Poslovni broj Gž-29/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Antunu Franetoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika 1. GH iz [adresa], 2. MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. Cestogradnja d.o.o. za građevinarstvo iz Splita, Papandopulova 21, OIB: 81547946556, svi tuženici zastupani po punomoćniku JH, odvjetniku u [adresa], radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-18/2022 od 15. studenog 2024., dana 26. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-18/2022 od 15. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke u cijelosti te u točki III. izreke za iznos 1.300,00 eur tužitelju dosuđenih troškova.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke citiranog prvostupanjskog rješenja na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 100,00 eur odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu z.k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] koji je u skici Petra Čorića - stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 4. rujna 2023., koja je sastavni dio toga rješenja, označen kao lik: B, C, D, E, K, L, M, B površine 69 m2 i dijela z.k. č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] koji je u istoj skici istog vještaka označen kao lik: E, F, G, H, I, J, K, E, površine 170 m2 , na način da su neutvrđenog dana prije 31. siječnja 2022., a za što je tužitelj saznao 31. siječnja 2022., asfaltirali gore navedene dijelove nekretnina čime su zasmetali tužitelja u posjedu opisanih dijelova nekretnina, te je u točki II. izreke naloženo tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da uklone asfalt s opisanih dijelova nekretnina u roku od 8 dana, dok je u točki III. izreke naloženo tuženicima da u istom roku solidarno naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.400,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja zajedničku žalbu podnose tuženici pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači te tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tuženicima dosude troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu dijelova nekretnina u k. o. [katastarska općina], pobliže označenih u izreci rješenja, za koje tužitelj tvrdi da su ga tuženici smetali u posjedu asfaltiranjem spornih površina.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je tužitelj vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], u naravi maslinik i neizgrađeno zemljište,

- da je uz istočnu među spomenutih tužiteljevih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnih nekretnina , zasnovano pravo služnosti puta – kolnika, u korist susjednih nekretnina u vlasništvu tuženika 2. MH čest. zem [katastarska čestica]. i čest. zem [katastarska čestica]. k. o [katastarska općina] (katastarske oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), kao povlasnih nekretnina,

- da je navedena stvarna služnost ustanovljena na temelju Sudske nagodbe Pst-1510/2012 od 14. listopada 2013. sklopljene kod istog suda u parničnom postupku vođenom između 2. tuženika i prednika tužitelja, a tome je prethodio Sporazum o ustanovljavanju puta i zamjeni nekretnina između istih stranaka od 9. listopada 1984.,

- da navedena služnost služi samo i isključivo kućanstvu tuženika 1. GH odnosno povlasnim nekretninama na kojoj postoji kuća 1. tuženika angrafskog broja [adresa],

- da je površina maslinika i ostalog zemljišta u vlasništvu tužitelja od spornog kolnog puta odijeljena niskim zidićem,

- da su po trasi postojećeg makadamskog puta po kojem se izvršavala navedena stvarna služnost, radnici 3. tuženika Cestogradnja d.o.o. po nalogu tuženika 1. GH i 2. MH, postavili asfalt,

- da je tužitelj za asfaltiranje saznao 31. siječnja 2022. a tužba je podnesena 25. veljače 2022.,

- da su u slično vrijeme na tome području asfaltirani i drugi putevi za što su tvrtku 3. tuženika angažirali i financirali mještani [adresa],

- da je geodetskim vještačenjem utvrđeno kako asfaltirane površine tužiteljevih nekretnina predstavljaju dio čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) i to lik: B, C, D, E, K, L, M, B površine 69 m 2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] (kat. č. zem. [katastarska čestica]) i to lik: E, F, G, H, I, J, K, E, površine 170 m2,

- da je vještačenjem po vještaku graditeljske struke utvrđeno kako nikakva infrastruktura (vodovodna, kanalizacijska i energetska) ne prolazi kroz asfaltirane dijelove tužiteljevih nekretnina, da nije predviđena niti gradnja, te da se na GIS Portalu Grada Splita sporni kolni put vodi kao nerazvrstana cesta,

- da dio tužiteljevih nekretnina na kojem je postojao makadamski put naknadno asfaltiran po tuženicima, ne predstavlja nerazvrstanu cestu niti javno ili opće dobro, niti su takve činjenice evidentirane u evidencijama katastra ili zemljišnih knjiga.

7. Na temelju prednjih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da asfaltiranje makadamskog puta predstavlja kvalitativnu i kvantitativnu promjenu pravca služnosti čija je namjera promjena postojećeg posjedovnog stanja i sprječavanje i ograničavanje tužitelja u posjedu njegovih nekretnina. Sud nalazi da su tuženici predmetnim činom tužitelja kao vlasnika nekretnina bitno ograničili u njegovom razumnom i očekivanom korištenju prava vlasništva i posjeda. Kako asfaltiranje kao čin smetanja posjeda nije bio sporan, primjenom odredbi članka 21. i članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) prvostupanjski je sud pružio tužitelju zatraženu posjedovnu zaštitu dok je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

8. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena koja od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi upiru tuženici budući da pobijano rješenje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, isto je moguće ispitati, te nema proturječnosti.

8.1. Protivno žalbenim navodima, proturječnost ne postoji u tome što je sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja naveo da su tuženici „priznali“ čin smetanja, jer je pri tome očito mislio na činjenicu koju tuženici tijekom postupka nisu osporavali a to je da su upravo radnici 3. tuženika Cestogradnja d.o.o. po nalogu tuženika 1. GH i 2. MH asfaltirali sporne dijelove tužiteljevih nekretnina. Proturječnost ne postoji niti u utvrđenju suda da je tužitelj isključivi mirni posjednik predmetnih nekretnina. Naime, nije utvrđeno da bi 1. i 2. tuženici bili posjednici tih nekretnina nego tek posjednici (ujedno i ovlaštenici) prava služnosti puta preko spornih dijelova tužiteljevih nekretnina u smislu članka 10. stavak 1. ZV -a. Dakle, treba razlikovati posjed nekretnine (izvršava ga tužitelj) od posjeda prava (izvršavaju ga 1. i 2. tuženici).

8.2. Nije počinjena niti u žalbi istaknuta relativno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 250. ZPP-a, budući da je pravilno sud prvog stupnja ocijenio nalaz vještaka graditeljske struke te ustvrdio da vještak ne može davati odgovore na pravna pitanja, jer se radi o zadaći pridržanoj za sud.

9. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno (osim u pogledu dijela odluke o troškovima postupka).

10. Žalbeni navodi tuženika prvenstveno su usmjereni na osporavanje pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da predmetni kolni put ne predstavlja nerazvrstanu cestu niti javno dobru u općoj uporabi, u odnosu na koje tada ne bi bilo dopušteno tražiti posjedovnu zaštitu. U tom pravcu ponavljanju tvrdnje kako je predmetni kolni put izgrađen još 80-ih godina prošlog stoljeća, da je prije asfaltiranja bio makadamski, da je dostupan većem broju ljudi, da su asfaltiranje financirali mještani [adresa], što da je uobičajena praksa kada jedinca lokalne samouprave nema za to predviđenih sredstava. Stoga tuženici u žalbi kao i tijekom postupka tvrde da je predmetni kolni put ex lege postao nerazvrstana cesta stupanjem na snagu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13,. 54/13., 148/13., 92/14., 144/21., 114/22., 4/20., 133/23 i 156/25. - dalje ZC), pri čemu se pozivaju na članak 131. stavak 1. ZC-a u vezi s člankom 98. stavak 1. podstavak 5. ZC-a. Smatraju tuženici da se radi o nerazvrstanoj cesti ujedno i zbog postojanja šahti za telefonske kablove jer da se koridori kabelske kanalizacije uvijek planiraju na javnim prometnim površinama sukladno članku 4. stavak 5. Pravilnika o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju („Narodne novine“ broj: 139/23.) u vezi s člankom 55. stavak 9. i 10. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 76/22).

11. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Pored utvrđenja prvostupanjskog suda koje proizlazi iz provedenog postupka da asfaltiranje nije poduzeo Grad Split kao jedinica lokalne samouprave nego tuženici, da u katastru ne postoji kultura puta, da nije formirana zasebna čestica koja bi predstavljala put, da podaci GIS (Geografsko informacijski sustav) Portala Grada Splita kao računalni sustav ne predstavlja vjerodostojnu ispravu za dokazivanje statusa nerazvrstane ceste, da takav status ne proizlazi niti iz utvrđenja na licu mjesta kada je utvrđeno da predmetnu spornu površinu ne može svatko slobodno koristiti odnosno da ista nije dostupna za promet vozila po bilo kojoj osnovi niti je pristupačna većem broju korisnika u smislu članka 131. stavak 1. ZC-a, nego da isključivo koristi tuženicima pod 1. i 2. te njihovim ukućanima i gostima na adresi [adresa]., što dokazuje utvrđena činjenica da se predmeti kolni put ne nastavlja dalje već vodi upravo do povlasnih nekretnina tuženika, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o nerazvrstanoj cesti nego o dijelu privatne nekretnina tužitelja preko kojeg tuženici pod 1.i 2. imaju pravo služnosti prolaza do svojih nekretnina.

12. Pritom se ne prihvaćaju žalbene tvrdnje tuženika da Sudskom nagodbom iz 2013., kojom je ugovorena služnost prolaza po nekretninama tužitelja, nije isključena mogućnost asfaltiranja kolnog puta. Naime, ugovorena se služnost mora izvršavati na ugovoreni način, te ukoliko izostane naknadni sporazum vlasnika nekretnine i ovlaštenika služnosti, a u ovom slučaju je izostao, služnost se ne može širiti niti mijenjati njezin sadržaj već izvršavati na što manje tegoban način za vlasnika nekretnine, sve u smislu odredbi članka 174. ZV-a (ovlaštenikova prava), članka 177. ZV-a (izvršavanje ovlasti) i članka 178. ZV-a (preinaka načina izvršavanja služnosti).

13. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio o ispunjenosti pretpostavki koje se zahtijevaju za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavak 2. ZV-a.

14. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u iznosu od 1.300,00 eur tužitelju dosuđenih troškova temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) te se u tom dijelu odluka ne dovodi u pitanje određenim žalbenim navodima tuženika.

14.1. Međutim, osnovano tuženici u žalbi ukazuju da tužitelju ne pripada trošak sudskih pristojbi u visini od 100,00 eur s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj sudske pristojbe u tome iznosu podmirio. Osim toga, u dosuđenoj visini od 100,00 eur tužitelju ne bi niti pripadali troškovi na ime sudskih pristojbi u posjedovnoj parnici (ukupno na tužbu i na rješenje) jer tako ne proizlazi iz članka 21. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23) niti iz Tbr. 1. i Tbr. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.). Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 eur trebalo odbiti kao neosnovan.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pozivom na članak 380. točka 2. i 3. ZPP-a.

16. Tuženicima nije priznat trošak žalbenog postupka budući da su sa žalbom uspjeli samo djelomično i to u pogledu sporednog zahtjeva (troškovi postupka).

U Rijeci 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak