REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-372/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/279, URBROJ: 513-04-25-2 od 4. veljače 2025., rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula, KLASA: UP/I-410-23/2019- 02/15419, URBROJ: 513-07-18-01-21-3 od 3. svibnja 2021. i privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula, KLASA: UP/I-410-23/2019-02/15419, URBROJ: 513-07-18-01-19-01 od 31. svibnja 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Pula, KLASA: UP/I-410-23/2019-02/15419, URBROJ: 513-07-18-01-21-3 od 3. svibnja 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, prigovor tužitelja podnesen protiv privremenog poreznog rješenja, KLASA: UP/I-410-23/2019- 02/15419, URBROJ: 513-07-18-01-19-01 od 31. svibnja 2019., kojim je tužitelju za 2018. utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 13.708,80 kn. Iz obrazloženja prethodno citiranih akata razvidno je da je do razlike poreza za uplatu došlo iz razloga što je porezno tijelo tužitelju osporilo pravo na uvećanje osobnog odbitka iz čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16,106/18; dalje: Zakon) iz razloga što je utvrđeno da su uzdržavani članovi obitelji, sin ZP i kćer ĐP, u 2018. ostvarili primitke veće od 15.000,00 kn.

2. Tužitelj osporava zakonitost gore spomenutih akta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi izlaže kao i u žalbi te navodi kako slijedi. U bitnom, smatra da je porezna obveza utemeljena na pogrešnom utvrđenju da su uzdržavani članovi obitelji, kći ĐP i sin MP, u 2018. ostvarili dohodak veći od neoporezivog praga od 15.000,00 kn te tvrdi da u predmetnom razdoblju ostvarili primitke manje od navedenog iznosa ida se stoga, temeljem čl. 17. st. 1. Zakona, trebaju smatrati uzdržavanim članovima obitelji. Navodi kako se ključna pogreška poreznog tijela odnosi na tretiranje isplata temeljem sudske nagodbe Općinskog suda u Puli (posl. br. P-1133/17-6 od 30. studenoga 2017.) kao dohotka od nesamostalnog rada. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o njihovom osobnom dohotku, već o naknadi za dežurstva iz 2015. godine koja je pripadala njihovoj pokojnoj majci, EPČ, a koju su oni naslijedili kao njezini zakonski nasljednici. Smatra da taj iznos predstavlja naslijeđenu imovinu, a ne dohodak, napominjući da je na te iznose već plaćen porez na dohodak prije isplate nasljednicima.

Nadalje, tužitelj obrazlaže primitke od kapitala po osnovi kamata na oročenu štednju u OTP banci. Navodi da su uzdržavani članovi ostvarili kamate za 2017. i 2018. godinu, ali su kamate za 2017. godinu (u iznosu od 2.124,97 kn) isplaćene tek 2. siječnja 2018. godine isključivo zato što je 31. prosinca 2017. bila nedjelja, a 1. siječnja 2018. praznik. Iz prethodno navedenog razvidno je da je riječ o primitcima koji bi se trebali računati za 2017., a ne u 2018., obzirom da su u toj godini isplaćeni samo zbog objektivnih okolnosti na koje tužitelj i uzdržavani članovi nisu mogli utjecati.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev ka neosnovan.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora..

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjska rješenja, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama ovog spora nesporno je da su djeca tužitelja, sin MP i kćer ĐP, na poreznoj kartici tužitelja u 2018. bili prijavljeni kao uzdržavani članovi obitelji.

Također je nesporno da su u 2018. uzdržavani članovi obitelji tužitelja ostvarili primitke od imovine i imovinskih prava, odnosno od najma stana u [adresa] ([adresa]) u iznosu 10.800,00 kn, zatim primitke isplaćene temeljem Sudske nagodbe od 30. studenog 2017., sklopljene pred Općinskim sudom u Puli u predmetu posl. br. P-1133/2017, u iznosu od 2.105,85 kn neto (3.600,00 kn bruto) te primitke od kamata dospjelih u 2017. i 2018. na oročenu štednju u OTP banci u ukupnom iznosu 3.156,87 kn neto (3.717,04 kn bruto).

8. Sporno je da li je porezno tijelo pravilno utvrdilo ukupan iznos primitaka koje su djeca tužitelja ostvarila u 2018., a posljedično tome i da li je tužitelju pravilno osporeno pravo na korištenje osobnog odbitka za uzdržavane članove obitelji.

9. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona propisano je da se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kuna na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.

Prema st. 2. istog čl. pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove ne uzimaju se u obzir: (1.) primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora, (2.) doplatak za djecu, (3.) novčane potpore utvrđene u iznosu koji je zakonom kojim se uređuju rodiljne i roditeljske potpore propisan kao iznos ispod kojeg se ne može isplatiti novčana potpora, (4.) potpore za novorođenče, odnosno primitak za opremu novorođenog djeteta, (5.) obiteljske mirovine djece nakon smrti roditelja, (6.) primici koji po svojoj prirodi predstavljaju samo uzdržavanje od roditelja ili članova uže obitelji, (7.) darovanja od pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe do visine stvarno nastalih izdataka za tu namjenu, prema čl. 8. st. 1. tč 4. Zakona, (8.) naknada troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom i naknada troškova službenog putovanja do propisanih iznosa na koje se sukladno odredbama Zakona ne plaća porez na dohodak, (9.) odštete od osiguranja isplaćene zbog teške ozljede i priznate invalidnosti, (10.) stipendije, nagrade za izvrsnost učenika i studenata isplaćene iz proračuna i bespovratna sredstva koja se isplaćuju iz proračuna, fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa uređenih posebnim propisima i međunarodnim sporazumima, u svrhu obrazovanja i stručnog usavršavanja, (11.) potpore djetetu za školovanje do 15. godine života odnosno do završetka osnovnoškolskog obrazovanja, koje poslodavac isplaćuje djetetu umrlog radnika ili djetetu bivšeg radnika kod kojeg je nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, uz uvjet da bivši radnik ne ostvaruje primitke iz čl. 21. Zakona, (12.) nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja i naknade učenicima za vrijeme dualnog obrazovanja i/ili, (13.) nacionalna naknada za starije osobe.

10. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa u kontekstu ranije citiranih odredbi Zakona, ovaj Sud nalazi da su pobijane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela utemeljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

11. Sud cijeni neosnovnim navod tužitelja da u primitke uzdržavanih osoba nisu trebali biti uračunati primitci ostvareni temeljem Sudske nagodbe od 30. studenog 2017. budući da se ne radi o dohotku njegove djece već o naslijeđenoj imovini iza njihove pok. majke.

Naime, iz prethodno citiranih odredbi čl. 17. Zakona slijedi da se u iznos limita od 15.000,00 uračunavaju svi oporezivi i neoporezivi primci kao i primici koji se ne smatraju dohotkom ostvareni u godinu dana, izuzev primitaka taksativnog navedenih u st. 2. tč. 1. – 11. Stoga, kako primitci koji proizlaze iz nasljedstva ne ulaze u skupinu primitaka iz prethodno spomenute odredbe Zakona, to su isti pravilo uzeti u obračun.

12. Neosnovan je i navod tužitelja da je primitke po osnovi kamata za 2017. trebalo uračunati u primitke koji su ostvareni u toj godini (2017.), a ne u 2018., iz razloga što se primitci, prema načelu blagajne, priznaju isključivo u onom razdoblju u kojem su isplaćeni.

13. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

14. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a

15.

U Rijeci 26. lipnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja ĐP, odvjetnici u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5