REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1739/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 94472454976, zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-5417/2021-16 od 12. rujna 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda poslovni broj: P- 5417/2021-16 od 12. rujna 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika [trgovačko društvo] za isplatu iznosa od 6.662,11 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odlučeno o troškovima parničnog postupka pa tužitelju naloženo naknaditi tuženiku te troškove u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke od 12. rujna 2024. do isplate i sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima i kao i kasniji zakon u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je stupio na snagu 2005. godine. Dodaje kako je nakon stupanja na snagu navedenog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu doneseno nekoliko novih Zakona o mirovinskom osiguranju kao izmjena i dopuna pa ni razdoblje od 1. siječnja 2019. nadalje ne podliježe primijeni tog zakona već se primjenjuje kasniji zakon. Poziva se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 163/2023 od 28. ožujka 2023. te na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Revd:1177/2023 od 21. ožujka 2023. kao i na presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gž-215/2022 od 25. travnja 2024. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u cijelosti a podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, kojemu je tužiteljeva žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje. HZMO) protiv tuženika [trgovačko društvo] za isplatu iznosa od 6.662,11 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 24. lipnja 2021. do isplate na ime naknade štete koju tužitelj trpi zbog isplate invalidske mirovine svom osiguraniku FL u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. travnja 2021., koji je stradao u prometnoj nezgodi 13. ožujka 2016. krivnjom tuženičine osiguranice GL a kao posljedica je tjelesnih povreda nastupila invalidnost pa je FL priznato pravo na invalidsku mirovinu (invalidnost je uzrokovana štetnim događajem 100% kao ozljeda izvan rada).

5.1. Tužitelj traži isplatu svih iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku FL u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. travnja 2021. temeljeći svoj zahtjev na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavka 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu ocijenio zakonitom i pravilnom pa tužiteljevu žalbu slijedom toga neosnovanom.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni ostalih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo, uključujući i pravilo o teretu dokazivanja.

8. U ovoj parnici nije sporno da tužitelj HZMO isplaćuje invalidsku mirovinu svom osiguraniku FL kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog invalidnosti prouzročene prometnom nezgodom koja se dogodila 13. ožujka 2016. i u kojoj je sudjelovala tuženikova osiguranica GL kao vozač i tužiteljev osiguranik kao pješak koji je pretrpio teške tjelesne povrede.

9. Iako tuženik osporava svoju odgovornost smatrajući da je za nastanak prometne nezgode kriv samo tužiteljev osiguranik kao pješak, prvostupanjski sud nije raspravljao niti provodio dokaze na te okolnosti, već je tužbeni zahtjev odbio zbog visine smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. – dalje: ZMO/13) u visini cjelokupno isplaćene invalidske mirovine, već prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 76/2013. i 154/2014. – dalje: ZOOP) kao razmjerni dio mirovine prema članku 27. ZOOP.

10. Kako tužitelj nije predložio dokaze za utvrđenje razmjernog dijela isplaćene mirovine prvostupanjski je sud primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP pa je odbio tužbeni zahtjev nakon što je tužitelj ostao kod stajališta kako je visinu štete odredio članak 161. ZMO tvrdeći da se taj Zakon primjenjuje kao kasniji u odnosu na ZOOP.

11. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-66/2022 i više ranijih predmeta (Rev-388/2018, Rev-5292/2019 i Rev- 909/2021) proizlazi da je i u ovoj pravnoj stvari mjerodavna primjena odredaba članka 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

12. Izvjesno je stoga da tužitelj nema pravo na isplatu punog iznosa isplaćene mirovine prema odredbama ZMO/13, dok je za utvrđivanje razmjernog iznosa neophodno provesti odgovarajuće vještačenje koje tužitelj nije predložio već je ustrajao na tvrdnji da mu pripada puni iznos, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP i odbio tužbeni zahtjev.

13. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje žalbenih razloga zbog kojih tužitelj pobija presudu a ni onih na koje se pazi po službenoj dužnosti pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te time, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 26. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić