Pr-260/2023-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Doma Zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Split, Kavanjinova 2, OIB 04847852112, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KP i punomoćnika tuženika DP, dipl. iur., po objavi presude 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.03.2019.g. do 30.06.2023.g. u ukupnom iznosu od 196,27 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,74 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,44 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,41 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,65 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,39 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,73 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,57 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,86 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,72 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,23 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,52 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,73 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,72 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,23 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,91 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,44 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,52 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,27 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,19 EUR koja teče od 15. srpanj 2023. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 546,70 eura, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 23. ožujka 2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika Zavodu za hitnu medicinu Splitsko dalmatinske županije, na radnom mjestu dr. med., a da mu tuženik isplaćuje plaću te da mu je zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a da se tužitelju za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Da je u spornom razdoblju tuženik tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 12%, odnosno 15% od 01.rujna 2019.g. koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Nadalje, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna je ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje. Međutim, Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće ne koristi ostvarenu punu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to ZOR i TKU nalaže, čime se zaposlenicima u javnom sektoru javljaju razlike u plaći po osnovi godišnjeg odmora i bolovanja bez obzira na razliku neplaćenih dodataka. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, te da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, a nije plaćao ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 1. veljače 2024. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da sud istu odbije i naloži tužitelju snositi parnične troškove. Navodi da je netočno da je tužitelj bio zaposlen u Zavodu za hitnu medicinu Splitsko dalmatinske županije, već da je bio upućen na specijalističko usavršavanje u ustanovu Klinički bolnički centar Split (OIB: 51401063283), sa sjedištem u [adresa]. Tuženik da je tužitelju isplatio sve dodatke na osnovnu plaću sukladno važećem Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20) i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22), što je razvidno iz obračunskih isprava za isplatu plaće za utuženo razdoblje. Zbog greške u Centralnom obračunu plaća, tuženik da je svim svojim djelatnicima isplaćivao umanjeni iznos bruto plaće za sate odrađene u prekovremenom radu noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, i to u periodu do travnja 2020. godine. Međutim, kako tužitelj u utuženom razdoblju nije imao odrađenih prekovremenih radnih sati, kao ni radnih sati noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, ne pripada mu uvećanje dodatka za navedene radne sate. Sve druge dodatke na plaću, koje bi tužitelj eventualno ostvario bile bi obaveza ustanove u koju je specijalizant upućen na rad, sukladno Ugovoru o suradnji od dana 08. 02. 2018. godine. Nadalje tuženik pod 2 izjavljuje i prigovor zastare za dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje do 01. ožujka 2018. godine. Tuženik da se protivi zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupaka iz razloga određenog čl. 157. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,… 155/23).

2.1. Tužbom je bio obuhvaćen i tuženik Zavod za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, međutim kako je tužitelj povukao tužbu u odnosu na njega rješenjem ovog suda od 29. studenog 2024. utvrđeno je povlačenje tužbe.

3.Tužitelj je podneskom zaprimljenim dana 28. travnja 2026., te nakon provedenog i dostavljenog vještva dana 9. ožujka 2026., konačno precizirao tužbeni zahtjev.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 9. ožujka 2026. po sudskom vještaku za računovodstvo i financije Anti Beusu.

4.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.03.2018.g. do 30.06.2023., s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje, u ukupnom iznosu od 196,27 eura.

4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio upućen na specijalističko usavršavanje u ustanovu Klinički bolnički centar Split (OIB: 51401063283), sa sjedištem u [adresa].

4.4. Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, kao i prigovor zastare za dio potraživanja koje se odnosi na razdoblje do 1. ožujka 2018 g. 5. U svom Izvješću o vještačenju od dana 9. ožujka 2026. vještak za računovodstvo i financije Ante Beus između ostalog navodi da je iz dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju da temeljem dokumentacije u spisu i pribavljene dokumentacije, iznosi mišljenje da potraživanja tužitelja od tuženika u promatranom razdoblju, po osnovama navedenim u tužbi, iznose 196,27 eura.

6. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljici na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće.

7.Sporno je da li je predmetno potraživanje u zastari za dio potraživanja koje se odnosi na razdoblje do 1. ožujka 2018 g, međutim budući da to razdoblje nije obuhvaćeno uređenim tužbenim zahtjevom prigovor zastare je neosnovan.

8.Kako je tužitelj pismenim podneskom od 28. travnja 2025., sukladno vještvu vještaka Ante Beusa uredio tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 30. lipnja 2023., na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 196,27 eura. Naime, sukladno Odluci Vlade RH o produljenju primjene odredbi o materijalnim pravima i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora od 20. ožujka 2024., razvidno je da više ne postoje prava na isplatu dodatka na plaću i uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada, a koja je Odluka stupila na snagu 20. ožujka 2024. Stoga, kako se potraživanje tužitelja odnosi za razdoblje do kraja 2023., za ukupan iznos od 196,27 eura, tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti te je odlučeno kao po toč. I. izreke ove presude.

8. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe od 23. ožujka 2023 – 25 bodova, za sastav podneska od 28. travnja 2026., - 25 bodova, za zastupanje na ročištu od 4. studenog 2024. i 7. svibnja 2026., - za svako po 25 bodova, pristup ročištu za objavu presude –12,5 bodova, što sve zbrojeno iznosi 112,5 bodova( vrijednost 1 boda= 2,00 eura ), što daje iznos od 225,00 eura uvećano za 25% PDV i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 546,70 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

Split, 26. lipnja 2026.

SUDAC

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.