Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-325/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-128/2026- 9 od 30. travnja 2026., u sjednici održanoj 26. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog LŽ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-128/2026-9 od 3. lipnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog LŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.1. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. travnja 2026., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni LŽ po braniteljici po službenoj dužnosti Sari Lacko, odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da vijeće županijskog suda prihvati žalbu i ukine istražni zatvor i dopusti okrivljeniku da se brani sa slobode, uz primjenu odgovarajućih mjera opreza i polaganjem jamstva.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-376/2026-3 od

23. lipnja 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, međutim, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, čije ostvarenje nalazi u tome da u pobijanom rješenju izostaju razlozi o tome zašto prvostupanjski sud smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, budući da je prvostupanjski sud u toč. 9.4. u povezanosti s toč. 9.1. do 9.3. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, konkretne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge o tome zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera pa tako niti mjerom jamstva.

7. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, uz bitnu argumentaciju da ne postoje dokazi koji bi upućivali na zaključak da je postupao iz koristoljublja, a što predstavlja bitno obilježje predmetnog kaznenog djela.

7.1. Suprotno žalitelju, polazeći od dokaza i podataka u spisu, naročito iskaza stranih državljana - svjedoka VŽ i RŽ, prvostupanjski sud pravilno uočava da sve upućuje, dakako u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje, da se ovdje radilo o dobro organiziranom i pomno planiranom naplatnom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana i njihovog prebacivanja u druge države članice Europske unije, a u kojem protupravnom poduhvatu je žalitelj sudjelovao svjesno i htijući, a na što posebice upućuju dokazi i podaci u spisu koji govore o tome da su strani državljani putem mobitela od organizatora ovog protupravnog poduhvata dobivali precizne upute za ulaske u pojedina vozila, između ostalog, i glede vozila kojim je upravljao okrivljenik.

7.2. Navedeni izvori saznanja o odlučnim i drugim činjenicama u ovom predmetu i po stavu ovog žalbenog suda, za sada, upućuju na relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj počinio terećeno kazneno djelo, i to kako glede njegovog objektivnog učina tako i u odnosu na njegov subjektivni element.

8. Nadalje, a suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Pakistana, s boravištem u [adresa], da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati iz Mađarske i da je na prijevoz uzeo četiri strana državljana, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

9. Naposljetku, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća, a suprotno žalbenim tvrdnjama, upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 26. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić