Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-323/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZD, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ZD protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-187/2026-9 od 10. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ZD kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja Kov-187/2026-9 od 10. lipnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnov i iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, okrivljenom ZD produljio istražni zatvor zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ZD putem branitelja po službenoj dužnosti Marina Hraina, odvjetnika, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora, podredno da se istražni zatvor zamijeni primjenom mjere opreza zabrane napuštanje boravišta ili određivanjem istražnog zatvora u domu.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-378/2026-3 od 24. lipnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, međutim, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da je riječ samo o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

7.1. Pritom žalitelj ne osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru na njega imalo odvraćajući učinak u smislu opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, a imajući na umu da je priznao počinjenje djela te izrazio kajanje i spremnost da se podvrgne liječenju od ovisnosti o alkoholu, smatra da se navedena opasnost, ukoliko i nadalje postoji, može otkloniti primjenom drugih blažih mjera.

8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da činjenica njegove dosadašnje višestruke osuđivanosti za kaznena djela ukazuje na neusklađenost njegovog ponašanja sa zakonom te na zaključak da dosad izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetna kazna zatvora, nisu odvraćajuće utjecale na okrivljenika, koji je sada osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, dakle, djelo koje uz obilježje koje se odnosi na protupravno oduzimanje tuđe pokretne stvari, ujedno sadrži i primjenu prijetnje, te na temelju svega navedenog s pravom zaključuje da na strani okrivljenika postoji konkretna i realno predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

8.1. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na iskazanu upornost u protupravnom postupanju od 2017., od kada je u pet navrata osuđivan za kaznena djela, to okrivljenikovo priznanje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela kao i iskazana spremnost podvrgavanja liječenju od ovisnosti o alkoholu, nemaju takav značaj kakav im okrivljenik pridaje u žalbi.

9. Nadalje, budući da ni ranije izricane kazne zbog počinjenih kaznenih djela nisu na žalitelja ostvarile odvraćajući učinak, to bi bilo nerealno i neživotno za očekivati da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, mogla postići mjerama opreza, pa je stoga pravilno i osnovano, a suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud utvrdio da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ZD opravdana i nužna.

11. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 26. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček