REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, Pazin

P-88/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, protiv tuženika IGGOS d.o.o., Pula, Kosova ulica 9, OIB: 25304104836, MBS: [matični broj subjekta], kojeg zastupa Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, radi pobijanja skupštinskih odluka, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude održanom 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su ništetne odluke skupštine trgovačkog društva IGGOS d.o.o., Pula, Kosova ulica 9, OIB: 25304104836, od 17. ožujka 2025., donesene pod točkom: 1. Izvješće o načinu upravljanja Društva nakon donošenja odluke: Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Pp-2805/2024-16 od 21. veljače 2025. i Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Pp-2805/2024-6 od 21. veljače 2025., kojima su izrečene mjere opreza,

2. Izvješće o otuđenju imovine – nekretnina Društva od strane HČ – direktora Društva, te informacija o sudskom postupku pokrenutom radi osporavanja takvih odluka, a koji se postupak vodi kod Trgovačkog suda u Pazinu pod posl. br. P - 83/2024,

3. Donošenje odluke o razrješenju direktora kojom se HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], razrješava kao direktor – član uprave te se istome daje razrješnica, danom stupanja na snagu ove odluke prestaju sva prava i obveze HČ kao člana uprave, a ova odluka stupa na snagu danom donošenja bez obzira na upis u sudskom registru,

4. Donošenje odluke o opozivu prokure kojom se opoziva prokura dana gospođi VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.937,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, primjenjujući za prvo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi pobijanja, odnosno utvrđenja ništetnosti odluka skupštine društva IGGOS d.o.o. održane dana 17. ožujka 2025. U tužbi navodi da je društvo IGGOS d.o.o. osnovano tijekom 1993. godine kao obiteljsko društvo pokojnog CČ, VČ, HČ i TČ. Navodi da su poslovni udjeli u društvu podijeljeni između članova obitelji TČ, i to tako da tužitelj HČ ima 34,5 % poslovnog udjela, TČ 34,5 % poslovnog udjela, a Sonja Čabak 31 % poslovnog udjela. Tužitelj nadalje navodi da su odnosi između članova društva, osobito između tužitelja i TČ, ozbiljno narušeni, da između njih postoje brojni sporovi, da su vođeni pregovori o podjeli društva i njegove imovine te da do konačnog sporazuma nije doš lo. Tužitelj u tom kontekstu upućuje i na raniji postupak koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-83/2024, u kojem je IGGOS d.o.o. tužio HČ TČ i UČ radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina društva i brisanja zemljišnoknjižnih upisa.

1.2. Tužitelj navodi da je TČ, kao član uprave tuženika, dana 5. ožujka 2025. sazvao skupštinu društva za dan 17. ožujka 2025. u 16,00 sati, u prostorijama javnog bilježnika Nansi Kopić u Puli. U pozivu je kao dnevni red bilo naznačeno izvješće o načinu upravljanja društvom nakon donošenja sudskih odluka Općinskog suda u Puli-Pola, izvješće o otuđenju imovine društva, donošenje odluke o razrješenju direktora HČ te donošenje odluke o opozivu prokure VČ. Tužitelj tvrdi da mu poziv na skupštinu nije bio uredno uručen niti dostavljen, iako je formalno upućen preporučenom pošiljkom dana 7. ožujka 2025. Tužitelj ističe da se u razdoblju od 7. veljače 2025. do 7. ožujka 2025. nalazio u istražnom zatvoru, da je iz istražnog zatvora pušten upravo 7. ožujka 2025., te da su TČ i VČ znali ili morali znati za tu okolnost. Prema navodima tužitelja, sazivatelj skupštine iskoristio je njegovu odsutnost i otežanu komunikaciju kako bi ga isključio iz sudjelovanja u radu skupštine.

1.3. Tužitelj nadalje navodi da ga je dana 17. ožujka 2025., oko 16,50 sati, telefonom kontaktirala GČ iz javnobilježničkog ureda Nansi Kopić i pitala ga gdje se nalazi i zašto se nije odazvao na skupštinu. Tužitelj tvrdi da je tada prvi put saznao da se skupština održava, da je GČ rekao da poziv nije primio, da ne zna za dnevni red i da nije suglasan da se skupština održi bez njega. Unatoč tome, skupština je održana, a odluke su donesene glasovima TČ i VČ. Tužitelj smatra da su odluke skupštine ništetne, odnosno pobojne, jer skupština nije zakonito sazvana, jer tužitelju nije dana stvarna mogućnost sudjelovanja u radu skupštine, jer mu poziv nije uručen, jer su odluke donesene u njegovoj odsutnosti, te jer je u pozivu navedena neosnovana tvrdnja da će se odsutnost člana društva smatrati njegovom suglasnošću s odlukama skupštine. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe Zakona o trgovačkim društvima o ništetnosti i pobijanju odluka skupštine te osobito upućuje na odredbe koje uređuju sazivanje skupštine, odlučivanje članova društva, ništetnost odluka i učinke izmjene društvenog ugovora.

1.4. Tužitelj također ističe da odluka o razrješenju direktora i odluka o opozivu prokure nisu donesene u interesu društva, nego s ciljem njegova isključenja iz upravljanja društvom i pogodovanja TČ i VČ. Navodi da su odluke o izvješćima o upravljanju i otuđenju imovine samo formalno informativne naravi, ali da su u stvarnosti imale funkciju pripreme i opravdanja za njegovo isključenje iz upravljanja društvom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 28. travnja 2025. u cijelosti osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je naveo da nisu sporne okolnosti u pogledu članova društva i veličine njihovih poslovnih udjela, ali osporava sve navode tužitelja o nezakonitom sazivanju i održavanju skupštine. Tuženik ističe da je TČ u ožujku 2025. bio direktor tuženika, da je kao uprava društva bio ovlašten sazvati skupštinu te da je skupština sazvana upravo na način predviđen Zakonom o trgovačkim društvima. Tuženik navodi da društveni ugovor nije propisivao drugačiji način sazivanja skupštine, pa se primjenjuje zakonsko pravilo prema kojem se skupština društva s ograničenom odgovornošću saziva preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Prema navodima tuženika, poziv za skupštinu predan je pošti dana 7. ožujka 2025., a skupština je održana dana 17. ožujka 2025 ., pa je između predaje poziva pošti i dana održavanja skupštine proteklo više od zakonom propisanih sedam dana.

2.1. Tuženik posebno ističe da Zakon o trgovačkim društvima za društvo s ograničenom odgovornošću ne propisuje stvarno uručenje poziva kao pretpostavku valjanosti skupštine, nego predaju poziva pošti, odnosno uredno upućivanje preporučene pošiljke članovima društva. Stoga okolnost je li tužitelj preporučenu pošiljku stvarno preuzeo, prema stajalištu tuženika, nije odlučna za valjanost sazivanja skupštine.

2.2. Tuženik nadalje navodi da se tužitelj dana 7. ožujka 2025. više nije nalazio u istražnom zatvoru, nego je upravo toga dana pušten na slobodu, pa se ne može osnovano tvrditi da je njegova ranija odsutnost bila iskorištena radi onemogućavanja sudjelovanja u skupštini. Tuženik tvrdi da je tužitelj imao mogućnost preuzeti preporučenu pošiljku, ali je nije preuzeo, a eventualno nepreuzimanje pošiljke ne može biti na štetu društva koje je poziv uredno predalo pošti.

2.3. Tuženik također ističe da je skupštini pristupilo 65,5 % poslovnih udjela, odnosno TČ i VČ, te da je skupština imala potreban kvorum za odlučivanje. Odluke su donesene sa 100 % glasova nazočnih članova, što je, prema stajalištu tuženika, dovoljno za njihovu valjanost. Tuženik navodi da se odluke nisu donosile na temelju fiktivne suglasnosti tužitelja, nego na temelju glasova članova koji su bili nazočni skupštini.

2.4. Tuženik je posebno obrazložio da su razlozi za opoziv tužitelja s mjesta direktora bili stvarni i opravdani. Pozvao se na okolnost da je tužitelj, kao tadašnji direktor tuženika, u ime tuženika zaključio ugovore o kupoprodaji triju nekretnina društva, i to tako da je kao kupce odredio sebe i svoju izvanbračnu suprugu UČ. Ti ugovori su bili predmet postupka P-83/2024, u kojem su tuženici HČ i UČ priznali tužbeni zahtjev, nakon čega je donesena presuda na temelju priznanja kojom su ti ugovori utvrđeni ništetnima i bez pravnog učinka, a naložena je i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u korist društva IGGOS d.o.o.

2.5. Tuženik smatra da odluke nisu bile donesene radi stjecanja koristi TČ ili VČ, niti radi štete tužitelju, nego radi zaštite društva od daljnjeg štetnog postupanja tužitelja. Tuženik se protivi i tužiteljevu pozivanju na članak 454. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima, ističući da se na skupštini nije odlučivalo o izmjeni društvenog ugovora, nego o razrješenju direktora i opozivu prokure, pa odredbe o izmjeni društvenog ugovora nisu primjenjive.

3. Na pripremnom ročištu održanom 29. listopada 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga. Predložio je izvođenje dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu, uvidom u zbirku isprava za društvo IGGOS d.o.o., saslušanjem stranaka te svjedokinja VČ, GČ i UČ, sve na okolnost načina sazivanja i održavanja skupštine od 17. ožujka 2025. Ujedno je ustrajao na financijsko-knjigovodstvenom vještačenju. Tuženik je na pripremnom ročištu ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda i dokaznih prijedloga, ističući da je u konkretnom predmetu riječ ponajprije o pravnom pitanju zakonitosti sazivanja skupštine i valjanosti odluka donesenih na toj skupštini. Tuženik je predložio saslušanje TČ kao zakonskog zastupnika tuženika i VČ kao svjedokinje, te je ustrajao na uvidu u spis ovog suda P-83/2024 i zbirku isprava za društvo IGGOS d.o.o. Tuženik je na tom ročištu povukao prigovor vrijednosti predmeta spora. Na pripremnom ročištu stranke su učinile nespornim sljedeće odlučne činjenice: da je skupština od 17. ožujka 2025. sazvana temeljem poziva za skupštinu od 5. ožujka 2025., da je skupštinu sazvao TČ kao zakonski zastupnik društva , da je poziv za skupštinu od 5. ožujka 2025. otpremljen članovima društva TČ, VČ i HČ dana 7. ožujka 2025. preporučenom pošiljkom , da je HČ bio u istražnom zatvoru i da je dana 7. ožujka 2025. pušten na slobodu , te da je na skupštini održanoj 17. ožujka 2025. u prostorijama javnog bilježnika Nansi Kopić u Puli, između ostalih odluka, donesena odluka o opozivu, odnosno razrješenju HČ s mjesta člana uprave društva. Sud je na pripremnom ročištu donio plan upravljanja postupkom te odredio da će se na okolnosti načina sazivanja skupštine, sadržaja odluka, okolnosti pod kojima je skupština sazvana i odluke donesene, provesti dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, uvidom u zbirku isprava za društvo IGGOS d.o.o., uvidom u spis ovog suda P-83/2024, te saslušanjem stranaka i svjedokinje VČ. Prethodni postupak je potom zaključen.

4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. svibnja 2026. sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedokinje VČ.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u tužbu s prilozima, odgovor na tužbu s prilozima, poziv za skupštinu društva IGGOS d.o.o. od 5. ožujka 2025., dokaz o otpremi preporučenih pošiljki, potvrdu Zatvora u Puli-Pola o puštanju tužitelja na slobodu dana 7. ožujka 2025., zapisnik skupštine društva IGGOS d.o.o. održane 17. ožujka 2025., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo IGGOS d.o.o., rješenje o upisu promjene u sudski registar Tt-25/7939-2 od 21. ožujka 2025., spis ovog suda P-83/2024, te je pročitao i ocijenio iskaze svjedokinje VČ, tužitelja HČ i zakonskog zastupnika tuženika TČ.

6. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedokinje GČ, svjedokinje UČ, niti dokazni prijedlog za provođenje financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, jer ti dokazi nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica o kojima ovisi primjena mjerodavnih odredaba Zakona o trgovačkim društvima.

6.1. Naime, prema članku 220. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu: ZPP), sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud stoga nije dužan izvesti svaki dokaz koji stranka predloži, već one dokaze koji su prikladni i potrebni za utvrđenje činjenica odlučnih za pravilnu primjenu materijalnog prava. U konkretnom predmetu odlučne činjenice odnose se na pitanje je li skupština od 17. ožujka 2025. sazvana po ovlaštenoj osobi, je li poziv upućen svim članovima društva na način propisan člankom 443. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024, dalje u tekstu: ZTD), je li protekao zakonski rok od preda je poziva pošti do održavanja skupštine, je li skupština imala kvorum za odlučivanje u smislu članka 444. ZTD-a, jesu li odluke donesene propisanom većinom te postoje li razlozi ništetnosti ili pobojnosti odluka u smislu članaka 448. i 449. ZTD-a.

6.2. Dokaz saslušanjem svjedokinje GČ sud nije proveo jer okolnosti na koje je ta svjedokinja predložena nisu bile sporne u mjeri koja bi zahtijevala njezino saslušanje, niti su bile odlučne za drukčiju odluku suda. Tužitelj je predlagao saslušanje te svjedokinje radi utvrđenja okolnosti telefonskog razgovora koji je s njim obavljen na dan održavanja skupštine, odnosno radi utvrđenja činjenice da je tužitelj toga dana izjavio da ne zna za skupštinu, da poziv nije primio i da nije suglasan da se skupština održi bez njega. Međutim, sud je i bez saslušanja te svjedokinje prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da za skupštinu nije stvarno znao prije telefonskog poziva iz javnobilježničkog ureda i da je u tom razgovoru izjavio da poziv nije primio. Tu činjenicu sud, dakle, nije utvrdio na štetu tužitelja niti ju je smatrao nedokazanom.

6.3. Međutim, i kada se prihvati tužiteljeva tvrdnja o sadržaju telefonskog razgovora s GČ, ta činjenica nije odlučna za drukčiju primjenu materijalnog prava. Za ocjenu urednosti sazivanja skupštine društva s ograničenom odgovornošću, u okolnostima kada nije dokazano da društveni ugovor propisuje drukčiji način sazivanja, odlučno je je li poziv preporučenim pismom upućen svim članovima društva i je li od dana predaje poziva pošti do dana održavanja skupštine protekao zakonom propisani rok. Budući da je među strankama nesporno da je poziv za skupštinu od 5. ožujka 2025. otpremljen članovima društva, pa tako i tužitelju, dana 7. ožujka 2025. preporučenom pošiljkom, te da je skupština održana dana 17. ožujka 2025., saslušanje GČ ne bi moglo dovesti do drukčijeg utvrđenja odlučnih činjenica. Ono bi se odnosilo samo na okolnost naknadnog telefonskog razgovora na sam dan skupštine, a ne na odlučnu okolnost predaje poziva pošti u zakonskom roku.

6.4. Osim toga, iz iskaza svjedokinje VČ i zakonskog zastupnika tuženika TČ proizlazi da je na samoj skupštini, nakon telefonskog kontakta s tužiteljem, bilo otvoreno pitanje postoje li uvjeti za održavanje skupštine te da je potom zaključeno da uvjeti postoje. Ta okolnost nije odlučna sama za sebe, ali pokazuje da održavanje skupštine nije prikriveno niti provedeno bez prethodne provjere formalnih pretpostavki. Stoga bi saslušanje GČ u bitnome predstavljalo ponavljanje već utvrđenih okolnosti koje sud nije smatrao spornima, a ne izvođenje dokaza o činjenici odlučnoj za primjenu članaka 442., 443. i 444. ZTD-a.

6.5. Sud nije proveo ni dokaz saslušanjem svjedokinje UČ. Iz navoda tužitelja proizlazi da je ta svjedokinja bila predložena prvenstveno na okolnost toga je li tužitelj u vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru i neposredno nakon izlaska iz istražnog zatvora primio poziv za skupštinu, odnosno je li njegova obitelj zaprimila obavijest ili pošiljku. Međutim, sud ni u tom dijelu nije utvrdio da je tužitelj stvarno primio i pročitao poziv prije održavanja skupštine. Naprotiv, sud je prihvatio tužiteljev iskaz da subjektivno nije znao za održavanje skupštine sve do telefonskog poziva iz javnobilježničkog ureda na dan održavanja skupštine.

6.6. Prema tome, saslušanje UČ ne bi bilo potrebno radi zaštite tužiteljeve procesne pozicije, jer sud nije odbio tužbeni zahtjev zato što bi smatrao dokazanim da je tužitelj stvarno preuzeo ili pročitao poziv. Tužbeni zahtjev odbijen je zato što stvarno preuzimanje poziva, prema članku 443. ZTD-a, nije odlučna pretpostavka urednog sazivanja skupštine, kada je utvrđeno da je poziv preporučenim pismom upućen svim članovima društva i da je protekao zakonski rok od predaje poziva pošti do održavanja skupštine. Stoga eventualni iskaz UČ o tome da ona, tužitelj ili članovi njegove obitelji nisu preuzeli pošiljku ne bi mogao dovesti do drukčije pravne ocjene valjanosti sazivanja skupštine.

6.7. Sud je pritom imao u vidu i da se u ovom postupku ne odlučuje o pravilnosti dostave u smislu odredaba ZPP-a o dostavi sudskih pismena, nego o sazivanju skupštine društva s ograničenom odgovornošću prema pravilima Zakona o trgovačkim društvima. Ta pravila kao odlučnu okolnost uzimaju upućivanje poziva preporučenim pismom i protek roka od predaje poziva pošti, a ne dokazivanje stvarnog primitka poziva prema pravilima procesne dostave. Slijedom toga, saslušanje UČ o okolnostima faktičnog preuzimanja ili nepreuzimanja pošiljke nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica.

6.8. Sud nije proveo ni dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Taj dokazni prijedlog tužitelj je predlagao u kontekstu odnosa članova društva, poslovanja društva, navodnog upravljanja društvom, eventualnih posljedica odluka i šireg spora o imovinskim odnosima članova društva. Međutim, predmet ovog postupka nije utvrđenje vrijednosti poslovnih udjela, utvrđenje vrijednosti imovine društva, utvrđenje visine štete, obračun međusobnih tražbina članova društva, niti ocjena ekonomske opravdanosti poslovnih odluka društva u širem smislu. Predmet postupka je ocjena ništetnosti, odnosno pobojnosti konkretnih odluka skupštine od 17. ožujka 2025.

6.9. Dodatno, sud je uvidom u spis P-83/2024 i iskaze stranaka već utvrdio postojanje ranijeg spora u vezi s prijenosom nekretnina društva na tužitelja i UČ te činjenicu da je u tom postupku donesena presuda na temelju priznanja kojom su predmetni ugovori utvrđeni ništetnima i naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Za potrebe ovog postupka nije bilo potrebno dodatno financijski vještačiti visinu eventualne štete ili financijske učinke tih radnji, jer sud iz te pravomoćne presude ne izvodi zaključak o visini štete, nego zaključak da je postojao stvarni i dokumentirani spor o postupanju tužitelja kao direktora društva, što je predstavljalo razumnu podlogu da članovi društva o tome raspravljaju na skupštini i odlučuju o njegovu opozivu.

6.10. Slijedom navedenog, sud je odbio navedene dokazne prijedloge jer bi njihovo izvođenje dovelo do nepotrebnog produljenja postupka, bez mogućnosti da utječe na drukčije utvrđenje činjenica bitnih za primjenu članaka 442., 443., 444., 445., 448. i 449. ZTD-a.

7. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti, odnosno pobijanje odluka skupštine društva IGGOS d.o.o. održane 17. ožujka 2025., i to odluka koje se odnose na izvješće o načinu upravljanja društvom, izvješće o otuđenju imovine društva, razrješenje tužitelja HČ s mjesta direktora, odnosno člana uprave društva, te opoziv prokure VČ.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik društvo s ograničenom odgovornošću, da su članovi društva HČ, TČ i VČ, da tužitelj HČ drži poslovni udio koji nominalno odgovara 34,5 % vrijednosti temeljnog kapitala, TČ drži poslovni udio koji nominalno odgovara 34,5 % vrijednosti temeljnog kapitala, a VČ drži poslovni udio koji nominalno odgovara 31 % vrijednosti temeljnog kapitala. Također nije sporno da je skupština od 17. ožujka 2025. sazvana temeljem poziva od 5. ožujka 2025., da ju je sazvao TČ kao zakonski zastupnik društva, da je poziv članovima društva otpremljen 7. ožujka 2025. preporučenom pošiljkom, da je tužitelj toga dana pušten iz istražnog zatvora, te da je na skupštini donesena odluka o njegovu razrješenju s mjesta člana uprave.

10. Sporne su, međutim, sljedeće činjenice i pravno odlučne okolnosti: je li skupština od 17. ožujka 2025. bila uredno sazvana u smislu ZTD-a je li poziv tužitelju bio upućen na način koji ispunjava zakonske pretpostavke za sazivanje skupštine društva s ograničenom odgovornošću, je li okolnost da tužitelj tvrdi da poziv nije stvarno primio odlučna za valjanost sazivanja, je li tužitelju onemogućeno sudjelovanje na skupštini, je li pogrešna formulacija u pozivu o navodnoj suglasnosti odsutnog člana utjecala na valjanost odluka, jesu li na skupštini postojale pretpostavke za valjano odlučivanje, jesu li pobijane odluke donesene protivno zakonu ili društvenom ugovoru, te jesu li članovi koji su glasovali za odluke pokušali postići korist za sebe ili za trećega na štetu društva ili tužitelja.

11. Uvidom u društveni ugovor i zbirku isprava za tuženika sud je utvrdio da je društvo IGGOS d.o.o. društvo s ograničenom odgovornošću, da su organi društva skupština i uprava, da skupština odlučuje o pitanjima koja su joj stavljena u nadležnost zakonom i društvenim ugovorom, te da društveni ugovor ne propisuje takav poseban način sazivanja skupštine koji bi u konkretnom slučaju isključivao primjenu zakonskog pravila o sazivanju skupštine preporučenim pismom.

12. Uvidom u poziv za skupštinu društva IGGOS d.o.o. od 5. ožujka 2025. sud je utvrdio da je skupština sazvana za dan 17. ožujka 2025. u 16,00 sati, u prostorijama javnog bilježnika Nansi Kopić u Puli, Anticova 9. Iz poziva proizlazi da je u njemu naveden dnevni red skupštine, i to izvješće o načinu upravljanja društvom nakon donošenja odluka Općinskog suda u Puli-Pola kojima su izrečene mjere opreza, izvješće o otuđenju imovine društva od strane HČ kao direktora društva i informacija o postupku P-83/2024, donošenje odluke o razrješenju direktora HČ te donošenje odluke o opozivu prokure VČ. Sud je iz navedenog poziva utvrdio da je dnevni red bio određen dovoljno jasno da članovi društva mogu znati o kojim će se pitanjima na skupštini raspravljati i odlučivati. U pozivu je ujedno navedena formulacija prema kojoj će se smatrati da je s odlukama skupštine suglasan i član društva koji ne pristupi skupštini, odnosno neopravdano se ne odazove pozivu.

13. Uvidom u dokaz o otpremi preporučenih pošiljki i na temelju nespornog očitovanja stranaka na pripremnom ročištu sud je utvrdio da je poziv za skupštinu od 5. ožujka 2025. otpremljen članovima društva TČ, VČ i HČ dana 7. ožujka 2025. preporučenom pošiljkom. Sud je tu činjenicu ocijenio odlučnom za primjenu članka 443. ZTD-a, prema kojem, ako društvenim ugovorom nije drukčije određeno, skupština mora biti sazvana preporučenim pismom upućenim svim članovima društva, a od dana predaje poziva pošti do dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam dana.

14. Uvidom u potvrdu Zatvora u Puli-Pola sud je utvrdio da je tužitelj dana 7. ožujka 2025. pušten na slobodu iz istražnog zatvora. Ta je činjenica relevantna jer tužitelj tvrdnje o onemogućavanju sudjelovanja na skupštini temelji upravo na okolnosti da je prethodno bio u istražnom zatvoru. Međutim, iz navedene potvrde i nespornog stanja proizlazi da je tužitelj pušten na slobodu istoga dana kada je poziv predan pošti, dok je skupština održana deset dana kasnije.

15. Uvidom u zapisnik skupštine društva IGGOS d.o.o. od 17. ožujka 2025. sud je utvrdio da su skupštini prisustvovali TČ i VČ, odnosno članovi koji zajedno drže poslovne udjele koji nominalno predstavljaju 65,5 % vrijednosti temeljnog kapitala. Iz zapisnika proizlazi da su pobijane odluke donesene glasovima nazočnih članova, i to sa 100 % glasova nazočnih članova. Na temelju zapisnika skupštine sud je utvrdio da odluke nisu donesene tako da bi se tužitelju kao odsutnom članu pripisao glas za odluke ili fiktivna suglasnost s odlukama. Pogrešna formulacija iz poziva o tome da će se neopravdani nedolazak smatrati suglasnošću s odlukama nije, prema utvrđenju suda, proizvela učinak na donošenje odluka, jer odluke nisu donesene pribrajanjem glasa odsutnog tužitelja, nego glasovima nazočnih članova.

16. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra sud je utvrdio da je tuženik društvo s ograničenom odgovornošću, da su članovi društva HČ, TČ i VČ, te da je TČ u relevantno vrijeme bio osoba ovlaštena za zastupanje društva. Sud je nadalje utvrdio da je na temelju odluka skupštine od 17. ožujka 2025. u sudskom registru proveden upis prestanka funkcije člana uprave i opoziva prokure.

17. Uvidom u spis ovog suda P-83/2024 sud je utvrdio da je u tom postupku IGGOS d.o.o. vodio parnicu protiv HČ i UČ radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina društva i brisanja zemljišnoknjižnih upisa. Iz presude na temelju priznanja poslovni broj P-83/2024-8 od 26. lipnja 2024. proizlazi da su utvrđeni ništetnima i bez pravnog učinka ugovori o kupoprodaji od 12. veljače 2024. kojima je IGGOS d.o.o., zastupan po HČ, kao prodavatelj, prenio nekretnine na HČ i UČ kao kupce.

17.1. Iz iste presude proizlazi da je naloženo brisanje uknjižbi prava vlasništva provedenih na temelju tih ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja tako da kao vlasnik bude upisan IGGOS d.o.o. Iz spisa P-83/2024 proizlazi i da su HČ i UČ u tom postupku podneskom od 29. svibnja 2024. priznali tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev.

17.2. Navedena utvrđenja iz spisa P-83/2024 sud nije cijenio kao pitanje o kojem ponovno odlučuje u ovoj parnici, nego kao okolnost relevantnu za ocjenu jesu li pobijane odluke skupštine od 17. ožujka 2025. imale stvarnu i razumnu podlogu u poslovnim odnosima društva i postupanju tužitelja kao tadašnjeg direktora. Iz pravomoćno okončanog postupka P-83/2024 proizlazi da je postojao prethodni sudski spor u vezi s raspolaganjem imovinom društva od strane tužitelja kao direktora, što je bilo navedeno i u dnevnom redu skupštine od 17. ožujka 2025.

18. Iz iskaza svjedokinje VČ u bitnome proizlazi da su obiteljski i poslovni odnosi između HČ i TČ dulje vrijeme ozbiljno narušeni, da je između njih bilo verbalnih i fizičkih sukoba te da se takvo stanje odrazilo na upravljanje društvom. Svjedokinja je iskazala da su ona i njezin pokojni suprug osnovali društvo IGGOS d.o.o. 1993. godine i da su društvo mukotrpno stvarali kao obiteljsko društvo. Pojasnila je da je do sazivanja skupštine od 17. ožujka 2025. došlo zbog njezine i Goranove ocjene da je potrebno zaštititi društvo nakon što je tužitelj, kao član uprave, stanove u vlasništvu društva prenio na sebe i svoju obitelj. Iz njezina iskaza također proizlazi da je svoj poziv preuzela temeljem obavijesti iz poštanskog sandučića, da u to vrijeme nije komunicirala s tužiteljem i da s njim nije razgovarala o odlukama koje će se donositi na skupštini. Iskazala je i da je na samoj skupštini bilo postavljeno pitanje gdje je tužitelj, da je GČ telefonom kontaktirala tužitelja, te da se nakon toga razgovaralo o tome postoje li uvjeti za održavanje skupštine. Prema iskazu svjedokinje, javna bilježnica je odgovorila da uvjeti za održavanje skupštine postoje, nakon čega je skupština održana.

18.1. Sud je iskaz svjedokinje VČ prihvatio u dijelu u kojem se odnosi na narušene odnose u društvu, razloge sazivanja skupštine, činjenicu da je skupština sazvana radi raspravljanja i odlučivanja o postupanju tužitelja kao direktora te okolnost da je na samoj skupštini bilo provjeravano postoje li uvjeti za održavanje skupštine. Sud je taj iskaz cijenio oprezno jer je svjedokinja majka tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika te članica društva, pa nije potpuno nezainteresirana osoba. Međutim, nudući da je svjedokinja kazivala uvjerljivo, neposredno, te u odlučnim dijelovima u skladu s ispravama u spisu, osobito s pozivom za skupštinu, zapisnikom skupštine, spisom P - 83/2024 te iskazima tužitelja i TČ u dijelu u kojem potvrđuju postojanje duboko narušenih odnosa i ranijih sporova oko imovine društva, to je njezin iskaz sud u tom dijelu prihvatio kao vjerodostojan.

19. Iz iskaza tužitelja HČ u bitnome proizlazi da su on i TČ nakon smrti oca nastavili upravljati društvom, da su se njihovi odnosi narušili u srpnju ili kolovozu 2023. zbog različitih pogleda na upravljanje društvom i podjelu imovine te da su pregovarali o podjeli društva. Tužitelj je iskazao da je bio u istražnom zatvoru od 7. veljače 2025. do 7. ožujka 2025., da je dana 7. ožujka 2025. došao kući iza 15,00 sati i da nije znao za skupštinu od 17. ožujka 2025. sve dok ga toga dana nije telefonom kontaktirala GČ iz javnobilježničkog ureda. Tužitelj je također iskazao da je GČ rekao da nije dobio poziv, da ne zna dnevni red i da nije suglasan da se skupština održi bez njega. Iskazao je i da zna da bi odluka skupštine bila ista i da je bio prisutan, ali da smatra da je imao pravo sudjelovati na skupštini i da je želio da u zapisnik uđu i njegovi navodi i njegovo viđenje situacije.

19.1. Sud je, cijeneći ga uvjerljivim, neposrednima sukladnim dokumentaciji u spisu, prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da nije znao za održavanje skupštine prije telefonskog poziva iz javnobilježničkog ureda i da nije sudjelovao na skupštini. Međutim, sud je ocijenio da ta činjenica, i kada se prihvati kao istinita, nije odlučna za osnovanost tužbenog zahtjeva jer ZTD kao pretpostavku urednog sazivanja skupštine društva s ograničenom odgovornošću ne propisuje stvarno saznanje člana za skupštinu, nego propisano upućivanje poziva i protek zakonskog roka od predaje poziva pošti do dana održavanja skupštine.

19.2. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je tri stana koja su glasila na društvo prenio na sebe i svoju suprugu UČ, navodeći da je to učinio kako bi potaknuo brata na konačno rješenje odnosa i podjelu imovine. Potvrdio je i da je bez znanja TČ pokušao podići kredit kod Addiko banke u maksimalnom iznosu od 400.000,00 EUR. Sud je taj dio iskaza tužitelja ocijenio osobito važnim jer potvrđuje da razlozi za sazivanje skupštine i donošenje odluke o razrješenju tužitelja nisu bili proizvoljni, nego su bili povezani s konkretnim radnjama tužitelja kao tadašnjeg direktora, koje su i same bile predmet ranijeg sudskog postupka. Sud također nije u cijelosti prihvatio tužiteljevo umanjivanje značaja prijenosa nekretnina društva na sebe i UČ, jer je iz spisa P-83/2024 i njegove vlastite izjave razvidno da je društvo moralo sudskim putem ishoditi utvrđenje ništetnosti tih ugovora i vraćanje imovine. Sud, također nije prihvatio pravni zaključak tužitelja da bi činjenica da nije zaprimio poziv na skupštinu sama po sebi dovela do ništetnosti ili pobojnosti odluka.

20. Iz iskaza TČ, zakonskog zastupnika tuženika, kojega sud u tom dijelu cijeni vjerodostojnim budući je riječ o neposrednom i uvjerljivom iskazu sukladnom dokumentaciji u spisu, u bitnome proizlazi da je TČ sazvao skupštinu jer je smatrao da tužitelj svojim postupanjem šteti društvu. Iskazao je da su odnosi između njega i tužitelja do kolovoza 2023. bili dobri, ali da su se potom znatno pogoršali. TČ je dalje iskazao da je tužitelj otuđio nekretnine društva tako da ih je prenio na sebe i svoju suprugu, bez njegove suglasnosti i bez plaćanja društvu, da je pokušao podići kredit na ime društva bez njegova znanja, da je prepisao vozilo društva na svoju suprugu te da je, prema njegovu mišljenju, paralelno razvijao poslovanje društva Štinjanka d.o.o. koje se bavilo istovrsnom djelatnošću. Napomenuo je da je nakon svih tih okolnosti, u dogovoru sa VČ, odlučio sazvati skupštinu i predložiti razrješenje tužitelja s mjesta direktora. Iskazao je da je pripremio poziv i prijedlog odluka s obrazloženjem, da je pozive pripremila i otpremila javna bilježnica Nansi Kopić, te da je datum skupštine određen vodeći računa o zakonskom roku. Iskazao je i da su na skupštini bili prisutni on i VČ, da su očekivali i dolazak tužitelja, da je GČ u jednom trenutku kontaktirala tužitelja te da je nakon toga postavljeno pitanje postoje li uvjeti za održavanje skupštine, na što je odgovoreno da postoje.

20.1. Sud je dakle iskaz TČ prihvatio u dijelu koji se odnosi na način sazivanja skupštine, razloge za sazivanje i okolnosti donošenja odluka, jer je taj iskaz potvrđen ispravama u spisu, osobito pozivom za skupštinu, dokazom o otpremi preporučenih pošiljki, zapisnikom skupštine, izvatkom iz sudskog registra, spisom P - 83/2024 te dijelom iskaza samog tužitelja.

20.2. Povezujući sve izvedene dokaze, sud je utvrdio da je skupština od 17. ožujka 2025. sazvana po osobi ovlaštenoj za sazivanje skupštine, da je poziv za skupštinu bio upućen svim članovima društva preporučenom pošiljkom, da je od predaje poziva pošti do održavanja skupštine proteklo više od sedam dana, da je dnevni red u pozivu bio određen, da su na skupštini prisustvovali članovi koji zajedno drže poslovne udjele koji nominalno predstavljaju 65,5 % vrijednosti temeljnog kapitala, da su odluke donesene glasovima nazočnih članova, te da odluke nisu donesene na temelju fiktivne suglasnosti tužitelja kao odsutnog člana.

21. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio mjerodavne odredbe Zakona o trgovačkim društvima.

22. Naime ,prema članku 442. stavku 1. ZTD-a, skupštinu društva saziva uprava, ako zakonom ili društvenim ugovorom to pravo nije dano i nekom drugom. Budući da je TČ u vrijeme sazivanja skupštine bio direktor tuženika i osoba ovlaštena za zastupanje društva, sud utvrđuje da je skupštinu sazvala ovlaštena osoba.

23. Prema članku 443. stavku 1. ZTD-a, skupština se mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je poziv predan pošti i dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam dana. Prema stavku 2. istog članka, u pozivu se mora što je to preciznije moguće odrediti dnevni red skupštine. U ovom postupku nije dokazano da bi društveni ugovor tuženika propisivao drugačiji način sazivanja skupštine niti strože pretpostavke za održavanje skupštine. Stoga se primjenjuje zakonsko pravilo iz članka 443. ZTD-a. Budući da je poziv preporučenom pošiljkom predan pošti 7. ožujka 2025., a skupština održana 17. ožujka 2025., zakonski rok je protekao. Budući da je dnevni red u pozivu sadržavao konkretno navedene točke o kojima će se odlučivati, sud utvrđuje da je poziv sadržajno ispunjavao i zahtjev iz članka 443. stavka 2. ZTD-a. Sud ne prihvaća pravno shvaćanje tužitelja da uredno sazivanje skupštine ovisi o tome je li član društva poziv stvarno preuzeo ili pročitao. ZTD u članku 443. kao početak roka određuje dan predaje poziva pošti, a ne dan stvarnog primitka poziva od strane člana društva. Stoga je za ocjenu urednosti sazivanja odlučno je li poziv preporučenim pismom upućen svim članovima društva i je li od predaje poziva pošti do dana održavanja skupštine protekao zakonski rok. Te su pretpostavke u ovom predmetu ispunjene.

24. Prema članku 444. stavku 1. ZTD-a, ako društvenim ugovorom nije drukčije određeno, skupština može valjano odlučivati ako su na njoj prisutni članovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva. Na predmetnoj skupštini bili su prisutni članovi koji predstavljaju 65,5 % temeljnog kapitala, pa je skupština bila podobna za odlučivanje. Članak 444. stavak 2. ZTD-a, prema kojem se na neuredno sazvanoj skupštini mogu donositi odluke samo ako su prisutni ili zastupljeni svi članovi društva, u ovom predmetu nije primjenjiv jer sud nije utvrdio da bi skupština bila neuredno sazvana. Stoga za valjanost odluka nije bilo nužno da na skupštini budu prisutni svi članovi društva, uključujući tužitelja.

25. Prema članku 445. stavku 1. ZTD-a, odluke se donose većinom danih glasova, ako zakonom ili društvenim ugovorom nije drukčije određeno. Budući da nije dokazano da bi za pobijane odluke bila propisana posebna većina, a odluke su donesene sa 100 % glasova nazočnih članova, sud utvrđuje da su odluke donesene potrebnom većinom. Sud posebno ima u vidu i članak 445. stavak 5. i 6. ZTD-a. Prema stavku 5., na skupštini ne može o odluci glasovati osoba kojoj se tom odlukom pribavlja neka korist ili se oslobađa neke obveze, dok prema stavku 6. nema ograničenja u pravu glasa za člana društva kada se odlučuje o njegovu izboru, odnosno imenovanju ili opozivu kao člana uprave, nadzornog odbora ili likvidatora društva. Iz navedenog proizlazi da odluka o opozivu člana uprave sama po sebi nije odluka u kojoj bi pravo glasa bilo isključeno samo zato što se odnosi na osobu člana uprave.

26. Prema članku 448. ZTD-a, na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. i članka 366.a ZTD-a. Prema članku 449. ZTD-a, na pobijanje odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366.a ZTD-a. Razlikovanje ništetnosti i pobojnosti odluka skupštine važno je za ovaj predmet. Ništetnost predstavlja težu i iznimnu sankciju koja dolazi u obzir samo u zakonom propisanim slučajevima, primjerice kada skupština nije sazvana na propisani način, kada odluka nije unesena u zapisnik, kada odluka nije u skladu s biti društva, kada se njezinim sadržajem vrijeđaju propisi kojima se štite vjerovnici ili javni interes, kada je protivna moralu društva ili kada je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje proglašena ništetnom. Pobojnost, s druge strane, dolazi u obzir kada je odluka donesena protivno zakonu ili društvenom ugovoru, odnosno kada se glasanjem pokušava postići nepripadajuća korist na štetu društva ili drugih članova. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-166/11-3 od 25. travnja 2012. izraženo je pravno shvaćanje da se odluka glavne skupštine može pobijati ako je donesena protivno zakonu ili statutu, odnosno ako je odlukom za koju je glasovao dioničar pokušao za sebe ili za drugoga postići nepripadajuću korist na štetu društva ili drugih dioničara. To pravno shvaćanje sud primjenjuje odgovarajuće i u ovom predmetu, imajući u vidu da se na pobijanje odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću primjenjuju pravila o pobijanju odluka glavne skupštine dioničkog društva.

27. Polazeći od navedenog, sud utvrđuje da nisu ispunjene pretpostavke ništetnosti pobijanih odluka. Skupština je sazvana od ovlaštene osobe, poziv je upućen svim članovima društva preporučenim pismom, protekao je zakonom propisani rok, dnevni red bio je određen, odluke su unesene u zapisnik, a njihov sadržaj nije protivan biti društva, propisima kojima se štite vjerovnici ili javni interes, niti moralu društva.

28. Sud utvrđuje i da nisu ispunjene pretpostavke pobojnosti odluka. Tužitelj nije dokazao da su odluke donesene protivno zakonu ili društvenom ugovoru. Nije dokazano ni da bi TČ i VČ glasanjem pokušali za sebe ili treću osobu postići nepripadajuću korist na štetu društva ili tužitelja. Pobijanim odlukama nije prenesena imovina društva na TČ ili VČ, nije izmijenjen omjer poslovnih udjela, nije tužitelju oduzet poslovni udio, niti je tužitelj isključen iz članstva u društvu. Odlukom o razrješenju direktora tužitelju je prestala funkcija u upravi društva, ali ne i članski status.

29. Neosnovano je i tužiteljevo pozivanje na članak 454. stavak 2. ZTD-a. Ta se odredba odnosi na izmjenu društvenog ugovora i propisuje da odluka o izmjeni nema učinka dok se ne upiše u sudski registar. U konkretnom slučaju na skupštini od 17. ožujka 2025. nije odlučivano o izmjeni društvenog ugovora, nego o izvješćima, razrješenju direktora i opozivu prokure. Stoga se članak 454. ZTD-a ne primjenjuje na pobijane odluke.

30. Odluka o razrješenju tužitelja s mjesta direktora nije protivna zakonu. Prema članku 424. stavku 1. ZTD-a, članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave, a to nema utjecaja na prava članova uprave iz ugovora koje su sklopili s društvom. U ovom postupku nije dokazano da bi društveni ugovor tuženika predviđao da se član uprave može opozvati samo iz važnog razloga, niti da bi za takvu odluku bila potrebna posebna većina. Stoga je skupština mogla odlučiti o opozivu tužitelja kao člana uprave većinom danih glasova.

31. Osim toga, provedeni dokazi pokazuju da odluka o razrješenju nije bila proizvoljna. Iz spisa P-83/2024, kao i iz iskaza tužitelja, proizlazi da je tužitelj kao tadašnji direktor društva prenio nekretnine društva na sebe i svoju suprugu, a ti su ugovori u ranijem postupku utvrđeni ništetnima na temelju priznanja tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u ovom postupku potvrdio i pokušaj podizanja kredita na ime društva bez znanja drugog direktora. Te okolnosti za sud predstavljaju razumnu i stvarnu podlogu za zaključak da su članovi koji su glasovali za razrješenje tužitelja imali opravdan poslovni razlog za takvu odluku radi zaštite interesa društva.

32. Odluka o opozivu prokure VČ također nije protivna zakonu. Prema članku 52. stavku 1. ZTD-a, prokura se može u svako vrijeme opozvati, bez obzira na sadržaj ugovora ili drugog pravnog posla na temelju kojega je dana. Tužitelj nije dokazao da je opoziv prokure donesen protivno društvenom ugovoru niti da je tom odlukom povrijeđeno neko njegovo člansko pravo.

33. Što se tiče sporne formulacije u pozivu prema kojoj bi se nedolazak člana društva smatrao suglasnošću s odlukama skupštine, sud ocjenjuje da je takva formulacija pravno nepravilna, jer se odsutnom članu društva ne može bez valjane pravne osnove pripisati glas ili suglasnost. Međutim, u konkretnom slučaju ta nepravilnost nije utjecala na valjanost odluka. Odluke nisu donesene pribrajanjem tužiteljeva glasa niti su donesene na temelju njegove navodne suglasnosti, nego su donesene glasovima nazočnih članova koji su predstavljali 65,5 % temeljnog kapitala..

34. Sud ne prihvaća ni tvrdnju tužitelja da su odluke donesene radi njegova isključenja iz društva. Odlukom o razrješenju s mjesta direktora tužitelj nije prestao biti član društva, nije izgubio poslovni udio niti su mu oduzeta članska prava koja proizlaze iz njegova poslovnog udjela. Osporene odluke odnose se na upravljačku funkciju i prokuru, a ne na vlasničku strukturu društva.

35. Sud također ne prihvaća tvrdnju da su odluke o izvješćima bile same po sebi nezakonite. Članovi društva smiju raspravljati o načinu upravljanja društvom, o raspolaganju imovinom društva i o sudskim postupcima koji se vode radi zaštite imovine društva. Budući da je iz spisa P-83/2024 utvrđeno da je doista postojao spor u vezi s prijenosom nekretnina društva, uvrštavanje tog pitanja u dnevni red skupštine ne predstavlja zlouporabu prava niti protivnost zakonu.

36. Sud je razmotrio i navod tužitelja da je sazivanje skupštine neposredno nakon njegova izlaska iz istražnog zatvora predstavljalo zlouporabu prava. Međutim, sama okolnost da je tužitelj bio u istražnom zatvoru do 7. ožujka 2025. ne znači da skupština nije smjela biti sazvana nakon njegova puštanja na slobodu. Od predaje poziva pošti do održavanja skupštine proteklo je deset dana, tužitelj je bio na slobodi od 7. do 17. ožujka 2025., a nije dokazao da u tom razdoblju objektivno nije mogao preuzeti pošiljku, kontaktirati punomoćnika, zatražiti odgodu ili opunomoćiti osobu za sudjelovanje na skupštini.

37. Činjenica da su TČ i VČ na skupštini, unatoč informaciji da tužitelj tvrdi kako ne zna za skupštinu, odlučili nastaviti s održavanjem skupštine, ne dovodi sama po sebi do ništetnosti ili pobojnosti odluka. Sud ne ocjenjuje takvo postupanje kao poželjno u obiteljskom društvu s ozbiljno narušenim odnosima, ali pravno odlučno je da su zakonske pretpostavke sazivanja, kvoruma i većine bile ispunjene.

38. Sud je stoga ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje razloga ništetnosti iz članka 448. u vezi s člankom 355. ZTD-a, niti postojanje razloga pobojnosti iz članka 449. u vezi s člankom 360. ZTD-a. Suprotno tome, provedeni dokazi upućuju na zaključak da je skupština sazvana i održana u skladu s člancima 442., 443. i 444. ZTD- a, da su odluke donesene potrebnom većinom glasova nazočnih članova u smislu članka 445. ZTD-a, te da sadržaj pobijanih odluka nije protivan Zakonu o trgovačkim društvima.

39. Slijedom svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan , o čemu je odlučeno u toč. I. izreke presude.

40. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu potrebnih parničnih troškova na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a. Pri odlučivanju o visini troškova sud je, sukladno članku 155. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, vodeći računa o uspjehu stranaka u postupku, sadržaju poduzetih parničnih radnji i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., dalje: Odvjetnička tarifa).

41. Tuženik je zatražio naknadu troškova sastava odgovora na tužbu, pristupa punomoćnika na pripremno ročište od 29. listopada 2025., pristupa punomoćnika na ročište za glavnu raspravu od 11. svibnja 2026. i sastava podneska od 16. lipnja 2025., za svaku radnju u vrijednosti 250 bodova, sveukupno 775 bodova, uvećano za PDV.

42. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife, jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tuženik očitovao na tužbu i osporio tužbeni zahtjev. Nadalje, sud je tuženiku priznao trošak pristupa punomoćnika na pripremno ročište od 29. listopada 2025. u visini od 250 bodova i trošak pristupa punomoćnika na ročište za glavnu raspravu od 11. svibnja 2026. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, utvrđivale su se odlučne činjenice, odlučivalo o dokaznim prijedlozima, odnosno provodili dokazi. Sud je tuženiku priznao i trošak podneska od 16. lipnja 2025. u visini od 25 bodova, sukladno Tbr. 8. t. 3. Odvjetničke tarife, jer se radilo o potrebnom očitovanju tuženika na prijedlog suda za rješavanje spora u postupku mirenja. Dakle, ukupno priznati trošak odvjetničkog zastupanja tuženika iznosi 775 bodova. Prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife, vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, pa 775 bodova iznosi 1.550,00 EUR. Na taj iznos tuženiku, kao obvezniku poreza na dodanu vrijednost, pripada i PDV po stopi od 25%, odnosno iznos od 387,50 EUR, sukladno Tbr. 46. Odvjetničke tarife. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.937,50 EUR.

43. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripadaju zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a i članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, primjenjujući za prvo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude.

U Pazinu 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.