- 1 -              Revd 1621/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1621/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada R., OIB ..., sa sjedištem u R., zastupanog po punomoćnici J. P., odvjetnici u R., protiv tuženika R. L., OIB ..., iz R., zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku u R., radi iseljenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-773/2022-2 od 2. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-8/2019-21 od 25. svibnja 2022., na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-773/2022-2 od 2. prosinca 2022. u dijelu pod toč. I.1., toč. I. 3. i toč. II. izreke, zbog pravnog pitanja:

 

„Je li sud drugog stupnja, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, pogrešno postupio kada je na okolnosti odlučne za određenje pojma doma i njegove zaštite u primjeni čl. 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ocjenjivao već izvedene dokaze, u situaciji kada se pred sudom prvog stupnja tuženik nije izrijekom pozvao na to pravo niti se o tom prigovoru određeno raspravljalo?“

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev protiv tuženika radi iseljenja iz stana u R., ..., pobliže opisanog u izreci, a odbijen je tuženikov zahtjev iz protutužbe radi isplate iznosa od 12.210,50 Eur/92.000,00 kn po osnovi ulaganja u navedeni stan (nužni i korisni troškovi) sa zateznim kamatama od 1. travnja 2019. do isplate i utvrđenje da tuženik ima pravo zadržanja dok mu tužitelj ne isplati taj iznos.

 

2. Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, djelomično prihvaćena tuženikova žalba pa je prvostupanjska presuda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku iseliti se iz predmetnoga stana u R. te ga predati tužitelju slobodnog od osoba i stvari, dok je potvrđena u pogledu odluke o zahtjevu iz protutužbe i preinačena u pogledu odluka o troškovima postupka, na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Ujedno je toč. II. izreke odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude postavljajući sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Je li sud drugog stupnja koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st.1. toč. 2. ZPP pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, kada do utvrđenja o činjenicama koje određuju pojam dom u primjeni čl.8. Europske Konvencije nije došao savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka kada o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika?

 

2. Prilikom utvrđivanja ima li neka osoba pravo na dom moraju li svi elementi/kriteriji doma sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava u primjeni čl.8. Konvencije biti kumulativno zadovoljeni?

 

3. Prilikom provođenja testa razmjernosti u vidu prava na dom je li javni interes jači od privatnog kada je zakonito miješanje javne vlasti usmjereno na postizanje stambenog zbrinjavanja građana slabijeg imovnog stanja koji se nalaze na zakonito formiranoj Listi prioriteta za dodjelu stanova u najam od strane jedinice lokalne samouprave, a na kojoj Listi se tuženik ne nalazi?“

 

4. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bjedov protiv Hrvatske (presuda od 29. svibnja 2012., Zahtjev br. 42150/09), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1853/2012-2 od 10. siječnja 2017., Rev 1612/2018-2 od 15. siječnja 2019. i Revd 4287/2021-2 od 6. listopada 2021., kao i na odluke nekih drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-13/2022 od 8. veljače 2022. i dr.) tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

5. Tužitelj ujedno u prijedlogu tvrdi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje time što je drugostupanjski sud arbitrarno odlučio, priklanjajući se tuženikovim argumentima, bez ikakvog uporišta u pozitivnim propisima ili sudskoj praksi.

 

6. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

7. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.

 

8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika iz stana u R., ... i tuženikov zahtjev iz protutužbe radi isplate iznosa od 92.000,00 kn po osnovi ulaganja u stan za nužne i korisne troškove.

 

10. Drugostupanjski je sud, za razliku od prvostupanjskog suda, sam ocijenivši da se tuženik tijekom postupka sadržajno pozvao na pravo na dom, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP, iz sadržaja dokaza provedenih tijekom postupka, utvrdio postojanje prava na dom tuženika te je, po provedenom testu razmjernosti, našao elemente koji opravdavaju pravo tuženika na zaštitu doma.

 

11. Tužitelj u prijedlogu ističe pravna pitanja te povrede temeljnih prava kojima u biti preispituje ovlaštenje suda drugog stupnja, da bez provedenog raspravljanja pred prvostupanjskim sudom o svim elementima o kojima ovisi zaštita prava na dom tuženika, sam i bez raspravljanja, preocijeni izvedene dokaze na okolnosti koje je prvostupanjski sud smatrao odlučnima (samo po tužbi i protutužbi) i donese presudu. Potom postavljenim pitanjima preispituje ocjenu drugostupanjskog suda o pojedinim elementima od kojih ovisi ocjena postojanja prava na dom i njegova zaštita. U obrazloženju prijedloga ukazuje i na propuste suda prilikom ocjene već izvedenih dokaza i donošenja zaključaka u pogledu odlučnih činjenica od kojih ovisi pružanje zaštite prava na dom, posebno ukazujući na arbitrarnost tako donesene presude.

 

12.1. U nizu svojih odluka, a na koje ukazuje i predlagatelj izlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, ovaj je sud zauzeo pravno shvaćanje u pogledu načina na koji drugostupanjski sud donosi odluku - prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu i nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, bez da neposredno izvede dokaze koje je izveo sud prvog stupnja, ocjenjuje vjerodostojnost iskaza svjedoka drugačije (suprotno) nego je to učinio sud prvog stupnja. Takvu mogućnost drugostupanjski sud ima samo primjenom odredbe čl. 373.b ZPP, prema kojoj (st. 2.), kada drugostupanjski sud nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se ponove već izvedeni dokazi ili da se izvedu dokazi koji su pravodobno predloženi, a nisu izvedeni, onda treba zakazati raspravu pred drugostupanjskim sudom radi izvođenja istih, kao i kad ocijeni da bi se tako mogle otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka u prvostupanjskom postupku i da zbog toga ne bi bilo svrhovito presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (st. 6.). Postupajući suprotno, sud drugog stupnja postupa suprotno odredbi čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, sprječavajući ujedno stranke i da raspravljaju pred sudom u smislu odredbe čl. 244. i čl. 271. ZPP (shvaćanje zauzeto u odlukama ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-1958/2018 od 20. listopada 2021., Revx-361/2017 od 2. veljače 2021., Revr-8/2015 od 26. listopada 2016., Rev-1270/2019 od 19. siječnja 2021., Rev-559/2022 od 14. lipnja 2022. i dr.).

 

12.2. Nadalje, u podudarnoj procesnopravnoj situaciji ovaj je sud već dopustio podnošenje revizije (Revd-2925/2023 od 10. listopada 2023.), a imajući na umu stupanj postupka u kojemu je povreda prava na dom prvi put izrijekom istaknuta, budući da je drugostupanjski sud, bez neposrednog izvođenja dokaza i bez održavanja drugostupanjske rasprave, ocijenivši da je takav prigovor sadržajno istaknut, utvrdio postojanje prava na dom, proveo test razmjernosti te preinačio prvostupanjsku presudu. Sve navedeno opravdava dopuštenje revizije zbog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja.

 

13. Za ostala se postavljena pitanja u tužiteljevom prijedlogu te povrede temeljnog ljudskog prava prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP, uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 17. siječnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.