REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-33/2026-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Velimiru Galić odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba radi utvrđenja ništetnosti i isplate, v.p.s. 4.979,45 EUR, nakon glavne javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, i opunomoćenika stranaka, na temelju članka 335. stavak 4. ZPP-a, dana 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba poglavlja: KAMATE I NAKNADE, članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužiteljica ZŠ iz [adresa], zaključila sa tuženikom Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 27.10.2006 godine, pod brojem 3207746944, koja glasi: „KAMATE I NAKNADE

Članak 2.

Korisnik kredita dužan je platiti u anuitetima iznos od 97.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obaveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,9 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini zakonske zatezne kamate, te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopa Kreditora i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici ZŠ, [adresa], isplati iznos od 4.979,45 EUR na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31. prosinca 2022 godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 34,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2007 godine do isplate

-za iznos od 34,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2007 godine do isplate

-za iznos od 35,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2008 godine do isplate

-za iznos od 35,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2008 godine do isplate

-za iznos od 71,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2008 godine do isplate

-za iznos od 70,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2008 godine do isplate.

-za iznos od 68,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2008 godine do isplate

-za iznos od 68,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2008 godine do isplate

-za iznos od 68,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2008 godine do isplate

-za iznos od 67,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2008 godine do isplate

-za iznos od 67,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2008 godine do isplate

-za iznos od 70,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2008 godine do isplate

-za iznos od 71,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2008 godine do isplate

-za iznos od 69,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2008 godine do isplate

-za iznos od 75,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2009 godine do isplate

-za iznos od 74,92 EUR sa z.z kamatom počevši od 15.02.2009 godine do isplate

-za iznos od 72,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2009 godine do isplate

-za iznos od 73,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2009 godine do isplate

-za iznos od 72,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2009 godine do isplate

-za iznos od 71,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2009 godine do isplate

-za iznos od 71,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2009 godine do isplate

-za iznos od 73,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2009 godine do isplate

-za iznos od 94,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2009 godine do isplate

-za iznos od 94,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2009 godine do isplate

-za iznos od 93,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2009 godine do isplate

-za iznos od 94,06 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 15.11.2009 godine do isplate

-za iznos od 93,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2009 godine do isplate

-za iznos od 95,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2010 godine do isplate

-za iznos od 96,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2010 godine do isplate

-za iznos od 96,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2010 godine do isplate

-za iznos od 97,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2010 godine do isplate

-za iznos od 99,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2010 godine do isplate

-za iznos od 87,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2010 godine do isplate

-za iznos od 89,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2010 godine do isplate

-za iznos od 89,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2010 godine do isplate

-za iznos od 94,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 godine do isplate

-za iznos od 91,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2010 godine do isplate

-za iznos od 91,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 godine do isplate

-za iznos od 66,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2010 godine do isplate

-za iznos od 66,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2011 godine do isplate

-za iznos od 65,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2011 godine do isplate

-za iznos od 65,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2011 godine do isplate

-za iznos od 65,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2011 godine do isplate

-za iznos od 66,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2011 godine do isplate

-za iznos od 69,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011 godine do isplate

-za iznos od 72,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2011 godine do isplate

-za iznos od 61,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2011 godine do isplate

-za iznos od 56,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2011 godine do isplate

-za iznos od 54,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2011 godine do isplate

-za iznos od 54,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2011 godine do isplate

-za iznos od 54,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2011 godine do isplate

-za iznos od 55,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2012 godine do isplate

-za iznos od 56,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2012 godine do isplate

-za iznos od 55,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2012 godine do isplate

-za iznos od 55,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2012 godine do isplate

-za iznos od 55,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2012 godine do isplate.

-za iznos od 55,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2012 godine do isplate

-za iznos od 54,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2012 godine do isplate

-za iznos od 54,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2012 godine do isplate.

-za iznos od 52,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 53,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2012 godine do isplate.

-za iznos od 53,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 53,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 52,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 52,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2013 godine do isplate

-za iznos od 51,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 52,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 49,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 49,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2013 godine do isplate

-za iznos od 49,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2014 godine do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužiteljici ZŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana isplati iznos od 1.691,36 EUR za troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) koje teku od dana 26. lipnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ZŠ podnijela je tužbu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. u kojoj navodi da je dana 27.10.2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu. Tuženik kao kreditor odobrio je i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti iznosa od 97.000,00 CHF s rokom vraćanja od 16 godina.

1.1. Istim ugovorom, ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

1.2. Pored iznosa glavnice tužiteljica se obvezala tuženiku, temeljem čl. 2. ugovora, platiti i kamatu koja je na dan sklapanja ugovora 4,90 % godišnje. Kamatna stopa određena je kao promjenjiva i vezana za određenu valutnu klauzulu. Navodi da o ugovorenoj kamati sa ugovorenom, promjenjivom, godišnjom kamatnom stopom stranke nisu posebno pregovarale s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru kreditora, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao mogućnosti utjecati.

1.3. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika Kredita.

1.4. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja je utvrđena u visini zakonske zatezne kamate, te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa. Korisnik kredita obavezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora“

1.5. Takvim odredbama ugovora, tj. kako je to najprije određeno u članku 2. Ugovora o kreditu, gdje parnične stranke ugovaraju kunsku protuvrijednost kredita od CHF 97.000,00 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, jasno je, da pomenuti ugovor o kreditu nije sastavljen u funkciji očuvanja realne vrijednosti glavnog duga, već jedino predstavlja osnov neosnovanog bogaćenja davatelja kredita, tj. tuženika. Takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 1. Ugovora o kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj. nije savjesno i pošteno, da sklopljeni pravni posao, tj. konkretni ugovor, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodređenost glavnice, te dalje uz neodređenost promjenjive kamatne stope, što je to u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje te odredbe ugovora o kreditu ništetnom.

1.6. Isto tako, u članku 2. Ugovora kreditu, je utvrđeno da se tužiteljica neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku, po redovnoj kamati od 4,9 % godišnje, ali promjenjivoj u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužiteljicu u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nije ugovorio paramatre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama članka 11.a , stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine 75/09,112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

1.7. Također i Vrhovni sud RH u svoj presudi broj Revt 249/14 jasno kaže, da unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca. Isto tako, tuženik nije objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, kako bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je gore navedena odredba o ugovornoj kamati bila nepoštena, to su u smislu odredbe članka 87. st.1 ZZP/03 odnosno članka 102 ZZP, navedena ugovorna odredba ništetna.

1.8. Zbog navedenog, jasno je da je gore navedene odredbe Ugovora o kreditu, pod točkom 1 i 2 su ništetne, te da se ne proizvodi nikakav pravne učinke.

1.9. Ističe da takvim jednostranim i protuzakonitim postupanjem tuženika, tužiteljica je pretplatila svoj dug prema tuženiku, tj. tuženik je svojim nezakonitim radnjama prouzročio štetu te predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbu čl. 2. u djelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i naloži tuženiku isplatu novčanog iznosa čija visina će se utvrditi nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-23) u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), kao i činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata.

2.1. Tuženik se protivi tužiteljičinom dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja i saslušanju tužiteljice s obzirom da se, u konkretnom slučaju, spor vodi u vezi pravnog pitanja.

2.2. U odnosu na posljednju presudu VSRH br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.g. (dostupnu na mrežnim stranicama VSRH), tužena banka ukazuje na dio obrazloženja te presude u kojem VSRH, ocjenjujući pitanje o postojanju pravnog interesa za traženje deklaratorne pravne zaštite radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u ugovorima o CHF kreditima, takav pravni interes isključuje u odnosu na korisnike konvertiranih kredita (str. 22. presude br. Rev 2221/2018). Stoga se i tužbeni zahtjev za isplatu pokazuje neosnovanim.

2.3. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 10. lipnja 2014.

2.4. Ističe da je tužiteljica prije podnošenja tužbe imala sve podatke na temelju kojih je mogla potpuno odrediti tužbeni zahtjev. Naime, tuženik je tužiteljici tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke (otplatne planove, promete po kreditu, odluke o promjeni kamatnih stopa). Posljedice okolnosti u kojima tužiteljica uslijed vlastita nemara te isprave nije sačuvala, ne opravdavaju nedovoljnu određenost tužbenog zahtjeva. Osim navedenog, svim korisnicima CHF kredita koji su svoje kredite konvertirali u EUR kredite na tuženikovim mrežnim stranicama već duže vrijeme je dostupan izračun konverzije za svakog korisnika posebno.

2.5. U izračunu konverzije nalaze se potpuni, točni i precizni podaci o tužiteljičinoj CHF kreditnoj partiji, na temelju kojih je tužiteljica (uvažavajući mogućnost da ne mora biti ekonomski stručnjak) mogla tražiti isplatu pojedinih svota s definiranim iznosima i dospijećem te tako postaviti sasvim određen tužbeni zahtjev radi isplate navodne preplate po osnovi CHF valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Stoga se radi o očitoj zloporabi procesnih ovlaštenja koja ne smije uživati pravnu zaštitu.

2.6. U kontekstu prethodno navedenog, tuženik drži da je kondemnatorni tužbeni zahtjev nedovoljno određen. Tužiteljica je dužna postaviti određen tužbeni zahtjev u tužbi, i nije ovlaštena po ZPP-u (osim u slučaju opravdane stupnjevite tužbe što nije konkretan slučaj) tužbeni zahtjev odrediti nakon provedenog vještačenja, u dokaznoj fazi postupka. Tužbeni zahtjev određuje tužiteljica, a ne vještak. Zato se tuženik protivi svakom budućem određivanju/specificiranju/preciziranju tužbenog zahtjeva.

2.7. Tuženik nadalje ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/ 15”), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 16. siječnja 2016. godine sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

2.8. Sve tužiteljičine uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

2.9. Tužena banka ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama . Prema tome, na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor.

2.10. Konverzija kredita, nastupila je na temelju očitovanja volje tužiteljice koja se kreditno zadužila uz valutnu klauzulu u CHF, da se njezin kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, i to nakon što je tužiteljica, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobila od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li, ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu, pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15 na način da je banka bila dužna i početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tužena banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu ukupno uplaćene iznose (preračunate ü EUR), a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao preplatu te iskoristiti za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisniku kredita, ovisno koji je od dva moguća, zakonom propisana slučaja, nastupilo pri čemu na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, snosio potrošač.

2.11. Tužena banka bila je u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužiteljice da konvertira svoj kredit, što je ona i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15; pa je time naposljetku, sukladno intenciji zakonodavca tužiteljica stavljena u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačena s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate.

2.12. Nadalje tuženik navodi da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljičinog prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužiteljice, riješila sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom.

2.13. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorene strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužiteljica (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom.

2.14. Banka je pri tome po ZID ZPK/15 bila dužna napraviti „novi otplatni plan” i njime zamijeniti početno utvrđeni otplatni plan" (čl. 19.c, stavak (1) točka 3. ZID ZPK/ 15) s „novim anuitetima u EUR”, te svim „izmjenama ugovornih uvjeta” koji uključuju, „İznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta”.

2.15. Dakle, sklapanjem dodatka, tužiteljica i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom ab initio, otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužiteljica stekla na zakonu utemeljeno potraživanje preplate.

2.16. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio), pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužiteljica više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita. U potvrdu ovog stajališta, govori i shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita.

2.17. Tužiteljici su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite.

2.18. Tužena banka nema mogućnosti dovoditi u pitanje sadržaj odluka na koje se tužiteljica poziva pred redovnim sudovima, ali ukazuje na to da one ne potvrđuju osnovanost tužiteljičinih tužbenih razloga u ovom sporu, nego ih te odluke, štoviše, izravno demantiraju.

2.19. Prihvatom ugovora o konverziji sukladnog ZID ZPK/15 potrošač više nije bio u poziciji da " ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze" odnosno da ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Pristajući na izračun koji je sadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima, pristao je na čvrsto definiranu prošlost, jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnom brojkom, ali na budućnost u pogledu visine kamatne stope mahom konverzije, za koje razdoblje je ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog djela kamatne stope.

2.20. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužiteljici da tuženiku podmiri parnične troškove.

3. Sud je rješenjem broj P-251/2019-4 od 9.1.2020. prekinuo postupak te isti nastavio rješenjem broj P-251/2019-9 dana 2. siječnja 2026. a po pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka, isti se vodi pod novim posl. brojem P-33/2026.

4. Tuženik u nastavku postupka podneskom od 12. veljače 2026. (list 74-92) ustraje na osporavanju istaknutih tužbenih zahtjeva napominjući da je Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio kako je ZID ZPK/15 u cijelosti u skladu sa Ustavom. Nakon što je Ustavni sud ocijenio da je ZID ZPK/15 usklađen s Ustavom, pokrenut je ogledni spor koji se vodio na VSRH pod brojem Gos-1/2019 te je VSRH donio rješenje 4.3.2020. kojim je potvrdio kako su dodatci/sporazumi koji su sklopljeni temeljem ZID ZPK/15 valjani te proizvode sve pravne učinke i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Osim toga tuženik ukazuje i na druge odluke VSRH i to broj Rev-1359/19, Rev-637/19 Rev-586/19 te odluke Županijskih sudova.

4.1. Isto tako ukazuje na presudu Suda EU C-567/20 koju odluku je sud utemeljio na zaključku da su odredbe glave IV. a ZID ZPK/15 “odredbe nacionalnog prava koje imaju obveznu prirodu, u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 93/13, tako da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba istog zakona, čiji je cilj nadomjestiti ništetne odredbe koje se nalaze u ugovoru o kreditu sklopljenom s potrošačem, ne podliježu odredbama te Direktive.” Sud EU je pritom u obrazloženju Presude utvrdio da se u konkretnom slučaju Direktiva 93/13 ne primjenjuje na izvorni ugovor, ali da se primjenjuje na dodatak ugovoru koji je sklopljen nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, pa je sud nadležan i ovlašten kako ratione materie tako i ratione temporis presudom dati tumačenje prava Unije u odnosu na primjenu Direktive samo u odnosu na dodatak. 29. 30. 31. V. 32. Sud EU je u tom pogledu odluku u smislu tumačenja prava EU, utemeljio upravo na navodima Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, i to napose u točkama 59. do 61. Presude.

4.2. Dakle da se odluka suda EU temelji na okolnostima koje nisu sporne u postupcima koje pred hrvatskim sudovima vode potrošači koji su prihvatili konverziju, odnosno da su „odredbe glave IV. a navedenog zakona odredbe nacionalnog prava koje imaju obveznu primjenu“. Upravo zbog toga je Sud EU ocijenio kako u smislu čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13, ugovorne odredbe koje su odraz odredaba ZID ZPK/15 „čiji je cilj nadomjestiti ništetne odredbe koje se nalaze u ugovoru o kreditu sklopljenim s potrošačem, ne podliježu odredbama te direktive“.

4.3. Slijedom navedenoga tuženik smatra da tužiteljica u ovom postupku, nakon konverzije, ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenoga bez osnove zbog bilo kakve preplate, odnosno stjecanja bez osnove iz vremena kad se primjenjivao ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je izabrala izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u eurski denominiranom kreditu, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Time je tužiteljica raniju pravnu osnovu, s koje je primila i po kojoj je do tada otplaćivla kredit s retroaktivnim učinkom zamijenila posve novom pravnom osnovom. Stoga tužiteljica više ne raspolaže zahtjevom koji bi se oslanjao na pravnu osnovu koja je njezinom voljom ab initio izgubila svaki pravni učinak u pogledu visine kreditne obveze, kojega je imala po izvorno sklopljenom ugovoru o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF.

4.4. Ukoliko sud, unatoč svemu gore navedenom ipak odluči provesti izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tuženik predlaže da u tom slučaju vještak uzme u obzir pretplatu priznatu tužiteljici prilikom konverzije u iznosu od 37.248,20 kn.

4.5. Tuženik osporava tužiteljici i svojstvo potrošača odnosno ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačku svrhu.

5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužiteljica i tuženik dana 27.10.2006. sklopili ugovor o kreditu za iznos od 97,000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,90 % kao i da su dana 16.1.2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6. Sporna je međutim osnova i visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja, te je li tužiteljica imala svojstvo potrošača kao i tijek zatezne kamate.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o kreditu broj 3207746944 od 27.10.2006., otplatni plan ( list 12-14), dostavu dokumentacije tužiteljici od strane banke odnosno izračun konverzije na dan 30.9.2015. (list 26-33), informativni sažetak izračuna konverzije, pregled otvorenih stavki po predmetnom kreditu, prijedlog izmjene ugovora o kreditu, dodatak ugovora o kreditu od 16.1.2016. (list 39-54), u dodatak ugovoru o kreditu od 16.1.2016. (list 39-54), u nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolića od 26.3.2026. (list 101-118) koji vještak je i neposredno saslušan, saslušana je tužiteljica te je izvršen uvid u spis broj P-173/23 kroz e sustav, i u sve priloge u spisu.

8. Nakon provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 31.3.2026. (list 123-126) u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, uredila tužbeni zahtjev, potražujući na ime stečenog bez osnove iznos od 4.979,45 EUR.

8.1. Ističe da se između istih stranaka vodi spor radi isplate valutne razlika zbog povećanja tečaja, pod brojem P-173/23,te da je vještakinja Sanda Marinac u tom predmetu utvrdila priznatu preplatu u iznosu od 37.248,20 HRK te za isti iznos umanjila utvrđenu razliku zbog povećanja tečaja tako da je preostao iznos od 5.406,78 EUR, koji iznos tužiteljica u tom predmetu i potražuje.

9. Tuženik se u podnesku od 18.5.2026. (list 132-137) usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare na preinačeni dio. Ističe sve i da se ima primijeniti zastarni rok prema utvrđenjima kolektivne zaštite, zastarni rok za tužiteljičin zahtjev po osnovi kamatne stope počeo je teći od 13. lipnja 2014.g. kada je donesena presuda VTSRH posl. broj Pž-7129/13, tako da je zastara nastupila 14.6.2019. Tužiteljičin zahtjev je zastario jer je za računanje zastare odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe.

9.1. Tuženik smatra da zakonske zatezne kamate na preinačeni dio teku od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. S tim je u skladu i shvaćanje VSRH u odluci Rev 1133/2021. Čak i da se može smatrati tuženika nepoštenim i nesavjesnim kako to tužiteljica prikazuje, što dakako tuženik osporava, tuženik ukazuje sudu da je tužiteljica tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred TS u Zagrebu i uspjeha iste pred VTSRH istaknula svoj zahtjev i ukazala na nepoštenje predmetnih ugovornih odredaba, a do dana podnošenja ove tužbe tužiteljica nije ukazivala na ništetnost tih ugovornih odredbi zbog njihovog navodnog nepoštenja, te drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2010.g. Prema tome, čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužiteljici (a to tuženik osporava), vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu odnosno postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva. Kod navedenog, tuženik se poziva na stav sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004. g.

10. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 28. svibnja 2026. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem čl. 190. st. 2 i 3. ZPP-a. ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ,dalje: ZPP-a).

11. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajuću dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrdio je da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, odlučivši kao u izreci presude.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom VSRH br. PŽ 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostavnom odlukom tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom potvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime je tuženik u razdoblju do 6. kolovoza 2007. godine postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90 Zakona o zaštiti potrošača ( NN 66/03) a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

13.1. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

13.2. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate, odnosno navedena presuda ima izravan učinak na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača te i u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. c ZPP-a obvezuje sud u ovom postupku.

14. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu od 27.10.2006. utvrđeno je da je prema čl. 1. ugovora kreditor stavio korisniku kredita, tužiteljici, kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 97.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, na dan isplate kredita a koji kredit se korisnik kredita obavezao vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Prema čl. 2 ugovora, korisnik kredita se obvezao kreditoru platiti iznos od 97.000,00 CHF u anuitetima i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenom odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ugovora redovna kamatna stopa iznosi 4,9 % godišnje.

15. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, te potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je dakle odredba čl. 2. ugovora u djelu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika ništetna.

15.1. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit podigla u 10 mjesecu 2006. u svrhu kupnje kuće, nekretnine koja je i kupljena sredstvima kredita i u toj kući stanuje sa obitelji. Ona i suprug su bili klijenti Zagrebačke banke i tako da su tamo odlučili kredit. Kad su došli u banku rekli su da žele dići kredit radi kupnje kuće i koji iznos im treba a zaposlenik banke ih je savjetovao da dignu kredit u CHF jer su to bili najpovoljniji kredit obzirom da je kamatna stopa bila najniža a tečaj je bio stabilan. Nisu znali uopće da se radi o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom a nitko im u banci nije objasnio da će se kamatna stopa mijenjati, na koji način i kada, odnosno nije rečeno od kojih parametara ovisi promjena kamatne stope. Po struci je prodavač, obzirom da je rečeno da je najpovoljniji kredit u francima, odlučili su se za taj kredit i to u iznosu od 97.000,00 CHF. Banka je sastavila ugovor, nakon što je sastavljen ne sjeća se da li ga je čitala ili ne. Znala je koliko iznose rate i rok otplate te je mislila da će to tako i ostati. Rate su od početnih koje su bile 3.100,00 HRK kasnije otišle na 6.000,00 HRK. Rate su bile prevelike i nisu ih mogli plaćati tako da je prihvatila konverziju, a ni njom se nisu rate smanjile tako da je sin digao kredit i onda su zatvorili kredit u CHF. Prihvatila je konverziju jer više nije mogla otplaćivati rate iako se one nisu nešto time smanjile. Nije znala da su odredbe o kamatnoj stopi ništetne u trenutku kada je prihvatila konverziju. Odnijela je ugovor kod bilježnika na ovjeru, ne sjeća se da joj je tamo čitano ili bilo što pojašnjavano. Ne sjeća se da li je bilo kakvih nejasnoća i da li je tražila objašnjenje jer su joj tada odgovarali uvjeti ugovora tj. visina rata koje su mogli otplaćivati. Vjerojatno je dobila otplatni plan. Sve banke su nudile kredite u francima kao najpovoljnije tako da nije išla u druge banke jer je bila klijent Zagrebačke banke. Djelatnik u banci joj je rekao da je Franak jako dugo stabilan i da će tako i ostati.Kad su rate porasle shvatila je da je porasla i kamatna stopa i tečaj. Kako je sve poraslo išli su u banku tražiti da im daju godinu dvije počeka da vide što i kako dalje. Nije čitala ugovor o konverziji, mislila je da je to povoljnije i to je prihvatila. Nije dobila nikakve obavijesti o parametrima temeljem koji se mijenja kamatna stopa. Imala je ALKAR firmu na adresi [adresa]. Ta kuća u [adresa], sastojala se od dvije etaže, poslovnog prostora u donjem dijelu kojeg je njen suprug naslijedio od svojeg oca a gornji dio etaže je bio u suvlasništvu braće i sestara njenog muža, a taj dio je predstavljao stambenu cjelinu koju su kupili predmetnim kreditom i u kojoj etaži stanuju, dok u donjem dijelu još uvijek imaju poslovni prostor u kojem posluje njihova firma. Predmetni kredit nije korišten uopće u poslovne svrhe. Firma je otvorena 1994. i odmah je poslovala u tom donjem dijelu kuće [adresa], a gornji dio je naknadno kupljen i adaptiran predmetnim kreditom.

16.1. Iz iskaza tužiteljice kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru proizlazi dakle da tuženik nije potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi. Tuženik nije tužiteljici objasnio točne i razumljive kriterije glede promjenjivosti kamatne stope odnosno od kojih parametara ovisi promjenjivost kamatne stope.

16.2. Tužiteljica je dobila unaprijed sastavljen ugovor, koji je sadržavao unaprijed ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da je potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi odnosno nije dokazao da je tužiteljici dao dostatne informacije kako bi mogla donijeti informiranu odluku.

17. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu ugovaranja promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ( čl. 2. ugovora) osnovan, odlučivši kao u izreci presude po točkom I.

18. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.

19. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

19.1. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

19.2. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19.3. Kako je na temelju naprijed navedenog utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru vratiti iznos kredita u kojem se kamata i glavnica vežu uz valutu švicarski franak uz primjenu promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke nepoštene, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi naplatio i primio od tužiteljice, ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

20. Po ocjena suda, izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječu na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatne stope i valutne klauzule i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope za ovdje utuženo razdoblje.

20.1. Sud nalazi da tužiteljica, iako je izvršena konverzija kredita, ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

20.2. Sud je pri tome imao u vidu i Odluku Europskog suda (C-452/2018) te činjenicu da tužiteljica u trenutku sklapanja dodatka ugovoru o kreditu od 16.1.2016. nije mogla znati za ništetnost spornih odredbi, a koje su utvrđene tek Odlukom Trgovačkog suda br.P-1401/2012 potvrđenoj u odnosu na valutnu klauzulu odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 te potvrđenoj u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu odlukom istog suda br. Pž-7129/2013., a niti se tužiteljica odrekla zaštite koju joj pruža Direktiva vijeća br. 93/2013/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

20.3. Osim toga, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu, niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

21. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka Filipa Tolića od 26.3.2026. (list 101-117) koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

21.1. Iz nalaza i mišljenja imenovanog vještaka Filipa Tolića proizlazi da ukupno više plaćeni anuiteti izračunati zbog primjene promjenjive redovne kamatne stope kada je bila veća u odnosu na početno ugovorenu iznose 37.518,04 HRK/ 4.979,45 EUR, a koje razlike po svakom pojedinačnom anuitetu su navedene u tablici 4. Također proizlazi da nema manje plaćenih razlika po osnovi primjene kamatne stope, kao i da je prilikom konverzije priznat iznos preplate od 37.248,20 HRK/ 4.963,68 EUR.

21.2. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg dakle proizlazi da izračun samo više plaćenih anuiteta s osnova povećanja kamate iznosi 4.979,45 EUR, sud je dosudio tužiteljici navedeni iznos, odlučivši kao pod točkom II. izreke presude.

21.3. Naime uvidom u spis P-173/2023, utvrđeno je da je u navedenom predmetu provedeno vještačenje na okolnost više plaćenih anuiteta zbog primjene prodajnog tečaja za devize kreditora za CHF za HRK u otplati kredita u odnosu da je primijenjen prodajni tečaj za devize kreditora za CHF u odnosu na HRK na dan isplate kredita u iznosu od 77.985,58 HRK/10.350,47 EUR, dok priznata preplata u konverziji iznosi 37.248,20 HRK tako da izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužiteljice u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi 5.406,78 EUR a koji iznos tužiteljica potražuje podneskom od 29.6.2025. u tom predmetu. Dakle u navedenom predmetu tužiteljica je uzela u obzir priznati iznos u konverziji potražujući razliku više plaćenog po osnovi povećanja tečaja i priznatog iznosa preplaćenih rata kredita u postupku konverzije.

24. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

24.1. Naime, prema stavu VSRH ( Rev-2245/17-2) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, tako da zastara za kamatnu stopu teče od 14. lipnja 2014. Kako je tužba kojom se zahtjeva isplata stečenog bez osnove s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, podnesena 10.6.2019. to nije nastupila zastara potraživanja s toga osnova.

24.2. Neosnovan je prigovor zastare tuženika za preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Prema zaključcima predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela VSRH od 26.11.2021. broj Su IV-162/21 u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem a prema pravnom shvaćaju građanskog odjela VSRH od 27.5.2024. broj Su –IV-123/2024-5, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove ( neprava preinaka), moguća i dopuštena ( čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenoga neosnovan je dakle prigovor tuženika o nastupu zastare.

25. Iz ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita adaptacija kuće, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit iskoristila u svrhu kupnje gornje etaže kuće u kojoj u donjoj etaži imaju poslovni prostor u kojem posluju od 1994. te kredit nisu iskoristili u svrhu obrta odnosno poslovnog prostora. Ista je dakle imala status potrošača u trenutku sklapanja ugovora.

26. Neosnovan je prigovor tuženika vezano za tijek zakonskih zateznih kamata, jer prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, tako da od primitka svakog anuiteta teku zakonske zatezne kamate.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

27.1. Sud je tužiteljici priznao nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 23.2.2026. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 31.3.2026. (list 123) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 18.5.2026. u iznosu od 200,00 EUR, i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR. Ukupni troškovi na ime zastupnja sa PDV-om iznose 1.125,00 EUR. Trošak vještačenja iznosi 500,00 EUR, a sudska pristojba na tužbu iznosi 66,36 EUR tako da je sud tužiteljici odmjerio troškove parničnog postupka u iznosu od 1.691,36 EUR.

28. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 26. lipnja 2026.

Sudac:

Snježana Polgar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Velimir Galić, odvjetnik iz Požege

2. OD Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII