REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-127/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja COMPANYWALL d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB: 93,441573210, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica u Zagrebu, Slavonska avenija 1c, protiv tuženika WIRELESS TECH d.o.o. Rijeka, Šetalište Andrije Kačića Miošića 4, OIB: 34231187088, kojeg zastupa punomoćnik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, Matije Gupca 11, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branke Šarić iz Matulja, poslovni broj Ovrv- 20139/2024 od 9. prosinca 2024. kojim je naloženo tuženiku WIRELESS TECH d.o.o. Rijeka, Šetalište Andrije Kačića Miošića 4, OIB: 34231187088, u roku od 8 dana platiti tužitelju COMPANYWALL d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB: 93,441573210, tražbinu u iznosu od 450,00 eura (četiristo pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 30. srpnja 2023. do isplate i koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentne stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentne stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku WIRELESS TECH d.o.o. Rijeka, Šetalište Andrije Kačića Miošića 4, OIB: 34231187088, naknaditi tužitelju COMPANYWALL d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB: 93,441573210, trošak parničnog postupka u iznosu od 276,54 eura (dvjesto sedamdeset i šest eura i pedeset i četiri centa) u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 26. lipnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentne stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Branke Šarić iz Matulja, poslovni broj Ovrv- 20139/2024 od 9. prosinca 2024. naloženo je tuženiku namiriti tužiteljevu tražbinu u iznosu od 450,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 eura također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor kojim je osporio osnovanost i visinu utužene tražbine. Naveo je kako stranke nisu u poslovnom odnosu te tuženik nije koristio tužiteljevu uslugu pa dug prema tužitelju nije mogao nastati. Osporavani račun tuženik nije unio u svoje poslovne knjige niti je koristio pravo na odbitak pretporeza. Naime, tužitelj je tuženiku telefonskim putem nudio uslugu tzv. certifikata bonitetne izvrsnosti, u kojem paketu usluge je ponudio i računalni miš za računalo sa podlogom, „USB stick“ (memorijski štapić) za pristupanje službenoj internetskoj stranici tužitelja te pristupne kodove koji su nužni za korištenje tog alata (certifikata). Iako je tuženik prihvatio ponudu, tužitelj mu nije dostavio navedene pristupne kodove, a što je nužan i bitan sastojak da bi proizvod (usluga) koju je tuženik trebao platiti bila uporabljiva i svrhovita. Dakle, bez isporuke pristupnih kodova ne može se smatrati da je tužitelj uredno i potpuno ispunio svoju obvezu, iako ga je tuženik na to pozivao, odnosno davao mu naknadni rok da to učini. Tuženik je naveo i kako ga je tužitelj pozivao na plaćanje računa i slao mu opomenu u vezi tog plaćanja, na što je tuženik reagirao pisanim putem kada je osporio osnovanost računa za uslugu koja mu nije pružena u cijelosti. Ujedno je tuženik uputio i prigovor na takvo neprofesionalno ponašanje u trgovačkoj praksi. Zaključno, dopisom od 1. rujna 2023. tuženik je tužitelja obavijestio da raskida predmetni Ugovor te da će tužitelju izvršiti povrat primljene robe što je i učinio. Pristupne kodove tužitelj je tuženiku poslao tek naknadno, nakon već raskinutog ugovora i izvršenog povrata stvari. Navedene kodove tuženik nikada nije koristio niti se uključio u sustav tužiteljevih digitalnih usluga. Predložio je da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i ukine provedene radnje, a postupak dalje da nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavku postupka tužitelj je isticao kako je s tuženikom uspostavio kontakt telefonskim putem 29. lipnja 2023. te je tužitelj tom prilikom uputio ponudu ovdje tuženiku. Za predmetnu ponudu tuženik je donio samostalnu poslovnu odluku te je prihvatio ponudu, a što proizlazi i iz audio snimke njihovog razgovora. U tom smislu tužitelj se pozivao na odredbu čl. 252. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Prema tome, tužitelj i tuženik su zasnovali ugovorni odnos 29. lipnja 2023. temeljem kojeg se tužitelj obvezao isporučiti uslugu - digitalni certifikat bonitetne izvrsnosti te je na strani tuženika nastala obveza plaćanja računa. Tužitelj je dalje isticao kako je dostavio odnosno isporučio uslugu tuženiku na adresu elektronske pošte te na adresu sjedišta tuženika odmah po sklapanju ugovornog odnosa. Predložio je da sud u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

4. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-164/2025-16 od 9. siječnja 2026. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet nakon pravomoćnosti ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom .

5. Ovosudnim rješenjem poslovni broj P-127/2026-2 od 6. ožujka 2026. tuženik je pozvan u roku od 15 dana od primitka rješenja iznijeti činjenice na kojima temelji svoje prigovorne tvrdnje i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 3., 4. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22; dalje: ZPP).

6. Tuženik je podneskom od 7. travnja 2026. predložio održavanje ročišta ustrajući kod navoda da tužitelj nije ispunio svoju obvezu dostave pristupnih kodova, uslijed čega tuženik nije bio u mogućnosti koristiti se ponuđenom uslugom tzv. „certifikata bonitetne izvrsnosti“. Kako tužitelj navedeno nije isporučio ni u naknadnom roku unatoč višestrukim pozivima tuženika, tuženik je Ugovor raskinuo jednostranom izjavom te je tužitelju poštom dostavio sve što mu je tužitelj ranije poslao. Pristupni kodovi dostavljeni su tuženiku tek 1. rujna 2023., odnosno na dan kada je Ugovor između strana raskinut jednostranom izjavom tuženika. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o isporuci usluge digitalnog certifikata bonitetne izvrsnosti. Prema tom Ugovoru (a kako proizlazi iz navoda stranaka i dopisa tužitelja – isprave na stranicama 49 i 50 spisa) tužitelj se obvezao isporučiti tuženiku paket sa Certifikatom A4 (certifikat izvrsnosti u A4 formatu), digitalni certifikat bonitetne izvrsnosti u PDF obliku, USB stick sa financijskim izvješćem, računalni miš i podlogu za miša te pristup informacijama o poslovnim subjektima preko portala CompanyWall business za koji pristup su tuženiku bili potrebni odgovarajući pristupni podaci (kodovi). Predmetni Ugovor stranke su sklopile na daljinu, telefonskim putem, sukladno odredbi čl. 262. st. 1. i čl. 263. st. 2. ZOO-a što u suštini nije bilo ni sporno među strankama, a proizlazi i iz pisane prepiske među strankama, transkripta razgovora od 29. lipnja 2023. i iz same audio snimke razgovora koja je preslušana na održanom ročištu 9. lipnja 2026. Sporno je, je li Ugovor među strankama raskinut jer tužitelj nije tuženiku na vrijeme dostavio pristupne podatke kako bi tuženik mogao pristupiti portalu CompanyWa ll business te je li posljedično tome tuženik dužan platiti cijenu za predmet Ugovora sukladno računu broj 000005575/01/01.

10. Tužitelj je tuženiku na ime ispunjenja svoje obveze iz sklopljenog Ugovora isporučio USB stick, certifikat (bonitetne izvrsnosti) u A4 formatu, računalni miš i podlogu za miš. Primitak navedenih dijelova ugovorenog paketa tuženik nije osporavao. Pored navedenog, a suprotno tuženikovim navodima, tužitelj je tuženiku dostavio i pristupne kodove (podatke za pristup) i digitalni certifikat u PDF obliku i to u privitku elektronske pošte od 1. rujna 2023. (stranica 51- 52 spisa). Naime, iako tužitelj tuženiku nije odmah po sklapanju Ugovora dostavio pristupne kodove i digitalni certifikat putem elektronske pošte jer mu je (očito) navedeno prethodno slao na pogrešnu adresu elektronske pošte [adresa elektroničke pošte] (kojom adresom je tužitelj raspolagao kako to proizlazi iz pristupnih podataka s isprave na stranici 49 i 50 spisa), umjesto na adresu [adresa elektroničke pošte] koja predstavlja ispravnu adresu tuženika prema adresi u porukama elektronske pošte (stranica 51, 52, 76 do 78 spisa), tužitelj je ipak tuženiku poslao predmetne podatke (pristupne kodove i digitalni certifikat) i to prije nego što je tuženik raskinuo Ugovor (dopisom tuženika od 1. rujna 2023. na stranici 78 spisa). Naime, uvidom u elektronsku poruku koju je tuženik (nesporno) primio od tužitelja i u kojoj mu je tužitelj poslao digitalni certifikat bonitetne izvrsnosti kao i podatke potrebne za pristup portalu CompanyWall business (stranica 51 i 52 spisa), vidljivo je da je ta poruka poslana tuženiku 1. rujna 2023. u 14:55 sati. Tuženik je tužitelju poslao poruku putem elektronske pošte u kojoj je naveo kako želi raskid suradnje s tužiteljem i kojom ga obavještava da će mu poslati zaprimljeni certifikat A4, USB stick, računalni miš i podlogu, a tu je poruku poslao tužitelju 1. rujna 2023. u 16:38 sati, dakle, nakon što mu je tužitelj dostavio digitalni certifikat i ostale potrebne podatke.

11. S obzirom na to da je tužitelj dostavom digitalnog certifikata i kodova u cijelosti ispunio svoju obvezu iz sklopljenog Ugovora, tuženik nakon toga nije mogao raskinuti Ugovor (čl. 367. ZOO-a). Dakle, iako je tuženik izjavio da raskida Ugovor te je (prema njegovim neosporenim navodima) tužitelju vratio USB stick, certifikat u A4 formatu, računalni miš i podlogu za miš, učinci raskida nisu nastupili jer je tužitelj u konačnici u cijelosti ispunio svoju obvezu i to prije nego što je tuženik izjavio da želi raskinuti Ugovor. Osim toga, tuženik je zaprimio kodove pomoću kojih može pristupiti predmetnom portalu čime je ispunjena i osnovna svrha Ugovora (pristup informacijama o poslovnim subjektima na području Republike Hrvatske). Ovdje se dodaje da, činjenice koje je isticao tuženik, a vezane uz to da je tužitelju dao ispravnu adresu elektronske pošte (telefonskim putem), a da mu je tužitelj slao pristupne kodove na pogrešnu adresu (sve do 1. rujna 2023.) bez utjecaja su na odluku u ovom postupku jer nisu relevantne zato jer je tužitelj u konačnici svoju obvezu ispunio.

12. Slijedom navedenog, a kako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ispunio obvezu iz Ugovora sklopljenog s tuženikom i isporučio mu sve dijelove naručenog paketa usluga, uključujući i onaj najvažniji – pristupne kodove, a pri tom Ugovor nije raskinut jer tuženik nije mogao nakon ispunjenja Ugovora od strane tužitelja isti raskinuti te je nesporno da nije platio cijenu iz utuženog računa (koja ugovorena cijena nije bila sporna među strankama), sud je primjenom odredbe čl. 376. ZOO-a u vezi sa čl. 451. st. 3. ZPP-a presudio kao u točki I. izreke. O zakonskim zateznim kamatama odlučeno je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 100,00 eura za sastav podneska od 19. kolovoza 2025. (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištu od 9. lipnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 50,00 eura (Tbr. 42. Tarife), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 276,54 eura. O zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Rijeci 26. lipnja 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).