Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj:Pr-30/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Zoranu Mandiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS ( ranije NS) OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika NS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao vlasnik obrta " [obrt]" transport i paketna dostava, NS, [adresa], zastupan po punomoćniku Darku Novačiću, odvjetniku iz Virovitice, nakon zaključenja glavne rasprave 2. lipnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnika tužiteljice te zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 u daljnjem tekstu ZPP-a), 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu koju je dana 01.10.2025.g. donio tuženik NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnik obrta " [obrt]" transport i paketna dostava, NS, [adresa], a kojom odlukom je tužiteljici ŠS (ranije NS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaposlenoj radi obavljanja poslova: administrativni i knjigovodstveni poslovi, poslovi dostave paketa, ostali poslovi po nalogu poslodavca, otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom rada 01.05.2003.g.

II. Raskida se Ugovor o radu sklopljen između tuženika/protutužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta " [obrt]" i tužiteljice/protutužene ŠS ranije NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika, s danom 3. veljače 2026.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od šest mjesečnih plaća, odnosno iznos od 10.363,98 € (slovima: desettisućatristotinešezdesettrieuradevedesetosameurocenti) , u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da radni odnos nije prestao, te vraćanje na radno mjesto, te zahtjev tužiteljice za naknadu štete u razlici od dosuđene naknade u visini 6 mjesečnih plaća do zatražene naknade u visini 8 mjesečnih plaća.

V. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od

281,25 € (slovima: dvijestotineosamdesetjedaneuro dvadesetpeteurocenti) , a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠS, ranije NS iz [adresa], podnijela je dan 10. studenog 2025., tužbu ovome sudu protiv NS iz [adresa], vlasnika obrta " [obrt]“ radi utvrđenja da Odluka o otkazu nije dopuštena, te radi povratka na radno mjesto.

1. 1. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da je radni odnos kod tuženika, zasnovala 1. svibnja 2003. radi obavljanja administrativnih i knjigovodstvenih poslova, poslova dostave paketa i ostalih poslova po nalogu poslodavca. Dana. 1. listopada 2025. tuženik je donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice , nepotpuno navodeći u obrazloženju otkaza, da je isti sklopljen samo za rad na poslovima administratora, a kao razlog otkaza naveo je ukidanje radnog mjesta i nemogućnost raspoređivanja djelatnice na drugo radno mjesto. Istom odlukom određeno je, da će tužiteljica koristiti godišnji odmor do 28. listopada 2025., a ti dani ulaze u otkazni rok, s tim da je tužiteljica oslobođena obveze rada za vrijeme otkaznog roka. U Odluci o otkazu nije navedeno trajanje otkaznog roka, već samo konstatacija da se Ugovor raskida s 31. listopada 2025.

1.2.Tužiteljica ističe kako navodi iz obrazloženja pobijane odluke nisu točni, smatra kako nema razloga za ukidanje radnog mjesta administratora, jer tuženik kao kooperant Overseas Express-a za administrativne poslove izdaje i posebnu fakturu, a nisu se dogodile nikakve okolnosti ili situacije da bi zbog obavljanja poslova administratora dolazilo do poteškoća u poslovanju.

1.3. Smatra da ju je tuženik mogao rasporediti na drugo radno mjesto, sukladno Ugovoru o radu, odnosno na radno mjesto dostavljača, obzirom da je istoga dana kada je tužiteljici dao otkaz, zaposlio novog radnika radi obavljanja poslova dostave. Tužiteljica navodi da je bivša supruga tuženika, a njihov brak razveden je presudom Općinskog suda u Bjelovaru R1 Ob-160/2025-2 od 11. ožujka 2025. Zbog poremećenih odnosa u braku bila je izložena prijetnjama od strane tuženika zbog čega se kod Općinskog suda u Virovitici protiv tuženika vodi i kazneni postupak i tuženik ne želi da tužiteljica radi u njegovom obrtu. Tužiteljica smatra da privatni odnosi nisu smetanja za uredno obavljanje posla. Imovina unesena u obrt tuženika bračna je stečevina koju će stranke raspravljati u zasebnom postupku.

1.4.Upravo okolnost da su stranke bivši bračni drugovi, po mišljenju tužiteljice razlog je otkaza ugovora o radu, te je riječ o tendencioznom ponašanju tuženika koji ju želi financijski oštetiti, a takvu nezakonitu odluku u kojoj nije utvrđen niti iznos otpremnine, tužiteljica nije htjela potpisati.

1.5. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom bi se utvrdilo da Odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku vraćanje tužiteljice na posao.

1.6.U daljnjem tijeku postupka tužiteljica se protivi protutužbenom zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu, a ako sud isti prihvati, traži naknadu štete u visini od osam prosječnih mjesečnih plaća.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je poslovno uvjetovani otkaz koji je dan tužiteljici posljedica organizacijskih promjena u obrtu, tvrdi da tužiteljica nije radila na poslovima dostave, nije bila raspoređena kao dostavljač i nije primala plaću u skladu s radnim mjestom dostavljača. Smatra da se radi o pomoćnoj odnosno dopunskoj klauzuli u Ugovoru a ne stvarnim radnim mjestom tužiteljice na poslovima dostave.

2. 1. Za preraspodjelu tužiteljice na poslove dostavljača nisu bili ispunjeni uvjeti, a obzirom da tuženik ima ukupno devet dostavljača, nije imao potrebu za dodanim dostavljačem, niti je takvo radno mjesto bilo slobodno. Tuženik ističe da je riječ o malom obrtu s ukupno 9 radnika, te je u situaciji kada je jedan radnik otišao, tuženik bio dužan popuniti njegovo upražnjeno radno mjesto, kako ne bi došlo do poremećaja u radu, pa stoga smatra pogrešnim zaključak tužiteljice da je došlo do zapošljavanja novog dostavljača.

2. 2. Smatra da pogrešno tužiteljica smatra da joj je bio dužan ponuditi radno mjesto, koje se ispraznilo tek nakon donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Tuženik potvrđuje da su stranke bivši supružnici, te da tužiteljica vodi kazneni postupak protiv tuženika zbog prijetnje, pa smatra kontradiktornim da tužiteljica koja tvrdi da je u strahu od tuženika u isto vrijeme želi raditi u njegovom obrtu. Ističe kako poremećeni međuljudski odnosi, osobito ako utječu na poslovni proces, mogu predstavljati opravdani organizacijski razlog za racionalizaciju radnog mjesta.

2. 3.Što se tiče pogreški iz Odluke koje se odnose na trajanje otkaznog roka, smatra da ovakve greške ne čine otkaz nedopuštenim.

2. 4. U podnesku od 3. veljače 2026. tuženik navodi da je nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nemoguć i neostvariv, jer je njihov odnos kao bivših supružnika, opterećen teškim privatnim konfliktima, koji se izravno reflektiraju na radnu atmosferu, a postojanje kaznenog postupka protiv tuženika stvara atmosferu straha i nepovjerenja. Činjenica da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu u kojoj navodi da osjeća strah za vlastitu sigurnost, čini njen zahtjev za povratak na rad kontradiktornim i nesvrsishodnim. Kako je tuženik mali poslodavac, te su svi radnici upućeni na svakodnevnu neposrednu suradnju s tuženikom kao vlasnikom obrta, ne postoji mogućnost izolacije tužiteljice od tuženika, obzirom na atmosferu otvorenog neprijateljstva i sudskog procesa. Nastavkom rada tužiteljice kod tuženika, došlo bi do paralize radnog procesa i narušavanja prava ostalih zaposlenika na dostojanstveni rad i mirnu radnu okolinu.

2. 5. Smatra da nema povjerenja među strankama, što je temelj radnog odnosa te bi nastavak rada tužiteljice kod tuženika bio nepodnošljiv teret za tuženika.

2. 6. Stoga, u slučaju da sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje Odluke o otkazu nedopuštenim, predlaže da sud raskine radni odnos s danom podnošenja protutužbe, odnosno 3. veljače 2026.

3. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 1. svibnja 2003., a u Ugovoru o radu navedeno je da će tužiteljica obavljati administrativne i knjigovodstvene poslove, poslove dostave paketa i ostale poslove po nalogu poslodavca.

3. 1. Nije sporno niti da su stranke bivši bračni drugovi kojih je brak razveden odlukom Općinskog suda u Bjelovaru R1 Ob-160/2025-2 od 11. ožujka 2025., te da je u tijeku kazneni postupak protiv okrivljenog NS pod posl. br. K-130/2025 radi počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona počinjenog na štetu tužiteljice.

3. 2. Nije sporno niti da je tuženik Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu donio dana 1. listopada 2025., a tužiteljica je Zahtjev za zaštitu prava radnika podnijela 14. listopada 2025.

4. Sporno je, je li uslijed organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojem je bila zaposlena tužiteljica odnosno da li je poslodavac Odluku o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme donio uslijed organizacijskih razloga jer je reorganizacijom poslovanja došlo do ukidanja radnog mjesta na kojem je bila zaposlena tužiteljica ili su posrijedi te odluke drugi motivi obzirom da su stranke bivši supružnici.

4.1. Među strankama je sporno i jesu li ostvarene zakonske pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu, kao i visina naknade štete koja u tom slučaju pripada tužiteljici.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i stranka.

6. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu našao vjerodostojnom, a istinitost dokumentacije stranke niti ne osporavaju. Tako je uvidom u Ugovor o radu (str.6. -7.) utvrđeno, kako je tužiteljica radni odnos kod tuženika započela još 1. svibnja 2003., na poslovima administratora, dostave paketa i drugih poslova po nalogu poslodavca.

6. 1. Iz predmetne Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (str. 9) vidljivo je da je kao razlog Odluke navedeno ukidanje radnog mjesta administratora, te nemogućnost raspoređivanja na drugo radno mjesto, a radni odnos prestaje s 31. listopadom 2025.

6. 2. Uvidom u Odluku otkazu na zahtjev radnika (str. 32) utvrđeno je kako je radnik dostavljač ĆS dao otkaz 31. listopada 2025.

6. 3. Uvidom u Ugovore o obavljanju knjigovodstvenih usluga (str. 38. -45.) zaključenih između Strusa d.o.o. kao pružatelja računovodstvenih usluga i tuženika kao korisnika, vidljivo je kako je tuženik početkom 2025. i 2026. sa davateljem usluga iz oblasti računovodstva zaključio istovjetne ugovore.

6. 3. Uvidom u podatke za obračun plaće tužiteljice za srpanj, kolovoz i rujan utvrđeno je kako je njena bruto plaća za srpanj iznosila 1.727,33 €, za kolovoz 1.727,32 €, a za rujan 2025. – 1.727,33 €.

6. 4. Iz analiza dostavnih lista i samih dostavnih lista (str.64-100) vidljivo je, kako je tužiteljica radila na dostavi paketa 2015. godine.

6. 5. Iz podataka HZMO-a (str. 101) utvrđeno je, kako je tuženik dana 6. studenog 2025., zaposlio radnika KS, **.**.2025. zaposlio je radnika SS, dok je radniku ĆS radni odnos prestao 3. studenog 2025.

7. Što se tiče personalnih dokaza, sud je iskaze svjedoka MS (104- 105), ES (105-106) i ČS (106-107), našao životnim i logičnim pa stoga i vjerodostojnim. Ovi svjedoci, koji su svi zaposleni kao dostavljači u obrtu tuženika suglasno iskazuju o čestim svađama tužiteljice i tuženika kojima su radnici izbjegavali prisustvovati na način da bi svu dokumentaciju za razduživanje nakon izvršenih dostav pripremili u vozilu da se što manje zadržavaju u kancelariji. Sud nalazi vjerodostojnim i dio iskaza gdje svjedoci navode da administrativne poslove u obrtu sada radi tuženik. Po iskazima svjedoka ES i ČS, svađe je uglavnom inicirala tužiteljica.

7. 1. Ocjenjujući iskaz tužiteljice, sud nalazi njen iskaz vjerodostojnim u dijelu gdje navodi da su odnosi između nje i tuženika postali jako loši nakon 15. listopada 2024., kada je saznala da tuženik ima vezu s drugom ženom, a nikakve bitne promjene u načinu poslovanja obrta nije bilo, pa je tako primjerice, ugovor sa knjigovodstvenim servisom Strusa, tuženik je imao i četiri godine prije no što je dobila otkaz ugovora o radu.

7. 2. Također je sud našao vjerodostojnim i dio iskaza gdje navodi da je dobrog zdravstvenog stanja i da je sposobna raditi kao dostavljač, kao i dio iskaza gdje navodi da nema obvezu nekog uzdržavati, a otplaćuje kredit za kuću u kojoj ne stanuje, već živi kod roditelja.

7. 3. Iskaz tuženika NS suglasan je s iskazom tužiteljice u dijelu gdje navodi da su se odnosi njega i tužiteljice znatno pogoršali nakon 15. listopada 2024. Sud je našao vjerodostojnim i dio iskaza gdje navodi da je do promjene u načinu poslovanja došlo 2024., kada su morali spajati dostavne rute te je uveden nov način skeniranja paketa i nova aplikacija, obzirom da su takve, po mišljenju suda manje, promijene u načinu poslovanja nešto uobičajeno.

7. 4. U svojim iskazima stranke dosta govore o svojim lošim odnosima, pa tako tužiteljica navodi da je od 15. listopada 2024. pa do prestanka radnog odnosa bila izložena prijetnjama i pritiscima , te su joj povrijeđena sva prava, a tuženik govori o tomu da si je tužiteljica samoinicijativno određivala bonuse, a naloge za plaćanje bi mu podmetnula na potpis s drugom dokumentacijom. Iskazao je kako je tužiteljica imala loš odnos s radnicima, te da dostavu nije sposobna raditi. Također navodi kako ga kleveće na društvenim mrežama, dok poriče da bi joj prijetio. Osim što su radnici iskazivali o čestim svađama stranaka, stranke su ušle u verbalni konflikt i na ročištu od 2. lipnja 2026., što je konstatirano i na raspravnom zapisniku.

8. Sud je našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

- da su odnosi među strankama postali izuzetno loši od 15. listopada 2024., te su do prestanka rada tužiteljice bile učestale svađe stranaka na radnom mjestu kojima su radnici izbjegavali prisustvovati, te su se trudili što manje zadržavati u kancelariji obrta,

- da je brak stranka razveden 11. ožujka 2025.,

- da je tužiteljica bila zaposlena za obavljanje administrativnih i knjigovodstvenih poslova i poslova dostave paketa,

- da je tužiteljica prije radila i na dostavi paketa, a poslije samo u administraciji,

- da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu donijeta dana 1. listopada 2025, a otkazni rok je određen do 31. listopada 2025.,

- da je kao razlog otkaza navedeno ukidanje radnog mjesta administratora i nemogućnost zapošljavanja na drugom radnom mjestu,

- da je na dan donošenja pobijane odluke tuženik zaposlio dostavljača,

- da se protiv tuženika vodi kazneni postupak kod ovoga suda pod posl. br. K- 130/2025, zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnjom počinjenog na štetu tužiteljice,

- da stranke nisu riješile imovinskopravne odnose iz braka,

- da nikakvih promjena u načinu poslovanja obrta tuženika nije bilo 2025., odnosno prije i nakon odluke o otkazu, a 2024. je uvedena nova aplikacija za dostavu paketa te su spojene neke dostavne rute,

- da je zahtjev za sudski raskid radnog odnosa podnijet dana 3. veljače 2026.,

- da je prosječna plaća tužiteljice u zadnja tri mjeseca bila 1.727,33 €,

- da tužiteljica nema obveze uzdržavanja trećih osoba,

- da tužiteljica ima obveze po kreditu za nekretninu kupljenu za vrijeme trajanja braka, koju ne koristi,

- da je tužiteljica zdrava i radno sposobna osoba.

9. Za donošenje odluke relevantne su odredbe Zakona o radu (Narodne novine 64/2023, u daljnjem tekstu ZOR) koji u čl. 120. određuje da odluku o otkazu poslodavac mora pismeno obrazložiti.

9. 1. Temeljem odredbe čl. 135. st. 3. ZOR-a, u sporovima zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

9. 2. U čl. 115. ZOR-a regulira redoviti otkaz ugovora o radu, određuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ( redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju:

-ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga ( poslovno-uvjetovani otkaz),

-ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti ( osobno uvjetovani otkaz),

-ako radnik krši obveze iz radnog odnosa ( otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika),

-ako radnik nije zadovoljio na probnom radu.

9. 3. U čl. 125. Zakona reguliran je sudski raskid ugovora o radu koji određuje će sud na zahtjev radnika ili poslodavca u slučaju kada sud utvrdi da otkaz nije dopušten, odredi dan prestanka radnog odnosa uz dosudu naknade štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam mjesečnih plaća ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama koje terete radnika. Takvu odluku sud na traženje poslodavca može donijeti samo ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nije moguć.

10. Stavljajući utvrđene činjenice u odnos s citiranim odredbama Zakona o radu, sud je našao da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nije dopuštena. Pobijana odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, osim što sadrži nepravilnosti glede otkaznog roka i drugih prava tužiteljice, u pogledu razloga za otkaz nije dovoljno niti obrazložena.

10. 1. Postojanje razloga navedenih u odluci, odnosno da se ukida radno mjesto administratora, te da ne postoji mogućnost raspoređivanja radnika na drugo radno mjesto, tuženik kao poslodavac nije dokazao. Tuženik u svom iskazu navodi da je do promijene u poslovanju došlo tijekom 2024., kada su spojene neke dostavne rute i uvedena nova aplikacija no nije dokazao u kakvoj bi to bilo uzročno-posljedičnoj vezi s otkazom tužiteljice u listopadu 2025. Uostalom da postoji kauzalitet između nove aplikacije i spajanja ruta sa potrebom za administratorom, Overseas ne bi isplaćivao naknadu za administrativne poslove.

10. 2. Dakle, tijekom cijelog postupka sud nije utvrdio da bi došlo do neke bitne promjene u organizaciji poslova, jer tuženik godinama angažira treću osobu za knjigovodstvene usluge, a kao kooperant Overseasa dobiva naknadu za administrativne poslove.

10. 3. Također tuženik nije dokazao ne postojanje mogućnosti premještanja na poslove dostave koji su navedeni kao poslovi radnika u Ugovoru o radu koji je zaključio s tužiteljicom. Upravo suprotno, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je postojala potreba za dostavljačem, pa je tako tuženik zaposlio dostavljača SS dana 1. listopada 2025. , dakle istoga dana kada je tužiteljici dao otkaz ugovora o radu, s obrazloženjem da ne postoji mogućnost raspoređivanja na drugo radno mjesto, dok je ZS radni odnos (otkazom radnika) prestao 31. listopad 2025. , dakle istoga dana kada je i tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika.

10. 4. Navodi tuženika o tužiteljici kao konfliktnoj osobi i radniku koji nije u mogućnosti obaviti isti broj dostava kao drugi radnici i osobi koja nije za rad s novcem za utvrđivanje dopuštenosti odluke o otkazu nisu relevantni jer je tužiteljici dan poslovno uvjetovan otkaz, a ne otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika ili osobno uvjetovan otkaz.

10. 5. Stoga je sud nalazeći Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštenom riješio kao u točki prvoj izreke.

10. 6. Iako navodi tuženika o osobnosti radnika i postupcima koji su suprotni radnoj etici nisu relevantni za utvrđenje dopuštenosti otkaza, samo iznošenje ovakvih tvrdnji sud je našao relevantnim za donošenje odluke o sudskom raskidu radnog odnosa.

10. 7. Tijekom postupka sud je utvrdio da postoje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć. Naime, tijekom postupka na osnovu iskaza svjedoka pa i samih stranaka sa sigurnošću je utvrđeno postojanje jakog animoziteta među strankama, što je posljedica razvoda braka i onoga što je tomu prethodilo zbog čega su svađe među strankama na radnom mjestu bile vrlo česte, a kojima su zaposlenici obrta morali svjedočiti ili dnevne obračune raditi u vozilu kako bi smanjili vrijeme boravka sa strankama. Iako taj trajni konflikt stranaka nije imao utjecaja na samu dostavu paketa, očito je da je utjecao na atmosferu u sjedištu obrta za radnog vremena. Taj stalni konflikt koji traje od 15. listopada 2024., po samoj logici stvari trajati će i dalje obzirom na kazneni postupak koji se vodi protiv tuženika i činjenice da strankama predstoji postupak utvrđenja bračne stečevine. Navedeno predstavlja okolnosti koje opravdano upućuju na nemogućnost nastavka radnog odnosa.

10. 8. Za donošenje odluke nije relevantno je li tuženik počinio kazneno djelo prijetnje ili je kaznena prijava podnijet bez osnove, kao niti istinitost navoda tuženika da je tužiteljica na prevaru ishodila razne bonuse, te ulazila u konflikte sa radnicima jer već samo iznošenje ovakvih tvrdnji ukazuje da među njima nema niti elementarnog uvažavanja i povjerenja koji je u svakom kolektivu nužan preduvjet za suradnju i normalan rad. Kada se tome još uzme u obzir da je riječ o obrtu sa manje od 10 zaposlenih koji ima samo jedan poslovni prostor i gdje je nužna svakodnevna interakcija između vlasnika obrta i svakog zaposlenika nastavak radnog odnosa nije moguć, slijedom čega je sud donio odluku o raskidu radnog odnosa.

10. 9. Kao dan raskida, sukladno prijedlogu tuženika određen je dan podnošenja zahtjeva (3. veljače 2026.) te po mišljenju suda nije bilo osnove određivati neki kasniji datum obzirom da su nemogućnosti nastavka radnog odnosa doprinijele obje stranke.

11. Što se tiče visine naknade štete koja po čl. 125.st.1. ZOR može biti u visini između tri i osam prosječnih mjesečnih plaća, sud je uzevši u obzir trajanje radnog odnosa od 22 godine, činjenicu da je tužiteljica u 49 godini života i nema obveze uzdržavanja trećih osoba, a jedino je terete obveze po kreditu za nekretninu kupljenu za vrijeme trajanja braka u kojoj ne živi, sud je našao da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u visini od šest mjesečnih plaća.

12. Sukladno čl. 90.b. Zakona o radu plaća i naknada plaće su u bruto iznosu i plaća tužiteljice je u zadnja tri mjeseca u prosijeku iznosila 1.727,33 €, pa joj na ime naknade štete pripada iznos u visini od šest plaća , odnosno 10.363,98 €, slijedom čega je riješeno kao u točki trećoj izreke.

13. Obzirom da je prihvaćen protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa, sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži vraćanje na posao, kao i u razlici od dosuđene naknade u visini šest mjesečnih plaća do zatraženih osam.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a.

14. 1. Što se tiče uspjeha tužiteljice u postupku ista je uspjela sa 100%, obzirom da je sud utvrdio Odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, a dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje na posao, nije izazvao nikakve troškove. Sa zahtjevom za naknadu štete uspjeh tužiteljice iznosi 75%, što ukupno iznosi 175% podijeljeno sa 2 je 87,50%.

14. 2. Što se tiče uspjeha tuženika, on je izgubio spor u vezi tužbenog zahtjeva, dok je uspio s protutužbenim zahtjevom za sudskim raskidom ugovora o radu, tako da je sud njegov uspjeh u postupku utvrdio sa 50%, pa je valjalo od postotka uspjeha tužiteljice 87,50% umanjiti uspjeh tuženika od 50%, čime je dobiven postotak tužiteljice u sporu od 37,50%.

14. 3. Kao opravdani i nužni troškovi tužiteljice javlja se trošak zastupanja po punomoćniku kojem temeljem tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu; Tarife) za zastupanje tijekom cijelog postupka i to za najviše četiri radnje koje obuhvaćaju sastav tužbe, te zastupanje na ročištima od 10. veljače 2026. , 5. ožujka 2026. i 28. svibnja 2026.

14. 4. Za zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2026. punomoćniku tužiteljice pripada nagrada u visini od 50 bodova, što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 € odnosno sa PDV-om 750,00 €. Drugih opravdanih i nužnih troškova tužiteljica nije imala.

14. 5. Umanjujući opravdane i nužne troškove tužiteljice u iznosu od 750,00 € razmjerno njenom uspjeh u postupku, sud je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka našao osnovanim u iznosu od 281,25 €.

15. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 26. lipnja 2026.

Sudac:

Zoran Mandić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Željko Palatinuš, Virovitica

2. Odvjetnik Darko Novačić, Virovitica,

3. Porezna uprava Virovitica – nakon pravomoćnosti