REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-316/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Andreju Pudelku, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Monike Ferizaj Omanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika US zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj:

KO-DO-287/2024-1 od 26. rujna 2024., nakon javne rasprave održane 3. ožujka 2026., 15. svibnja 2026. i zaključene 23. lipnja 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe – državnoodvjetničke savjetnice ES, okrivljenika US, branitelja okrivljenika LS, odvjetnika iz [adresa] i opunomoćenice oštećenika Mirna Radolović, odvjetnice iz Pule, dana 26. lipnja 2026. u nazočnosti okrivljenika US objavio je:

I Na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., - dalje u tekstu ZKP/08)

okrivljenik US, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca LS i majke U, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, strojobravar sa završenom srednjom školom, zaposlen u Ladesa Home d.o.o., s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, vlasnik osobnog automobila Peugeot 406 iz 2006., neoženjen, bez djece, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

oslobađa se optužbe

da bi

- dana 12. srpnja 2024. u Puli, u ulici Velog Jože, u cilju da nanese štetu na osobnom automobilu koji nije u njegovom vlasništvu, za vrijeme dok se AS kretao svojim osobnim automobilom marke i modela Opel Astra, registarskih oznaka [registarska oznaka], prilikom prelaska preko pješačkog prijelaza udario nogom u osobni automobil AS kojom prilikom je došlo do ulegnuća i napuknuća karoserije na desnoj strani u predjelu zadnjeg blatobrana, oštetivši na taj način vlasnika AS za iznos od 700,00 (sedamsto) eura,

dakle, oštetio tuđu stvar,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

II Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik AS, OIB: [osobni identifikacijski broj] upućuje se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

III Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola (dalje u tekstu: ODO Pula-Pola), kao ovlašteni tužitelj, podnijelo je ovom sudu 27. rujna 2024. optužnicu broj: KO-DO- 287/2024-1 od 26. rujna 2024. kojom se okrivljenik US (dalje u tekstu: okrivljenik) teretio za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. Predmetna optužnica je u cijelosti potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovnog broja K-316/2024, Kov-344/2024 od 5. prosinca 2024. godine (listovi 41 - 43 spisa).

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužnice okrivljenik je na raspravi održanoj 3. ožujka 2026. izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka su uz suglasnost stranaka pročitani ispis dojave od 12. srpnja 2024. na okolnost vremena i mjesta dojave te na okolnost identiteta dojavitelja (listovi 4-5 spisa), izvješće Policijske postaje Pula-Pola od 12. srpnja 2024. na okolnost vremena i mjesta postupanja policijskih službenika te na okolnost koga su zatekli na mjestu događaja (list 6 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 13. srpnja 2024. na okolnost vremena i mjesta podnošenja prijave te na okolnost identiteta podnositelja (listovi 7-8 spisa), ponuda za popravak od 11. prosinca 2024. godine (list 46 spisa) i zapisnik o očevidu (bez naloga), sa kriminalističko- tehničkim izvješćem od 13. srpnja 2024. godine (listovi 49-53 spisa) te je izvršen uvid u fotografije oštećenja (list 21 – 22 spisa). U svojstvu svjedoka su pred sudom ispitani PS, USM i SS. Zaključno, pročitani su izvadak iz kaznene evidencije (list 25 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije (list 76 - 77 spisa) za okrivljenika te je okrivljenik na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu (list 79 - 80 spisa) i pročitan je zapisnik o prvom ispitivanju iz Policijske postaje Pula - Pola od 24. srpnja 2024. (list 13 - 14 spisa) te je reproducirana snimka ispitivanja okrivljenika (list 1 spisa).

4. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, osim što je obrana predlagala da se u svojstvu svjedoka ispitaju policijski službenici koji su postupali predmetnog dana na okolnost jesu li vidjeli oštećenja na autu i ako jesu, je li se radilo o "svježim" oštećenjima ili su ista bila od ranije, a koji dokazni prijedlog je odbijen kao nevažan. Naime, policijski službenici nisu bili prisutni inkriminiranom događaju, a o svom postupanju su sastavili izvješće. Osim toga, u spis su dostavljene i fotografije predmetnih oštećenja. Branitelj okrivljenika je imao primjedbu na iskaz svjedoka AS u pogledu istinitosti iskaza u dijelu u kojem je iskazao da mu je okrivljenik rekao da je udario auto, dok je zastupnica optužbe imala primjedbu na istinitost iskaza svjedoka USM, dok u odnosu na druge izvedene dokaze stranke nisu iznosile primjedbe.

5. Okrivljenik je u svojoj obrani koju je iznio pred sudom u bitnome naveo je predmetnog dana oko 18:00 sati krenuo izvesti psa u šetnju, krenuo je prema hotelu Pula, sreo je susjedu USM i dogovorili su se da će otići na more. Kada su došli do pješačkog prijelaza pas je bio na povodcu pored njega, USM je bila malo iza njega, on je pogledao da li može prijeći cestu i kako nikoga nije bilo krenuo je prelaziti. Odjednom je sa njegove lijeve strane došao automobil velikom brzinom i vozač je morao skrenuti kako ga ne bi udario. On se refleksno trznuo, povukao je psa natrag i on ne može niti reći je li bilo kontakta između njega i tog auta ili nije. Navodi da se prestrašio, a da je po njegovoj procjeni taj automobil je išao 60 do 70 km/h. Nakon tog pješačkog prijelaza se nalaze "ležeći policajci" i tamo im puno djece. Vozač je stao 20- 30 metara nakon pješačkog prijelaza te je bio bahat a okrivljenik je inzistirao da se zove policija. Policijski službenici nisu fotografirali ni automobil ni tragove kočenja. On nije imao nikakvu namjeru udariti taj automobil, on se nalazio već na sredini pješačkog prijelaza kada je oštećenik naišao. Pas se nalazio sa njegove lijeve strane na povodcu. Taj automobil koji spominje je njemu dolazio s lijeve strane i kako ga ne bi udario je morao skrenuti i prešao je na drugu prometnu traku a tada je tom prometnom trakom iz suprotnog smjera dolazio drugi automobil koji je morao kočiti da ne dođe do sudara. Upravo zbog tog razloga je inzistirao da se zove policija, zbog takve vožnje tog vozača. Vozača tog vozila od ranije nije poznavao. On je bio kod automobila oštećenika kada je došla policija. Smatra da oštećenje koje je nastalo na automobilu a o kojom oštećenik govori i zbog kojega se vodi postupak nije moglo nastati na način kako oštećenik govori da je nastao od njegovog udarca, već da se po samom oštećenju vidi da je nastalo od udarca nekakvim manjim tupim predmetom.

6. Prilikom iznošenja obrane u Policijskoj postaji Pula – Pola, a koji iskaz je reproduciran na raspravi, okrivljenik je u bitnome naveo da je vodio psa u šetnju i da je oštećenik projurio i zamalo ga srušio na pješačkom prijelazu. Naveo je kako je sreća da je automobil iz suprotnog smjera išao sporije pa je stigao zakočiti inače bi došlo do sudara ili bi oštećenik njega pokupio. Naveo je kako je upravo on zvao policiju ubog neprilagođene brzine oštećenika. Negira da bi on oštetio automobil i navodi da se na autu jasno vidi da je nekim tupim predmetom udareno tamo gdje je auto udubljen i smatra da je auto već bio oštećen. Okrivljenik je naveo kako je lupio nogom u auto oštećenika, da se nalazio na sredini pješačkog prijelaza i da je udario nogom u zadnji dio automobila inače oštećenik nebi stao. Naveo je kako je mjerio i da se oštećenik zaustavio 18 metara od tog mjesta.

7. U ovom predmetu nije sporno da se predmetni događaj odvio u vrijeme i na mjestu kako se navodi u optužnici te da se okrivljenik kretao pješke a oštećenik je upravljao automobilom, ali je sporna dinamika događaja, odnosno je li okrivljenik udario u oštećenikov automobil i jesu li uslijed njegovog udarca nastala oštećenja na automobilu oštećenika.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka, oštećenik AS u bitnome navodi da je predmetnog dana upravljao osobnim automobilom Opel Astra registracijskih oznaka [registarska oznaka]. On zbog sunca nije u jednom trenutku dobro vidio cestu te je vidio kako je okrivljenik sa psom krenuo prelaziti cestu, on ga je vidio u zadnji trenutak i uspio ga je izbjeći a okrivljenik je nogom udario u njegov automobil. Sa okrivljenikom je bila jedna ženska osoba, misli da se nalazila malo iza njega, ali prošlo je već dvije godine od događaja i nije više točno siguran. On je zaustavio vozilo, izašao je iz auta, okrivljenik se kretao prema njemu i on ga je pitao kako će to riješiti, a okrivljenik mu je rekao da će pozvati policiju što je i napravio. Sklonio je automobil s ceste te su čekali dolazak policije i tu nisu previše komunicirali dok su čekali policiju. Događaj je bio 2024., na cesti ispod Doma Mate Parlova i "Uljanikovog stadiona", bilo je predvečer, sunce je zalazilo, bilo je oko 19:30 ili 20:00 sati. On je shvatio da je okrivljenik zvao policiju jer je smatrao da je on kriv za događaj da je on njega ugrozio svojom vožnjom. On je osjetio udarac u automobil, te je oštećenje na automobilu nastalo na suvozačevoj strani na zadnjem djelu blatobrana, otprilike iznad zadnjeg kotača. Prije toga dana imao je oštećenje na automobilu ali ne na tom mjestu. Kada je okrivljenik dolazio prema njemu bio je vidno ljut, a kada je on izašao iz automobila nije vikao, nije se osjećao ugroženim od strane okrivljenika. Ženska osoba koja se tamo nalazila nije mu se obraćala. Na samom mjestu događaja nije vidio druge osobe a uskoro je došla jedna muška osoba i pitao je što se dogodilo, te je okrivljenik toj osobi ispričao što se dogodilo. Okrivljenik nije detaljno toj osobi objašnjavao što se dogodilo, ali mu je rekao da ga je oštečenik skoro udario na pješačkom. Naveo je kako je predmetni automobil iz 2012. te je on upisan kao vlasnik vozila a bio je to i u vrijeme predmetnog događaja. Ne može reći točnu brzinu kojom je tada vozio ali misli da nije bilo preko ograničenja, a tamo je ograničenje možda 40 km/h. On se zaustavio 30-ak metara nakon prolaska tog pješačkog prijelaza. Policija ga je uputila da dođe u policijsku postaju te su oni fotografirali auto a nije isti dan otišao na policiju jer su ga oni zapravo uputili kada da dođe. Osim toga, automobil je fotografiran i od djelatnika Croatia osiguranja. On je automobil popravio ali ne kod trgovačkog društva Auto Benussi d.o.o. koje mu je izdalo ponudu koju je dostavio u spis. On nije kod ovlaštenog servisera vršio popravak auta, a prilikom popravka je popravio i neke druge stvari kao primjerice branik koji je od ranije bio oštećen pa ne može reći koliko je bio popravak samo za ovaj dio štete koju je napravio okrivljenik. On je ranije prolazio tom istom cestom i znao je za taj pješački prijelaz. U pogledu točne štete navodi da je na automobilu bilo udubljenje i napuknuće. Nakon što su mu predočene fotografije sa listova 21 i 22 spisa naveo je da su to upravo ta oštećenja koja su nastala na njegovom automobilu. Od osiguranja nije dobio naknadu štete, nije imao kasko osiguranje, a njegova osiguravajuća kuća mu je rekla kako se ne radi o prometnoj nesreći pa da oni s time zapravo nemaju ništa.

9. Ispitan u svojstvu svjedoka SS je u bitnome naveo da je okrivljenik njegov susjed i nisu u nekim posebnim prijateljskim odnosima već ga poznaje kao i sve druge susjede. Kada je dobio poziv za sud pitao je okrivljenika o čemu se radi pa može reći da je on taj događaj vidio. On je tada izlazio iz svoje zgrade, sjeća se da je bijeli automobil bez zaustavljanja prošao kroz raskrižje i preko pješačkog prijelaza te se to vozilo zaustavilo tek nekih pet do deset metara nakon pješačkog prijelaza. Čuo je neku viku, u smislu nešto "Alo zgazit ćeš me" i misli da je on prokomentirao nešto u smislu "Zgazit ćeš nekoga". Zgrada je udaljena nekih 50-ak metara od pješačkog a on je kada se to događalo bio udaljen možda 30-ak metara od samog mjesta događaja. Kako je čuo buku je podignuo pogled i taj bijeli automobil je vidio negdje kada je on bio u kočenju, tamo je ograničenje brzine 30-40 km/h, a misli da je automobil tada išao većom brzinom. Iz tog smjera iz kojeg je vozilo dolazilo nema "ležećeg" prije pješačkog prijelaza već nakon, a misli da se automobil zaustavio prije tog "ležećeg". Zapravo, kada razmisli sigurno je bilo prije "ležećeg" jer je on još dosta udaljen niz cestu. Pješački prijelaz je na tom mjestu uredno označen. To raskrižje je frekventno, misli da je okrivljenik tada bio na pješačkom prijelazu, imao je psa sa sobom a misli da je tada tamo bilo i drugih ljudi. Pas je bio na uzici. Ne zna koliko je prošlo od događaja jer se ne sjeća, a radi se o Ulici Velog Jože. Kada je on podignuo pogled okrivljenik je bio na cesti, on je "zagazio debelo" već na pješački prijelaz na cesti. Kada je on pogledao prema tamo auto je već prošao pješački prijelaz.

10. Ispitana u svojstvu svjedoka USM je u bitnome navela su ona i okrivljenik prijatelji i taj dan su krenuli zajedno na more, okrivljenik je išao malo ispred nje i bio je već na pola pješačkog prijelaza, a i ona je već zakoračila na pješački prijelaz kada je velikom brzinom došao jedan bijeli auto. Auto je uspio zaobići okrivljenika, prvo je pokušao zakočiti, zaustaviti se, ali kako to nije uspio je zaobišao okrivljenika. Okrivljenik je u tom trenutku nogom udario u taj auto, po njoj je to bila refleksna reakcija kako bi sebe zaštitio. Okrivljenik je govorio nešto u smislu kako to vozi, oni su se oboje prestrašili a vozač je najprije još malo vozio a onda se tek zaustavio. Taj vozač je bio malo bahat kada je izašao iz automobila, te su se on i okrivljenik kratko raspravljali, a okrivljenik je inzistirao da se zove policija a onda je i taj dečko koji je vozio taj auto počeo govoriti da se zove policija. Okrivljenik je njoj dao psa da ga pričuva dok su čekali policiju. Oni su se na neki način usuglasili da će čekati policiju i oštećenik je pomaknuo automobil na obližnji parking. Ona po dolasku policije nije davala nikakvu izjavu, nitko nije zapravo policiji dao izjavu oni su više postupali u smislu da je najbolje da to riješe međusobno. Ona je vidjela da automobil ima udubinu na stražnjem dijelu sa suvozačeve strane automobila iznad rezervoara. Njoj se činilo da je ta udubina na automobilu od ranije, vidjelo se udubljenje kao da je to bilo sa štapom ili cijevi napravljeno udubljenje, misli da to nije moglo nastati od udarca nogom. Nadalje je navela kako bi rekla da je taj automobil vozio 80/90 km/h, on se odjednom stvorio. Automobil im je dolazio s njihove lijeve strane, da bi ih zaobišao je prešao u drugu prometnu traku. Navela je kako se tamo nalazi prometni znak da se tamo nalazi pješački prijelaz i da je ograničenje 30 km/h, radi se o naselju i malo nakon pješačkog prijelaza su i "ležeći".

11. Iz uvida u ispis dojave od 12. srpnja 2024. u bitnome proizlazi kako je okrivljenik imao dojavu Poliicjskoj postaji Pula – Pola 12. srpnja 2025 u 20:05 sati. Iz uvida u izvješće Policijske postaje Pula – Pola od 12. srpnja 2024. u bitnome proizlazi kako su policijski službenici postupali po dojavi okrivljenika te su na mjestu događaja zatekli okrivljenika i oštećenika. Iz uvida u zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 13. srpnja 2024. u bitnome proizlazi kako je navedenog dana u Policijskoj postaji Pula – Pola oštećenik AS podnio kaznenu prijavu.

12. Iz uvida u ponudu od 11. prosinca 2024. u bitnome proizlazi kako je oštećeniku izdana ponuda za popravak automobila od strane trgovačkog društva Auto Benussi d.o.o. Prema ponudi se radi o limarskim i lakirerskim uslugama i trošku boje i potrošnog materijala u ukupnom iznosu od 770,71 euro.

13. Iz uvida u zapisnik o očevidu (bez naloga) od 13. srpnja 2024. sa kriminalističko

– tehničkim izvješćem u bitnome proizlazi kako je očevid proveden na automobilu Opal Astra registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika. Očevid se provodi na parkirnom prostoru Policijske uprave istarske u [adresa]. Navodi se kako je na stražnjem desnom blatobranu vidljivo oštećenje u vidu popucale boje vozila nepravilnog oblika u ukupnoj dužini od 20 cm. Također, na desnom stražnjem dijelu, na udaljenosti 10 - 20 cm od donjeg ruba fiksnog stražnjeg stakla vidljivo je oštećenje u vidu udubljenja. Iz uvida u fotografije koje se nalaze na listovima 21 i 22 spisa a koje su dostavljene od strane Policijske postaje Pula – Pola u bitnome proizlazi kako su na istima vidljiva oštećenja a koja su opisana u zapisniku o očevidu.

14. U pogledu spornih činjenica u ovom predmetu, najprije se pojavljuje pitanje je li okrivljenik nogom udario u automobil kojim je upravljao oštećenik. Okrivljenik je u svojoj obrani pred sudom naveo kako ne može ni reći je li bilo kontakta između njega i automobila, ali je isti prilikom ispitivanja u Policijskoj postaji Pula – Pola naveo kako je on nogom udario u automobil oštećenika. Kako je oštećenik u svom iskazu naveo da je osjetio udarac u automobil, a svjedok USM je izričito navela kako je okrivljenik nogom udario u automobil, ovaj sud zaključuje kako je okrivljenik uistinu nogom udario u automobil oštećenika.

15. Nadalje, kao sporna činjenica se pojavljuje pitanje je li okrivljenik svojim udarcem oštetio automobil oštećenika. Kada se uzme u obzir da je došlo do udarca nogom u automobil, da je prilikom svog prvog iskaza okrivljenik naveo da je udario u automobil upravo na području gdje su nastala oštećenja, kao i da su sljedećeg dana nakon događaja oštećenja evidentira zapisnikom o očevidu i fotografiranjem, sud je utvrdio kako je upravo okrivljenik udaranjem nogom u automobil oštećenika uzrokovao oštećenja na automobilu.

16. Također, obzirom na konkretnu situaciju gdje se okrivljenik nalazio na pješačkom prijelazu te i na navode oštećenika da je on u zadnji trenutak uspio izbjeći okrivljenika, sud zaključuje kako je okrivljenik prilikom udaranja u automobil oštećenika postupao s izravnom namjerom da ošteti njegov automobil. Okrivljenik je očito bio revoltiran načinom vožnje oštećenika koji se nije zaustavio pred pješačkim prijelazom koji je okrivljenik prelazio pa je životno i logično da kada u tom trenutku udara nogom u automobil koji se skoro zabio u njega da je htio oštetiti taj automobil. Pri tome niti ubrojivost okrivljenika u tijeku postupka nije bila dovedena ničim u pitanje, pa ovaj sud zaključuje kako je okrivljenik u vrijeme događaja bio ubrojiv.

17. Međutim, unatoč svemu navedenom, ovaj sud zaključuje kako u konkretnoj situaciji nema kaznenog djela, odnosno da se radi o beznačajnom djelu u smislu čl. 33. KZ/11 pa se okrivljenik oslobađa od optužbe na temelju čl. 453. t. 1. ZKP/08.

18. Iz ranije navedenog je sud utvrdio da je okrivljenik ostvario sva obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, a koje kazneno djelo mu se stavlja na teret optužnicom. Ipak, u konkretnoj situaciji ovaj sud je uzeo u obzir da se radi o situaciji kada je oštećenik gotovo udario automobilom okrivljenika koji je cestu prelazio na obilježenom pješačkom prijelazu te da se radilo o jednom udarcu u automobil oštećenika u trenutku kada oštećenik da bi izbjegao udaranje u okrivljenika svojim automobilom prelazi na prometnu traku za kretanje vozila u suprotnom smjeru, što zaista ukazuje da se radilo o situaciji kada je oštećenik u zadnji trenutak izbjegao udaranje izravno automobilom u okrivljenika. Nakon tog jednog udarca, prema navodima samog oštećenika, okrivljenik više nije udarao u automobil niti je bilo kakvih neprimjerenih reakcija prema oštećeniku, već upravo okrivljenik zove policiju. Iz svega navedenog sud zaključuje kako se radi o niskom stupnju okrivljenikove krivnje i da se radilo o jednoj reakciju u afektu i strahu. Tim jednim udarcem je okrivljeniku nastala šteta na automobilu, ali je iz fotografija štete vidljivo kako se radi o manjim oštećenjima što proizlazi i iz zapisnika o očevidu pa sud zaključuje kako su posljedice postupanja okrivljenika neznatne. Pri tome je uzeto u obzir i da se u konkretnom slučaju radilo o 12 godina starom automobila te da to nisu bila jedina oštećenja na istome, a što proizlazi iz iskaza oštećenika. Osim toga, okrivljenik je u trenutku događaja imao 43 godine, a kazneno je neosuđivan i prekršajno nekažnjavan što ukazuje da isti svoje ponašanje inače usklađuje sa zakonom. Kada se uz to uzme sama dinamika događaja, sud zaključuje kako se radi o jednom izoliranom incidentu u kojem je okrivljenik postupio u afektu, nakon čega njegovo postupanje nije eskaliralo već je pozvao policiju te nije potrebno da okrivljenik bude kažnjen. Obzirom na sve navedeno, okrivljenik je oslobođen od optužbe jer je sud utvrdio da se radi o beznačajnom djelu.

19. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika temelji se na odredbi čl. 158. st. 3. ZKP/08 koji propisuje kako će sud kada donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe uputit oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

20. Zaključno, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava, a sve obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe.

U Puli, 26. lipnja 2026. godine

Sudac:

Andrej Pudelko

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i okrivljenik, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi Županijski sud kao sud drugog stupnja.

Dna:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na broj KO-DO-287/2024

2. Okrivljenik US

3. Branitelj okrivljenika LS, odvjetnik iz [adresa]

4. Oštećenik putem opunomoćenice Mirne Radolović, odvjetnice iz Pule