Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1004/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu Palmotićeva 50, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4844/2018-33 od 25. siječnja 2022., dana 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4844/2018-33 od 25. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, isplatiti tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće iznos od 4.141,28 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:

- na iznos od 469,05 kuna od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 327,84 kuna od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 142,85 kuna od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 89,79 kuna od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 411,75 kuna od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 47,36 kuna od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 451,05 kuna od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 125,58 kuna od 16.07.2015. do isplate,

Poslovni broj Gž R-10042022-2

- na iznos od 270,90 kuna od 16.08.2015. do isplate,

- na iznos od 725,12 kuna od 16.09.2015. do isplate,

- na iznos od 16,48 kuna od 16.02.2016. do isplate,

- na iznos od 78,68 kuna od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 75,60 kuna od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 474,15 kuna od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 49,68 kuna od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 248,29 kuna od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od 49,56 kuna od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 32,24 kuna od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od 55,61 kuna od 16.03.2018. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, naknaditi tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 25.siječnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja, pobija žalbom tuženica zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne promjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavka 1. stavaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu u cijelosti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijanu presudu uz nadoknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad u razdoblju od lipnja 2013. do veljače 2018.

5. Sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj zaposlenik Ministarstva pravosuđa, Odjel za osiguranje pravosudnih tijela, na radnom mjestu ovlaštene službene osobe.

- da je tužitelj u utuženom obavljao svoj redovni rad organiziran kao rad u turnusu i smjenama koji je definiran člankom 44. stavak 6. i 8. ("Narodne novine" br. 104/2013. - dalje: KU/13) i člankom 38. stavak 6. i 8. ("Narodne novine" br. 112/2017 - dalje KU/17);

Poslovni broj Gž R-10042022-2

- da tuženica nije evidentirala, pa stoga niti isplaćivala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je u radni dan od ponedjeljka do petka, bio blagdan, pa da je u tim mjesecima i nastajala razlika u plaći u utuženom iznosu od 4.141,28 kuna bruto (nalaz i mišljenje vještaka), koju tužitelj osnovano zahtijeva tužbenim zahtjevom.

6. Na temelju utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz odredaba članaka 44. KU/13 i 38. KU/17 te članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011.) te tumačenja Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU koja je na 8. sjednici dana 11. siječnja 2013. godine zauzela mišljenje da je mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8. i (identično) tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013. godine i tumačenje broj 22/44 od 22. siječnja 2014. (te pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr 1083/13 od 25. listopada 2017, Revr-1416/14 od 7. veljače 2017.) te mišljenje koje je Komisija dala i na 13. sjednici od 29. travnja 2013. godine u kojem decidirano stoji "službenik može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 44 st. 10, 11 i 12 KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati.

6.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako se prekovremeni rad djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla. Sati prekovremenog rada ostvareni na navedeni način obračunavaju se na osnovnu plaću koja je prethodno već uvećana za postotak na ime posebnih uvjeta rada ( tako i Vrhovi sud Republike Hrvatske, Revr 1067/10 od 24. listopada 2012.).

7. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire žaliteljica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP. Stoga se prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka

Poslovni broj Gž R-10042022-2

354. stavka 2. ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Dakle, iz citirane odredbe jasno proizlazi da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 261. ZPP, (da sud prvog stupnja nije otklonio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je u konkretnom slučaju izradio nalaz i mišljenje na okolnost obračuna odrađenih prekovremenih sati tužitelja u utuženom razdoblju), a na koju povredu upire tuženica u žalbi.

9.2. Također, presuda u sporovima male vrijednosti se ne može pobijati niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti drugostupanjski sud može prvostupanjsku presudu ukinuti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tuženice koja u suštini ističe - da su tužitelju isplaćeni prekovremeni sati koje je odradio u jednom mjesecu a koje mu je tuženica isplatila u narednim mjesecima (prenošenje prekovremenih sati iz mjeseca u mjesec), su navodi činjenične naravi koje ovaj sud, u skladu s citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, nije uzeo u razmatranje.

10. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tuženice kao neosnovanu, odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Vesna Žulj