Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-312/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČC, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-169/2026- 9 od 29. svibnja 2026., u sjednici održanoj 26. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ČC kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-169/2026-9 od 29. svibnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ČC, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni IC po branitelju Mariju Sokaču, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da pusti okrivljenika da se brani sa slobode uz mjere opreza ili da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-368/2026-3 od 17. lipnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da okrivljenik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona) u njezinom daljnjem tekstu ne argumentira niti posebno ne obrazlaže, tako da je riječ samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi sudac istrage ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik prvenstveno nije u pravu kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na temelju kojih prvostupanjski sud zaključuje o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, pri čemu se poziva na iskaze stranih državljana KC i JC u dijelu u kojem su tvrdili da su po ilegalnom ulasku u Republiku Hrvatsku nasumično zaustavljali vozila, pa tako i vozilo kojim je upravljao žalitelj, a što upućuje na zaključak da u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza za zaključak o postojanju osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.

6.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, imajući u vidu da da je okrivljenik državljanin Ukrajine, s prebivalištem u [adresa], da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu, za sada proizlazi da razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj nije bio povezan niti s obiteljskim niti s poslovnim razlozima, u povezanosti s činjenicom da strani državljani koji su zatečeni u njegovom vozilu nisu raspolagali s ulaznim pečatima, dozvolama boravka, kao niti bilo kakvim drugim dokazima koji bi upućivali da su u Republiku Hrvatsku ušli legalno, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj znao i bio svjestan da se radi o ilegalnom prijevozu migranata, te da je inkriminiranim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela, i to kako glede objektivnog učina tako i u odnosu na subjektivni element.

7. Okrivljenik nije u pravu niti kada smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može postići primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da živi i radi u SR Njemačkoj koja je članica Europske unije i gdje mu živi obitelj.

7.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Ukrajine, s prebivalištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, ni bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela doputovao iz SR Njemačke, kao i sa samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

8. Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća, ujedno upućuju i na pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.

9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 26. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček