REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-37/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Heleni Aleksić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Dubravku Margaretiću i Zlatici Lippe Margaretić, odvjetnicima iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Helene Aleksić te punomoćnika tuženika odvjetnika Dubravka Margaretića i Zlatice Lippe Margaretić, dana 26. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik BP **.**.2024. smetao tužiteljicu CP u njezinom posljednjem mirnom suposjedu dijela nekretnine zk.č.br. 7291, k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, kuća i zgrada, [adresa], ukupne površine 161 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je obio i promijenio bravu na vratima na stambenoj jedinici na katu predmetne nekretnine, te da je nakon toga u ožujku 2024. garažna vrata zatvorio s tri „sajle”, te da je ušao u garažni prostor i otkrio pokretnine u vlasništvu tužiteljice koje je ista bila zaštitila tzv. ceradom, nakon čega je iste iznosio iz garaže i ostavio u dvorištu nezaštićene, kao i da je obio i promijenio bravu na stambenom prostoru iznad garaže koji je balkonskim vratima povezan sa stambenom jedinicom na katu kuće.

II. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom suposjedu dijela nekretnine, zk.č.br. 7291, k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, kuća i zgrada, [adresa], ukupne površine 161 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je u ožujku 2024. oko dvorišnih vrata omotao lanac te ista s unutarnje strane zagradio kontejnerima za smeće, čime je onemogućio tužiteljici ulazak u nekretninu.

III. Nalaže se tuženiku uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja suposjeda, na način da tužiteljici preda ključeve nekretnine, ukloni „sajle” i lance s garažnih i dvorišnih vrata, te tužiteljici omogući nesmetan pristup svim dijelovima nekretnine, sve u roku 15 dana.

IV. Zabranjuje se tuženiku takvo ili svako slično smetanje suposjeda tužiteljice.

V. Svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

VI. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice preko određenog u t. I., III. i IV. izreke ovog rješenja, te u dijelu u kojem traži da se tuženiku naloži da ukloni sve pokretnine iz dvorišta na način da ih vrati u prostor iz kojih ih je iznio na dvorište.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5. travnja 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj je navela da je posljednji, mirni i samostalni suposjednik nekretnine zk.č.br. 3039/110 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća [adresa] i dvorište, površine 63 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to dvorišta i prizemlja predmetne nekretnine, a u suposjedu kojeg dijela nekretnine su bili i pok. PP, sve do svoje smrti te tuženik. Nadalje je navela da je posljednji i mirni posjednik dijela navedene nekretnine i to garaže, kata kuće, stambenog prostora iznad garaže koji je balkonskim vratima povezan sa stambenom jedinicom na katu kuće te tavanskog prostora, a koji mirni posjed je nastavila, samostalno, iza svoje pok. majke PP. Isto tako tužiteljica je navela da je tuženik, inače brat pok. PP, ujak tužiteljice, 11. ožujka 2024. obio i promijenio bravu na katu navedene nekretnine, a koji dio nekretnine ima poseban ulaz iz dvorišta, o čemu je tužiteljicu obavijestila susjeda, OP. Odmah po saznanju o činu smetanja posjeda, tužiteljica je kontaktirala nadležnu III. policijsku postaju koji su na teren uputili policijske službenike. Nakon toga, 12. ožujka 2024., tuženik je garažna vrata zatvorio s tri „sajle”, a oko dvorišnih vrata omotao lanac te ista zagradio kontejnerima za smeće na taj način priječeći tužiteljicu da, osim u unutrašnjost nekretnine, pristupi i u dvorište i garažu. Dana 13. ožujka 2024. tuženik je ušao u garažni prostor i otkrio pokretnine u vlasništvu tužiteljice (većinom namještaj) koje je ista bila zaštitila tzv. ceradom, nakon čega je iste 14. ožujka 2024. iznosio iz garaže i ostavio u dvorištu, nezaštićene. Konačno, 21. ožujka 2024. tuženik je obio i promijenio bravu i na dijelu nekretnine, stambenom prostoru poviše garaže, koji su tijekom 1990-ih izgradili roditelji tužiteljice, a onemogućavanjem tužiteljici da pristupi u stambene prostore na katu nekretnine istoj je onemogućen i prilaz do tavanskog prostora. Tužiteljica smatra da je protupravnim i samovlasnim činom omotavanja lanca oko dvorišnih vrata i zagrađivanjem istih kontejnerima za smeće, kao i postavljanjem namještaja i drugih pokretnina po dvorištu, tuženik bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužiteljici čime je neminovno smetao posljednji mirni i samostalni suposjed tužiteljice na dijelu nekretnine, dvorištu i prizemlju zgrade, dok je protupravnim i samovlasnim činom obijanja i mijenjanja brave na dijelovima nekretnine u čijem je isključivom posjedu bila tužiteljica (stambeni prostori na prvom katu nekretnine) te blokiranjem garažnih vrata „sajlama” i nemogućnošću pristupa tavanskom prostoru, tuženik u cijelosti ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužiteljice čime je smetao posljednji mirni i samostalni posjed tužiteljice na navedenim dijelovima nekretnine. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi i ispravljenim na ročištu 9. svibnja 2025. traži da sud donese rješenje kojim će utvrditi da je tuženik dana 11. ožujka 2024. samovlasno i protupravno smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine zk.č.br. 3039/110, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća [adresa] i dvorište, površine 63 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je obio i promijenio bravu na vratima na stambenoj jedinici na katu predmetne nekretnine, dana 12. ožujka 2024. garažna vrata zatvorio s tri „sajle”, dana 13. ožujka 2024. ušao u garažni prostor i otkrio pokretnine u vlasništvu tužiteljice koje je ista bila zaštitila tzv. ceradom, nakon čega je iste dana 14. ožujka 2024. iznosio iz garaže i ostavio u dvorištu, nezaštićene, te dana 21. ožujka 2024. obio i promijenio bravu na stambenom prostoru iznad garaže koji je balkonskim vratima povezan sa stambenom jedinicom na katu kuće. Istim tužbenim zahtjevom tužiteljica, nadalje, traži da se utvrdi da je tuženik dana 11. ožujka 2024. samovlasno i protupravno smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom suposjedu dijela nekretnine zk.č.br. 3039/110, k. o. [katastarska općina], u naravi kuća [adresa] i dvorište, površine 63 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je 12. ožujka 2024. oko dvorišnih vrata omotao lanac te ista s unutarnje stane zagradio kontejnerima za smeće, čime je onemogućio tužiteljici ulazak u nekretninu. Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljica, također, traži da se tuženiku naloži uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, na način da tužiteljici preda sve ključeve nekretnine, ukloni „sajle” i lance s garažnih i dvorišnih vrata, ukloni sve pokretnine iz dvorišta na način da ih vrati u prostor iz kojih ih je iznio na dvorište, da tužiteljici omogući nesmetan pristup svim dijelovima nekretnine, kao i da mu se zabrani takvo ili svako slično smetanje posjeda i suposjeda tužiteljice, uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja pa do isplate.

1.1. Podneskom od 10. prosinca 2025. tužiteljica je ispravila tužbeni zahtjev tako što je isti uskladila s podacima iz zemljišne knjige, a imajući u vidu promjenu zemljišnoknjižnog stanja, i to na način da je označila nekretninu kao zk.č.br. 7291, k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, kuća i zgrada, [adresa], ukupne površine 161 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice navodeći da ista nikada nije bila posljednji, mirni, a niti samostalni posjednik predmetnih nekretnina. Smatra da tužiteljica samo paušalno navela da je taj posjed navodno nastavila iza svoje pok. majke PP, ali da nije navela kada i na koji način je taj posjed stekla ili pak nastavila, te da u posjedu bilo čega na predmetnoj nekretnini nikada nije niti bila. Isto tako tuženik je naveo da su kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisani tuženik u 1/3 dijela i majka tužiteljice, a sestra tuženika, sada pok. PP u 2/3 dijela, dok tužiteljica nije upisana u zemljišne knjige. Tuženik je, također, naveo da je PP preminula **.**.2023., te da se ostavinski postupak iza nje vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-8948/2023 koji u trenutku podnošenja odgovora na tužbi nije bio pravomoćno dovršen, pa smatra da se ne može reći da je tužiteljica u nasljedničkom posjedu predmetne nekretnine jer rješenja o nasljeđivanju nema. Isto tako je naveo da tužiteljica tvrdi da je vlasništvo, ali ne i posjed dijela predmetne nekretnine koji je pripadao njezinoj majci PP, stekla temeljem Kupoprodajnog ugovora koji je navodno sklopila s PP **.**.2020., a na kojem je potpis PP ovjerovljen po javnoj bilježnici Biserki Lovrić pod brojem Ov-3279/2020 od 19. lipnja 2020. Međutim, tuženik je istaknuo da je prema odredbi čl. 5. tog Ugovora tužiteljica u posjed trebala stupiti tek nakon plaćanja cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene, a kako je to određeno čl. 4. istog Ugovora koji, pak, određuje da tužiteljica protuvrijednost iznosa od 20.000,00 EUR ima platiti AP u svrhu brisanja založnog prava na predmetnoj nekretnini na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 29. prosinca 2014., s time da je napomenuo da je iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine vidljivo da tužiteljica za života PP, a niti do podnošenja tužbe u ovom predmetu, tu svoju ugovornu obvezu nije ispunila jer je založno pravo u korist AP i danas upisano u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-55888/2014 od 30. prosinca 2014., a iz čega proizlazi da tužiteljica nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine te da nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

2.2. U odgovoru na tužbu tuženik je, nadalje, osporio da bi posjed smetao samovlasno jer je PP pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda poslovni broj P-3317/09-31 od 3. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćnom i ovršnom 2015., naloženo predati predmetne nekretnine u suposjed ovdje tuženiku, pa smatra da je njegovo ulaženje u posjed predmetne nekretnine sve samo ne samovlasno. Stoga tuženik smatra da u njegovom postupanju nema elemenata samovlasti, te da nisu ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici prema odredbama na koje se ista sama poziva. Tijekom postupka tuženik je još naveo da je doneseno rješenje o nasljeđivanju iza PP, po javnoj bilježnici Boži Svedrec, poslovni broj O-8948/2024, UPP-OS-03/2024 od 15. veljače 2024., koje je pravomoćno 15. veljače 2024., iz kojeg proizlazi da predmetne nekretnine nisu obuhvaćene tim rješenjem, te da stoga tužiteljica nije u pogledu predmetnih nekretnina niti u nasljedničkom posjedu, a kamoli da bi bila u stvarnom posjedu. Tuženik je isto tako tijekom postupka osporio da je počinio radnje navedene kao čin smetanja i vrijeme navodnog počinjenja.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u preslike fotografija (str. 5-6 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. lipnja 2020. (str. 16-18 spisa), presliku izvadaka iz zemljišnih knjiga Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 23. travnja 2024., 24. lipnja 2024., 21. srpnja 2024., 25. rujna 2024., 22. listopada 2024., 31. listopada 2024. i 13. svibnja 2026. (str. 19-20, 58-59, 64-65, 72-73, 77-78, 85-86 i 156-157 spisa), presliku podneska tužiteljice od 30. ožujka 2023. iz predmeta ovoga suda poslovni broj P-869/2023 (str. 21-23 spisa), presliku pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-3317/2009 od 3. travnja 2012. (str. 24-27 spisa), presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Bože Svedrec kao povjerenika ovoga suda, poslovni broj O- 8948/2024, UPP-OS-03/2024 od 15. veljače 2024. (str. 45-47 spisa), presliku prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 18. prosinca 2023. (str. 48-50 spisa), presliku rješenja o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-3682/23-2 od 21. prosinca 2023. s potvrdom o otpravku (str. 51-52 spisa), presliku rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj Z-61450/2023-2 od 22. prosinca 2023. (str. 53-54 spisa), presliku obavijesti o primitku elektroničkog podneska od 18. prosinca 2023. (str. 55-57 spisa), presliku podneska od 24. rujna 2024. iz predmeta ovoga suda poslovni broj Ovr-449/2021 (str. 79-81 spisa), preslike fotografija (str. 87-94 spisa), presliku potvrde MUP-a RH, PU Zagrebačka, III. PP Zagreb od 29. listopada 2024. (str. 96 spisa), dopis MUP-a RH, PU Zagrebačka, III. PP Zagreb od 20. studenoga 2024. (str. 102 spisa), presliku prijepisa posjedovnog lista broj 1904 Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 13. svibnja 2026. (str. 158 spisa), saslušani su svjedoci NP (str. 108-109 spisa), HP (str. 109-110 spisa), KP (str. 110 spisa), OP (str. 119-120 spisa), ĐP (str. 136-137 spisa), saslušani su tužiteljica (str. 103-105 spisa) i tuženik (105-107 spisa), te je izvršen uvid i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka s obzirom na to da su stranke na ročištu održanom spisa. Sud je uzeo u obzir izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 13. svibnja 2026. i prijepis posjedovnog lista Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba od 13. svibnja 2026., iako su dostavljani nakon zaključenja prethodnog postupka (13. studenoga 2024.), a imajući u vidu da je navedena dokumentacija nastala nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je tuženik u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a nije mogao pravovremeno dostaviti.

5. Na osnovi tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. , 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Iz priložene dokumentacije utvrđeno je sljedeće:

6.1. Uvidom u preslike izvadaka iz zemljišnih knjiga Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 23. travnja 2024., 24. lipnja 2024., 21. srpnja 2024., 25. rujna 2024., 22. listopada 2024., 31. listopada 2024. i 13. svibnja 2026. (str. 19-20, 58-59, 64-65, 72- 73, 77-78, 85-86 i156-157 spisa), kao i uvidom u povijesni prikaz e izvatka putem Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra, javno dostupnog na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa i uprave, utvrđeno je da su kao vlasnici zk.č.br. 3039/1107, kuća [adresa] i dvorište, površine 63 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 335312 Granešina, uknjiženi PP u 2/3 dijela i tuženik u 1/3 dijela. Nadalje je utvrđeno da je 10. lipnja 2025. pod poslovnim brojem Z- 31097/2025 brisana zk.č.br. 3039/1107 uslijed postupka obnove i upisana je u glavnu knjigu k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao zk.č.br.7291, dvorište, kuća i zgrada, [adresa], površine 161 m2 (dalje: predmetna nekretnina). Isto tako je utvrđeno da je na suvlasničkom dijelu PP (2/3 dijela) u vlastovnici pod poslovnim brojem Z-10165/2023, 22. veljače 2023. upisana zabilježba spora po tužbi radi utvrđenja i izdavanja tabularne izjave od 19. siječnja 2023. Također je na istom suvlasničkom dijelu PP (2/3 dijela) u teretovnici upisano sljedeće:

- 30. prosinca 2014. je pod poslovnim brojem Z-55888/2014 upisana uknjižba založnog prava na temelju sporazuma o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini radi osiguranja naplate tražbine od 29. prosinca 2014. u iznosu od 20.000,00 EUR u korist AP, [adresa]

- 25. listopada 2021. je pod poslovnim brojem Z-56465/2021 upisana zabilježba ovrhe na temelju rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj OVR-449/2021 od 18. listopada 2021. u prvenstvenom redu zabilježbe pokretanja postupka radi donošenja rješenja o ovrsi upisane pod poslovnim brojem Z-51224/2021

- 23. veljače 2023. je pod poslovnim brojem Z-10561/2023 upisana zabilježba ovrhe na temelju rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj 56 OVR-3485/2022-59 od 15. veljače 2023.

- 21. prosinca 2023. je pod poslovnim brojem Z-61450/2023 upisana uknjižba založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 449,70 EUR zajedno za zakonskim zateznim kamatama i radi naplate troškova postupka osiguranja u iznosu od 189,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju rješenja o osiguranju poslovni broj OVR-3682/2023-2 od 21. prosinca 2023. za korist društva VTO MARKER d.o.o., Zagreb, Ilica 276.

6.2. Uvidom u presliku prijepisa posjedovnog lista broj 1904 Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 13. svibnja 2026. (str. 158 spisa) utvrđeno da je su kao posjednici k. č. br. [katastarska čestica], kuća i zgrada, [adresa] i dvorište ukupne površine 161 m2, evidentirani tuženik u 1/3 dijela i PP u 2/3 dijela.

6.3. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. lipnja 2020. (str. 16- 18 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između PP, kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, te da je predmet istog kupoprodaja suvlasničkog dijela (2/3) predmetne nekretnine (čl. 1. i 2. Ugovora). Nadalje je utvrđeno da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 170.000,00 kn, koju će kupac platiti prodavatelju na način da će iznos od 150.842,74 kn (protuvrijednost iznosa od 20.000,00 EUR) u gotovini isplatiti AP iz [adresa], u svrhu brisanja založnog prava na navedenoj nekretnini nastalog temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini zaključenog 29. prosinca 2019. s prodavateljem nekretnine, dok će ostatak kupoprodajne cijene od 19.157,26 kn isplatiti prodavatelju na ruke s datumom sklapanja Ugovora (čl. 3. i 4. Ugovora). U istom Ugovoru još je navedeno da će kupac ući u posjed nekretnine tek nakon plaćanja cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene (čl. 5. Ugovora).

6.4. Uvidom u presliku podneska tužiteljice od 30. ožujka 2023. iz predmeta ovoga suda poslovni broj P-869/2023 (str. 21-23 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen u sporu ovdje i tamo tužiteljice protiv tuženice PP, te da je tužiteljica u tom postupku, osporavala ovdje tuženiku pravo na sudjelovanje kao umješača na strani tuženice, navodeći da isti nema pravni interes za sudjelovanje. Nadalje je utvrđeno da je u istom podnesku tužiteljica, između ostalog, navela i da je njezina majka visoke životne dobi te da ista i dalje živi i u posjedu je predmetne nekretnine koju smatra svojim jednim domom.

6.5. Uvidom u presliku pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-3317/2009- 31 od 3. travnja 2012. (str. 24-27 spisa) utvrđeno je da je ista donesena u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika, ovdje tuženika, protiv tuženice-protutužiteljice EP. Nadalje je utvrđeno te da je istom presudom usvojen tužbeni zahtjev tamo tužitelja-protutuženika i naloženo je tamo tuženici-protutužiteljici predati tamo tužitelju- protutuženiku u suposjed nekretninu upisanu kao kuća u [adresa], sagrađenu na zk.č.br. 3039/1107 u A-IV, a koja kuća je sagrađena na zk.č.br. 3039/1107, u naravi dvorište u Donjoj Dubravi sa 63 čhv, u A-I, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine u katastarskom operatu odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te koje su nekretnine u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Mladena Bebera od 16. kolovoza 2011. označene i to zgrada spojnicom točaka 1-2-3-4-1 obojano zelenom bojom, a zemljište točkama 11-7-6-4-3 obojano plavom bojom, a koji nalaz i mišljenje sudskog vještaka je sastavni dio te presude, zajedno s ključevima od predmetnih nekretnina, te je naloženo tuženici- protutužiteljici da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 25.136,76 kn (t. I. izreke presude), dok je odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja-protutuženika u dijelu koji je glasio "pod prijetnjom novčane kazne" (t. II. izreke). Istom presudom, nadalje, je odbijen protutužbeni zahtjev tamo tuženice-protutužiteljice kojim je tražila da se naloži tamo tužitelju-protutuženiku da tuženici-protutužiteljici preda u suposjed dio zk.č.br. 3039/1107, k. o. [katastarska općina], ukupne površine 63 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], i to dio u površini od 64 m2, koji dio u naravi predstavlja dio kuće na adresi [adresa], u površini od 52 m2 (koji je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Mladena Bebera označen spojnicom točaka 1-4-6-12-9-5-1 i obojan ljubičastom bojom) i dio dvorišta u površini od 12 m2 (koji je u nalazu i mišljenju stalnog geodetskog vještaka Mladena Bebera označen spojnicom točaka 6-7-8-12-6 i obojan žutom bojom), koji dio čestice prema katastarskoj izmjeri predstavlja dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 64 m2, zajedno s ključevima od predmetnih nekretnina, pod prijetnjom novčane kazne, te kojim je tražila da se tužitelju-protutuženiku naloži da joj naknadi trošak postupka (t. III. izreke presude). Ovdje valja reći da iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je kuća na adresi [adresa] u cijelosti prema nalazu i mišljenju vještaka sagrađena na zk.č.br. 3039/1107, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i određena spojnicom točaka 1-2-3-4-1 obojana zelenom bojom. Konačno je utvrđeno da je ista presuda postala pravomoćna 23. rujna 2014., a ovršna 5. siječnja 2015.

6.6. Uvidom u presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Bože Svedrec, kao povjerenika ovoga suda, poslovni broj O-8948/2024, UPP-OS-03/2024 od 15. veljače 2024. (str. 45-47 spisa), utvrđeno je da je isto rješenje doneseno u ostavinskom postupku iza ostaviteljice pok. PP iz [adresa], rođene **.**.1953., a umrle **.**.2023. Nadalje je utvrđeno je da ostavinsku imovinu ostaviteljice čine: suvlasnički dio (2/3) nekretnine upisane u zemljišne knjige općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Krapina, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] sagrađena na z. k. č. br. [katastarska čestica], ograja u Žandovju u površini 645 m2, voćnjak u površini 645 m2, ukupno: 645 m2, pravo korištenja grobnog mjesta prema potvrdi Jedinstvenog upravnog odjela Općine Radoboj, polje 12, razred 3, broj 9 u 2/3 dijela, potraživanje prema HZZO-u s osnova preplaćene police za dopunsko zdravstveno osiguranje u neutvrđenom iznosu, potraživanje prema HZMO-u u neutvrđenom iznosu, te novčana sredstva na računu Zagrebačke banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa]:9623600003513206431 u neutvrđenom iznosu. Dakle, uvidom u isto rješenje o nasljeđivanju je utvrđeno da predmetna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina ostaviteljice. Uvidom u isto rješenje, također, je utvrđeno da je jedinom nasljednicom iza ostaviteljice pok. PP proglašena temeljem zakona ovdje tužiteljica, kći ostaviteljice, u cijelosti, a s obzirom na to da se u ostavinskom postupku kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda utvrđeni sin JP i kći, ovdje tužiteljica, dok se zakonski nasljednik JP, odrekao nasljedstva na temelju zakona. Konačno je utvrđeno da je isto rješenje postalo pravomoćno 15. veljače 2024.

6.7. Uvidom u presliku prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 18. prosinca 2023. (str. 48-50 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen od strane predlagatelja osiguranja VTO MARKER d.o.o. protiv protivnika osiguranja PP, na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog 6. prosinca 2019. od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, poslovni broj Ovrv-1297/2019, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 449,70 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na 2/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u vlasništvu protivnika osiguranja (zk.č.br. 3039/1107, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 335312, Granešina, površine 63 čhv).

6.8. Uvidom u presliku rješenja o osiguranju ovoga suda poslovni broj Ovr-3682/23-2 od 21. prosinca 2023. s potvrdom o otpravku (str. 51-52 spisa) utvrđeno je da je istim određeno predloženo osiguranje prema gore navedenom prijedlogu predlagatelja osiguranja od 18. prosinca 2023. (t. 6.7. obrazloženja ove presude). Nadalje je iz potvrde o otpravku istog rješenja utvrđeno da je isto otpremljeno i urečeno Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda 21. prosinca 2023.

6.9. Uvidom u presliku pravomoćnog rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj Z-61450/2023-2 od 22. prosinca 2023. (str. 53-54 spisa) utvrđeno je da je istim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na nekretnini [adresa] PP, koja se sastoji od 2/3 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica], kuća [adresa] i dvorište, površine 63 čhv, dopuštena uknjižba založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 449,70 EUR i radi naplate troškova postupka osiguranja u iznosu 189,82 EUR, sve za pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za korist društva VTO MARKER d.o.o., Zagreb, Ilica 276, OIB: 85250660511. Nadalje je utvrđeno da je isto rješenje postalo pravomoćno 13. veljače 2024.

6.10. Uvidom u presliku podneska od 24. rujna 2024. (str. 79-81 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen u predmetu ovoga suda broj Ovr-449/2021 koji se vodi po prijedlogu ovdje tuženika, tamo ovrhovoditelja, protiv ovdje tužiteljice, a tamo ovršenice. Nadalje iz istog podneska proizlazi da je ovdje tužiteljica tim podneskom tražila obustavu ovrhe navodeći da je nastavljena ovrha prema njoj, koja je stupila u ulogu stranke, postala nemoguća jer iznos tražbine koju zahtijeva ovrhovoditelj odnosno visina ostaviteljevih dugova premašuje visinu iznosa naslijeđene imovine.

6.11. Uvidom u presliku potvrde MUP-a RH, PU Zagrebačka, III PP Zagreb od 29. listopada 2024. (str. 96 spisa) utvrđeno je da su policijski službenici 11. ožujka 2024. postupali na adresi u [adresa], na zahtjev tužiteljice, te da je dolaskom policijskih službenika na navedenu adresu zatečen tuženik, koji je izjavio da je na ulaznim vratima na katu kuće promijenio bravu, a koji zajedno koristi sa nećakinjom, ovdje tužiteljicom, za koji se kod nadležnog suda vodi imovinsko-pravni spor. U istoj potvrdi je navedeno i da se prilikom postupanja tuženik obvezao novi ključ predati ovdje tužiteljici kako bi ista mogla koristiti spomenuti prostor.

6.12. Uvidom u dopis MUP-a RH, PU Zagrebačka, III PP Zagreb od 20. studenoga 2024. (str. 102 spisa) utvrđeno je da su 11. ožujka 2024. na adresi [adresa], na zahtjev tužiteljice, postupali policijski službenici III PP Zagreb i to VP i ĐP.

7. Svjedok NP je iskazao da poznaje parnične stranke jer su susjedi te je on bio kum s roditeljima tužiteljice, a također je kum i s tuženikom. Vlasnici kuće u [adresa] su bili roditelji tuženika i pok. PP, te da su tuženik i PP koristili tu kuću, a nakon smrti PP predmetnu nekretninu ne koristi nitko. Pok. PP je koristila gornji dio kuće, a sada ključ od dijela nekretnine koji je koristila PP ima tuženik, te je on bio svjedok kada je tuženik, kao sadašnji vlasnik, promijenio bravu na katu kuće nakon smrti PP, ali ne zna kada je točno to bilo. Zna da je tuženik vlasnik po papirima i po razgovoru s njim s obzirom na to da se druže. Prilikom zamjene brave tužiteljica nije bila prisutna, te ne zna je li ista bila obaviještena o zamjeni brave, a tuženik prije zamjene brave nije imao ključ i nije mogao stupiti u posjed, te ne zna na koji je točno način zamijenjena brava s obzirom na to da je on bio u prizemlju kada je tuženik mijenjao bravu na katu. Ne zna tko je u posjedu garaže na predmetnoj nekretnini, niti zna što je bilo u garaži, te o tome nema nikakvih saznanja. Ne zna je li tuženik tužiteljici predao ključ prije nego što je zamijenio bravu, te da ne zna je li tužiteljica nakon smrti pok. PP dolazila na predmetnu nekretninu jer ne živi u istoj ulici. Dio nekretnine u kojem je živjela pok. PP je kada je PP umrla izgledao "normalno", s time da je bio samo u jednoj prostoriji.

7.1. Svjedok HP je iskazao da mu je tuženik otac, a tužiteljica sestrična. Pok. PP živjela u predmetnoj nekretnini u [adresa], u svom stanu na prvom katu koji je koristila sve do svoje smrti, ali ne zna tko je posjedovao ključeve stana pok. PP nakon što je ona umrla. Otac mu je rekao, prije nego što je promijenio bravu, da namjerava promijeniti bravu u stanu pok. PP, te je rekao da će to napraviti zato što je brava neispravna. U tu cijelu priču nije baš uključen i ne zna kada je to bilo, no misli da je to bilo u prosincu 2023., ako se dobro sjeća. Njegov otac je promijenio bravu u stanu koji je koristila PP negdje u ožujku 2024., ali nije siguran na koji način je to učinio, no misli da je bušio vrata, odnosno vidio je da je bušio vrata, ali ne zna točno što je radio. Ne zna je li o promjeni brave tuženik obavijestio tužiteljicu, niti zna je li tuženik tužiteljici nakon promjene brave predao ključ. Nakon smrti pok. PP tužiteljica nije dolazila na predmetnu nekretninu, odnosno on ju nije vidio. O garaži na predmetnoj nekretnini ne zna ništa, ni tko je istu koristio, niti što je bilo u garaži s obzirom na to da on u tu nekretninu nije ušao 20 godina. Otac mu nije objašnjavao zbog čega mijenja bravu i ulazi u stan pok. PP. On stanuje na adresi [adresa] te se radi o nekretnini, odnosno kući koja je spojena s predmetnom kućom, te može vidjeti kada netko dolazi u predmetnu nekretninu jer je njegov stan točno iznad ulice. Prije smrti pok. PP tužiteljica je dolazila na predmetnu nekretninu vrlo rijetko, nekoliko puta godišnje. Kada je njegov otac mijenjao bravu bili su prisutni kum NP i on, a tada je došla i policija, no ne zna tko je policiju zvao. Nije čuo da bi njegov otac rekao policiji da će tužiteljici dati ključ, međutim, nije cijelo vrijeme slušao razgovor između policije i svog oca.

7.2. Svjedok KP je iskazao da poznaje tuženika jer su susjedi već 35 godina te žive jedan do drugoga, dok tužiteljicu ne poznaje. Što se tiče predmetne nekretnine naveo je da je pok. PP živjela na katu kuće, te da je on u njezinom stanu bio jedan put prije više od 10 godina. Ne zna tko nakon smrti PP posjeduje taj stan, ni tko ima ključ, niti tko tamo živi, a nema ni saznanja da bi se na tom stanu mijenjala brava. Iskazao je i da je poznavao majku i djeda te roditelje tužiteljice, ali da tužiteljicu ne poznaje niti je s njom komunicirao. Nikada nije vidio da bi tužiteljica dolazila na nekretninu u [adresa], međutim, ne tvrdi da nije došla.

7.3. Svjedokinja IP je iskazala da poznaje parnične stranke jer su susjedi u [adresa], s time da tužiteljicu poznaje cijeli život, te su prijateljice, a i tužiteljičina majka je njezina krsna kuma. Što se tiče kuće u [adresa] je navela da joj je poznato da su njezini kumovi, odnosno majka tužiteljice, a i tužiteljica do svoje udaje, cijelo vrijeme živjele u toj kući, te ne zna je li kuću posjedovao još netko osim njih. Ne zna tko sada posjeduje predmetnu nekretninu te misli da je posjeduje tužiteljica, s obzirom na to da je ona vlasnica, ali ne zna tko ima ključeve predmetne nekretnine, iako zna da je sada zatvoreno sa sajlom, odnosno da su garažna vrata i ulazna vrata u dvorište zatvorena sa sajlom. Dana 11. ožujka 2024. je na svojoj kući mijenjala prozore, te je imala pogled prema kući koja je predmet ovoga spora i u kasnim poslijepodnevnim satima negdje iza 18.00 sati je vidjela na predmetnoj nekretnini na stubištu svjetlo i čula je zvuk bušilice i glasove te je prepoznala glasove tuženika i NP. Nakon toga je telefonski nazvala tužiteljicu i o tome ju je obavijestila, a ovo o čemu je iskazivala je vidjela s prozora svoje kuće. U jednom trenutku su tuženik i NP uočili da ih promatra te su se pokušali sakriti, ali je ona vidjela da su to oni. Nakon nekog vremena je stigla policija, a pretpostavlja da je policiju zvala tužiteljica, te su nakon nekog vremena policajci, tuženik i NP ušli u kuću tuženika. Od tog događaja je NP prekinuo komunikaciju s njom, te je čula da je ljut na nju jer je mislio da je ona zvala policiju. Tužiteljica se udala prije više od 20 i nešto godina te od tada nije živjela na adresi [adresa]. Svjedokinja je živjela u [adresa] do 2021., a onda se vratila u [adresa]. Tužiteljica je dolazila najmanje 2 puta tjedno kod majke dok je bila živa. Pok. majka tužiteljice PP je umrla **.**.2023. Nije se mogla sjetiti koliko često je nakon smrti PP vidjela tužiteljicu u [adresa], odnosno na predmetnoj nekretnini, ali je to bilo nekoliko puta. Ne zna tko je dizao poštu u [adresa] nakon smrti PP. Nije vidjela tužiteljicu kada se odigrao sporni događaj 11. ožujka 2024., ali zna da tužiteljica ima dijete s posebnim potrebama koje uznemiravaju takve situacije. Osim ovoga puta o kojem je iskazivala, ne zna da bi netko drugi mijenjao brave na predmetnoj nekretnini, a da je to bilo i to bi prijavila policiji. Nije razgovarala s policijom kada je došla jer nije smatrala da se treba ići javiti policiji, te nije vidjela tko je točno držao bušilicu ili tko je bušio. Ne zna kako izgleda krov predmetne nekretnine jer ju to ne zanima, a osim toga ona živi u prizemlju. Za vrijeme života PP ista je u garaži držala svoje stvari te je održavala vrt koliko je mogla s obzirom na njezine godine, a ne zna je li joj tužiteljica pomagala u održavanju dvorišta. Zadnji put je u predmetnoj nekretnini bila mjesec dana prije smrti PP, kada je ista došla iz bolnice, te je u njezinom stanu bilo uredno i normalno.

7.4. Svjedok ĐP je iskazao da ne poznaje tužiteljicu, dok je tuženika jednom sreo prilikom službenom postupanja. Tog događaja se uopće ne sjeća te se nije mogao sjetiti zbog čega su bili na intervenciji, ali zna da se to nije ticalo postupanja policije te da su stranke upućene na imovinsko pravni spor. Kada mu je predočena potvrda sa str. 96 spisa svjedok je naveo da sve što se navodi u potvrdi je ono što su konstatirali i utvrdili, te da u potvrdi nije uneseno ništa što bi bilo netočno. Načelnik III. PP ZP nije bilo na postupanju s njima, a potvrde sačinjavaju i potpisuju rukovoditelji, iako nisu bili na uredovanju na temelju izvješća o pruženoj intervenciji. Prilikom intervencije je bio nazočan tuženik, a ne zna je li bio nazočan netko drugi jer se toga ne sjeća, te misli da nisu ulazili u objekt.

8. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da je suvlasnica predmetne nekretnine u 2/3 dijela, te je u toj nekretnini živjela njezina pok. majka od rođenja pa do svoje smrti, a umrla je 25. studenoga 2023. Radi o kući koja ima prizemlje i kat, te je njezina majka koristila i živjela na katu kuće, dok u prizemlju nije živio nitko te je bilo otvoreno i u njemu je mogao živjeti tko god želi, a koliko ona zna, nitko ga nije koristio s time da su u prizemlju nekada živjeli njezini baka i djed koji su umrli prije više od 20 godina. Kuća ima i dvorište, te se u dvorištu nalazi otvorena garaža u kojoj su bile smještene neke njezine stvari, uglavnom namještaj, a iznad garaže se nalazio stambeni prostor koji je koristila njezina obitelj, odnosno njezini roditelji i ona dok se nije udala, te se iznad garaže nalazila njezina soba i njezina majka je taj dio iznad garaže koristila do svoje smrti. Ona je cijelo vrijeme imala ključeve od predmetne nekretnine, odnosno od kata kuće, a i danas ima te ključeve, međutim, brava je obijena. Nakon smrti njezine majke, nakon sprovoda, njezina obitelj, odnosno suprug, djeca i ona su namjeravali nakon nekog vremena doći i počistiti kuću, no ona, s obzirom na to da je bila potresena smrću svoje majke, nije mogla to učiniti nekoliko mjeseci, jer je zatekla majku kada je umrla u kući. U to vrijeme je redovito dolazila barem jednom tjedno provjeriti poštu i provjeriti kuću. Tako je došla sa suprugom 10. ožujka 2024. i tada je tuženik, koji živi u kući do predmetne nekretnine, probio ogradu, došao je do nje te joj rekao "da je nitko i ništa, da nema pravo na tu kuću i da on ima pravo na svaku trećinu te cigle." Ona mu je tada rekla da je ona dvotrećinski vlasnik te joj je on rekao da nije i da će joj on zabraniti pristup nekretnini na način da će obiti sve brave i da mu je tako savjetovao njegov odvjetnik. Na njezino pitanje kada to misli napraviti on je rekao da će to biti u utorak 12. ožujka 2024. na što je ona rekla da će taj dan doći sa svojim odvjetnikom i policijom. Drugi dan, 11. ožujka 2024., ju je nazvala susjeda SP koja joj je rekla da joj netko provaljuje u kuću te da čuje bušilicu. Ona je tada odmah nazvala policiju s obzirom na to da nije mogla ostaviti dijete kod kuće, jer je u pitanju dijete s posebnim potrebama. Nakon toga ju je policija zvala i rekla da je izašla na teren i da su zatekli tuženika koji je rekao da će tužiteljici dati ključeve, međutim, tuženik joj do danas nije dao ključeve. Garažni prostor je zatvoren lancima te ne zna tko je lance postavio, ali pretpostavlja da je to tuženik te su lanci na garaži postavljeni drugi ili treći dan nakon obijanja vrata stana. U dvorište ne može pristupiti jer su i na ulazu u dvorište postavljeni lanci, a svemu ima pristup tuženik koji ima otvor u ogradi između njegove i predmetne nekretnine. Misli da se u kuću ulazilo nakon svega toga jer su prozori na kući otvoreni. Iskazala je da je garaža ispražnjena od njezinih stvari s time da se dio stvari nalazio na dvorištu, a kasnije su odnesene te ne zna tko je i kada iznio te stvari. Kasnije je išla na policiju kako bi tražila pomoć, međutim, oni su joj rekli da to može rješavati jedino putem suda. Ostavinski postupak iza njezine majke je dovršen, te je nasljednik jedino ona. Do udaje 2002. je živjela u predmetnoj nekretnini, a kasnije je dolazila gotovo svakodnevno. Od svoje majke je otkupila 2/3 predmetne nekretnine te zbog toga nekretnina nije ušla u predmet ostavine. U posjedu nekretnine je cijelo vrijeme te cijelo vrijeme ima ključ, a nakon smrti svoje majke je nastavila koristiti predmetnu nekretninu. Vezano za uknjižila kao vlasnika predmetne na temelju Ugovora o kupoprodaji je navela da se o tome vodi poseban postupak. Nakon dolaska policije nije dolazila jer nekretnini nije mogla pristupiti, dok je nakon smrti majke pa do dolaska policije dolazila minimalno jedno tjedno, ali nije imala snage ulaziti u kuću i čistiti iz emotivnih razloga. Vidjela je s ulice da su nestale stvari iz garaže s obzirom da je garaža otvorenog tipa te nema vrata, već se tamo nalaze samo ulazna vrata u dvorište ispred garaže koja su napravljena od rupičastog željeza visine oko 120-130 cm. Provjeravala je poštu dok vrata nisu obijena te od smrti majke do obijanja brave tamo nije našla sudsku pošiljku. Iz garaže je nestao dvokrilni ormar sa sudoperom, starinski ormar za garderobu crveno-bijeli, staklena vitrina, starinska psiha s ogledalom i druga bez ogledala, pleteni stolić za terasu, postolje za roštilj i nekakvi stolci. Prije smrti majke u predmetnom stanu nije bilo problema, te je njezina majka u njemu normalno živjela. Na tavanskom prostoru, odnosno na krovištu za vrijeme oluje koja je bila u Zagrebu bilo oštećeno krovište, ali nije prokišnjavalo. Prije smrti njezine majke prizemlje je bilo potpuno prazno osim što je u spavaćoj sobi bio možda krevet.

8.1. Saslušan u svrhu dokazivanja tuženik je iskazao da je nakon smrti oca postao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela 2008. nakon što je završena ostavinska rasprava, dok je PP, njegova sestra, a majka tužiteljice, tada postala suvlasnica predmetne nekretnine u 2/3 dijela. PP, majka tužiteljice, je koristila predmetnu nekretninu i dvorište i garažu cijelo vrijeme sve do svoje smrti 25. studenoga 2023. jer njemu nije dozvolila da uđe u suposjed predmetne nekretnine. Nakon smrti PP garažna vrata i dvorišna vrata su bila otvorena te je bilo tko mogao ući u dvorište, a na katu je stan bio zaključan. On je tada ušao u prizemlje kuće, u prosincu 2023., da vidi kakvo je stanje i to je ušao prvi puta nakon 15 godina jer mu prije toga PP nije dozvoljavala pristup nekretnini te je prizemlje bilo potpuno devastirano. Naveo je da je iz dvorišta vidio da nedostaje dio krovišta te da je zbog toga obio vrata na prvom katu kako bih došao do krovišta, na način da je bravu obio pajserom, a to je bilo u prosincu 2023., te je tada stavio samo privremenu bravu preko koje se moglo ući bez ikakvih problema te je, ne sjeća se točno datuma, ali tada kada je bila policija, u ožujku 2024. promijenio bravu na prvom katu predmetne nekretnine te je stavio bravu da ne bi mogao ući bilo tko. Nije obavještavao tužiteljicu o tome s obzirom na to da smatra da ona nije suvlasnica predmetne nekretnine jer u ostavinskom postupku nije naslijedila predmetu nekretninu iza svoje majke. Cijeli tavan je, kada je ušao na njega, bio u vodi jer je nedostajao dio krovišta, a u stanu na katu su se plafoni ljuštili od vlage te je na prostoru iznad garaže pod bio potpuno zatrpan šutom. U tom prostoru je i prozor visio na jednom pantu te je ormar bio razbijen. Garaža je bila natrpana stvarima do vrha te su vrata garaže bila prekrivena ceradom, a garaža je bila zatrpana starim stolicama i starim stvarima. On je maknuo 1/3 stvari iz garaže kako bih mogao ući u 1/3, jer smatra da mu to pripada prema suvlasničkom dijelu te je to stavio po dvorištu, a to je napravio u ožujku 2024., ali ne sjeća se točno kojeg dana. Te stvari su se kasnije po dvorištu počele raspadati te ih je on odnio na smetlište. Neke stvari koje je zatekao u garaži su još uvijek tamo s time da je on u garažu stavio i dio svojih stvari. Probio je i vrata od prostorije iznad garaže te je tamo stavio svoj lokot, a to je napravio u prosincu 2023. Tužiteljici nije predao ključeve od stana na 1. katu kada je zamijenio bravu niti ključeve od lokota u prostoriji iznad garaže. Ulazna vrata u dvorište i ulazna vrata u garažu je zaključao s lancima, također, u ožujku 2024., ali ne sjeća se točnog datuma, iako je to bilo nakon što je policija bila i to iz razloga jer je primijetio da iz dvorišta nestaju drva koja su se tamo nalazila, te je te lance zaključao s lokotima, a ključeve, također, nije dao tužiteljici jer smatra da ista nije suvlasnica predmetne nekretnine. Dvorište predmetne nekretnine je bilo zatrpano odjećom u raspadnutom stanju i mrtvim životinjama, te je smrdjelo iz šahta septičke jame. Nikada nije policiji rekao da će ključeve od kata stana predati tužiteljici. Čuo je kada je policajac govorio tužiteljici da nije bilo nikakve provale, već da je on kao suvlasnik stana promijenio bravu. Policajcima nikada nije rekao da koristi kat zajedno s tužiteljicom te on nikada ne bi koristio izraz nećakinja jer je to osoba koja 20 godina pokušava oteti njegovu imovinu. Dvorište je bilo puno "kapa" s krova, odnosno dijelova krova, te je vidio da je krov oštećen, a dok je PP bila živa nije ulazio u njezin dio nekretnine, a kada je umrla ušao je u svoje. Imao je pravomoćnu sudsku odluku kojom je naloženo PP da ga pusti u posjed njegovog dijela predmetne nekretnine, te je temeljem te odluke bila provođena ovrha, no usprkos tome do smrti PP nije ušao u posjed predmete nekretnine. Na tavan kuće se ne može ući dok se ne prođe kroz stan na 1. katu. Nakon smrti PP do dana kada je došla policija nije vidio da bi tužiteljica dolazila u predmetnu nekretninu. Tada ju je vidio na dvorištu te joj je rekao da će joj otvoriti vrata da uzme što želi iz stana svoje majke, a da će nakon toga on zaključati nekretninu. To je napravio jer je vidio da nestaju stvari iz dvorišta. Kada su mu predočene fotografije na str. 87-94 spisa naveo je da se na 1. fotografiji nalazi krovište, na 2. fotografiji se nalazi prostor iznad garaže, na 3. se nalazi prostor na katu, dio kuhinje, te je na fotografijama označeno koja fotografija se odnosi na što. Prizemlje nije useljivo. Kada je tužiteljici ponudio da uzme stvari, ona je nešto uzela, te je vidio da je nosila nekakve registratore.

9. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o parnici zbog smetanja posjeda, te se sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a raspravljanje o takvoj tužbi ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga je sud svoju odluku utemeljio samo na onim dokazima iz kojih se može zaključivati o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pa su samo u svrhu utvrđivanja navedenog ocjenjivani iskazi stranaka i svjedoka.

9.1. Sud je u navedenim relevantnim dijelovima prihvatio iskaz svjedok NP, HP i ŽP, ĐP, OP i tužiteljice jer su njihovi iskazi životni logični i uvjerljivi, te u bitnim dijelovima međusobno sukladni. Pritom valja reći da to što su svjedoci HP i KP iskazivali kako nisu vidjeli da tužiteljica dolazi na predmetnu nekretninu, dok su svjedokinja OP i tužiteljica iskazivale da je tužiteljica i prije i nakon smrti pok. PP dolazila na predmetnu nekretninu ne čini njihove iskaze proturječnima jer sve i da svjedoci nisu vidjeli tužiteljicu, to samo po sebi ne znači da ista nije dolazila.

9.2. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je u prosincu 2023. obio vrata na prvom katu, te da je stavio privremenu bravu, a da je ožujku 2024. promijenio bravu na prvom katu predmetne nekretnine na način da stavio bravu da ne bi mogao ući bilo tko, kao i u dijelu u kojem je naveo da je u prosincu 2023. obio vrata od prostorije iznad garaže. U navedenom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen iz razloga što u tom dijelu nije poduprt drugim dokazima, dok je iz iskaza OP i tužiteljice utvrđeno da je tužitelj na katu predmetne nekretnine obio bravu i istu promijenio 11. ožujka 2024. Ovo potvrđuje i potvrda MUP-a RH, PU Zagrebačka, III PP Zagreb od 29. listopada 2024. (str. 96 spisa) u kojoj je navedeno da je tuženik policijskim službenicima izjavio da kat kuće koristi zajedno s nećakinjom ovdje tužiteljicom i obvezao se novi ključ predati tužiteljici kako bi ista mogla koristiti spomenuti prostor. Osim navedenog i svjedok HP, sin tuženika, je iskazao da je njegov otac u prosincu 2023. samo rekao da namjerava promijeniti bravu u stanu pok. PP, ali da je bravu promijenio negdje u ožujku 2024. Tuženikov iskaz, nadalje, nije prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da policiji nije rekao da će ključeve od kata stana predati tužiteljici, ni da koristi kat zajedno s tužiteljicom. Ovo stoga što je u tom dijelu njegov iskaz proturječan potvrdi MUP-a RH, PU Zagrebačka, III PP Zagreb od 29. listopada 2024. (str. 96 spisa), a nije ni logično da bi policijski službenici navodili netočne informacije, pri čemu je svjedok ĐP, policijski službenik koji je bio na intervenciji 11. ožujka 2024., te koji je nezainteresiran za ishod ovog spora, naveo da je u potvrdi navedeno ono što su oni utvrdili, te da u potvrdu nije uneseno ništa što bi bili netočno.

10. U odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 94/2017.; dalje: ZV) propisano je da ako koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Nadalje, u odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da pored utvrđenja čina smetanja preostala dva elementa navedena u citiranoj odredbi ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je, ukoliko su ispunjeni opći uvjeti za pružanje takve zaštite (posljednji miran posjed i nastalo smetanje), dovoljno da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu odredba ZV-a (tako i VSRH u Rev-491/15 od 28. travnja 2015. i Rev-1709/16 od 01. listopad 2019.). Isto tako u odredbi čl. 24. st. 1. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dostajnijeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvšavanja faktične vlasti.

11. Dakle, sud je iz provedenih dokaza i to iz iskaza svjedoka NP, HP, ŽP, OP i tužiteljice, ali i iz iskaza tuženika, utvrdio da je do svoje smrti pok. PP koristila stan na katu kuće, garažu koja se nalazi na predmetnoj nekretnini i stambeni prostor iznad garaže, te dvorište. Pritom valja reći da je i sam tuženik iskazao da je PP, koristila predmetnu nekretninu i dvorište i garažu cijelo vrijeme sve do svoje smrti 25. studenoga 2023. te da njemu nije dozvolila da uđe u suposjed predmetne nekretnine. Nadalje je utvrđeno da je gore navedenom pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-3317/2009-31 od 3. travnja 2012. (str. 24-27 spisa) PP naloženo predati tuženiku u suposjed predmetnu nekretninu. Isto tako, sud je iz gore navedenog rješenja o nasljeđivanju utvrdio da je tužiteljica zakonska nasljednica pok. PP, te je ista sukladno odredbi čl. 17. st. 1. ZV-a naslijedila suposjed predmetne nekretnine. Ovo i bez obzira na činjenicu što predmetna nekretnina nije ušla u ostavinsku imovinu njezine prednice. Naime, sukladno navedenom članku posjed stvari i prava prelazi na nasljednike u času ostaviteljeve smrti. Stoga tužiteljica, koja tvrdi da je nasljednički (su)posjednik nekretnine, osim činjenice da je njezina pravna prednica bila u posjedu u trenutku smrti i da je tužiteljica nasljednica te pravne prednice, nije dužna dokazati i činjenicu da je nekretnina koju je posjedovala njezina pravna prednica ujedno i ostavinska imovina te pravne prednice da bi se tužiteljici pružila sudska zaštita takvog nasljedničkog (su)posjeda, u smislu članka 17. ZV-a. Ovo stoga što na nasljednike prelaze svi posjedi koje je ostavitelj imao u času smrti i to onakve kvalitete kakvi su u tom času bili (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev- 28/2026-2 od 20. svibnja 2026.). Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju tužiteljica je aktivno legitimirana u ovom postupku i neovisno o tome što je s PP zaključila Ugovor o kupoprodaji 2/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine od 19. lipnja 2020. (str. 16-18 spisa) u kojem je navedeno da će ući u posjed nekretnine nakon plaćanja cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene. Pritom, uslijed svega navedenog, nije od utjecaja ni činjenica da tužiteljica nije podizala poštu na predmetnoj nekretnini i da nije održavala istu, kako to tvrdi tuženik.

12. Nadalje, sud je iz gore provedenih dokaza utvrdio da je tuženik počinio smetanje tužiteljičinog suposjeda predmetne nekretnine na način da je 11. ožujka 2024. obio i promijenio bravu na vratima na stambenoj jedinici na katu predmetne nekretnine, te da je nakon toga u ožujku 2024. garažna vrata zatvorio s tri „sajle”, ušao u garažni prostor i otkrio pokretnine u vlasništvu tužiteljice koje je ista bila zaštitila tzv. ceradom, nakon čega je iste iznosio iz garaže i ostavio u dvorištu nezaštićene, te je obio i promijenio bravu na stambenom prostoru iznad garaže koji je balkonskim vratima povezan sa stambenom jedinicom na katu kuće, kao i da je oko dvorišnih vrata omotao lanac te ista s unutarnje strane zagradio kontejnerima za smeće. Ovdje valja reći da je i tuženik u svom iskazu naveo da je obio vrata predmetne nekretnine na prvom katu i promijenio bravu, da je garaža bila natrpana stvarima do vrha te su vrata garaže bila prekrivena ceradom, i da je on maknuo 1/3 stvari iz garaže, te ih je stavio po dvorištu, da je probio i vrata od prostorije iznad garaže i da je tamo stavio svoj lokot, kao i da tužiteljici nije predao ključeve od stana na 1. katu kada je zamijenio bravu, niti ključeve od lokota na prostoriji iznad garaže. Tuženik je, također, naveo i da je ulazna vrata u dvorište i ulazna vrata u garažu zaključao s lancima u ožujku 2024. i to nakon što je policija bila i da je lance zaključao s lokotima, a ključeve, također, nije dao tužiteljici. Ovdje još valja dodati, a s obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, da je tužba podnesena unutar roka iz odredbe čl. 21. st. 3. ZV-a. Ovo stoga što je utvrđeno da je smetanje navedeno u t. I. i II. izreke ovog rješenja počinjeno 11. ožujka 2024. i nakon toga dana, ali također u ožujku 2024., dok je tužba koja u ovom predmetu podnesena 5. travnja 2024. Još valja napomenuti da bi tužba bila pravovremena sve kada bi se i prihvatio navod tuženika da je brave na prvom katu predmetne nekretnine i na prostoriji iznad garaže obio i promijenio u studenome 2023., a s obzirom na to da je tužiteljica za smetanje saznala 11. ožujka 2024., kada je istu o tome obavijestila svjedokinja OP.

13. Dakle, kako da je iz gore provedenih dokaza utvrđeno da je tuženik izvršio čin smetanja suposjeda predmetne nekretnine na način naveden u t. I. i II. izreke rješenja čime je potpuno isključio tužiteljicu od dotadašnjeg suposjeda, to je tužiteljici valjalo u smislu odredbe čl. 24. ZV-a pružiti posjedovnu zaštiti i odlučiti je kao u t. I., II., III. i IV. izreke ovog rješenja.

14. Međutim, tužbeni zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti preko određenog u t. I. III. i IV. izreke (u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je tuženik smetao u isključivo njezinom posjedu), a s obzirom na to da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P- 3317/2009-31 od 3. travnja 2012. (str. 24-27 spisa) prednici tužiteljice PP naloženo predati u suposjed ovdje tuženiku predmetnu nekretninu. Naime, u odredbi čl. 20. st. 4. ZV-a je propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Stoga je tuženik, uzimajući u obzir navedenu presudu tužiteljicu smetao u suposjedu predmetne nekretnine pa tako i stambene jedinice na katu, garaže i stambenog prostora iznad garaže, a ne u isključivom posjedu iste, kako to tužiteljica traži. Nadalje, tužbeni zahtjev tužiteljice je valjalo odbiti i u dijelu u kojem traži da se tuženiku naloži da ukloni sve pokretnine iz dvorišta na način da ih vrati u prostor iz kojih ih je iznio na dvorište. Ovo stoga što je iz iskaza tuženika utvrđeno da je pokretnine iz dvorišta kasnije odnio na smetlište, a navedeno je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu navodeći da su stvari iz dvorišta kasnije odnesene te ne zna tko je i kada iznio te stvari. Stoga se tuženiku ne može naložiti da vrati navedene stvari. Stoga je odlučeno kao u t. VI. izreke ovog rješenja.

15. Kako su stranke u postupku uspjele u približno jednakim dijelovima, tako je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. V. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za rješenje u iznosu od 60,00 EUR

2. Tuženiku po pun.