Poslovni broj: Us I-1700/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja Grada Varaždina, Trg kralja Tomislava 1, Varaždin, OIB: 13269011531, protiv tuženika Varaždinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i europske poslove, Stanka Vraza 4, Varaždin, OIB: 15877210917, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi komunalnog doprinosa, 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-363-01/25-01/8, URBROJ: 2186-04/9-25-2 od 5. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. U ovome je predmetu tužba podnesena Upravnom sudu u Zagrebu. Nakon toga je isti, rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su- 369/2025-23 od 4. srpnja 2025., ustupljen i dostavljen ovome sudu.

2. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-01/25-01/8, URBROJ: 2186- 04/9-25-2 od 5. lipnja 2025., poništeno je rješenje tužitelja KLASA: UP/I-361-02/25- 02/72, URBROJ: 2186-1-05-01/10-25-2 od 22. travnja 2025. te je obustavljen postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa za zainteresiranu osobu temeljem rješenja o izvedenom stanju Grada Varaždina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/13-01/1850, URBROJ: 2186/01-08-

00/11-15-6 od 2. travnja 2015.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je nadležni upravni odjel rješenje o izvedenom stanju zaprimio tek 9. travnja 2025., pa ranije nije ni mogao pokrenuti postupka radi utvrđivanja komunalnog doprinosa. Ističe da rok za dostavu podataka za obračun komunalnog doprinosa prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nije prekluzivan, a osim toga posljedice za prekoračenje roka za donošenje rješenja i pravne posljedice nisu bile propisane niti Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95 do 36/15) koji bi se primjenjivao na donošenje rješenja o komunalnom doprinosu. Naglašava da se prema sudskoj praksi koja je vrijedila i tijekom 2024. nije utvrđivala zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa temeljem Općeg poreznog zakona. Ističe da se tijekom godina mijenjala sudska praksa o pitanjima zastare komunalnog doprinosa te smatra da bi se za sva Rješenja o izvedenom stanju koja su postala izvršna do donošenja novog Zakona o komunalnom gospodarstvu trebalo primjenjivati pravilo da nema zastare komunalnog doprinosa radi jednakog tretmana svih obveznika. Slijedom iznesenog smatra da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo i radi toga pogrešno utvrdio činjenično stanje, te da bi, unatoč najnovijoj sudskoj praksi trebalo zauzeti stav da do stupanja na snagu novog Zakona o komunalnom gospodarstvu nema zastare komunalnog doprinosa za sve akte o građenju/rješenja o izvedenom stanju koji su postali izvršni/pravomoćni do tog trenutka. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnome navodi da je tužitelj u svom rješenju od 22. travnja 2025. propustio utvrditi odlučnu činjenicu da je nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Ističe da se pri donošenju osporenog rješenja vodio recentnom sudskom praksom , a posebice stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. Obrazlaže da je spomenutom presudom, pitanje nastupa zastare stavljeno u korelaciju s okolnošću da tijelo nadležno za utvrđivanje komunalnog doprinosa nije bilo u mogućnosti da ranije donese rješenje jer mu potrebni podaci za obračun nisu pravovremeno dostavljeni, ali da takav propust tijela nije utjecao na početak tijeka zastare utvrđivanja komunalnog doprinosa. Ističe da je propust u pravovremenoj dostavi podataka potrebnih za utvrđivanje komunalnog doprinosa osnovni razlog vođenja i ovog spora, te da to ne može biti na štetu stranke koja nije odgovorna za taj propust. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Zainteresirana osoba, DĐ, iako uredno pozvana rješenjem od 29. prosinca 2025., se nije uključila u spor.

6. Dostavljanjem navedenih podnesaka strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. i 39/2026., dalje: ZUS-a) pa je, na temelju članka 98. točke 4. ZUS- a, u ovome je sporu presuđeno bez rasprave jer su činjenice nesporne a stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

7. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i upravnog postupka u kojemu su ta rješenja donesena a koji je dostavljen uz odgovor na tužbu .

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/II-363-01/25- 01/8, URBROJ: 2186-04/9-25-2 od 5. lipnja 2025.

10. Nije sporno da je zainteresiranoj osobi, prvostupanjskim rješenjem od 22. travnja 2025. utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenje završene manje zahtjevne zgrade stambene namjene s jednom stambenom jedinicom (rekonstrukcija) izgrađena na č.k.br. 400 k. o. [katastarska općina] ([adresa]), prema izvršnom rješenju o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-02/13-01/1850, URBROJ: 2186/01-08-00/11-15-6 od 2. travnja 2015.

11. Sporno je, s obzirom na tužbene prigovore, je li pravilno i zakonito postupio tuženik kada je poništio prvostupanjsko rješenje i obustavio postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa radi nastupa zastare.

12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je komunalni doprinos obračunat na temelju rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-02/13-01/1850, URBROJ: 2186/01-08-00/11-15-6 od 2. travnja 2015. koje je snabdjeveno potvrdom da je izvršno dana 28. travnja 2015.

13. Prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/2012, 143/2013, 65/2017 i 14/2019 dalje: ZoPNIZ), Podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

14. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022 i 152/2024, dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

15. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 2549/2024-2 od 8. travnja 2025. obrazlaže se kako slijedi:

" 7. Naime, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom primjerice u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. i u primjeni ZKG-a, komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari, jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos.

8. Imajući u vidu naprijed izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji sud sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, to se i prema stajalištu ovog Suda, Opći porezni zakon primjenjuje, kako u postupku izvršenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, tako i u postupku utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, neovisno o tome koji Zakon o komunalnom gospodarstvu se primjenjuje u konkretnom slučaju."

16. Dakle, kako u konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 2. travnja 2015., postalo izvršno 28. travnja 2015., a da je sukladno citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. ZoPNIZ-a za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan upravo trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno. Slijedom navedenog proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., što ima za posljedicu da je do donošenja prvostupanjskog rješenja 22. travnja 2025. protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona za utvrđenje te obveze pa je stoga, pravilno postupio tuženik kada je poništio prvostupanjsko rješenje i obustavio predmetni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa radi nastupa zastare prava na utvrđivanje istog .

17. Pritom je pored ostalog, osnovano tuženik uputio na stajališta izražena u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024., a iz koje proizlazi da se Opći porezni zakon, kao lex specialis glede zastarnih rokova, ima primijeniti ne samo u slučajevima kada se rješenje o komunalnom doprinosu donosi temeljem važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.), već i u onim situacijama u kojima se komunalni doprinos utvrđuje primjenom odredaba ranije važećeg ZKG/95.

18. Stoga ovaj Sud nalazi neosnovanim tužbene prigovore s tim u vezi, kao i pozivanje tužitelja na ranija stajališta sudova, kraj činjenice da je već u nizu odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen identičan stav glede nastupanja zastare kod utvrđivanja komunalnog doprinosa (tako u presudi, poslovni broj: Usž - 3787/2024-2 od 15. travnja 2025. i dr.).

19. Ovo neovisno o trenutku kada je prvostupanjsko tijelo nadležno za obračun komunalnog doprinosa saznalo za podatke potrebne za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu, jer su na zastaru, početak tijeka koje je zakonom jasno propisan, upravna tijela dužna paziti po službenoj dužnosti, s tim da, prema već ustaljenoj ustavnosudskoj praksi, pogreške i propusti upravnih tijela ne mogu ići na štetu pogođenih osoba.

19. Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

21. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci presude.

U Splitu 26. lipnja 2026

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis

5. Kalendar 50 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ