Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-1/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ZU, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63/c, OIB: 35506269186, zastupanog po punomoćniku FU, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., iz Osijeka, radi nedopuštenosti otkaza i povratka na posao, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja-protutuženika, punomoćnika tužitelja-protutuženika ZU i punomoćnika tuženika-protutužitelja FU, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. studenog 2024., Klasa: 112-02/24-01/24 kojom je tuženik-protutužitelj otkazao tužitelju-protutuženiku Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2014., Klasa: 112-02/14-01/00023.

II/ Utvrđuje sa da tužitelju- protutuženiku ŠU nije prestao radni odnos kod tuženika-protutužitelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu.

III/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da u roku 8 dana tužitelja-protutuženika ŠU vrati na poslove koje je obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2014., Klasa: 112-02/14- 01/00023, a ako takvih poslova nema da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima pod istim materijalnim uvjetima.

IV/ Odbija se tuženik-protutužitelj Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja 3. srpnja 2014., Klasa: 112-02/14-01/00023 s danom podnošenja ovog zahtjeva odnosno 18. svibnja 2026."

V/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu da tužitelju-protutuženiku ŠU naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.125,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude 26. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (u nastavku: tužitelj) je 2. siječnja 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom-protutužiteljem (u nastavku: tuženik) 3. srpnja 2014. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelja Odjela za priznavanje novih biljnih sorti, dodjeljivanje oplemenjivačkog prava i očuvanje biljnih genetskih izvora Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo. Navodi da je tuženik 15. listopada 2018. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora na koju ponudu tužitelj nije pristao, već je protiv iste pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pokrenuo radni spor koji se vodio u predmetu broj Pr-229/2022, koji je pravomoćno dovršen na način da je utvrđeno da Odluka o otkazu nije dopuštena, da radni odnos tužitelja nije prestao, te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 3. srpnja 2014., a ako takvih poslova nema, da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima pod istim materijalnim uvjetima. Budući da je tuženik odbio postupiti po pravomoćnoj presudi, tužitelj je protiv istog kod ovoga suda pokrenuo ovršni postupak u predmetu broj Ovr- 3894/2024 radi vraćanja na rad. Navodi da je ovaj sud 4. listopada 2024. donio ovršno rješenje kojim je odredio ovrhu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, ali da tuženik nije postupio po navedenom rješenju već je 22. studenog 2024. donio novu Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora na koju ponudu tužitelj nije pristao. Povodom tužiteljevog zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava, tuženik istom nije udovoljio, pa je stoga tužitelj pokrenuo ovaj radni spor budući da smatra da je Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora nedopuštena i nezakonita jer je donesena isključivo s ciljem pokušaja izbjegavanja obveze tuženika da tužitelja vrati na rad po ovršnom rješenju. Navodi da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj povrijedio obvezu iz radnog odnosa na način da se, nakon što je vraćen na posao, našao u sukobu interesa vezano za poslove koje je obavljao za vrijeme trajanja radnog spora pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu i to u sklopu svog obrta [obrt], te iz razloga što o postojanju sukoba interesa nije izvijestio tuženika. Tužitelj osporava da bi bio u sukobu interesa, te pojašnjava da je za vrijeme trajanja radnog spora, u sklopu svog obrta [obrt] zastupao trgovačko društvo VU iz [adresa] u postupku priznavanje sorti kukuruza ali da su zahtjevi za priznavanje sorti podneseni za vrijeme kada tužitelj nije bio zaposlenik tuženika. Budući da je tužitelj bio svjestan činjenice da bi mogao uspjeti u radnom sporu koji je vodio s tuženikom, u Ugovoru o pružanju konzultantskih usluga s trgovačkim društvom Polen Seed, u čl. 5. je ugovorio da se isti sklapa na određeno vrijeme i to do trenutka povratka radnika na posao zbog čega je Ugovor o pružanju konzultantskih usluga između obrta tužitelja i navedenog trgovačkog društva prestao s danom povratka tužitelja na rad zbog čega se tužitelj nije mogao naći u sukobu interesa prilikom obavljanja radnih zadataka kod tuženika. Nadalje navodi da se na traženje tuženika o svemu očitovao 4. studenog 2024., te da je na taj način upoznao tuženika s prirodom svog odnosa s trgovačkim društvom Polen Seed. Budući da se tužitelj u trenutku povratka na posao nije nalazio u sukobu interesa jer je njegov ugovorni odnos s turskim trgovačkim društvom prestao, da tužitelj kod tuženika nikada nije stvarno vraćen na rad na poslove koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 3. srpnja 2014. jer tuženik nikada nije postupio sukladno ovršnom rješenju broj Ovr- 3894/2024, smatra da nije povrijedio obvezu iz radnog odnosa već da je predmetna Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora još jedan u nizu pokušaja tuženika usmjerenih na izbjegavanje izvršenja pravomoćnih sudskih odluka. Tužitelj je stoga predložio sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. studenog 2024. nedopuštena, kojom će utvrditi da tužitelju radni odnos nije prestao, te kojom će naložiti tuženiku da ga vrati na poslove koje je obavljao na temelju Ugovora o radu od 3. srpnja 2014., a ako takvih poslova nema da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima pod istim materijalnim uvjetima.

1.1. Budući da je tuženik podneskom od 18. svibnja 2026. podnio protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, tužitelj je podneskom od 21. svibnja 2026. postavio alternativni tužbeni zahtjev na način da u slučaju da sud utvrdi osnovanim protutužbeni zahtjev tuženika, da tužitelju dosudi naknadu štete sukladno čl.125. Zakona o radu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije sporno da je između parničnih stranaka vođen radni spor kod Općinskog radnog suda u Zagrebu u kojem je donesena presuda u korist tužitelja, međutim da su netočni navodi tužitelja da tuženik nije postupio po Rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3894/2024. Navodi da je upravo zbog činjenice što je tužitelj bio vraćen na radno mjesto rukovoditelja Odjela za biljne sorte Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo (sukladno ovršnom rješenju), došlo do kršenja obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja jer je tuženik nakon što je tužitelj vraćen na rad utvrdio postojanje sukoba interesa vezano za poslove koje je isti obavljao u sklopu svog radnog mjesta i poslova koje je obavljao kao vlasnik obrta [obrt]. Pojašnjava da je tužitelj kao vlasnik navedenog obrta 3. veljače 2023., kao punomoćnik trgovačkog društva Polen Seed, podnio tuženiku dva zahtjeva za priznavanje sorti poljoprivrednog bilja (kukuruza), da je sva plaćanja vezana za navedeni postupak tuženiku u ime svog klijenta platio tužitelj kao vlasnik obrta, da o zahtjevima za priznavanje sorti još uvijek nije odlučeno, dakle, da je taj postupak još uvijek u tijeku. Tuženik navodi da poslovi koje tužitelj obavlja u sklopu svog radnog mjesta kod tuženika (voditelj Odjela za biljne sorte ) imaju izravan utjecaj na postupak provedbe i donošenja odluke o priznavanju sorti budući da se postupak priznavanja provodi u Odjelu u kojem je tužitelj voditelj Odjela. Iako je Statutom tuženika propisano da su svi zaposlenici Agencije dužni u slučaju sukoba interesa o istome odmah obavijestiti ravnatelja, tužitelj nije postupio sukladno Statutu nego je podnio ovršni prijedlog za vraćanje na rad znajući da postoji sukob interesa između poslova koje privatno obavlja u sklopu svog obrta i poslova koje obavlja u sklopu svog radnog mjesta. Budući da je tuženik 31. listopada 2024. od tužitelja zatražio očitovanje po pitanju sukoba interesa, tuženiku nije bio prihvatljiv prijedlog tužitelja za njegovim izuzećem iz postupka priznavanja biljnih sorti po zahtjevima tvrtke Polen Seed, jer se na taj način ne može riješiti postojeći sukob interesa s obzirom da i sama činjenica tužiteljevog ranijeg angažmana u svojstvu punomoćnika društva Polen Seed, kao i činjenica da je tužitelj nadređena osoba kolegama u Odjelu koji obavljaju poslove u okviru postupka priznavanja sorti kukuruza turskog trgovačkog društva, predstavlja sukob interesa. Tuženik je naveo da je o postojanju sukoba interesa svoju odluku donijelo i Povjerenstvo tuženika za odlučivanje o sukobu interesa 13. studenog 2024., pa je uzimajući u obzir sve navedeno, predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tuženik je osporavao i navode tužitelja da po ovršnom rješenju nije vraćen na svoje radno mjesto voditelja Odjela biljnih sorti, te je napomenuo da isto nije predmet ovog spora budući da se činjenica tužiteljevog povratka na posao utvrđuje unutar ovršnog postupka.

2.1. Tuženik je podneskom od 18. svibnja 2026. podnio protutužbeni zahtjev kojim je predložio sudu da odredi sudski raskid ugovora o radu s danom podnošenja zahtjeva 18. svibnja 2026. jer daljnji radni odnos, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć pogotovo stoga što je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljev rad.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o radu od 3. srpnja 2014. (list 8-11 spisa), Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr 229/2022 od 25. ožujka 2024. (list 12-38 spisa), Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-518/2024 od 4. lipnja 2024. (list 41-49 spisa), Rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3894/2024 od 4. listopada 2024. (list 50-60 spisa), Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. studenog 2024. (list 61-64 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 9. prosinca 2024. (list 65-68 spisa), preslika potvrde o primitku (list 69 spisa), e- mailovi (list 73-84 spisa), Pravilnik o radu tuženika (list 95-113 spisa), zapisnik povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 13. studenog 2024. (list 115-116 spisa), Statut tuženika (list 123-141 spisa), Rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3894/2024 od 26. veljače 2025. (list 145-155 spisa), ovjereni prijevod Ugovora o poslovnom savjetovanju (list 156-163 spisa), zapisnik radničkog vijeća od 15. studenog 2024. (list 169-170 spisa), dopis tužitelja od 20. siječnja 2023. (list 171 spisa), zahtjev za priznavanje sorti poljoprivrednog bilja od 15. siječnja 2023. s punomoći (list 172- 176 spisa), dopis tuženika od 16. svibnja 2023. (list 177-178 spisa), prethodno izvješće s računima (list 179-186 spisa), punomoć za zastupanje od 20. prosinca 2024. (list 187 spisa), dopis VU od 12. rujna 2025. (list 205 spisa), e-mail tužitelja od 23. rujna 2024. (list 206 spisa), Ugovor o poslovnom savjetovanju (list 215-221), e-mail tužitelja od 29. prosinca 2024. (list 237-239 spisa), e-mail tužitelja od 8. studenog 2024. (list 241-244 spisa), računi od 5. studenog 2024. (list 247-249 spisa), Ugovor o poslovnom savjetovanju (list 263-269 spisa), e-mailovi (list 251-260 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih (list 302-303 spisa), elektronički zapis o statusu studenta (list 304 spisa), elektronički zapis HZMO-a (list 305-308 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LU (list 193-196 spisa), CU (list 197-198 spisa), PU (list 225-227 spisa), MU (list 228-230 spisa), ŠUM (list 312-313 spisa), i tužitelja ŠU (list 313-315 spisa).

3.1. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ŽU i ZUM.

3.2. Sud je prihvatio kao dokaze materijalnu dokumentaciju koju su stranke podnijele nakon zaključenja prethodnog postupka budući da su, uzimajući u obzir vrijeme njihovog nastanka, dokazali da ih bez svoje krivnje nisu mogli ranije priložiti.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje da Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. studenog 2024. nije dopuštena i zahtjev za povrat na rad, zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu i sukladno tome, alternativni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu.

5. Među strankama nije sporno:

- da su tužitelj i tuženik prethodno kod Općinskog radnog suda u Zagrebu vodili radni spor;

- da je temeljem Presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-229/2022, koja je postala pravomoćna 4. lipnja 2024., naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad temeljem Ugovora o radu od 3. srpnja 2014.,

- da se kod ovoga suda u predmetu broj Ovr-3894/2024, vodio ovršni postupak na temelju ovršne isprave (Presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-229/2022) radi povrata tužitelja na rad;

- da je tuženik tužitelju 22. studenog 2024. otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora;

- da tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora;

- da se tuženik prije donošenja Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. studenog 2024. savjetovao s radničkim vijećem koje je 15. studenog 2024. donijelo zaključak u kojem je savjetovalo tužitelja da potpiše ponuđeni ugovor o radu koji mu je ponudio tuženik i da istovremeno traži zaštitu svojih prava ako to smatra potrebnim;

- da je Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelj primio 25. studenog 2024., da je na istu tuženiku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava preporučeno poštom 9. prosinca 2024., da se tuženik u daljnjem roku od 15 dana nije očitovao na zahtjev, dakle, da je tužba podnesena u roku.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-229/2022, Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. studenog 2024., zapisnika radničkog vijeća od 15. studenog 2024., zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava i Rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 3894/2024 od 4. listopada 2024.

6. Među strankama je sporno:

- je li u trenutku povratka na posao postojao sukob interesa na strani tužitelja kao radnika tuženika u smislu da bi isti istovremeno bio i radnik tuženika na radnom mjestu voditelja Odjela za biljne sorte Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo i zastupnik tvrtke Polen Seed co.,

- je li tužitelj i kada prijavio tuženiku postojanje eventualnog sukoba interesa sukladno odredbi čl. 55. Statuta tuženika;

- postoji li skrivljeno ponašanje tužitelja;

- dopuštenost otkaza ugovora o radu od 22. studenog 2024.;

- opravdanost sudskog raskida ugovora o radu po zahtjevu tuženika;

- visina naknade štete tužitelju zbog eventualnog sudskog raskida ugovora o radu.

7. Iz Ugovora o radu od 3. srpnja 2014. (list 8-11 spisa) proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu rukovoditelja Odjela za priznavanje novih biljnih sorti, dodjeljivanje oplemenjivačkih prava i očuvanje biljnih genetskih izvora Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo.

8. Iz Rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3894/2024-8 od 4. listopada 2024. (list 50-60 spisa) koje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr- 343/2025 od 16. travnja 2026. (list 290-293 spisa) proizlazi da je sud po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) donio ovršno rješenje kojim je naložio ovršeniku (ovdje tuženiku) da tužitelja vrati na rad na poslove koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 3. srpnja 2014., a ako takvih poslova nema da ga vrati na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima pod istim materijalnim uvjetima, a sve na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-229/2022 od 25. ožujka 2024.

9. Iz rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-3894/2024 od 26. veljače 2025. (list 145-155 spisa) koje je postalo pravomoćno 16. travnja 2026. (list 290-293 spisa) proizlazi da je utvrđeno da tuženik nije ispunio svoju obvezu po rješenju o ovrsi od 4. listopada 2024. zbog čega je tuženiku izrečena novčana kazna u iznosu 13.270,00 eura, a odgovornoj osobi tuženika LU u iznosu 3.980,00 eura.

10. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. studenog 2024. (list 61-64 spisa), proizlazi da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu od 3. srpnja 2014. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), te da mu je ponudio sklapanje novog ugovora o radu na poslovima radnog mjesta voditelja ustrojstvene jedinice 2 u Odjelu pokušališta u povrćarstvu u Centru za voćarstvo i povrćarstvo. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužitelj vraćen na rad temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku od 4. listopada 2024. na poslove voditelja Odjela za biljne sorte Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo, da je nakon povratka na rad tuženik utvrdio postojanje sukoba interesa vezano za poslove koje tužitelj obavlja u sklopu svog radnog mjesta i poslova koje obavlja kao vlasnik obrta [obrt], da je tužitelj 3. veljače 2023. kao vlasnik obrta i kao punomoćnik trgovačkog društva Polen Seed iz Turske podnio tuženiku dva zahtjeva za priznavanje sorti poljoprivrednog bilja (kukuruza) i da je sva plaćanja vezana za postupak priznavanja tuženiku platio tužitelj kao vlasnik obrta, da poslovi koje tužitelj obavlja u sklopu svog radnog mjesta voditelja Odjela za biljne sorte Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo imaju izravan utjecaj na postupak provedbe i donošenja odluke o priznavanju sorti poljoprivrednog bilja budući da se postupak provodi u Odjelu u kojem je tužitelj voditelj. Iz navedenog obrazloženja nadalje proizlazi da tužitelj nije odmah po povratku na rad obavijestio ravnatelja o postojanju sukoba interesa, čime je postupio protivno odredbi čl.55. Statuta tuženika i time počinio težu povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć na poslovima na koje je vraćen temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku. Budući da tuženik smatra da tužitelj ne bi kršio ugovorne obveze iz radnog odnosa odnosno da ne bi bio u sukobu interesa na drugom radnom mjestu čiji poslovi nisu direktno povezani s priznavanjem novih sorti bilja, tuženik je tužitelju predložio zaključenje ugovora o radu, za radno mjesto voditelja ustrojstvene jedinice 2 u Odjelu pokušališta jer isto u cijelosti odgovara njegovom znanju, iskustvu i sposobnostima.

11. Iz e-maila od 21. listopada 2024. (list 77 spisa) proizlazi da se ravnatelj tuženika obratio tužitelju na način da ga je obavijestio da su zaprimili rješenje o ovrsi zbog čega ga poziva da nastavi obavljati poslove sukladno ugovoru o radu od 3. srpnja 2014. u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo, te da će na istom radnom mjestu biti zaposlen i MU s kojim će poslove obavljati zajednički i koordinirano.

12. Iz e-maila od 31. listopada 2024. (list 75 spisa) proizlazi da je ravnatelj tuženika zatražio očitovanje od tužitelja budući da poslovi koje obavlja u sklopu svog radnog mjesta imaju direktan utjecaj na postupak priznavanja sorti bilja u odnosu na zahtjeve koje je predao kao punomoćnik trgovačkog društva Polen Seed.

13. Iz e-maila od 4. studenog 2024. (list 74 spisa) proizlazi da se tužitelj očitovao ravnatelju tuženika na način da je naveo kako je tvrtka Polen Seed bila upoznata sa činjenicom da je tužitelj s tuženikom vodio radni spor i da ih je upoznao o tome da će u slučaju pozitivnog ishoda radnog spora morati naći novog opunomoćenika u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je u navedenom očitovanju predložio tuženiku da mu ispostavi i drugi dio računa za 2024. godinu kako bi prema tuženiku zatvorio sve financijske obveze za tekuću godinu nakon čega će njegova suradnja s VU biti trajno prekinuta. Tužitelj je naveo da nije utjecao na tijek postupka priznavanja biljnih sorti Polen Seeda budući da nije bio uključen u postupak priznavanja, te je za naredni period zatražio puno izuzeće sve do okončanja priznavanja biljnih sorti Polen Seeda.

14. Iz e-maila od 8. studenog 2024 (list 73 spisa) proizlazi da je ravnatelj tuženika izvijestio tužitelja kako smatra da isti obavljajući poslove voditelja odjela ima direktan utjecaj na postupak priznavanja zbog čega ga nije moguće izuzeti s navedenih poslova, da nije izvjesno koliko će trajati postupak priznavanja, te da sukob interesa predstavlja i sama činjenica tužiteljevog ranijeg angažmana u svojstvu punomoćnika VU kao i činjenica da postupak priznavanja obavljaju radnici kojima je tužitelj nadređen.

15. Iz zapisnika povjerenstva tuženika za odlučivanje o sukobu interesa od 13. studenog 2024. proizlazi da su na sjednici povjerenstva bili prisutni CU, PU i ŠUM, te da je povjerenstvo utvrdilo da je tužitelj u sukobu interesa jer je na poslovima koje obavlja došao u priliku da kroz svoj rad ili djelovanje pogoduje sebi ili podnositelju zahtjeva Polen Seedu čime je povrijedio odredbu čl. 55 Statuta tuženika jer nije odmah obavijestio ravnatelja o sukobu interesa zbog čega je povjerenstvo predložilo raskid ugovora o radu, te da se tužitelju ponudi drugi ugovor o radu na poslovima u odjelu u kojem neće doći do mogućnosti eventualnog pogodovanja.

16. Iz Ugovora o poslovnom savjetovanju od 1. srpnja 2024 (list 156-162 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između [obrt] kao pružatelja usluga i Polen Seeda kao naručitelja, da se čl. 1. Ugovora pružatelj usluga obvezao da će tijekom 2024. u korist naručitelja obaviti poslove upisa novih sorti poljoprivrednog bilja na sortnu listu Republike Hrvatske. Iz čl. 5. Ugovora proizlazi da je ugovor sklopljen 1. siječnja 2024. na određeno vrijeme do 31. prosinca 2024. odnosno do stjecanja uvjeta za povratak ŠU (ovdje tužitelja) kao vlasnika pružatelja usluga na dužnost kod tuženika, što god nastupi prije, nakon čega će VU pronaći novog zastupnika za postupke registracije sorti u Republici Hrvatskoj.

17. Iz dopisa tužitelja od 20. siječnja 2023. (list 171 spisa) proizlazi da se isti obratio tuženiku na način da ga je informirao da će [obrt] zastupati tvrtku Polen Seed u postupku priznavanja novih sorti za dva hibrida kukuruza, te da je uz dopis dostavio zahtjeve za priznavanje sorti poljoprivrednog bilja od 15. siječnja 2023. (list 172-173 i 175-176 spisa) s punomoći (list 174 spisa).

18. Iz dopisa tuženika od 16. svibnja 2023. ( list 177 spisa) proizlazi da je tuženik obavijestio [obrt] da su zahtjevi za priznavanje sorti pravovaljani. Dopis je potpisan od strane voditelja centra PU.

19. Iz dopisa tuženika od 14. veljače 2024. (list 178-181 spisa) proizlazi da je tuženik dostavio [obrt] prethodna izvješća o DUS ispitivanju. Dopis je potpisan od strane voditelja centra PU.

20. Iz računa broj 2926/450/1 od 18. listopada 2024., broj 2905/450/1 od 18. listopada 2024., broj 2950/450/1 od 8. studenog 2023., broj 2937/450/1 od 8. studenog 2023. i broj 1529/450/1 od 25. srpnja 2023. (list 182-186 spisa) proizlazi da je Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo tuženika izdao račune obrtu [obrt].

21. Iz punomoći od 20. prosinca 2024. (list 187 spisa) proizlazi da je VU opunomoćio Beos d.o.o. za zastupanje u postupku priznavanja sorti poljoprivrednog bilja u Republici Hrvatskoj, te da je navedena punomoć zaprimljena kod tuženika 3. veljače 2025.

22. Iz ugovora o poslovnom savjetovanju (list 216-221 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između Beos d.o.o. kao pružatelja usluga i Polen Seed kao naručitelja, da se čl. 1. Ugovora pružatelj usluga obvezao da će tijekom 2024. i 2025. u korist naručitelja obaviti poslove koji se odnose na registraciju novih sorti poljoprivrednog bilja na sortnu listu Republike Hrvatske. Iz čl. 5. Ugovora proizlazi da je ugovor sklopljen 1. kolovoza 2024. na određeno vrijeme do 31. prosinca 2025.

23. Iz dopisa ĆU (predstavnika Polen Seeda) od 12. rujna 2025. (list 205 spisa) proizlazi da je isti obavijestio Komisiju za priznavanje sorti da je tužitelj 23. rujna 2024. obavijestio VU da se vratio na rad kod tuženika.

24. Iz e-maila tužitelja od 23. rujna 2024. (list 206 spisa) proizlazi da je isti u komunikaciji sa ĆU istoga obavijestio da je u srpnju 2024. dobio sudski spor, te da se u kolovozu 2024. vratio na posao kod tuženika u Odjel za povrćarstvo i da će u slučaju povratka na radno mjesto u Odjel za upis sorti nastati sukob interesa zbog čega više neće moći biti punomoćnik VU. Tužitelj ga je obavijestio i o tome da će mu dostaviti ugovor na potpis ako dobije račun za sezonu 2024., te da će im pomoći pronaći novog punomoćnika u Republici Hrvatskoj.

25. Iz e-maila tužitelja od 5. studenog 2024. (list 258 spisa) proizlazi da je isti obavijestio ĆU da su mu izdani računi od strane tuženika za DUS i VCU ispitivanja zbog čega mu šalje na potpis ugovor za sezonu 2024. Tužitelj je ponovno napomenuo ŠUMN da je u postupku povratka na svoje staro radno mjesto kod tuženika zbog čega više neće biti u mogućnosti raditi za njih u postupku priznavanja sorti kukuruza zbog sukoba interesa.

26. Iz e-maila tužitelja od 8. studenog 2024. (list 242 spisa) proizlazi da je isti ĆU dostavio svoj račun i dva računa tuženika za ispitivanja obavljena u 2024.

27. Iz zapisnika o posvjedočenju činjenica od 3. siječnja 2025. (list 326-338 spisa, nalazi se u prilozima uz odgovor na tužbu u e-spisu) proizlazi da je Javni bilježnik Ivana Kovačević u Osijeku izvršila uvid u dokumentaciju koju joj je dostavio CU, a koja se u bitnome nalazi i u ovom spisu, te da su kod javnog bilježnika izjave u vezi kronologije događaja i postupanja tužitelja dali PU, MU, ŽU, ZUM i DU.

28. Svjedok LU je iskazao da je u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz bio vršitelj dužnosti ravnatelja tuženika, da se tužitelj vratio na rad kod tuženika nakon što je pravomoćno okončan radni spor 1. kolovoza 2024., da je u to vrijeme na radnom mjestu voditelja Odjela za priznavanje biljnih sorti radio MU, da su mu zbog toga iz pravne službe sugerirali da ne bi bilo dobro da na jednom radnom mjestu radi dva izvršitelja zbog čega je predloženo da se tužitelja ne vrati na radno mjesto voditelja Odjela za priznavanje biljnih sorti, nego da se isti rasporedi na identično radno mjesto s istim koeficijentom i istom plaćom ali u Centru za voćarstvo i povrćarstvo, pa da je tako tužitelj prvo bio raspoređen na to radno mjesto da bi se u konačnici vratio na radno mjesto voditelja Odjela za priznavanje biljnih sorti u listopadu 2024. temeljem ovršne odluke. Iskazao je da je tužitelj tada dobio naputak da zajedno s drugim voditeljem odjela MU radi zajednički i koordinirano, da je tužitelj od tog trenutka imao uvid i da mu je bila dostupna sva dokumentacija vezana za priznavanje ove dvije sorte kukuruza Polen Seed-a. Iskazao je da je njemu kao v.d. ravnatelja u studenom 2024. signalizirano od strane Centra za sjemenarstvo da postoji potencijalni sukob interesa u slučaju tužitelja zbog čega je od njega tražio očitovanje i pokušao prvo sve riješiti mirnim putem na način da mu je ponuđeno da ponovno prijeđe u Centar za voćarstvo i povrćarstvo, što je tužitelj odbio. Misli da tužitelj nije pristao prijeći u Centar

1 0

za voćarstvo i povrćarstvo iz razloga da u Odjelu za priznavanje biljnih sorti može utjecati na postupak priznavanja sorti kukuruza. Iskazao je da je u konkretnom slučaju tužitelj kao voditelj Odjela imao zaduženje da koordinira, organizira i nadzire rad odjela i provedbu svih aktivnosti i da nije bilo moguće tužitelja kao voditelja odjela izuzeti iz tih poslova. Na poseban upit suda zašto nije bilo moguće izuzeti tužitelja ako su na radnom mjestu voditelja postojala dva izvršitelja, svjedok je iskazao da je opis poslova naveden u sistematizaciji i Pravilniku o ustrojstvu radnih mjesta tuženika iz čega proizlazi da djelatnik koji radi na pojedinom radnom mjestu mora obavljati poslove sukladno svom opisu posla. Iskazao je da je on osobno kod tuženika bio zaposlen 4 godine i da nema točnih saznanja o tome, ali da je moguće da je neki od radnika tražio izuzeće od obavljanja određenog posla iz bilo kojih razloga. S obzirom na sadržaj e- maila tužitelja od 4. studenog 2024. u kojem je tužitelj naveo da bi tražio svoje izuzeće iz postupka priznavanja sorti, svjedok je iskazao da njemu kao v.d. ravnatelju to nije bilo prihvatljivo jer bi tužitelj i dalje imao uvid u sve podatke i dalje bi bio nadređen svim radnicima Odjela. Iskazao je da su, nakon što je povjerenstvo tuženika za odlučivanje o sukobu interesa utvrdilo činjenično stanje, smatrali da se radi o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa zbog čega su tužitelju mogli dati i izvanredni otkaz, ali da su ipak išli na ovaj način da mu se ponudi premještaj zbog čega su mu ponudili otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, što je on odbio. Da je tužitelj prihvatio to drugo radno mjesto, više ne bi bio u sukobu interesa, tuženik se ne bi doveo u situaciju da izgubi javnu ovlast u priznavanju sorti, a tužitelj nikako ne bi bio degradiran u smislu novog radnog mjesta, kako po plaći tako po opsegu obavljanja posla. Iskazao je da je on osobno kao v.d. ravnatelja saznao za sukob interesa u listopadu 2024. kada je saznao i za obrt [obrt] za koji prije toga nije znao da je to obrt tužitelja. Svjedok je iskazao da on nije mogao povezati da bi tužitelj bio vlasnik obrta [obrt], ali da vjeruje da su to svakako mogli znati u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo jer oni izdaju fakture, a u fakturama je uvijek navedeno tko je vlasnik obrta. Misli da je djelatnicima Odjela za priznavanje biljnih sorti, pa tako i MU, svakako bilo poznato da je upravo tužitelj punomoćnik VU, odnosno vlasnik obrta [obrt]. Svjedok je iskazao da je tuženik vodio pregovore s tužiteljem u vezi sklapanja sudske nagodbe u ovom predmetu u smislu da se isti vrati na posao na radno mjesto voditelja Odjela biljnih sorti, ali tek nakon što je VU angažirao novog punomoćnika.

28.1. Sud nije dozvolio odgovor na pitanje gdje je fizički tužitelj sjedio nakon što je vraćen ovrhom na posao, odnosno je li s tog mjesta mogao obavljati radne zadatke voditelja budući da je pravomoćnom sudskom odlukom u ovršnom postupku utvrđeno da tuženik nije postupio po ovršnom rješenju i da tužitelja nije vratio na posao.

29. Svjedok CU je iskazao da je u vrijeme kad je tužitelj dobio otkaz bio voditelj službe za ljudske resurse tuženika, da se kod tuženika zaposlio 4. studenog 2024. i da prije toga nije imao nikakvih saznanja o tužitelju i njegovom obrtu, da je tek tijekom postupka traženja očitovanja tužitelja saznao da isti ima obrt i da je opunomoćenik Polen Seeda u postupku priznavanja stranih sorti kukuruza. Za vrijeme kada je povjerenstvo odlučivalo o sukobu interesa, znao je da na mjestu voditelja odjela za priznavanje biljnih sorti rade i tužitelj i MU. Iskazao je da kod tuženika ne postoji mogućnost da se netko izuzima iz obavljanja nekog posla u slučaju postojanja sukob interesa, te da u trenutku otkaza ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sukob interesa na strani tužitelja još uvijek nije bio otklonjen jer tuženik u to vrijeme nije dobio nikakav dokaz o otkazu punomoći. Svjedok je iskazao da je po Statutu tuženika radnik dužan ravnatelja obavijestiti o postojanju sukoba interesa, a

1 1

koliko je njemu poznato tužitelj ravnatelja nije o tome obavijestio u vrijeme kada je vraćen na posao sudskom odlukom. Iskazao je da su kod tuženika svi zaposlenici dužni paziti na sukob interesa jer to predstavlja težu povredu radne obveze. Na poseban upit suda zašto nije bilo moguće izuzeti tužitelja iz postupka priznavanja predmetnih sorti kada je bio još jedan voditelj odjela na tom radnom mjestu, svjedok je iskazao da to nije bilo moguće jer je tužitelj kao voditelj odjela imao mogućnost uvida u svu dokumentaciju pa tako i ovu za priznavanje konkretnih dviju sorti kukuruza Polen Seeda. Iskazao je da je tužitelj kao voditelj odjela bio u potencijalnoj mogućnosti da utječe na postupak priznanja sorti, a da je tuženik dužan u situaciji kada postoji potencijalni sukob interesa taj sukob otkloniti jer je tuženik tvrtka s javnim ovlastima i na taj način nije željela dovesti u pitanje svoj rad. Iskazao je da tužitelj nije ništa poduzeo da se makne iz poslova koji imaju veze s VU od trenutka kad je vraćen na posao do otkaza i da je upravo suprotno tome tražio izdavanje dodatnih računa što je vidljivo iz njegovog očitovanja.

30. Svjedok PU je iskazao da je kod tuženika zaposlen kao voditelj Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo još od veljače 2017., da je on osobno bio neposredno nadređena osoba tužitelju dok je bio voditelj Odjela, da on osobno kao voditelj Centra ne sudjeluje u postupku priznavanja biljnih sorti ali da upravlja i organizira rad u Centru, dok u postupku priznavanja sudjeluje voditelj Odjela zajedno sa svojim djelatnicima. Iskazao je da je za tvrtku [obrt] čuo tek kada je o tome dobio informaciju od MU krajem listopada 2024. kada mu je isti rekao da je tužitelj vlasnik obrta [obrt] i da on kao punomoćnik tvrtke Polen Seed sudjeluje u postupku priznavanja biljnih sorti. Pojasnio je da se tužitelj vratio na posao u njihov Centar 22. listopada 2024., a da je on o svemu ovome saznao otprilike 8 dana nakon toga. Na poseban upit suda kako on kao voditelj Centra nije znao da je tužitelj vlasnik [obrt] i da zastupa tvrtku Polen Seed kada je tužitelj u ime te tvrtke sudjelovao u postupku priznavanja biljnih sorti još od 2023., svjedok je iskazao da on kao voditelj Centra nije imao te podatke i da su te podatke imali kolege iz Odjela za priznavanje biljnih sorti budući da su oni fakturirali račune koji su izdavani [obrt]. Iskazao je da je MU na mjestu voditelja Odjela bio od 2018. pa sve do početka ove godine i da ne zna je li njemu bilo poznato da je tužitelj bio punomoćnik VU još od 2023. godine. Na poseban upit suda zašto tužitelj nije mogao biti izuzet iz postupka priznavanja biljnih sorti kada su na mjestu voditelja tog Odjela bila dva čovjeka, svjedok je iskazao da se kod njih nikada nitko nije izuzeo i da izuzeće zapravo nije bilo ni moguće iz razloga jer je tužitelj kao voditelj Odjela imao uvid u sve podatke u bazi podataka i da je te podatke mogao korigirati i izmijeniti i da vjeruje da je tužitelj izmijenio neke podatke u bazi podataka u ovom postupku priznavanja biljnih sorti, konkretno kukuruza tvrtke Polen Seed. Svjedok je iskazao da se tužitelj vratio na rad nakon pravomoćne presude u kolovozu 2024. i da mu je ravnatelj tada na njegovu zamolbu prvo dao 30 dana godišnjeg odmora, da je u razdoblju od kolovoza 2024. do 22. listopada 2024. tužitelj bio voditelj pokušališta, a ne voditelj Odjela za priznavanje biljnih sorti iz razloga što je na mjestu voditelja Odjela za priznavanje biljnih sorti već bio MU.

30.1. Sud nje dozvolio odgovor na pitanje što je Ministarstvo napravilo u daljnjem postupku budući da u međuvremenu ove biljne sorte nisu priznate kao i odgovor na pitanje iz kojih razloga sorte nisu priznate, budući da isto nije bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

1 2

31. Svjedok MU je iskazao da je bio voditelj Odjela za priznavanje biljnih sorti od 2018. do početka ove godine kada je donesena nova sistematizacija, da on kao voditelj Odjela u postupku priznavanja biljnih sorti koordinira, organizira, nadzire, kontrolira i provjerava poslove na Odjelu, da je on osobno čuo za [obrt] 2023. kada prijavljen postupak priznavanja hibrida i da je tada znao tko je vlasnik tog obrta. Iskazao je da mu je poznato da je tužitelj nakon okončanja radnog spora vraćen na rad u ljeto 2024. i to u Centar za voćarstvo jer je tamo bilo slobodno radno mjesto, da se tužitelj poslije vratio u Odjel za priznavanje biljnih sorti jer je to tražio ovrhom, da su svi u Odjelu još od 2023. znali da je tužitelj vlasnik obrta [obrt]. Iskazao je da je 21. listopada 2024. ravnatelj javio PU da je stigla ovrha i da se tužitelj mora vratiti na radno mjesto voditelja Odjela, da je isti dan PU nazvao njega i da je isti taj dan on sazvao sastanak s ostalim djelatnicima Odjela i rekao im da se tužitelj vraća kao voditelj Odjela i da se on stvarno vratio na rad 22. listopada 2024. Iskazao je da mu tužitelj ništa nije govorio o tome na koji način misli riješiti ovu situaciju u kojoj je u isto vrijeme bio i voditelj Odjela i punomoćnik turske firme. Iskazao je da je znao po pričanju u firmi da je tužitelj kada se vratio u firmu u ljeto 2024. dobio 30 dana godišnjeg odmora kako bi riješio svoje ranije poslove zbog čega je pretpostavljao da će on tada riješiti i svoj status vezano za Š, međutim, kada je nakon 22. listopada 2024. otvorio dosje sorti koje je tužitelj zastupao, svjedok je iskazao da je vidio da je u tom dosjeu još uvijek tužiteljeva važeća punomoć. Čim je to vidio, a to je bilo 24. ili 25. listopada 2024., o tome je informirao nadređene, tj. PU. Iskazao je da je tužitelj kao voditelj Odjela nakon 22. listopada 2024. radio iste poslove kao i on i da je imao uvid u svu dokumentaciju Odjela. Iskazao je da ga je jednom prilikom zvala djelatnica RU koja mu je rekla da ju je zvao tužitelj i da se raspitivao za račune o hibridima koje zastupa, te da ga je o tome obavijestila jer nije bila sigurna u kojem svojstvu joj se tužitelj obraća, u svojstvu voditelja Odjela ili punomoćnika turske firme. Na poseban upit suda o kojim se to računima radilo, svjedok je iskazao da su to računi o obavljenim pokusima. Na daljnji upit suda jesu li to bili pokusi koji su obavljani prije 22. listopada 2024., svjedok je iskazao da su to bili računi koji su izdani u listopadu 2024. a da su se odnosili na sve pokuse, dakle i one obavljene početkom 2024. a i sve one pokuse koji će se obavljati ubuduće, dakle koji će biti obavljeni za cijelu 2024. godinu.

31.1. Sud nije dozvolio odgovor na pitanje koliko svaki oplemenjivač prijavljuje sorti za priznavanje i kako bi to utjecalo na ostale oplemenjivače da su znali da je tužitelj ujedno i voditelj odjela i punomoćnik jednog od oplemenjivača, iz razloga što isto nije bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

32. Svjedokinja ŠUM je iskazala da tužitelja nije znala sve do kolovoza 2024. kada je donesena pravomoćna presuda da se on vraća na rad, da je u to vrijeme bila pomoćnica ravnatelja zadužena za ljudske resurse, da je u kolovozu 2024. zajedno s ravnateljem LU razgovarala s tužiteljem u vezi njegovog povratka na rad, da je tužitelj tom prilikom tražio da mu se odobri 30 dana godišnjeg odmora, da nije rekao za što mu je to potrebno ali da je ona pretpostavljala da mu je to bilo potrebno radi završetka nekih njegovih poslova, da su mu tom prilikom otvoreno rekli da na njegovom prijašnjem radnom mjestu već imaju zaposlenu jednu osobu i da traže drugo radno mjesto na kojem bi on mogao raditi s istim materijalnim pravima, da su tom prilikom već imali spremno to drugo radno mjesto i da su mu rekli na kojem bi radnom mjestu trebao raditi, da je tužitelj rekao da mu taj Ugovor o radu još pošalju na e-mail i da su se nakon razgovora razišli u dobrim odnosima. Iskazala je da u tom razgovoru nitko

1 3

nije spominjao ni [obrt] ni Polen Seed, da ona osobno nije znala za te dvije firme, da ju je u listopadu 2024. pozvao ravnatelj LU koji joj je rekao da je do njega došla informacija da tužitelj ima otvoren obrt i da se nalazi u sukobu interesa. Nakon toga su tražili očitovanje tužitelja koji im je rekao da je on upoznao tursku firmu da će biti u sukobu interesa ako se vrati na svoje radno mjesto i da će oni u tom slučaju morati tražiti drugog zastupnika. Nakon toga su osnovali povjerenstvo koje je trebalo odlučiti o ovom slučaju. Iskazala je da je njoj osobno bilo neprihvatljivo da im tužitelj uvjetuje da mu prvo izdaju neke račune, pa da će se onda on povući iz poslovnog odnosa s turskom tvrtkom, te da je po samom statutu tuženika bilo dovoljno da postoji potencijalni sukob interesa i da je iako po statutu ovo teža povreda obveze iz radnog odnosa, da su oni ipak ponudili tužitelju aneks ugovora kojim bi ga premjestili na drugo radno mjesto s istim materijalnim pravima. Iskazala je da je tužitelj nakon što je podnio ovršni prijedlog odmah vraćen na svoje radno mjesto na kojem je radio zajedno s MU. Na poseban upit suda, svjedokinja je iskazala da koliko ona zna da kod tuženika nije postojala situacija da bi se netko izuzimao iz nekog posla zbog potencijalnog sukoba interesa, te da smatra da se tužitelj nije mogao izuzeti iz konkretnog posla s Z budući da je on bio voditelj Odjela.

33. Tužitelj ŠU je iskazao da je od 2018. vodio radni spor s tuženikom, da je u ožujku 2019. otvorio svoj obrt za poslovno savjetovanje, da je u prosincu 2022. od poslovnog partnera iz Srbije dobio ponudu da zastupa jednu tursku firmu, da je tom partneru rekao da obavijesti Š da se nalazi u sporu s tuženikom i da bi pristao na taj posao, ali da bi se u slučaju pozitivne sudske presude nalazio u sukobu interesa i da u tom slučaju više ne bi mogao raditi za njih, da su F na to pristali zbog čega je u travnju ili svibnju 2023. s VU sklopio ugovor koji je važio za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. Iskazao je da su F nakon te sezone 2023. izrazili želju za nastavkom suradnje, da je on već tada imao informaciju od svog odvjetnika da bi sudski spor mogao uskoro završiti, da je o svemu obavijestio Š i da su nastavili suradnju i za sezonu 2024. s tim što ugovor nisu sklopili odmah nego da su to ostavili otvoreno do trenutka kada bude vidio kada će točno biti završen sudski spor. Iskazao je da je od strane tuženika bio pozvan na razgovor 31. srpnja 2024., a da ga je prije toga telefonski kontaktirala Sara Mikrut kojoj je odmah rekao da bi tražio neplaćeni dopust do kraja godine radi završetka svojih poslova. Tom prilikom joj nije spominjao ni obrt [obrt] ni Polen Seed jer je osim njih imao još poslovnih partnera s kojima je radio. Ona mu je tom prilikom rekla da može dobiti samo godišnji odmor, a ako bude prihvatio ugovor o radu za radno mjesto u Odjelu za povrćarstvo, da će tada biti mogućnosti da eventualno razmisle i o prijedlogu za neplaćeni dopust. Budući da je u to vrijeme isticao rok za pokretanje ovršnog postupka za povrat na rad, a ovo radno mjesto u Odjelu za povrćarstvo nije bilo ono na koje se trebao vratiti, u razgovoru s odvjetnikom je odlučio da to ne prihvati i da ide u ovrhu. Iskazao je da su 31. srpnja 2024. na razgovoru bili prisutni LU, Sara Mikrut i odvjetnik FU koji mu je tom prilikom rekao da će razmisliti o prijedlogu za neplaćeni dopust ako prihvati ovo drugo radno mjesto i da ako to ne prihvati, da će mu tuženik dati otkaz. Nakon toga je otišao na godišnji i misli da je bio 20. kolovoza 2024. kada je e-mailom obavijestio LU da ne prihvaća ponudu i da će se nakon godišnjeg vratiti na svoje staro radno mjesto na koje zapravo nikada nije bio stvarno vraćen iako je dobio svoju prostoriju i računalo i imao pristup svim podacima, jer je sve poslove voditelja zapravo obavljao MU. Iskazao je da na razgovoru 31. srpnja 2024. nije spomenuo ni [obrt] ni Polen Seed jer nije znao da je po Statutu bio dužan o tome obavijestiti ravnatelja. Iskazao je da je sredinom rujna 2024. e-mailom obavijestio VU da bi se uskoro

1 4

trebao vratiti na posao i da će u tom trenutku njihova suradnja biti otkazana. Nakon što mu je predočen e-mail od 23. rujna 2024. (list 206 spisa), tužitelj je iskazao da je to taj e-mail koji je poslao. Na poseban upit suda zašto je u tom e-mailu naveo „ako se vratim u odjel za upis sorti“, a već je prethodno sudskom odlukom vraćen na rad, tužitelj je iskazao da je prvo bio raspoređen u Centar za voćarstvo i povrćarstvo, a ne u svoj Odjel. Nakon što mu je predočen e-mail od 29. prosinca 2024. (list 237 spisa), tužitelj je potvrdio da je to on poslao kao i e-mail od 5. studenog 2024. (list 258 spisa). Iskazao je da je zadnju radnju za tursko trgovačko društvo kod tuženika obavio u ožujku ili travnju 2024. kada je dostavio sjeme za poljske pokuse. Na poseban upit suda da pojasni što je bilo s ona dva izdana računa koja je tražio da mu tuženik izda nakon što je sudskom odlukom vraćen na rad, tužitelj je iskazao da ti računi obuhvaćaju sve poslove vezane za izvedbu poljskih pokusa koji kreću od ožujka tekuće godine do trenutka izdavanja službenih rezultata koji se obično odvija u studenom ili prosincu tekuće godine, da tuženik ima praksu da račun za cjelokupnu uslugu izdaje u nekom trenutku u tijeku kalendarske godine i da taj ukupan račun obuhvaća i poslove koji će se još obaviti do kraja kalendarske godine. Iz tih razloga je i pitao MU, hoće li tuženik račune ispostaviti novom zastupniku ili njemu pa da može zatvoriti svoju poslovnu suradnju s turskom tvrtkom. Tužitelj je iskazao da je po presudi trebao biti vraćen na radno mjesto voditelja Odjela za biljne sorte, da upravo taj Odjel vrši priznavanje biljnih sorti ove turske tvrtke i da 31. srpnja 2024. nije rekao da radi za tursku tvrtku iz razloga što nije znao za odredbu Statuta, a s druge strane je bio uvjeren da su kod tuženika svi znali da on radi za [obrt]. Ne zna jesu li to znali LU i Sara Mikrut, ali su to sigurno znali oni koji su radili u Odjelu za biljne sorte. Iskazao je da je tek po primitku odluke o otkazu saznao za što ga se tereti, te da je prvi put o [obrt] i Polen Seedu rekao MU krajem listopada 2024. kada je tražio informaciju u vezi ovih ranije spomenutih računa. Iskazao je da je nakon što se očitovao tuženiku o svojim poslovima s VU, da je 5. studenog 2024. e-mailom poslao VU i ugovor na potpisivanje i da ga je VU zamolio da im pomogne pri pronalaženju novog zastupnika jer je to njima iz Turske problem. Ne sjeća se točno kada je zadnji dan bio na poslu ali zna da su ovi razgovori s Z vršeni nakon što je dobio odluku o otkazu i nakon što više nije dolazio na posao. Tužitelj je iskazao da je imao pristup svim podacima koji su bili na serveru tuženika kada se vratio na rad ali da unatoč tome nije obavljao nikakve poslove kod tuženika, da ni s radnim kolegama nije bio u lošim odnosima nakon 21. listopada 2024., da mu niti jedan od radnih kolega nije rekao da ne žele raditi s njim osim svjedoka iz prvog radnog spora iz 2018. koji su rekli da su izgubili povjerenje u njega. Iskazao je da iz njegove perspektive i dalje može normalno funkcionirati u tom radnom kolektivu.

33.1. Sud nije dozvolio odgovor na pitanje koje je konkretno poslove tužitelj radio u razdoblju do 22. listopada 2024. pa do kraja 2024. iz razloga što je već odgovorio da u tom razdoblju zapravo nije obavljao poslove voditelja Odjela biljnih sorti. Sud nije dozvolio ni odgovor na pitanje na koji je način tuženik kontaktirao s podređenima, budući da isto nije bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

34. Sud je povjerovao tužitelju, cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je uvjerljivo i logično iskazivao o svim odlučnim činjenicama, što je jasno i argumentirano odgovorio na sva postavljena pitanja i što je njegov iskaz u skladu s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Sud je povjerovao i svjedoku LU (osim u dijelu u kojem je rekao da je tužitelj kao voditelj Odjela biljnih sorti imao sva zaduženja kao i MU), iz razloga što je njegov iskaz u bitnome u

1 5

skladu s materijalnom dokumentacijom, te s iskazima ostalih svjedoka, pa i tužitelja. Sud nije povjerovao svjedocima LU, PU i MU u dijelu u kojem su rekli da je tužitelj kao voditelj Odjela biljnih sorti radio sve poslove kao i MU, iz razloga što je pravomoćnim rješenjem ovoga suda od 26. veljače 2025. (list 145-154, 290-293 spisa) utvrđeno da tuženik nije postupio po Rješenju o ovrsi od 4. listopada 2024. i da tužitelja nije vratio na rad, čime je potvrđen dio iskaza tužitelja u kojem je rekao da mu tuženik po povratku na posao u Odjel za biljne sorte zapravo nikada nije dao stvarne poslove i zaduženja, već da mu je dao samo radnu prostoriju i računalo putem kojeg je imao pristup podacima Odjela. Nadalje, sud nije povjerovao svjedoku CU kada je rekao da tužitelj nije poduzeo ništa da se makne iz poslova koji imaju veze s VU, budući da su i svjedok MU i tužitelj iskazali da je tužitelj u listopadu 2024. zatražio izdavanje računa kako bi zatvorio svoje obveze prema VU, a i iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je tužitelj pomogao VU u pronalasku novog punomoćnika. Sud nije povjerovao ni svjedoku PU kada je rekao da je tek krajem listopada 2024. prvi puta čuo za [obrt] i da je tužitelj vlasnik [obrt], te da isti kao punomoćnik VU sudjeluje u postupku priznavanja biljnih sorti, iz razloga što je taj dio njegovog iskaza u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom i to dopisima od 16. svibnja 2023. i 14. veljače 2024. (list 177, 178-181 spisa) iz kojih proizlazi da je upravo svjedok PU potpisao dopise kojima obavještava [obrt], vlasništvo tužitelja ŠU, da su zahtjevi za priznavanje sorti pravovaljani i kojim mu dostavlja prethodna izvješća o DUS ispitivanju. Pored toga, za napomenuti je da nije ni logično da PU, kao voditelj Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo nije znao za [obrt] prije listopada 2024., budući da je upravo [obrt] tijekom cijele 2023. sudjelovao u postupku priznavanja sorti kukuruza u Odjelu u kojem je on bio neposredno nadređena osoba, pogotovo kada se uzme u obzir i činjenica da su i PU i MU bili ispitani kao svjedoci u sudskom postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu koji je trajao šest godina zbog čega nije životno da o tome nisu međusobno razgovarali. Uspoređujući navedene dijelove iskaza svjedoka PU s ostalim dijelom njegovog iskaza u kojem je rekao da vjeruje da je tužitelj, nakon što je vraćen na rad u Odjel, u bazi podataka izmijenio neke podatke u postupku priznavanja sorti kukuruza Polen Seeda, bez da o tome postoji ijedan drugi dokaz ili indicija koja bi upućivala na takve nedopuštene radnje, utvrđeno je da je iskaz svjedoka PU dan isključivo u cilju pogodovanja tuženiku.

35. Nakon ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio sljedeću kronologiju događaja:

- da je tužitelj tijekom 2019. osnovao svoj obrt [obrt] nakon što je 2018. započeo radni spor između njega i tuženika kod Općinskog radnog suda u Zagrebu,

- da je [obrt] temeljem Ugovora o poslovnom savjetovanju zastupao tursko društvo Polen Seed kod tuženika u postupku priznavanja dvije sorte kukuruza tijekom dvije sezone i to 2023. i 2024. na način da je dopisom od 20. siječnja 2023. tuženiku podnio dva zahtjeva za priznavanje sorti kukuruza s odgovarajućim punomoćima koji su kod tuženika zaprimljeni 2. ožujka 2023. (list 171-176 spisa),

- da je Ugovor o poslovnom savjetovanju za sezonu 2024. sklopljen na određeno vrijeme od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. ili do stjecanja uvjeta za povratak tužitelja na rad kod tuženika, ovisno o tome što nastupi prije (list 157-159 spisa),

1 6

- da je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-229/2022 kojom je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad postala pravomoćna 4. lipnja 2024. (list 12-38, 41-49 spisa),

- da je tuženik po navedenoj presudi 1. kolovoza 2024. vraćen na posao u Centar za voćarstvo i povrćarstvo,

- da tužitelj nije prihvatio radno mjesto u Centru za voćarstvo i povrćarstvo zbog čega je pokrenuo ovršni postupak radi povratka na rad po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu,

- da je Općinski sud u Osijeku 4. listopada 2024. donio rješenje o ovrsi broj Ovrv- 3894/2024 kojim je naložio tuženiku da tužitelja vrati na rad (list 50-60 spisa),

- da je tuženik 21. listopada 2024. pozvao tužitelja da se vrati na rad u Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo budući da su zaprimili rješenje o ovrsi (list 77 spisa),

- da je tužitelj vraćen na rad kod tuženika na radno mjesto voditelja Odjela biljnih sorti u Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo po ovršnom rješenju 22. listopada 2024. ali da taj posao zapravo nikada nije obavljao zbog čega je tuženiku kao ovršeniku izrečena novčana kazna (list 145-155 spisa),

- da je tuženik 18. listopada 2024. izdao [obrt] dva računa na ime troškova DUS i

VCU ispitivanja (list 182-183 spisa),

- da je tuženik 31. listopada 2024. pozvao tužitelja da se očituje o eventualnom sukobu interesa (list 75 spisa),

- da se tužitelj o tome očitovao 4. studenog 2024. (list 74 spisa),

- da je povjerenstvo tuženika za odlučivanje o sukobu interesa na sjednici 13. studenog 2024. odlučilo da na strani tužitelja postoji sukob interesa zbog čega je predložilo da se istom raskine ugovor o radu za radno mjesto voditelja Odjela za biljne sorte i da mu se ponudi drugi ugovor o radu za drugo radno mjesto (list 115-116 spisa),

- da je tuženik 22. studenog 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja s ponudom izmijenjenog ugovora budući da se tužitelj nalazio u sukobu interesa i da o tome nije odmah po povratku na rad obavijestio ravnatelja tuženika (list 61-64 spisa),

- da je VU zaključio Ugovor o poslovnom savjetovanju s društvom Beos d.o.o. za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 31. prosinca 2025. i da je 20. prosinca 2024. izdalo punomoć društvu Beos d.o.o. da ih zastupa kao novi punomoćnik u postupku priznavanja biljnih sorti kod tuženika (list 216-221, 187 spisa).

36. Prema odredbi čl.119. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, u nastavku: ZR), prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

36.1. Prema odredbi čl. 115. st.1. t. 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

36.2. Odredbom čl. 55. Statuta tuženika (list 40 spisa) propisano je da su sve osobe koje su poslovno i radno povezane s tuženikom dužne paziti na sukob interesa, da su svi zaposlenici tuženika dužni u slučaju svog sukoba interesa s interesima tuženika o istome odmah obavijestiti ravnatelja jer se u protivnom radi o težoj povredi radnog odnosa.

1 7

36.3. Odredbom čl. 3. st.3. Pravilnika o radu tuženika (list 96 spisa) propisano je da se svaki djelatnik mora ponašati tako da ne umanji svoj ugled i ugled tuženika, te da ne dovede u pitanje svoju nepristranost u postupanju.

36.4. Odredbom čl. 48. Pravilnika o radu tuženika (list 108-109 spisa) propisane su „povrede obveza iz radnog odnosa“ i „osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa“. Pod osobito teškim povredama iz radnog odnosa smatraju se, između ostalih, i druge teške povrede sukladno praksi hrvatskog zakonodavstva.

36.5. Prema odredbi čl.135. st.3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

37. Uzimajući u obzir navedene propise, te činjenicu da se kao razlog otkaza ugovora o radu tužitelja navodi postojanje sukoba interesa između poslova koje tužitelj obavlja u sklopu svog radnog mjesta voditelja Odjela za biljne sorte i poslova koje obavlja kao vlasnik obrta [obrt], te da se kao razlog otkaza navodi i to da tužitelj nije odmah po povratku na rad na radno mjesto voditelja Odjela za biljne sorte obavijestio ravnatelja tuženika o postojanju sukoba interesa, sud je utvrdio da tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz.

38. Naime, iako ni sam tužitelj tijekom postupka nije osporavao da ravnatelja tuženika u trenutku povratka na posao nije obavijestio ni o svom obrtu [obrt] kao ni o tome da je njegov obrt u svojstvu punomoćnika zastupao VU kod tuženika, sud je utvrdio da takav propust tužitelja, kada se uzme u obzir cjelokupna situacija u kojoj se našao tužitelj od trenutka kada su se stekli uvjeti za njegov povratak na posao pa do otkaza, ne predstavlja tako tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Ovo stoga što je s jedne strane tužitelj poduzeo sve radnje da ne dođe do sukoba interesa kojeg u konačnici prema mišljenju ovoga suda nije ni bilo, što je tužitelj iznoseći svoju obranu ravnatelju tuženika iznio sve odlučne činjenice, i što su s druge strane svi u Odjelu za biljne sorte uključujući i voditelja Odjela MU i voditelja Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo PU prethodno (još od 2023.) znali za tužitelja, [obrt] i Polen Seed, i za njihov međusobni odnos.

39. Iako ni Statut kao ni Pravilnik o radu tuženika ne sadrže definiciju sukoba interesa, a kako tužitelj nije dužnosnik u obnašanju javnih ovlasti u smislu odredbi Zakona o sprječavanju sukoba interesa pa da bi se na njega primjenjivao taj Zakon, sud je kao definiciju sukoba interesa u ovom konkretnom slučaju uzeo uobičajeno poimanje sukoba interesa po kojem to može biti svaka situacija u kojoj privatni interes radnika utječe ili može utjecati na njegovu nepristranost prilikom obavljanja radnih zadataka kod poslodavca. Za sud nema sumnje da bi tužitelj bio u sukobu interesa da je u isto vrijeme kod tuženika radio na radnom mjestu voditelja Odjela za biljne sorte i da je istovremeno kao vlasnik obrta [obrt] zastupao Polen Seed kod tuženika. Tuženik tijekom postupka to nije dokazao, već je pogrešnom interpretacijom tužiteljevih radnji koje je isti poduzimao od trenutka stjecanja uvjeta za povrat na posao pa do otkaza, izveo pogrešan zaključak da je sukob interesa postojao. Na početku je potrebno reći da je sasvim životno, opravdano i logično to što je tužitelj tijekom 2019., nakon prvog radnog spora s tužiteljem koji je počeo tijekom 2018., osnovao svoj obrt [obrt]

1 8

kako bi si osigurao životnu egzistenciju pogotovo uzimajući u obzir da je predmetni radni spor trajao gotovo šest godina zbog čega nije bilo za očekivati od tužitelja da će sve to vrijeme biti bez posla i primanja, a istovremeno je i otac dvoje maloljetne djece. U trenutku kada je odluka Općinskog radnog suda u Zagrebu postala pravomoćna tj. 4. lipnja 2024., tužitelj nije mogao istog dana ugasiti sve poveznice koje je imao s pojedinim poslovnim subjektima u okviru poslovanja svog obrta, pa tako ni s VU. Da bi se radilo o sukobu interesa u konkretnoj situaciji, trebalo je utvrditi je li tužitelj od trenutka kada su se stekli uvjeti za povrat na posao uočio da se nalazi u konfliktnim ulogama i je li na primjeren način razriješio situaciju u kojoj se našao.

39.1. Uzimajući u obzir da je Ugovor o poslovnom savjetovanju za sezonu 2024. zaključen na određeno vrijeme do trenutka kada su se stekli uvjeti za povrat tužitelja na posao, sud je utvrdio da je tužitelj itekako bio svjestan da će se u suprotnom naći u sukobu interesa i da je poduzeo sve mjere kako do sukoba interesa ne bi došlo. To potvrđuje i činjenica što je upravo e-mailom od 5. studenog 2024. (list 258 spisa) predstavniku Polen Seeda ĆU poslao navedeni Ugovor na potpis. To što je taj Ugovor potpisan naknadno za razdoblje od 1. siječnja 2024. ne utječe na njegovu valjanost budući da su tim Ugovorom ugovorne strane naknadno regulirale svoj postojeći poslovni odnos što proizlazi i iz e-maila tužitelja od 23. rujna 2024. (list 206 spisa) koji je upućen predstavniku Polen Seeda ĆU iz kojega proizlazi da je tužitelj bio svjestan potrebe izbjegavanja sukoba interesa.

39.2. Nadalje, sve radnje koje je tužitelj u odnosu na svoj obrt poduzimao od povratka na posao do kraja 2024., utvrđeno je da ih je poduzimao isključivo kako bi se poslovni odnos između [obrt] i Polen Seeda završio i u formalnom smislu (izdavanje i plaćanje računa, e-mail komunikacija). Sve tvrdnje tuženika da je tužitelj i nadalje, nakon povratka na posao radio i da je imao namjeru raditi za Polen Seed su neargumentirane i paušalne. To što je tužitelj od tuženika zatražio izdavanje računa za drugi dio 2024., koji su mu u konačnici i izdani 18. listopada 2024. (list 182-183 spisa), ne znači da je tužitelj i dalje poslovao s VU, kako to pogrešno interpretira tuženik, već je izdavanje računa tražio da može zatvoriti svoje otvorene obveze. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka MU koji je potvrdio da se računi koji su izdani u listopadu 2024. odnose na sve pokuse, dakle i na one obavljene početkom 2024. kao i na one koji su se obavili još do kraja 2024. Da je tužitelj nakon pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu i nakon povratka na rad kod tuženika završio svoju poslovnu suradnju s VU i da je sve ostale radnje nakon toga poduzeo radi zatvaranja administrativnih obveza proizlazi i iz činjenice što je po povratku na rad prvo 30 dana tražio godišnji odmor kako bi riješio svoje postojeće poslovne odnose što je potvrdila i svjedokinja ŠUM kada je rekla da je pretpostavljala da mu je godišnji trebao radi rješavanja poslovnih odnosa, kao i svjedok MU kada je rekao da je tužitelj dobio 30 dana godišnjeg kako bi riješio svoje ranije poslove. Sudu je logično da tužitelj svoj poslovni odnos s VU nije mogao završiti u jednom danu, već da je bilo potrebno obaviti još neke dodatne radnje kako bi se poslovna suradnja i formalno završila, a da je tužitelj svoju poslovnu suradnju s VU u konačnici i završio proizlazi i iz e-maila od 8. studenog 2024. s računom od 5. studenog 2024. (list 242-249 spisa) i iz e-maila od 29. prosinca 2024. (list 236-235 spisa) u kojima tužitelj obavještava predstavnika ŠUMN o novom punomoćniku i izdaje mu račun za obavljene usluge. Nadalje, da je tužitelj, nakon što su se stekli uvjeti za njegov povrat na rad kod tuženika, prekinuo poslovnu suradnju s Polen ŠUMN i da nije bio u sukobu ineresa, proizlazi i

1 9

iz činjenice što je tijekom postupka utvrđeno da je VU u međuvremenu angažirao drugog zastupnika (Beos d.o.o.) za daljnje vođenje postupka priznavanja biljnih sorti kod tuženika s kojim je VU zaključio novi Ugovor o poslovnom savjetovanju (list 216-222 spisa) i kojem je 20. prosinca 2024. izdao novu punomoć za zastupanje (list 187 spisa). To što je tužitelj pomogao VU pronaći u Republici Hrvatskoj drugog punomoćnika, nije dokaz tome da je tužitelj i nadalje radio za VU i da je u sukobu interesa, već je pokazatelj međusobnih profesionalnih odnosa.

40. Tužitelj je iznoseći svoju obranu ravnatelju tuženika dao valjano obrazloženje svog odnosa s VU na način da ga je upoznao sa činjenicom da je s VU dogovorio da će njihov poslovni odnos završiti u slučaju da tužitelj sudskom odlukom bude vraćen na posao kada će isti morati pronaći novog punomoćnika za zastupanje kod tuženika. Tužitelj je objasnio ravnatelju i zašto je tražio izdavanje računa za drugi dio 2024., te mu je jasno dao do znanja da će time njegova suradnja s VU i konačno biti završena. Uzimajući u obzir navedeno očitovanje tužitelja, sud je utvrdio da je isto bilo jasno i argumentirano i da je pratilo jedan logičan slijed događaja iz kojega proizlazi da tužitelj nije imao namjeru nastaviti svoju poslovnu suradnju s VU. To što je svjedokinja ŠUM iskazala da je tužitelj navedenim očitovanjem „uvjetovao“ tužitelju da mu prvo izda račune pa da će tek onda prekinuti suradnju s VU, je njezino paušalno i neargumentirano interpretiranje tužiteljeve izjave koja je upravo na taj način prezentirana Povjerenstvu tuženika za odlučivanje o sukobu interesa, čiji zaključak o postojanju sukoba interesa nije obvezujući za ovaj sud pogotovo stoga što je kao član povjerenstva koji je na sjednici iznosio odlučne činjenice bio ovdje saslušani svjedok PU, čiji iskaz sud nije prihvatio iz razloga navedenih u točki 34. obrazloženja ove presude. Nadalje što se tiče obrane tužitelja, za napomenuti je da je isti upoznao ravnatelja i sa činjenicom da on, od kako se vratio na radno mjesto voditelja Odjela, ni na koji način nije utjecao niti da je mogao utjecati na postupak priznavanja sorti kukuruza Polen Seeda jer u taj postupak nije bio uključen budući da posao voditelja stvarno nije obavljao. To što je tužitelj s povratkom na posao imao pristup podacima Odjela i što je prema navodima svjedoka MU „mogao“ mijenjati podatke u sustavu ne znači da ih je i mijenjao, a s druge pak strane tužitelj je kao visokoobrazovana osoba koja je bila zaposlena na rukovodećem radnom mjestu kod tuženika svakako znao da bi time počinio protupravnu radnju. To što netko može u nekom sustavu mijenjati službene podatke, ne znači da je u sukobu interesa jer bi to onda bio svatko tko radi u nekom računalnom sustavu. Pored toga, kada se uzme u obzir i činjenica da je tužitelj u svojoj obrani predložio ravnatelju tuženika da ga u narednom periodu izuzme iz samog postupka priznavanja sorti kukuruza Polen Seeda, sud je utvrdio da je tužitelj obranom jasno dao do znanja ravnatelju da je njegova suradnja s VU završena i da se ne nalazi u sukobu interesa zbog čega njegov propust da ga o svemu tome obavijesti ranije nije takve težine da bi predstavljao razlog za otkaz pogotovo kada se tome doda i činjenica da su i voditelj Centra za sjemenarstvo i rasadničarstvo PU i voditelj Odjela za biljne sorte MU znali još od 2023. da je tužitelj vlasnik obrta [obrt] i da je [obrt] punomoćnik VU. Stoga je razumno obrazloženje tužitelja da ravnatelja o svemu nije ranije obavijestio jer je smatrao da su svi o svemu tome i ranije znali.

41. Za napomenuti je i to da je tuženik u obrazloženju svoje Odluke o otkazu naveo da mu nije prihvatljivo da tužitelj ostane raditi kod njega budući da i sama činjenica njegovog ranijeg angažmana u svojstvu punomoćnika VU, dakle i prije nego

2 0

što je vraćen na radno mjesto voditelja Odjela biljnih sorti, predstavlja sukob interesa. Ako je tuženik ugovor o radu tužitelja otkazao zbog toga što i njegov raniji poslovni odnos s VU predstavlja sukob interesa, postavlja se pitanje zašto je tuženik naknadno pregovarao s tužiteljem o sklapanju sudske nagodbe u ovom postupku i o njegovom povratku na radno mjesto voditelja Odjela za biljne sorte, što je potvrdio i svjedok LU. Iz navedenog proizlazi kontradiktornost u onome što je tuženik u obrazloženju Odluke o otkazu naveo kao razlog otkaza i onoga što je tuženik naknadno poduzimao u smislu da tužitelja ipak vrati na posao zbog čega je utvrđeno da činjenica njegovog ranijeg angažmana kao punomoćnika VU do 22. listopada 2024. nije bila opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

42. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 18. svibnja 2026. da tužitelj unatoč upozorenju nije prekinuo suradnju s VU i da je odbio otkloniti sukob interesa, za napomenuti je da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tuženik tužitelja prethodno na išta upozoravao budući da o tome ne postoji ni materijalna dokumentacija niti je itko od saslušanih svjedoka potvrdio bilo kakvo prethodno upozorenje tužitelju, a da je prethodnog upozorenja bilo, ne proizlazi niti iz Odluke o otkazu.

43. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da sukoba interesa tužitelja nije bilo, te da tužiteljev propust obavještavanja ravnatelja o poslovnom odnosu [obrt] i Polen Seeda nije takve naravi da bi predstavljalo tešku povredu obveze iz radnog odnosa, utvrđeno je da tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz zbog čega je odlučeno kao u točki I/ izreke.

43.1. S obzirom da je Odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, usvojen je i tužbeni zahtjev tužitelja za povrat na posao zbog čega je odlučeno kao u točki II/ izreke na temelju čl. 124. st.1. ZR.

44. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika:

Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud nije mogao utvrditi razlog koji bi opravdavao zaključak tuženika kako nastavak radnog odnosa tužitelja nije moguć. Za takav zaključak nisu dovoljni navodi tuženika da je izgubio povjerenje u njega, posebno stoga što mu je ponudio ugovor o radu za drugo radno mjesto i što je tijekom postupka razmatrao mogućnost sklapanja sudske nagodbe u smislu da ga vrati na posao na radno mjesto voditelja Odjela za biljne sorte, što je potvrdio i svjedok LU.

45. Budući da je sud odbio protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu, sud nije odlučivao o alternativnom tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadu štete niti je tijekom postupka provodio dokaze radi utvrđivanja visine štete.

46. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, tuženik mu je dužan naknaditi trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP-a. Tužitelju je dosuđen trošak u iznosu 1.125,00 eura, a koji trošak obuhvaća trošak jednokratne nagrade od 200 bodova za prve četiri radnje (tužba, sastav podneska od 28. travnja 2025, zastupanje na ročištima od 25. travnja 2025. i od 23. listopada 2025.) prema Tbr.7.t.1., te za svaku sljedeću radnju 50 bodova (sastav podnesaka od 11. studenog 2025., 7. siječnja 2026. i 21. svibnja 2026., zastupanje na ročištu 28. studenog 2025. i 22. svibnja 2026.) prema

2 1

T.br.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 225,00 eura.

Osijek, 26. lipnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika