Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-755/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu prvo ovrhovoditelja ĆVE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, i drugo ovrhovoditelja B2 kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Malnar, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenice ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Vukelić Margan, odvjetnica iz Rijeke, Žabica 2, radi ovrhe, odlučujući o žalbi drugo ovrhovoditelja izjavljenoj protiv odluke Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-661/2021 od 30. ožujka 2026., dana 26. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba drugo ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-661/2021 od 30. ožujka 2026., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te se predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem i zaključkom prvostupanjskog suda je obustavljen postupak ovrhe u odnosu na drugo ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., te su ukinute sve provedene ovršne radnje ( točka I. izreke ). Pod točkom II. izreke je naloženo računovodstvu suda izvršiti povrat uplaćenog predujma u iznosu od 663,61 € drugo ovrhovoditelju.

2. Protiv navedene odluke, sadržajno u dijelu kojim je obustavljen ovršni postupak ( točka I. izreke ) žali se drugo ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ ), posebno ukazujući na postojanje bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, i prijedlogom drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz nalog za nastavkom istoga. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet žalbenog postupka je ispitivanje odluke kojom je prvostupanjski sud obustavio ovršni postupak u odnosu na drugo ovrhovoditelja te pravilnost i zakonitost stajališta o ocjeni da bi prodaja nekretnine u konkretnom slučaju narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i drugo ovrhovoditelja.

5. Iz dostavljenog prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelj, temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine koji je kao cesionar sklopio **.**.2017. sa Hrvatskom poštanskom bankom d.d. kao cedentom ( i kojom mu je ustupljena tražbina po osnovi ugovora o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj [broj kredita] od **.**.2012. i temeljem ugovora o tekućem [broj] od **.**.2006. ) podnio **.**.2020. Općinskom sudu u Rijeci, prijedlog za ovrhu zaprimljen pod poslovnim brojem spisa Ovr-1325/2020,

- da je ovrha predložena na temelju ovršne isprave, zadužnice solemnizirane od strane javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba broj OV-4360/12 od 13. 09. 2012. i zadužnice solemnizirane od strane javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke pod brojem OV-4508/13 od **.**.2013., radi namirenja potraživanja u iznosu od 31.065,81 eura ( koja se sastojala od glavnice u visini od 20.773,53 eura te preostalih dospjelih zateznih kamata ) i 21.425,91 kn / 2843.71 eura[1] ( koja se sastojala od glavnice od 17.230,28 kn / 2286.85 eura te preostalih dospjelih zateznih kamata), a na nekretninama ovršenice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], broj D.L. 15, u naravi Ć, površine 174 m2, neodvojivo povezano sa posebnim dijelom nekretnine – 2. ETAŽNO VLASNIŠTVO ( E-3) dvosobni stan br. 3. na prvom katu, ukupne površine 71,44 m2,

- da je Općinski sud u Rijeci rješenjem poslovnog broja Ovr-1325/2020 od 1. 12. 2021. odbacio prijedlog za ovrhom kao nedopušten, nakon čega je povodom žalbe ovrhovoditelja rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja Gž Ovr-610/2021-2 od 26. 1. 2022., prihvaćena žalba ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o, ukinuto je rješenje od 1. 12. 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje,

- da je Općinski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Ovr-181/2022 od 17. 5. 2022. odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenika,

- da je ovrhovoditelj putem više podnesaka ( od **.**.2023., **.**.2023., **.**.2023., ....,) požurivao postupanje.

6. Nakon što je predmetni ovršni spis spojen na ovršni postupak pokrenut od strane prvo ovrhovoditelja ( pod sadašnjim poslovnim brojem spisa Ovr-661/2021) radi ovrhe na istovjetnoj nekretnini ovršenice, prvostupanjski sud utvrđuje da je potraživanje drugo ovrhovoditelja (glavnica tražbine u iznosu od 20.773,53 Eur i 2.287,00 Eur) u odnosu na vrijednost nekretnine koja je utvrđena u iznosu od 138.000,00 EUR, nerazmjerno manja, nadalje, da drugo ovrhovoditelj nije dostavio sudu dokaz o tome da je pokušao namiriti potraživanje na pokretninama ovršenika, potom da u smislu čl. 80 b st. 3. nije učinio vjerojatnim da bi ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, te da nije vidljiv osobito opravdan interes drugo ovrhovoditelja za hitnim namirenjem tražbine ili postojanjem drugih važnih razloga u smislu čl. 80 b st. 3 OZ-a, pa uzimajući u obzir sve okolnosti iz čl. 80 b st. 2 OZ-a te činjenicu da nekretnina koja je predmet ovrhe služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te da ovršenik ima na njoj prijavljeno prebivalište, prvostupanjski sud utvrđuje da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te pozivom na odredbe čl. 80 b st. 2 i st. 3 OZ-a i čl. 72 st. 5 OZ-a, obustavlja ovršni postupak u odnosu na drugo ovrhovoditelja.

7. Drugo ovrhovoditelj u žalbi u bitnome osporava izneseno stajalište i razloge prvostupanjskog suda u odnosu na obustavu ovrhe, navodi da je ovršni prijedlog podnio još **.**.2020. pod poslovnim brojem Ovr-1325/2020, te da je prvostupanjski sud tek **.**.2022. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-181/2022 koje je postalo pravomoćno, pri čemu ovršenica u postupku uopće nije isticala povredu prava na dom. U odnosu na razloge zbog kojih je obustavljena ovrha smatra da je prvostupanjski sud, umjesto da napokon krene s poduzimanjem ovršnih radnji, neosnovano i iracionalno obustavio ovršni postupak, na štetu ovrhovoditelja. Glede tvrdnji da nije učinio vjerojatnim da bi ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, ukazuje da je već uz prijedlog za ovrhu dostavio potvrdu FINA-e od **.**.2020. iz koje je vidljivo da nije bilo mogućnosti naplate na novčanim sredstvima ovršenika. U odnosu na pitanje vrijednosti svojeg potraživanja i vrijednosti same nekretnine, navodi da njegova tražbina iznosi ukupno 43.096,83 eura na dan sastava žalbe, pri čemu glavnica iznosi 20.773,53 eura te 2.843,71 eur, a da je prije pokretanja njegovog postupka uknjiženo založno pravo u korist prvo ovrhovoditelja radi naplate tražbine u iznosu od 27.679,57 eura uvećano za kamatu, pa ako bi se nekretnina uspjela prodati na drugoj javnoj dražbi na kojoj bi početna cijena iznosila 82.800,00 eura, od čega bi prvo ovrhovoditelj imao prvenstveno pravo naplate, proizlazi da je upitno da li bi drugo ovrhovoditelj uopće namirio tražbinu, pa smatra začuđujućim stajalište prvostupanjskog suda o tome da je provođenjem ovrhe narušena pravična ravnoteža stranaka. Dalje osporava i sam ovršni postupak u pogledu spajanja predmeta temeljem njegovog prijedloga za ovrhu na ovršni postupak koji je pokrenut od strane prvo ovrhovoditelja, ističući kako je on pokrenuo ovršni postupak prije prvo ovrhovoditelja.

8. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode te polazeći od svih konkretnih okolnosti predmeta spora, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da su žalbeni navodi drugo ovrhovoditelja osnovani te dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

9. Naime, nakon što je u predmetom postupku pravomoćnim rješenjem određena ovrha rješenjem Ovr-181/2022 od 17. 5. 2022. na nekretninama ovršenika, ovršni sud obustavlja ovrhu u odnosu na drugo ovrhovoditelja, pozivom na odredbu čl. 80. b st. 2. i 3. OZ, ocjenjujući da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa drugo ovrhovoditelja.

10. Odredbom čl. 80. b OZ su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretninama, te je riječ o pretpostavkama u sklopu kojih je zakonodavac propisao uvjete koji mogu suspendirati ili ograničiti pravo ovrhovoditelja u pogledu mogućnosti ostvarenja prisilnog namirenja na nekretninama kao predmetu ovrhe.

11. U tom smislu je odredbom čl. 80. b st. 1. OZ propisano da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži, ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade š tete uzrokovane kaznenim djelom.

12. Kako glavnica tražbine ovrhovoditelja znatno premašuje navedeni iznos ( jer iznosi više od 23.000,00 eura), dolazi do primjene odredbe čl. 80. b st. 2. OZ kojom je propisano da sud u slučaju kada glavnica prelazi iznos od 5.300 eura, može odbiti prijedlog za ovrhu, ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

13. Pri ocjeni da li je narušena takva ravnoteža, zakonodavac je propisao da sud treba uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

14. U odnosu na procjenu odlučnih pitanja za primjenu odredbe čl. 80. b st. 2. u svezi čl. 80 b st. 3., Vrhovni sud RH je u odluci broj Rev 3062/2019-2 od 8. ožujka 2022. u odnosu na postavljena pravna pitanja: „Da li je u postupku ovrhe na nekretnini sud dužan utvrditi bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovrhovoditelja i ovršenika?“, te: „Da li sud prilikom ocjenjivanja je li narušena pravična ravnoteža treba i ovršeniku dati mogućnost očitovati se o okolnostima iz čl. 80.b st. 3. Ovršnog zakona, primjerice da li u nekretnini stanuje, ima li drugih nekretnina?“, izrazio sljedeće pravno shvaćanje :

„… prvostupanjski je sud prilikom razmatranja osnovanosti prijedloga za ovrhu bio dužan cijeniti navedene okolnosti, dok je drugostupanjski sud bio dužan, ispitujući prvostupanjsko rješenje povodom žalbe ovršenika, sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ - a te čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, ispitati da li je rješenje o ovrsi doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava iz OZ-a propisanog za određivanje ovrhe na nekretnini - pa tako i materijalnopravnih odredbi sadržanih u odredbi čl. 80. b. OZ-a, pri čemu je nastupanje posebnih uvjeta za određivanje ovrhe na nekretnini valjalo ocijeniti sukladno navodima i dokazima koje je ovrhovoditelj tijekom postupka dostavio kao i navodima i očitovanju ovršenika na (zakonito i pravilno dostavljene) podneske ovrhovoditelja.“

15. Slijedom iznesenog proizlazi da procjenu odlučnih pitanja za primjenu ocjene o narušavanju pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika treba provesti u što ranijem stadiju ovršnog postupka, pri čemu ona ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a uvjete koji ograničavaju pravo ovrhovoditelja na prisilno namirenje tražbine, valja ocijeniti sukladno navodima i dokazima koje je dostavio ovrhovoditelj te navodima i očitovanjima ovršenika.

16. U odnosu na takva odlučna pitanja ovaj drugostupanjski sud prije svega primjećuje da je prvostupanjski sud odredio ovrhu rješenjem koje je steklo status pravomoćnosti, pri čemu ne proizlazi da bi ovršenik u postupku iznio navode ili predložio dokaze u smislu čl. 80 b st. 2. i 3. OZ, a kojima bi ukazivao na tvrdnju o postojanju razloga u pogledu narušavanja pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika.

17. Prvostupanjski sud u takvim okolnostima slučaja obustavlja ovrhu nakon što je pravomoćnim rješenjem o ovrsi određena u korist drugo ovrhovoditelja, polazeći u osnovi od tvrdnje da je vrijednost tražbine koja se namiruje, nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu.

18. Pravilno žalitelj navodi da takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan u konkretnim okolnostima slučaja i u kojima njegova tražbina iznosi ukupno više od 43.000,00 eura ( od čega se iznos od nešto više od 23.000,00 eura odnosi na glavnicu), a vrijednost nekretnine je utvrđena u iznosu od 138.000,00 eura.

19. Ovo stoga jer pojam "nerazmjerno manje vrijednosti" valja tumačiti prema okolnostima svakog slučaja, ali uzimajući u obzir činjenicu da se nekretnina može prodati za iznos niži od utvrđene vrijednosti ( čl. 102. OZ ), kao i činjenicu da je predmetni postupak spojen sa ovršnim postupkom koji je pokrenut od strane prvo ovrhovoditelja, i koji na istoj nekretnini ima upisano založno pravo .

20. Stoga takve okolnosti ne govore u prilog pravilnosti stajališta prvostupanjskog suda o tome da bi vrijednost tražbine ovrhovoditelja koja se namiruje, bila nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, i na kojem stajalištu je prvostupanjski sud obustavio ovrhu.

21. Nadalje, u odnosu na tvrdnju da predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, valja ukazati da je gotovo svaki ovršni postupak, koji se provodi na nekretninama ovršenika, u suštini za njega otegotan i nepovoljan, jer može dovesti do gubitka stvarnih prava na nekretnini. S druge strane je međutim riječ o zakonom propisanom postupku radi prisilnog namirenja tražbine, i koji je u tom segmentu razmjeran legitimnom pravu ovrhovoditelja da prisilnim putem namiri dospjelu i nepodmirenu tražbinu.

22. Stoga ukoliko se primjena odredbe čl. 80. b st. 2. OZ povezuje sa stanovanjem i pravom na dom kao konvencijskim pravom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) i čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), tada je nužno provesti test razmjernosti, a što prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije učinio niti je proveo.

23. Također, žalitelj pravilno ukazuje da je još uz prijedlog za ovrhu dostavio potvrdu FINA ( str. 232 spisa) iz koje proizlazi nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a koju prvostupanjski sud nije cijenio.

24. Slijedom navedenog žalitelj pravilno ukazuje na to da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama u pogledu primjene odredbe čl. 80 b st. 2. i 3. OZ, pa je temeljem odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu valjalo uvažiti, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ ( točka II. izreke).

26. U ponovljenom postupku i u slučaju ponovnog razmatranja uvjeta propisanih odredbom čl. 80 b st. 2. i 3. OZ, prvostupanjski sud će uzeti u obzir stajališta na koja mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, kao i sudsku praksu Vrhovnog suda RH, uvažavajući da procjena odlučnih pitanja za primjenu ocjene o narušavanju pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu nastupanje uvjeta koji ograničavaju pravo ovrhovoditelja na prisilno namirenje tražbine, valja ocijeniti sukladno navodima i dokazima koje je dostavio ovrhovoditelj te navodima i očitovanjima ovršenika , a za koja u konkretnom slučaju proizlazi da su izostala.

U Zagrebu, 26. lipnja 2026.

Sudac:

Vedran Medaković