REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu pojedincu Željku Bilišu, uz sudjelovanje zapisničara Marije Biliš, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenika FŠ i II-okrivljenika PŠ, zastupanog po branitelju Hrvoju Mihoviću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pokrenutim optužnim prijedlogom PP Ston od 25. lipnja 2025., a temeljem odredbe čl.183. Prekršajnog zakona,
p r e s u d i o j e
I-OKRIVLJENIK: ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i P, dj. prezime majke Đ, rođ. **.**.1975. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa],državljanin RH, završene VSS, po zanimanju dipl. ing. zračnog prometa, zaposlen u Uniline E tours, sa mjesečnim primanjima od 4.900,00 EUR-a, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog maloljetnog djeteta, do sada prekršajno i kazneno neosuđivan,
II-OKRIVLJENIK: JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2003.u [adresa], od oca Željka i majke J rođ. I, s prebivalištem u [adresa]., državljanin RH, završene osnovne škole, bez zanimanja, zaposlen u Lučkoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj županiji, plaće od oko 1.100,00 EUR-a, bez imovine, neoženjen, bez djece, do sada prekršajno neosuđivan,
k r i v i s u
što su dana 19. lipnja 2025. u 12,35 sati u Orebiću, ulica Obala pomoraca, narušavali javni red i mir i to I-okrivljenik koji se na trajektnom pristaništu u Orebiću kretao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] sa namjerom ukrcaja na trajekt Jadrolinije kada mu je II-okrivljenik JŠ u svojstvu lučkog operatera davao znak rukom da zaustavi vozilo, a na što se I-okrivljenik ĐŠ oglušio te pokušao sa vozilom zaobići II-okrivljenika, da bi nakon toga I-okrivljenik svojim vozilom prišao u neposrednu blizinu II-okrivljeniku te tada II-okrivljenik lupnuo dlanom svoje šake po haubi I-okrivljenikova vozila, a potom I-okrivljenik iz vozila počeo vikati na II-okrivljenika riječima da je balav,
čime su počinili djelo prekršaja kažnjivo po odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ( NN br.41/77, 52/87, 41/89, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23 dalje ZPPJRM-a),
pa se temeljem navedene odredbe naznačenog propisa, a primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, vezano za II-okrivljenika (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje PZ-a),
K A Ž N J A V A J U
I-OKRIVLJENIK NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 300,00 EUR-a.
II-OKRIVLJENIK NOVČANOM KAZNOM U IZNOSU OD 150,00 EUR-a.
Okrivljeni su temeljem odr.čl.33.st.11. PZ-a, dužni novčane kazne platiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
I-OKRIVLJENIK ju je dužan platiti u korist računa br: HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata novčane kazne po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1082425400, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.
II-OKRIVLJENIK ju je dužan platiti u korist računa br: HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata novčane kazne po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1082425451, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun.
Ako okrivljeni u navedenom roku ne plate novčane kazne iste će se naplatiti prisilno, a u smislu odredbe čl. 34.st.1.PZ-a, a ukoliko u navedenom roku svaki plati iznos od 2/3 izrečene novčane kazne a što za I-okrivljenika iznosi od 200,00 EUR-a, za II-okrivljenika 150,00 EUR-a, smatrati će se da su novčane kazne platili u cijelosti, sukladno odr.čl.152.st.3.PZ-a.
Temeljem odredbe čl.139. st.3. PZ-a okrivljeni su dužni naknaditi trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u ukupnom novčanom iznosu od 30,00 EUR-a, u roku kao i kaznu i to svaki u iznosu od po 15,00 EUR-a, I-okrivljenik u korist računa HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata troškova postupka po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1082425427, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, II-okrivljenik u korist računa HR 1210010051863000160, model HR 63, opis plaćanja: uplata troškova postupka po presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poziv na br. odobrenja: 6068-3847-1082425460, primatelj Republika Hrvatska, Državni proračun, jer će im se u protivnom isti naplatiti prisilnim putem.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska postaja Ston je pod brojem:Kl:211-07/25-5/15757 i Ur.br: 511-03-08-25-1 od dana 25. lipnja 2025., podnijela optužni prijedlog protiv I-okrivljenika FŠ i II-okrivljenika PŠ, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno kvalificiranog kao u izreci presude.
2. Prilikom ispitivanja pred zamoljenim Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu I-okrivljenik izjavljuje kako se ne smatra krivim za djelo prekršaja kojemu je stavljeno na teret, te navodi da je dana 19.06.2025. oko 04,00 sati ujutro krenuo iz Zagreba na godišnji odmor sa ženom i djetetom prema Korčuli. Dodaje kako su oko 11,30 sati stigli u [adresa], i da je trajekt upravo bio otišao tako da je stao u red za idući trajekt kao prvi u redu, te da u tom trenutku niti jedan drugi automobil nije čekao trajekt, i da na mjestu događaja nije bilo niti lučkih radnika. Ističe kako je bilo jako vruće te da je sa suprugom i djetetom otišao u kafić, i da je idući trajekt bio u 12,30 sati, pa da su se vratili do auta oko 12,00 sati, a kako je u autu bilo strašno vruće, da mu je supruga sa djetetom odlučila pješice otići prema trajektu i ukrcati se, a on sjeo u auto i čekao. Napominje kako su u tom trenutku bile pune 3 kolone za ukrcaj na trajekt i bočni javni parking na kojem su također čekali automobili i motocikli i da je u jednom trenutku došao lučki radnik i počeo na ukrcaj prvo propuštati automobile sa tog bočnog parkinga, a oni koji su bili prvi u redu da su ostali čekati. Još izjavljuje kako su u jednom trenutku ljudi počeli trubiti, a lučki radnik i dalje propuštao druga vozila ali ne i njih koji su bili u prvom redu te čekali već sat vremena, te da je djelatnik lučke uprave koji je propuštao vozila bio od njega udaljen desetak metara, pa kada je vidio da se trajekt vrlo brzo puni da se pokušao uključiti u tu kolonu sa lijeve strane, i da pri tom nije nikoga ometao. Dodaje da mu se u tom trenutku supruga sa djetetom već nalazila na trajektu, i da je njemu odjednom prišao lučki radnik koji je prvo digao ruku da ga zaustavi, a potom počeo sa obje ruke lupati po haubi, te da je tada malo skrenuo ulijevo pokušavajući ga izbjeći, nakon čega je on spustio rampu i zaustavio sav ukrcaj. Ističe kako ni u jednom trenutku nije izašao iz auta, te da je nakon što je on lupao po njegovoj haubi pozvao policiju čiji je dolazak čekao u autu, te da je nakon što je pozvao policiju vidio kako mu se sa stražnje strane približava jedan čovjek na motociklu za kojeg je pretpostavio da se također želi ukrcati na trajekt, a da je on stao pored njegova vozila te počeo psovati i prijetiti mu, i da mu je rekao da bi ga on da je to njemu napravio ubio i bacio u more preko mola, nakon čega je otišao prema trajektu. Još izjavljuje kako je policija ubrzo došla te da je obavljen očevid, i da se ukrcao na idući trajekt, te tada vidio čovjeka s motocikla koji mu je prijetio, pa ga je nakon konzultacija sa poznanicima odlučio prijaviti za prijetnju, a što je učinio u Policijskoj postaji na Korčuli. Na kraju izjavljuje da niti u jednom trenutku nije remetio javni red i mir, i da je moguće da je vikao te mu rekao da je mlad i balav, ali da nije točno da ga je psovao niti mu išta prijetio, jer da je bio revoltiran činjenicom da je prvi stajao u redu za trajekt na koji se zbog njegovog postupka na kraju uopće nije uspio ukrcati, te još napominje kako su također na mjestu događaja postavljene dvije kamere, pa da je tražio da se izvrši uvid u snimke, ali da mu je rečeno da ih više nema, te moli sud da u dokaznom postupku službenim putem pokuša pribaviti snimke s mjesta događaja, i ističe da mu je žao zbog cijelog događaja, ali da smatra da nije kriv za prekršaj koji mu je stavljen na teret.
3. II-okrivljenik u svojoj obrani navodi kako se ne osjeća krivim za djelo prekršaja za koje se tereti, te da može reći što se tiče zgode od dana 19. lipnja 2025. u 12,35 sati da je doista na trajektnom pristaništu u [adresa] radio kao lučki operater koji regulira ukrcaje i iskrcaje s trajekta na relaciji [adresa] i obrnuto, te da je predmetne zgode I-okrivljenik ĐŠ ponajprije postupio na način a što nije smio da se osobnim automobilom svrstao u traku za ukrcaj na trajekt a traku koja je namijenjena teretnim vozilima, te preko reda htio ući na trajekt, međutim da mu je rukom davao gestu da se zaustavi i da ne može na taj način ući na trajekt jer da prednost ukrcaja imaju prve dvije ukrcajne trake, pa obzirom da se nalazio u trećoj prometnoj traki kako je trebao sačekati da se na trajekt ukrcaju navedene prve dvije trake, međutim da je htio ući preko reda i da se nije zaustavljao na njegovu gestu rukom da se zaustavi, već vozilom kretao prema njemu bez zaustavljanja a on pomalo uzmicao krećući se unazad, da bi u jednom trenutku kada mu se vozilom skroz približio doista lupnuo otvorenim dlanom svoje šake po haubi vozila, kojeg nije oštetio i koji udaraca nije bio jak, te bio u cilju zaustavljanja istog da se preko reda ne ukrcava na trajekt, da bi potom isti zaustavio vozilo, otvorio prozor vozila, te se na njega počeo derati i vikati riječima "jebem ti mater, đubre jedno malo balavo" a na što mu je samo odgovarao " dobro, dobro", te da ni u jednom trenutku na njega nije vikao već da je samo nakon toga na motorolu pozvao svog kolegu IŠ koji je također na udaljenosti od nekih 20-tak metara od mjesta događaja isto tako regulirao ukrcaj vozila u trajekt, a nakon čega je onda poradi postupanja ĐŠ osobno pozvao policiju. Ističe kako ne zna koliko je te zgode IŠ vidio što se događalo, ali obzirom da je bio nedaleko od mjesta događaja kako ga predlaže na okolnosti ovog događaja ispitati kao svjedoka. Dodaje da je inače redoslijed ukrcaja na trajekt propisuje poslodavac te da imaju uputu glavnog šefa iz Dubrovnika da se ponajprije ukrcavaju prva i druga traka na kojoj su smješteni osobni automobili, a onda treća traka na kojoj su smješteni teretni automobili i gdje se predmetne zgode nalazio i ĐŠ iako je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], te da se radilo o vozilu crne boje marke "Peugeot" i da konkretne zgode nije bilo potrebe za takvim postupanjem ĐŠ obzirom da bi sva vozila koja su te zgode čekala ukrcaj i koja su se ukrcavala na trajekt bila ukrcana na trajekt, budući da se radi o dosta velikom trajektu, i da po njegovoj procjeni nije bilo toliko vozila da ne bi sva stala na trajekt. Na kraju izjavljuje kako inače u svoje dvije godine rada na navedenom radnom mjestu ovakav incident nije imao, te da ljudi koji se ukrcaju na trajekt postupaju po njegovim uputama.
4. Također II-okrivljenik i branitelj II-okrivljenika prigovaraju istinitosti navodima obrane okrivljenika a naročito u dijelu koji je u suprotnosti s navodima II-okrivljenikove obrane, te još II-okrivljenik navodi kako se I-okrivljenik nije ukrcao na trajekt ne zato što nije bilo mjesta, već zato što je na lice mjesta došla policija koja je onda započela s postupanjem.
5. Potom su u dokaznom postupku kao svjedoci ispitani policijski službenik TŠ, zaposlen u PP Ston i IŠ iz [adresa].
6. U svom iskazu kao svjedok TŠ navodi kako se sjeća zgode od dana 19. lipnja 2025. kada je poslije 12,00 sati bio upućen od strane šefa smjene u PP Ston na trajektno pristanište u [adresa], jer da je dojava glasila da je došlo do narušavanja javnog reda i mira vezano za ukrcaj vozila u trajekt za Korčulu, te kada je došao na lice mjesta događaja da narušavanja javnog reda i mira između okrivljenika ĐŠ i PŠ nije bilo, i da je u tom trenutku trajekt već otplovio prema Korčuli, pa da su ga na licu mjesta čekali kako i ĐŠ tako i JŠ. Ističe kako su tada kako kolega koji je bio s njime tako i on ispitali iste na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika temeljem čega je protiv istih u konkretnom slučaju i podnesen optužni prijedlog. Dodaje što se tiče eventualnog pregleda nadzorne kamere mjesta događaja na tom dijelu koliko mu je poznato da prostor nije bio pod video nadzorom tako da se kamera nije mogla pregledati. Ističe kako pregledavajući automobil ĐŠ na istom automobilu nije primijetio nikakva oštećenja, pa da dakle što se između istih događalo ne zna jer da neposredno nije zapažao, već da je optužni prijedlog sastavljen temeljem izjava kako ĐŠ tako i MŠ, a izjava danih na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika.
7. Prilikom svjedočenja IŠ navodi kako se sjeća zgode od dana 19. lipnja 2025. kada je isto tako kao lučki redar radio na trajektnom pristaništu u [adresa], te u jednom trenutku na motorolu bio pozvan od kolege i sada II-okrivljenika MŠ i koji mu je rekao da se jedan automobil kreće prema njemu i da se ne želi zaustaviti te da ne sluša njegove naredbe, da bi mu na to odgovorio da spusti rampu i ne dozvoljava ulazak u trajekt, pa obzirom da ga je zvao na lice mjesta da je licu mjesta pristupio, i prethodno JŠ rekao da pozove policiju. Ističe kako je dolazeći na lice mjesta događaja zatekao tu jedan automobil pulskih reg. oznaka u kojemu se nalazila samo jedna muška osoba za koju je kasnije saznao da se zove ĐŠ, te da u automobilu nikog osim njega nije bilo, te da ga je upitao je li se doista kretao automobilom prema kolegi T a da se nije htio zaustaviti iako mu je to kolega naredio, da je on to poricao, pa da mu je samo rekao je li se tako ponaša i u Puli na način da gura ljude ispred sebe automobilom, te da se potom udaljio. Dodaje kako dakle neposredno nije ništa vidio ni čuo što se prethodno događalo između ĐŠ i MŠ, i da se u momentu kada je došao na mjesto događaja između njih dvojice nije ništa događalo. Još izjavljuje kako je sutradan po njega došla krim-policija jer da je navodno ĐŠ prijetio da će ga ubiti, a što nije istina te da su ga priveli i ispitali, te na kraju u nedostatku dokaza pustili na slobodu, tako da je u tom smislu sa istim i sam imao neugodno iskustvo. Napominje kako od zaustavne rampe "Stop" gdje se automobili zaustavljaju prije ukrcavanja na trajekt do mjesta događaja gdje je te zgode zatekao automobil pulskih reg. oznaka kojim je upravljao ĐŠ radilo o razmaku od nekih 10-tak metara, te još izjavljuje što se tiče MŠ da ga dobro zna i da se radi o pristojnoj osobi koja nije sklona nikakvim ekscesima, i da je njihov posao na trajektnom pristaništu jednostavno takav da ponekad ne možeš izbjeći stupanje u određene "sukobe", budući da ima ljudi koji su vrlo neugodni, nepristojni, ne pokoravaju se njihovim nalozima itd.
8. Potom je u dokaznom postupku još pročitan podnesak I-okrivljenika zaprimljen pred ovim sudom dana 02. lipnja 2026. u kojem u bitnom navodi kako u cijelosti ostaje kod navoda obrane danim pred zamoljenim Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, te da je predmetne zgode postupao mirno bez namjere izazivanja sukoba, dok je ponašanje II-okrivljenika bilo nepotrebno konfliktno i provocirajuće te da je iskaz II-okrivljenika proturječan životnoj logici i okolnostima događaja, pa da stoga isti ima neposredan interes umanjiti vlastitu odgovornost za predmetni događaj, obzirom da je prema njemu i njegovu vozilu bezrazložno i agresivno reagirao jer da ni u jednom trenutku nije bio fizički ili bilo kako ugrožen, te da je njegovo ponašanje koje hoće prikazati isključivo i profesionalnim i korektnim izazvalo sveopće zgražanje ostalih sudionika u prometu koji su čekali trajekt, uz napomenu da je sam zvao policiju nakon što je lučki radnik spustio i rampu i zaustavio sav ukrcaj te mu se prilikom dolaska do vozila nije predstavio bezrazložno prijetio smrću i unosio mu se u lice kroz prozor za koje prijetnje je prijavljen i kazneno. Ističe kako je konkretne zgode postupao protivno pravilima ukrcaja, da ne postoji znak koji označava da je njegova traka bila za ukrcaj teretnih vozila, te da vjerojatno nije moglo biti mjesta za ukrcaj njegova vozila.
9. Potom II-okrivljenik i branitelj II-okrivljenika osporavaju istinitost I-okrivljenika, te još II-okrivljenik dodaje kako je I-okrivljenik predmetne zgode bio sam u automobilu.
10. U završnom govoru branitelj II-okrivljenika navodi kako obrana smatra da iz dokaznog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da bi II-okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Dodaje da iz saslušanja policijskog službenika proizlazi da isti nije neposredno utvrdio da je II-okrivljenik vikao na I-okrivljenika, a da je pregledom vozila utvrđeno da na vozilu nema oštećenja. Napominje kako također niti iz iskaza svjedoka IŠ ne proizlazi da bi II-okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, ali da proizlazi činjenica da je I-okrivljenik prijavio i navedenog svjedoka neosnovano za djelo za koje je dokazano da ga nije počinio, pa da stoga obrana smatra da je iskaz I-okrivljenika nevjerodostojan te da se ne može isključivo na njemu temeljiti osuđujuća presuda u ovom postupku, jer da je II-okrivljenik postupao u okviru svog radnog mjesta i u okviru povjerenih mu poslova, te da niti u jednom trenutku pa čak niti nakon što ga je I-okrivljenik izvrijeđao nije uzvratio uvredama a niti je govorio povišenim tonom, dok iz obrane I-okrivljenika koju je iznio pred sudom u Zagrebu proizlazi upravo navedeno, jer da isti u svom iskazu nije spomenuo da bi II-okrivljenik na njega vikao, te da se iz postupanja II-okrivljenika kada je rukom dao znak I-okrivljeniku da se zaustavi i pri tom dodirnuo njegovu haubu ne proizlazi ispunjenje obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa stoga obrana predlaže II-okrivljenika osloboditi od optužbe.
11. II-okrivljenik u završnom govoru navodi kako se u cijelosti pridružuje navodima njegova branitelja, te da ne bi imao što za dodati.
12. Razmatrajući navedeno činjenično stanje, navode obrana okrivljenika, iskaze svjedoka, ovaj sud našao je za dokazanim da su okrivljeni počinili djelo prekršaja koje im se stavlja na teret, te ih je proglasio krivim izrekavši im kazne kao u izreci presude.
13. Krivnja okrivljenika temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, prema kojima će za predmetno djelo prekršaja odgovarati onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
14. Naime, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, ovaj sud je temeljem navoda obrana okrivljenika i iskaza svjedoka iz kojih proizlazi kako nisu neposredni očevici događaja koje se okrivljenima stavlja na teret, ipak poklonio vjeru navodima obrane II-okrivljenika, prvenstveno iz razloga što se radi o osobi koja u danoj situaciji u svojstvu lučkog redara, dakle u obavljanju svoje dužnosti postupala glede ukrcaja vozila na trajekt, pa u tom smislu i vozila kojim se I-okrivljenik imao namjeru ukrcati na trajekt, te ne vidi razloga zašto bi II-okrivljenik imao bilo kakve namjere prema I-okrivljeniku postupati na način da mu bez razloga omogući ukrcaj na trajekt ako je doista I-okrivljenik postupao po propisanom redu ukrcaja na trajekt a kako to II-okrivljenik navodi. Slijedom navedenog kako iz navoda obrane I-okrivljenika a tako i iz obrane II-okrivljenika neprijeporno proizlazi da se I-okrivljenik vozilom pokušao primaknuti trajektu i ukrcati na trajekt a bez da je za to imao dozvolu II-okrivljenika kao lučkog redara i kojemu je upravo posao regulirati ukrcaj na trajekt, da bi potom II-okrivljenik kada podignutom rukom nije uspio zaustaviti kretanje automobila I-okrivljenika udario dlanom svoje šake po haubi tj. poklopcu motora automobila I-okrivljenika a koja činjenica udaranja po poklopcu motora proizlazi iz obrana okrivljenih, a zatim I-okrivljenik kroz otvoreni prozor vozila počeo vikati na II-okrivljenika a koja činjenica također proizlazi iz navoda njihovih obrana, time da sadržaj vikanih riječi u konkretnom slučaju i nije pravno relevantan za predmetno biće djela prekršaja. Temeljem svega naprijed navedenog nedvojbeno se utvrđuje kako su okrivljeni počinili djelo prekršaja kojim se terete, s naznakom kako okrivljene u konkretnom slučaju ne ispričavaju krivnje navodi njihovih obrana, jer je II-okrivljenik umjesto što je dlanom svoje šake lupnuo po haubi tj. poklopcu motora automobila I-okrivljenika trebao samo pozvati policiju a što navodi da je i napravio ili kontaktirati ravnatelja luke ili nadređenu osobu, odnosno poduzeti sve radnje, tj. dokumentirati cijelu situaciju (snimiti, fotografirati, zabilježiti identitet vozača i reg. oznaku vozila), te to dostaviti ravnatelju luke radi daljnjeg postupanja prema II-okrivljeniku, dok je I-okrivljenik kao vozač vozila koje se ukrcava na trajekt trebao postupati po nalogu lučkog redara, pa eventualno ako smatra da je bilo nekakvih nepravilnosti u njegovu radu prijaviti ga za to nadređenoj osobi tj. ravnatelju luke, a ne se samoinicijativno i bez dozvole kretati prema trajektu, a koji čin je u biti bio i povod narušavanja javnog reda i mira do kojeg je došlo između okrivljenih. Također ni I-okrivljenika ne ispričavaju navodi njegove obrane, jer činjenica što je II-okrivljenik udario dlanom šake po haubi tj. poklopcu njegova automobila ne daje mu za pravo da na istog viče i tako narušava javni red i mir, već je također za izbjeći prekršajnu odgovornost taj čin II-okrivljenika trebao samo prijaviti policiji. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je postupiti na način opisan u izreci presude, time da je odbijen prijedlog I-okrivljenika da se u svojstvu svjedoka ispita ČŠ iz [adresa] na okolnost da je bio prvi i jedini na ukrcaju u redu za trajekt, obzirom da taj navod u konkretnom slučaju nije uopće pravno relevantan, budući da redoslijed ukrcaja na trajekt regulira lučki redar, u konkretnom slučaju II-okrivljenik, a što se tiče pregleda snimke nadzorne kamere iz iskaza svjedoka službenika policije TŠ proizlazi kako prostor gdje se događaj zbio nije bio pod video nadzorom tako da se kamera nije mogla pregledati, slijedom čega je u tom smislu zahtjev I-okrivljenika za pregledom snimke kamere bespredmetan. Ističe se kako u pogledu II-okrivljenika nije dokazano a kako se to tereti optužnim prijedlogom da je vikao na I-okrivljenika, budući da to II-okrivljenik poriče, a da također niti I-okrivljenik u svojoj obrani ne navodi da bi II-okrivljenik na njega vikao.
15. Odlučujući o vrsti i visini kazne, vodilo se računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima.
16. Kao olakotne okolnosti I-okrivljeniku su uzete u obzir činjenice što je do sada prekršajno i kazneno neosuđivan ( navedeno proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o prekršajnoj osuđivanosti I-okrivljenika i uvjerenja Ministarstva pravosuđa, Odjela za kaznene evidencije o kaznenoj osuđivanosti I-okrivljenika ), što je otac jednog maloljetnog djeteta kojeg uzdržava, dok otegotnih okolnosti nije ni bilo.
17. II-okrivljeniku su kao olakotne okolnosti uzete u obzir činjenice što je do sada prekršajno i kazneno neosuđivan (navedeno proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o prekršajnoj osuđivanosti II-okrivljenika i uvjerenja Ministarstva pravosuđa, Odjela za kaznene evidencije o kaznenoj osuđivanosti II-okrivljenika) što je skromnijih mjesečnih primanja, dok otegotnih okolnosti nije ni bilo.
18. Temeljem svega naprijed navedenog, okrivljenima su za počinjeno djelo prekršaja izrečene novčane kazne i to II-okrivljeniku ispod zakonski propisanog minimuma, umjesto alternativno propisanih kazni zatvora, jer je ovaj sud uvjerenja da će se samim izricanjem novčanih kazni a bez potrebe izricanja alternativno propisanih kazni zatvora, postići svrha kažnjavanja, te da će se ubuduće doista kloniti činjenja ovakvih djela prekršaja, s naznakom kako je I-okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonski propisanom minimumu, dakle u većem iznosu no što je izrečena II-okrivljeniku kojem je ublažena, uvažavajući u tom smislu kako mjesečna primanja okrivljenih, a također i činjenicu utvrđenu u ovom postupku da je upravo postupanje I-okrivljenika koji se nije pokoravao nalozima II-okrivljenika kao lučkog redara koji regulira ukrcaj vozila u trajekt između istih dovelo do konflikta, a koji je rezultirao u konačnici činjenjem predmetnog djela prekršaja od strane obojice.
19. Potrebno je istaknuti vezano za plaćanje izrečene novčane kazne da se odluka temelji na odredbi čl. 152. st.3. PZ-a i gdje je određeno da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćena ako osuđena osoba plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je novčana kazna izrečena.
20. Odluka o troškovima vođenja prekršajnog postupka temelji se na navedenoj odredbi naznačenog propisa, a odnosno se na trošak vođenja redovnog prekršajnog postupka paušalno određenog u novčanom iznosu kao u izreci presude, a s obzirom na trajanje i složenost vođenje postupka, te materijalne situacije okrivljenih.
21. Nakon objave presude na zapisnik o donošenju i objavi presude, II-okrivljenik se odrekao prava žalbe i dostave pismenog prijepisa presude.
U Korčuli, 26. lipnja 2026.
Zapisničar
Sudac
Marija Biliš
Željko Biliš
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude I-okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi u roku od 8 dana od dana prijema prijepisa presude, pismeno u dva istovjetna primjerka putem ove stalne službe Općinskog suda u Dubrovniku.
PRESUDU DOSTAVITI:
- tužitelju
- I-okrivljeniku
- branitelju II-okrivljenika
• pismohrani
