Poslovni broj: Us I-1905/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Katarini Kranjčević Zanki, odvjetnici u Zadru, Kovačka ulica 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, zastupan po opunomoćenici FJ, zapos lenici tuženika, radi ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-116-02/25-01/3, Urbroj: 443-01-17-02-25-4 od 4. lipnja 2025. i rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa: UP/I-116-02/24-01/685, Urbroj: 443-02-03-21-24-1 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-116-02/25-01/3, Urbroj: 443-01- 17-02-25-4 od 4. lipnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, Klasa: UP/I-116- 02/24-01/685, Urbroj: 443-02-03-21-24-1 od 23. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju po natječaju za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu medicinska sestra/tehničar u djelatnosti hitne medicine na neodređeno vrijeme za rad u [adresa] kod poslodavca Zavod za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga, tužiteljica u bitnom navodi da prvenstveno osporava zaključak drugostupanjskog tijela da nije došlo do povrede njezina prava prednosti pri zapošljavanju kao osobe s invaliditetom. Smatra netočnim obrazloženje da pravo prednosti nije mogla ostvariti zato što je ostvarila manji broj bodova od izabranih kandidata. Navodi da je u žalbi iznijela uvjerljive i dokumentirane razloge koji potvrđuju kako su tijekom postupka počinjene bitne povrede od strane prvostupanjskog, ali i drugostupanjskog tijela. Posebno ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenice, zbog čega nije moglo pravilno primijeniti odredbe Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Drugostupanjsko tijelo samo je utvrdilo da su pojedini navodi prvostupanjskog tijela bili netočni, odnosno da: prijava nije bila podnesena izvan natječajnog roka; da nije bilo osnovano tvrditi da nije dostavila odgovarajuće diplome i dokaz o priznavanju stručne kvalifikacije, budući da je posjedovala odobrenje za samostalan rad Hrvatske komore medicinskih sestara; da nije bilo točno da nije dostavila dokaz o invaliditetu. Iako je drugostupanjsko tijelo priznalo navedene pogreške, zaključilo je da one nisu bile odlučne za rješavanje predmeta, što tužiteljica smatra nezakonitim. Nadalje, tužiteljica prigovara načinu provedbe usmenog testiranja. Tužiteljica tvrdi da je ono provedeno potpuno netransparentno jer nisu postojali unaprijed utvrđeni kriteriji ocjenjivanja, nisu sastavljeni zapisnici o tijeku razgovora, nisu evidentirana pitanja postavljena kandidatima niti su obrazložene dodijeljene ocjene. Zbog toga smatra da nije moguće provjeriti jesu li bodovi dodijeljeni objektivno i jednako svim kandidatima. Posljedično, nije moguće utvrditi je li zaista ostvarila manji broj bodova ili bi pod jednakim uvjetima ostvarila pravo prednosti pri zapošljavanju kao osoba s invaliditetom. Smatra da je upravo netransparentnost postupka onemogućila primjenu članka 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te dovela do diskriminacije. Nadalje navodi da joj je povrijeđeno ustavno pravo na jednak pristup radnom mjestu iz članka 55. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. U prilog tome poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1415/2022 od 11. srpnja 2023., kojom je ukinuta odluka Državnog sudbenog vijeća upravo zbog proizvoljnog i netransparentnog vrednovanja kandidata tijekom usmenog dijela selekcijskog postupka. Ističe da je i u njezinom slučaju izostalo obrazloženje zašto je ocijenjena sa 6 odnosno 7 bodova, unatoč višegodišnjem radnom iskustvu kod istog poslodavca, koje nije bilo sporno. Tužiteljica također smatra da postupak nije bio nepristran jer je u povjerenstvo za provedbu intervjua imenovana osoba s kojom je ranije bila u sukobu, a za što je vršitelj dužnosti ravnatelja znao. Unatoč tome, nije osigurao nepristran sastav povjerenstva, čime je, prema njezinom mišljenju, povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje tijekom natječajnog postupka. Kao dodatnu bitnu povredu postupka ističe da je drugostupanjsko tijelo dostavilo njezinu žalbu ostalim kandidatima na natječaju, iako oni nisu bili stranke upravnog postupka. Poziva se na članak 113. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem se žalba dostavlja na odgovor samo strankama koje imaju suprotne interese. Budući da su stranke u ovom postupku bili isključivo podnositeljica zahtjeva i Državni inspektorat, smatra da je dostava žalbe ostalim kandidatima bila protivna zakonu te predstavlja povredu načela zakonitosti, ekonomičnosti i zaštite prava stranaka.Zaključno, tužiteljica smatra da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nisu potpuno utvrdili činjenice, pravilno ocijenili dokaze niti obrazložili svoje odluke. Navodi da su propustili razmotriti sve relevantne okolnosti, nisu postupali u skladu s načelom materijalne istine iz Zakona o općem upravnom postupku te su povrijedili odredbe članaka 8., 9. i 47. ZUP-a. Zbog toga smatra da osporena odluka nije zakonita niti predstavlja rezultat pravičnog postupka u smislu Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se tužba tužiteljice usvaja, poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju iz članka 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 39/18, 32/20, dalje u tekst: Zakon), te je utvrđeno da sklapanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova medicinske sestre/tehničara u djelatnosti hitne medicine (u [adresa]), između Zavoda za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije, iz Šibenika, Narodnog preporoda 1, OIB: 74580523423 (dalje u tekstu: poslodavac) i AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: izabrani kandidati), tužiteljici nije povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju. Citira i poziva se na odredbu članka 9. stavka 1. i 2. Zakona. S tim u vezi, a vezano za navode tužiteljice da zbog činjenice da usmeno testiranje nije provedeno na transparentan način - bez pisanih tragova, jasno definiranih i unaprijed poznatih kriterija ocjenjivanja, bez pojedinačnih obrazloženja i evidentiranja postavljenih pitanja - nije moguće utvrditi jesu li bodovi koji su dodijeljeni bili objektivni i pravedni, da posljedično nije moguće niti sa sigurnošću utvrditi je li osoba s invaliditetom bila u ravnopravnom položaju u odnosu na ostale kandidate, niti je moguće mjerodavno koristiti bodove kao osnovu za (ne)priznavanje prava prednosti pri zapošljavanju, tuženik napominje da Zakon nije ograničio poslodavca u izboru metoda kojima će provesti postupak zapošljavanja, te je u konkretnom slučaju tužiteljica mogla ostvariti pravo prednosti pri zapošljavanju samo da je nakon cjelokupnog postupka izbora u natječajnom postupku ostvarila isti broj bodova kao izabrani kandidati, što međutim nije bio slučaj. Diskrecijska ocjena poslodavca ogleda se u činjenici samostalnog izbora najprikladnijeg načina provjere stručnog znanja, sposobnosti i vještina kandidata pa prema tome i izbora kriterija kojim će se rukovoditi prilikom provedbe intervjua, a takav stav zauzet je i u mnogobrojnoj sudskoj praksi, npr. u presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsIrs- 81/17-10, od 13. travnja 2018., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4162/18-2, od 14. kolovoza 2019., presudi Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-369/2024-13, od 8. srpnja 2024., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3464/2024-3, od 11. prosinca 2024. Pritom valja naglasiti da je zakonito provoditi testiranje kandidata (kako bi se ocijenilo koji od kandidata koji su dostavili svoju ponudu na natječaj najviše udovoljava uvjetima za obavljanje poslova za koje raspisan natječaj), kao i da je diskrecijsko pravo poslodavca da odluči na koji način će provjeriti radne i stručne sposobnosti kandidata. Razgovor s kandidatima kao postupak zapošljavanja ne može se odvojiti od vrednovanja rezultata istog, kao i što pravo prednosti pri zapošljavanju iz članka 9. Zakona pretpostavlja da je osoba iz tog članka Zakona u postupku zapošljavanja ostvarila barem jednak (ili bolji) rezultat da bi ostvarila to pravo. Potrebno je istaknuti da Državni inspektorat nije ovlašten ulaziti u postupak bodovanja kandidata na testiranju, uz napomenu da je logično za očekivati da će poslodavac sklopiti ugovor o radu i zasnovati radni odnos s kandidatima koje je na temelju obavljenog testiranja smatrao najboljim kandidatima za obavljanje poslova radnog mjesta, odnosno drugačijim tumačenjem se postavlja pitanje koja je svrha obavljanja testiranja. Osim navedenog, tuženik napominje da iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica poslodavcu nije iskazala potrebu za odgovarajućom prilagodbom prilikom provedbe testiranja u okviru natječajnog postupka, prema stajalištu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike navedena obveza u odnosu na poslodavca nastaje kada osoba s invaliditetom iskaže potrebu za odgovarajućom prilagodbom, budući da se radi o obvezi koja se osigurava u pojedinačnim slučajevima, u kojima je osobi s invaliditetom potrebno omogućiti pristup zapošljavanju uvažavajući pritom njezine individualne potrebe. Takvo stajalište zauzeo je Odbor Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom, prema kojem je obveza pružanja razumne prilagodbe individualizirana reaktivna (ex nunc) obveza koja se mora pružiti od trenutka primitka zahtjeva za prilagodbu (Opći komentar br. 6. o jednakosti i nediskriminaciji usvojen na 19. sjednici Odbora održanoj od 14. veljače do 9. ožujka 2018.). Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica nije iskazala potrebu za odgovarajućom prilagodbom prilikom provedbe testiranja u okviru natječajnog postupka, da je poslodavac postupak testiranja proveo sukladno tekstu natječaja i prethodno donesenim obavijestima i uputama o testiranju, da su tužiteljica i izabrani kandidati na pisanom testiranju odgovarali na istovjetna pitanja, te su na intervjuu imali jednaku mogućnost da se predstave kako bi uvjerili članove povjerenstva da su najbolji izbor za predmetno radno mjesto, tuženik smatra da se ne mogu kao osnovani prihvatiti navodi tužiteljice da je u svezi sa selekcijskim postupkom poslodavca došlo do bitne povrede prava tužiteljice na jednak pristup radnom mjestu pod jednakim uvjetima zajamčenog člankom 55. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske. Tuženik smatra da nisu osnovani niti navodi tužiteljice da je netočno da su na intervjuu svi imali istu mogućnost da se predstave jer je kao član povjerenstva imenovana osoba s kojom je tužiteljica imala raniji sukob, za koji je v.d. ravnatelj znao. Zakonom niti drugim propisom nije izričito propisan, odnosno utvrđen postupak provođenja javnog natječaja i izbora kandidata, odnosno diskrecijsko je pravo poslodavca da sam utvrdi (propiše) način formiranja i odabira članova Povjerenstva, uz napomenu da inspektori Državnog inspektorata nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu dokaza o tome je li kao član povjerenstva imenovana osoba s kojom je tužiteljica imala raniji sukob. Dalje, odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZUP) propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Ima li neka osoba svojstvo stranke, treba prosuđivati i prema materijalnim propisima iz kojih za neku osobu proizlazi određeno pravo, obveza ili pravni interes. Budući da je odredbom članka 9. stavka 15. Zakona između ostalog propisano da pravomoćno rješenje kojim je utvrđena povreda prava prednosti pri zapošljavanju predstavlja osnovu za otkaz ugovora o radu čijim je sklapanjem to pravo povrijeđeno, nisu točni navodi tužiteljice da izabrani kandidati nisu stranke u ovom postupku „ni nositelji interesa u predmetnom postupku“, da je istima protivno pravilima upravnog postupka dostavljena žalba tužiteljice na odgovor, te da takvo postupanje predstavlja povredu članka 113. stavka 4. ZUP-a. Odredbom članka 113. stavka 4. ZUP-a propisano je da kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, žalba se dostavlja na odgovor svim strankama te im se određuje primjeren rok za odgovor na žalbu. Dakle, žalba se dostavlja na odgovor uvijek kad je riječ o žalbi protiv rješenja donesenog u postupku u kojem su sudjelovale dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, što je upravo ovdje slučaj. Slijedom svega navedenog, nisu točni navodi tužiteljice da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno, da nije pravilno primijenjen materijalni propis na temelju kojeg se rješava ova upravna stvar te da je iz tog razloga odbijanjem žalbe u žalbenom postupku utuženim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Na temelju naprijed iznesenih razloga kao i na temelju razloga iznesenih u obrazloženju utuženog rješenja tuženik predlaže da naslovljeni sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održavanjem rasprave 28. svibnja 2026., te razmjenom podnesaka strankama, omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje: ZUS), a na kojoj je opunomoćenica tužiteljice navela da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i u svim navodima iznijetim u istoj i tijekom postupka. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu u slučaju kada ne postoje pisani tragovi s razlozima ocjene nije moguće objektivno provjeriti jesu li bodovi zakonito utvrđeni pa se na takvim rezultatima ne može temeljiti zaključak da tužiteljica nije ostvarila jednak broj bodova te je utvrđivanje načina dodjele bodova odlučna činjenica u ovom postupku.

5.1. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za raspravu navela da u cijelosti osporava navode tužiteljice i predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Opetovano je istaknula da poslodavac ima diskrecijsku ocjenu u izboru najprikladnijeg načina provjere znanja, vještina i sposobnosti kandidata, a koji stav je zauzela i mnogobrojna sudska praksa.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužiteljica je po opunomoćenici tijekom spora zatražila i popisala troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove upravnog spora.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Prema odredbi članka 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine, broj 157/13, 152/14, 39/18, 32/20, dalje: Zakon) tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: tijela javne uprave) te javne službe, javne ustanove, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima dužni su prilikom zapošljavanja osobi s invaliditetom dati prednost pod jednakim uvjetima.

11.1. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano da je da bi ostvarila pravo prednosti pri zapošljavanju, osoba s invaliditetom dužna je u prijavi, odnosno ponudi na javni natječaj ili oglas pozvati se na to pravo te priložiti sve dokaze o ispunjavanju traženih uvjeta, kao i dokaz o invaliditetu.

12. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je proveden inspekcijski nadzor na temelju zahtjeva tužiteljice za obavljanjem inspekcijskog nadzora od 23. listopada 2024. kod poslodavca Zavoda za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije vezano uz natječaj za radno mjesto medicinska sestra/tehničar u djelatnosti hitne medicine na neodređeno vrijeme za rad u [adresa], sve to pozivom na pravo prednosti pri zapošljavanju reguliranog odredbama Zakona.

13. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjima uz obrazloženje koje je njima dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

14. Po shvaćanju ovog Suda prednost pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima podrazumijeva prednost kandidata koji je ostvario najbolji rezultat odnosno jednak ili veći broj bodova u odnosu na ostale kandidate, a koje je pravno shvaćanje izraženo u dosljednoj sudskoj praksi (primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3464/2024 od 11. prosinca 2024.).

15. Kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužiteljica nakon provedenog pisanog testiranja i intervjua po raspisanom natječaju ostvarila ukupno 15 bodova, dok su izabrani kandidati ostvarili ukupno veći broj bodova (ČJ ukupno 19 bodova, a LJ, OJ, ZJ i AJ po 16 bodova) to je pravilno osporenim prvostupanjskim rješenjem odbijen predmetni zahtjev tužiteljice za ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

16. Pri tome glede prigovora tužiteljice koji se odnosi na usmeni dio testiranja za navesti je da Zakon nije ograničio poslodavca u izboru metoda kojima će provesti postupak zapošljavanja, te je u konkretnom slučaju tužiteljica mogla ostvariti pravo prednosti pri zapošljavanju samo da je nakon cjelokupnog postupka izbora u natječajnom postupku ostvarila isti broj bodova kao izabrani kandidati, što međutim nije bio slučaj. Diskrecijska ocjena poslodavca ogleda se u činjenici samostalnog izbora najprikladnijeg načina provjere stručnog znanja, sposobnosti i vještina kandidata pa prema tome i izbora kriterija kojim će se rukovoditi prilikom provedbe intervjua. Pritom valja naglasiti da je zakonito provoditi testiranje kandidata (kako bi se ocijenilo koji od kandidata koji su dostavili svoju ponudu na natječaj najviše udovoljava uvjetima za obavljanje poslova za koje raspisan natječaj), kao i da je diskrecijsko pravo poslodavca da odluči na koji način će provjeriti radne i stručne sposobnosti kandidata. Razgovor s kandidatima kao postupak zapošljavanja ne može se odvojiti od vrednovanja rezultata istog, kao i što pravo prednosti pri zapošljavanju iz članka 9. Zakona pretpostavlja da je osoba iz tog članka Zakona u postupku zapošljavanja ostvarila barem jednak (ili bolji) rezultat da bi ostvarila to pravo. Za istaći je da Državni inspektorat nije ovlašten ulaziti u postupak bodovanja kandidata na testiranju, a isto tako poslodavac na predmetno radno mjesto može po slobodnoj ocjen i zaposliti kandidata koji ispunjava uvjete iz natječaja.

17. U konkretnom slučaju, a kako je to razvidno iz podataka spisa predmeta, poslodavac je raspisao natječaj za prijem radnika u radni odnos na radna mjesta medicinska sestra/tehničar u djelatnosti hitne medicine - 5 izvršitelja na neodređeno vrijeme za rad u [adresa], a na koji se natječaj prijavilo 13 kandidata, te je potpunu dokumentaciju dostavilo svih 13 kandidata koji su udovoljili formalnim uvjetima. Kandidati su pozvani na testiranje koje se održalo 10. rujna 2024. i testiranju je pristupilo ukupno 12 kandidata, te je na razgovor (intervju) pozvano svih 12 kandidata, te je razgovor (intervju) proveden 10. rujna 2024., a koji se sastojao od utvrđivanja interesa kandidata, profesionalnih ciljeva te motivacije za rad na radnom mjestu za koje je raspisan natječaj kao i prikupljanju informacija o dosadašnjem radnom iskustvu te rezultatima ostvarenim u dosadašnjem radu (zapisnik i prijedlog Povjerenstva od 13. rujna 2024. prileži spisu predmeta).

18. Pored toga, iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica poslodavcu nije iskazala potrebu za odgovarajućom prilagodbom prilikom provedbe testiranja u okviru natječajnog postupka, a obzirom da se obveza individualne prilagodbe mora pružiti od trenutka primitka zahtjeva za prilagodbu, te da je poslodavac postupak testiranja proveo sukladno tekstu natječaja i prethodno donesenim obavijestima i uputama o testiranju, da su tužiteljica i izabrani kandidati na pisanom testiranju odgovarali na istovjetna pitanja, te su na intervjuu imali jednaku mogućnost da se predstave kako bi uvjerili članove povjerenstva da su najbolji izbor za predmetno radno mjesto, to ovaj Sud ne može kao osnovane prihvatiti navode tužiteljice da je u svezi sa selekcijskim postupkom poslodavca došlo do bitne povrede prava tužiteljice na jednak pristup radnom mjestu pod jednakim uvjetima zajamčenog člankom 55. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske.

19. Glede prigovora tužiteljice da pri provođenju razgovora (intervju) nisu svi imali istu mogućnost da se predstave jer je kao član povjerenstva imenovana osoba s kojom je tužiteljica imala raniji sukob, za koji je v.d. ravnatelj znao za navesti je da pravilno tuženik u svezi navedenog prigovora navodi da Zakonom niti drugim propisom nije izričito propisan, odnosno utvrđen postupak provođenja javnog natječaja i izbora kandidata, odnosno diskrecijsko je pravo poslodavca da sam utvrdi (propiše) način formiranja i odabira članova Povjerenstva, te da inspektori Državnog inspektorata nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu dokaza o tome je li kao član povjerenstva imenovana osoba s kojom je tužiteljica imala raniji sukob.

20. Naposljetku, u svezi prigovora tužiteljice da je u konkretnim slučaju došlo do povrede članka 113. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje, ZUP) obzirom da u konkretnom postupku nisu stranke ostali kandidati pa da im je protivno pravilima upravnog postupak dostavljena žalba tužiteljice na odgovor za navesti je isti nije osnovan.

21. Ovo stoga jer je odredbom članka 9. stavka 15. Zakona, između ostalog, propisano da pravomoćno rješenje kojim je utvrđena povreda prava prednosti pri zapošljavanju predstavlja osnovu za otkaz ugovora o radu čijim je sklapanjem to pravo povrijeđeno, pa su stoga netočni navodi tužiteljice da izabrani kandidati nisu stranke u ovom postupku „ni nositelji interesa u predmetnom postupku“, da je istima protivno pravilima upravnog postupka dostavljena žalba tužiteljice na odgovor, te da takvo postupanje predstavlja povredu članka 113. stavka 4. ZUP-a.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

23. U navedenom, osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika je zakonito, te nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine , broj 47/09, 110/21), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

25. Tužiteljici u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubila. Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 26. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćenici

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- na znanje:

- PJ, [adresa],

- ZJ, [adresa]

- ČJ, [adresa]

- OJ, [adresa],

- AJ, [adresa],

- Zavod za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije, Šibenik, Narodnog preporoda 1,

- u spis.