine ovaj sud donio presudu koja je postala pravomoćna dana 15. siječnja 2015. godine te ovršna dana 20. veljače 2015. godine, a kojom presudom je odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenjem tuženika iz ovog stana. Tuženik pod 1. od svog rođenja živi u stanu na adresi [adresa] to baš kao član obiteljskog domaćinstva kao i njegova majka tužiteljica pod 2., temeljem Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 10. travnja 1998. godine a koji je sklopljen između njegovog oca ZK, kao zaštićenog najmoprimca, sa bivšom vlasnicom stana ĆK, [adresa]. Tuženici da uredno podmiruju mjesečni iznos najamnine za predmetni stan s obzirom da je rješenjem ovog suda posl.br. R1- 743/12 od 26. veljače 2016. godine, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1847/2016, prihvaćen prijedlog ovdje tuženika za osnivanjem pologa za polaganje sredstava. Tužiteljica da je pokretala niz parničnih postupaka protiv tuženika radi isplate mjesečnog iznosa najamnine, ali da su svi pravomoćno su odbijeni.

3. Tužiteljica je još istaknula i da ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, kojeg je, u te spise koji su se vodili među ovim strankama priložili tuženici, nije potpisano ZK, te da je te ugovore, zapravo jedan ugovor koji je priložen u tim predmetima u fotokopiji, potpisao kao punomoćnik prednice tužiteljice HK, ali ni uz jedan taj ugovor nije priklopljena punomoć, jer takve punomoći nije ni bilo. Naknadno, u nekim predmetima, je ZK predao potpisani ugovor, jer je netko za njega, dopisao te ugovore, ali nije od značaja takvo postupanje, i nadopisivanje, od strane tuženika, jer takav i taj ugovor neegzistira.

4. Međutim, ove navode tužiteljica ističe prvi put tek na ročištu za glavnu raspravu, dok ih nije isticala u tužbi, niti na pripremnom ročištu, na koje zapravo njen punomoćnik nije ni pristupio.

5. Odredbom čl. 295. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje ZPP), propisuje da ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom, kako je sud u ovom slučaju i postupio.

6. Odredba čl. 299. Zakona o parničnom postupku propisuje: "1. Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. 2. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. 3. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir."

7. Dakle, ove navode tužiteljice sud neće uzimati u obzir.

8. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i pribavljeni predmeti P-2116/22, R1-743/12, Pst-12/13, Pmal-143/13, P-11629/15, P- 7158/15, Pst-728/13.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana označenog kao 4. etaža, dvosobni stan sa nusprostorijama na III. katu, položen u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekla Ugovorom o kupoprodaji stana sklopljenim **.**.2012. sa ĆK, a ovjeren po javnom bilježniku Miri Rubić iz Splita pod poslovnim brojem OV-5177/12.

11. Nije sporno ni da tuženici koriste predmetni stan, međutim sporno je koriste li ga bez valjane pravne osnove ili pak temeljem prava koja im kao zaštićenim najmoprimcima pripadaju.

12. Tužiteljica, naime, tvrdi da im to pravo ne pripada jer da je Presudom Pst- 728/13 pravomoćno odbijen zahtjev sada tuženika na donošenje presude koja zamjenjuje sklapanje Ugovora o najmu stana.

13. Prije svega, Tužiteljica je, kao predmnijevana vlasnica, protiv tuženika bila pokrenula postupak radi iseljenja iz predmetnog stana tvrdeći da ga tuženici koriste bez pravnog temelja i zahtijevajući njegovu predaju, a koji postupak se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pst-12/13 te je u istom dana 27. ožujka 2014. donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a koja odluka je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu Gžst-447/14 od 15. siječnja 2015.

14. Pregledom tog predmeta, kako proizlazi iz istog te iz same presude i odluke drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev radi iseljenja tuženika iz predmetnog stana jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV), obzirom da tuženici imaju sklopljen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998., pa da ne koriste predmetni stan bez valjanog pravnog temelja.

15. U istom predmetu je utvrđeno da su tuženici svoje obveze isplate zaštićene najamnine, podmirivali prijašnjoj vlasnici, a nakon što su obaviješteni da je ista predmetni stan otuđila, pokrenuli su izvanparnični postupak radi otvaranja sudskog pologa R1-743/12 na ime uplata iznosa zaštićene najamnine. Isti su također tužiteljici poštanskom uputnicom pokušali uplatiti iznos od 5.800,00 kuna na ime zaštićene najamnine za period od 2012. -2015. godine, a sukladno utvrđenoj Izračunu mjesečne zaštićene najamnine. Izvršen je uvid u predmet R1-743/12, pa je utvrđen da je iako je kao predlagatelj ad. 1. u početku bio naveden ZK, podneskom od 05.08.2020. god. sud obaviješten kako isti više ne živi u tom stanu, ali da njegov sin RK kao član porodičnog domaćinstva koji u stanu i živi preuzima prava i obveze vezane za navedeni stan, te da su predlagatelji suglasni da se novac sa sudskog depozita isplati na račun predloženice UK.

16. Pregledan je spis ovog suda Pst-728/13 na koju se presudu u tužbi poziva tužiteljica.

17. Tako iz istog proizlazi da su sada tuženici u tom predmetu su u ovom predmetu zatražili donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana, pa se postavilo pitanje da li su oni, kao članovi obiteljskog domaćinstava zaštićenog najmoprimca ZK, ovlašteni tražiti donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana u kojoj će oni biti zaštićeni najmoprimci.

18. Naime u tom postupku je utvrđeno kao nesporno nije bilo sporno da je nositelj stanarskog prava na stanu u [adresa], sada [adresa], bio ZK, a kako proizlazi iz rješenja Županije Splitsko-dalmatinske, Sekretarijata prostornog uređenja, graditeljstva i komunalnih djelatnosti Split, KLASA UP-I-371-03/92-01/154, URBROJ 2181-08-06-03-93/JO/EK od 28. travnja 1993. g. U tom rješenju koje je donio stambeni organi i koje zamjenjuje odluku vlasnika stana kojom se priznaje stanarsko pravo, a prema odredbi čl. 93. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), navedeno je da su vlasnice stana U i ĆK, a da je ZK bio član obiteljskog domaćinstva njegove majke LK koja je iselila iz stana nakon što je stekla stanarsko pravo na drugom stanu samo za sebe.

19. Zatim je utvrđeno i u odluci navedeno da je prvostupanjski sud u presudi broj Pst 12/13 od 27. ožujka 2014. g. ocijenio da su tuženici pod 1) i 2), u ovom predmetu tužitelji pod 1) i 2), temeljem odredbe čl. 37. st. 1. ZNS-a osobe koje su na dan stupanja na snagu tog Zakona imale pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava ZK, stečenog prema odredbama ZSO-a i koje se upisuju u ugovor o najmu stana, radi čega se u stanu nisu nalazili bez valjane pravne osnove radi čega, ka o što j i ovdje već ranije utvrđeno pregledom spisa Pst-12/13.

20. Na kraju sud odbija zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) u predmetu Pst- 728/13 da sa tužiteljicom zaključe ugovor o najmu stana u svojstvu zaštićenih najmoprimaca, iz razloga što smatra da i bez obzira da li se radi o zaključenju novog Ugovora o najmu stana s tuženom kao novom vlasnicom stana ili o izmjeni postojećeg Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je najmoprimac ZK zaključio s prethodnom vlasnicom stana, jasno je da donošenje presude koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom s tuženom kao novom vlasnicom stana ili donošenje presude koja zamjenjuje izmjenu zaključenog Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998. g. može tražiti samo ZK, kao osoba koja je već zaključila Ugovor od 10. travnja 1998. g. s ranijom vlasnicom stana u statusu ranijeg nositelja stanarskog prava odnosno zaštićenog najmoprimca od trenutka stupanja na snagu ZNS-a. Smatra da bi pravo pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl. 38. ZNS-a. Prema ovoj odredbi u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobe navedene u ugovoru o najmu stana, dok da tužitelji to ne tvrde već navode da ZK nije trajno napustio stan, već, upravo suprotno, da on još uvijek živi s njima u stanu (tužitelj pod 1)) odnosno da u stan povremeno dolazi te se u stanu nalaze njegove stvari (tužiteljica pod 2).

21. Svakako ova presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Osijeku Posl. broj Gž- 2832/20, kako proizlazi zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz naprijed citiranih razloga.

22. Upravo zbog toga tužiteljica smatra da tuženici u stanu borave bez valjane pravne osnove. Oni naime nemaju na svoje ime zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom jer je njihov zahtjev pravomoćno odbijen.

23. Međutim sud ipak ne dijeli njihovo mišljenje.

24. Sukladno čl. 30. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 , dalje ZNS), danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog Zakona, a temeljem stavka 2 istog članka osobe iz stavka 1. ovog članka danom stupanja na snagu ovog Zakona stječu prava i obveze najmoprimca, dok sukladno st. 3 istog članka prava i obveze najmoprimca iz odredbi st. 1. i 2. ovog članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.

25. Također temeljem čl. 31 st. 1 ZNS-a vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju sukladno odredbama ovog Zakona ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

26. Odredba čl. 37. st. 1. ovog Zakona propisuje da osobe koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) upisuju se u ugovor o najmu stana.

27. Pregledom Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) koji se nalazi u spisu Pst-12713 na listu 50-52, koji je ugovor zaključen između ranije vlasnice predmetnog stana ĆK kao najmodavca zastupane tada po punomoćniku HK i ZK kao najmoprimca 10.travnja 1998.godine , utvrđeno je da se u članku VII tog ugovora navodi da osobe koje se mogu zajedno s najmoprimcem koristiti stanom su njegova supruga IK tužena ad. 1., kći LK njegova kći i tuženik ad. 1. - njegov sin.

28. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda, tuženici imaju pravni osnov za korištenje predmetnog stana, jer imaju pravni položaj zaštićenih najmoprimaca, bez obzira što ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nije zaključen na ime njih kao najmoprimaca. U prilog tome govori i da je tužiteljica pravomoćno odbijena sa zahtjevom za iseljenje tuženika iz predmetnog stana.

29. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje bez osnove na koje se poziva tužiteljica, odnosno nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. 17. Odredba čl. 165. st. 1. ZVDSP. -a propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. 18. Tužiteljica nema osnovu potraživanja isplate vrijednosti tržišne najamnine za predmetni stan, od tuženika koji su zaštićeni najmoprimci, a koji su kako je utvrđeno iznose zaštićene najamnine čitavo vrijeme uplaćivali na osnovani sudski depozit.

30. Na kraju, uzgred je za spomenuti (iako o činjenicama istaknutim nakon zaključenja prethodnog postupka sud neće raspravljati i uzeti ih u obzir) se u predmetu Pst 12/13 (list 50.52) nalazi kopija Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998. g. koji je najmoprimac TK potpisao, koji Ugovor sadrži potvrdu javnog bilježnika da je pun. najmodavca, osobno poznat javnoj bilježnici, osobno pristupio i vlastoručno potpisao Ugovor, a za pretpostaviti je da je prije potpisivanja Ugovora punomoćnik predočio i valjanu punomoć za zastupanje ugovorene strane u čije ime potpisuje Ugovor. Stoga su potpuno neuvjerljivi navodi koje tužiteljica iznosi na glavnoj raspravi (nakon zaključenja pripremnog postupka) da je odvjetnik HK potpuno neovlašteno i bez punomoći prednice tužiteljice potpisao predmetni Ugovor, baš kao i da je netko tek naknadno u ime prednika tuženika "naškrabao" potpis na ugovoru.

31. Za dodati je da tužiteljica kao vlasnica stana ima pravo na razliku u odnosu na tržišnu najamninu, što je u skladu je i sa stavom izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2364/2016 od 19. prosinca 2018. u kojoj je izraženo shvaćanje da je, zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu a vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine te da vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio za iznos tržišne najamnine, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju.

32. Takav stav proizlazi i iz Presude Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Statileo protiv Hrvatske (zahtjev br. 12027/10) od 10. srpnja 2014., u kojoj je u cijenjeno to što najmodavci ne mogu ostvariti pravo na korištenje svoje imovine budući da stanari ostaju u stanu na neodređeno vrijeme i njihova su prava na ostvarivanje tržišne najamnine pogođena.

33. U smislu navedenih odluka i važeće sudske prakse, za isplatu razlike između zaštićene najamnine i tržišne najamnine legitimirana je Republika Hrvatska.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

36. Trošak tuženika ad 1 se sastoji od: sastava odgovora na tužbu 50 bodova, sastav podneska od 16.02.2024, pristupa na ročište od 20.02.2024. 50 bodova, pristupa na ročište od 14.05.2026. 50 bodova, sastav podneska od 23.03.2026 50 bodova, pristupa na ročište od 18.03.2026. 50 bodova, odnosno ukupno 250 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 500,00 eura koji iznos je uvećan za 25% PDV-a odnosno 125,00 eura pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 625,00 eura kako je to i odlučeno u izreci ove presude

37. Trošak tuženika ad 2 se sastoji od: sastava odgovora na tužbu 50 bodova, sastav podneska od 16.02.2024, pristupa na ročište od 20.02.2024. 50 bodova, pristupa na ročište od 14.05.2026. 50 bodova, sastav podneska od 23.03.2026 50 bodova, pristupa na ročište od 18.03.2026. 50 bodova, odnosno ukupno 250 bodova, što uz vrijednost boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 500,00 eura koji iznos je uvećan za 25% PDV-a odnosno 125,00 eura pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 625,00 eura kako je to i odlučeno u izreci ove presude.

U Splitu, 25. lipnja 2026g.

S U D A C

Dragan Ramljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika ad 1

3. punomoćnik tuženika ad 2

3. u spis