Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-238/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Berislav Balenović, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zvonimira Stiperski - Berislav Balenović iz Siska, protiv tuženika PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem na adresi [adresa], radi zakonskog uzdržavanja , odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-59/2026-7 od 20. travnja 2026., dana 26. lipnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda bez održavanja rasprave Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-59/2026-7 od 20. travnja 2026., u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 500,00 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom je naloženo tuženiku da na ime doprinosa za uzdržavanje tužiteljici, od ožujka 2026. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, plaća iznose od 300,00 € mjesečno uvećano za zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos za tekući mjesec od zadnjeg dana u mjesecu do dana isplate na određeni tekući račun tužiteljice, te da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do dana isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude u pogledu odluke o troškovima postupka, žali se tuženik ne pozivajući se izričito na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023; dalje: ObZ ), i prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku odluku u pogledu troškova na način da svaka stranka snosi svoje troškove.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet žalbenog postupka je ispitivanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke o naknadi troškova postupka dosuđenih u postupku koji je tužiteljica pokrenula protiv tuženika radi uzdržavanja.
5. Ispitujući odluku u pobijanom dijelu te postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:
- da je tužiteljica 9. 3. 2026. podnijela tužbu radi zakonskog uzdržavanja protiv tuženika, potražujući plaćanje doprinosa u mjesečnom iznosu od 400,00 €,
- da je tuženik u odgovoru na tužbu pristao na plaćanje uzdržavanja u visini od 300,00 € uz napomenu da je takav iznos ponudio tužiteljici i prije pokretanja postupka,
- da je tužiteljica podneskom od 31. 3. 2026. prihvatila predloženi iznos te djelomično umanjila tužbeni zahtjev s prijedlogom da se tuženik obveže na plaćanje mjesečnog iznosa uzdržavanja u visini od 300,00 €, potražujući i naknadu parničnih troškova postupka.
7. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 296. ObZ u vezi čl. 332 a st. 1. ZPP odlučuje o glavnom zahtjevu donošenjem presude bez održavanja rasprave, pri čemu u odnosu na troškove postupka obvezuje tuženika na plaćanje iznosa od 500,00 € pozivajući se na odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarife ).
8. Tuženik žalbom osporava odluku u pogledu troškova postupka, ponavljajući da je i prije pokretanja postupka krajem 2025. ponudio tužiteljici plaćanje iznosa od 300,00 € na ime uzdržavanja, što je ona odbila, pri čemu se nije očitovala sudu niti osporila postojanje takvog prijedloga. Tuženik smatra da do parničnog postupka nije trebalo niti doći, a time niti do troškova, da je tužiteljica sama stvorila nepotrebne troškove pa ih sama treba i snositi, navodi da navedeni iznos od 500 € u pogledu troškova nema te isti dovodi u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje.
9. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi isti utjecali na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
10. Naime, tužiteljica je u konkretnom slučaju pokrenula postupak radi zakonskog uzdržavanja, zastupana je po odvjetniku, kojem temeljem Tbr. 7. 3. Tarife za zastupanje u takvom postupku, pripada pravo na jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak.
11. Stoga tužiteljica kao parnična stranka koja je uspjela u sporu, ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 346. ObZ, od tuženika kao stranke koja nije uspjela u sporu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odmjerio isti primjenom Tbr. 7.3. Tarife u visini jednokratne nagrade na koju stranka koja je zastupana po punomoćniku i koja je uspjela u sporu, ima pravo, bez obzira na broj provedenih radnji u takvom postupku.
12. Žalbeni razlozi tuženika kojim navodi da je izražavao volju prema tužiteljici i prije postupka na način da bi plaćao upravo iznos koji je konačno dosuđen, nisu odlučni u pogledu procjene osnovanosti prava osobe koja je uspjela u sporu na naknadu parničnog troška. Ovo stoga jer je tuženik mogao stvarno i provesti takvo plaćanje i time utjecati na pokretanje konkretnog postupka, pa kada to nije stvarno učinio, već je samo izrazio volju za plaćanjem, to nije isključilo potrebnu tužiteljice da upravo putem predmetnog postupka ostvari zajamčeno pravo, i u kojem sukladno uspjehu u sporu ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška.
13. Kako su slijedom iznesenog žalbeni navodi tuženika neosnovani, to je žalbu temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 26. lipnja 2026.
Sudac:
Vedran Medaković
