REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-939/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva obrane, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Valter Šram, odvjetnik u Puli, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice Republike Hrvatske prema tuženiku FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 18.149,05 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2016. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Prebijaju se tražbina tužiteljice Republike Hrvatske prema tužen iku FE iz točke I izreke ove presude i tražbina tuženika FE prema tužiteljici Republici Hrvatskoj utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-285/18 od 7. lipnja 2019., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-94/19-4 od 30. rujna 2019., te se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.149,05 eura sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2016. do isplate odbija kao neosnovan.

III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu:

- zateznih kamata koje na iznos od 18.149,05 eura teku od 8. studenoga 2016. do 18. prosinca 2016.,

- iznosa od 8.318,42 eura sa zateznim kamatama od 8. studenoga 2016. do isplate.

IV Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tuženiku FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 5.662,50 eura, u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

VI Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 15. listopada 2019. navodi da joj je presudom ovoga suda poslovni broj P-21/2013-28 od 29. studenog 2013. naloženo da ovdje tuženiku isplati ukupan iznos od 114.268,67 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu isplati parnične troškove u iznosu od 11.547,50 kuna. Presuda je djelomično potvrđena a djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-143/14 od 7. travnja 2014. na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.699,86 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te je naloženo tuženici (ovdje tužiteljici) da tužitelju (ovdje tuženiku) naknadi parnični trošak u iznosu od 10.218,25 kuna. Tuženik je predmetnu tražbinu naplatio u postupku izravne naplate pljenidbom sa žiro računa Republike Hrvatske ukupnog iznosa od 199.419,10 kuna. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1194/14 od 8. studenog 2016., povodom izvanrednog pravnog lijeka Republike Hrvatske, ukinute su presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-143/14 od 7. travnja 2014. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 21/2013 od 29. studenog 2013. te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Naznačenim postupanjem tuženik je bez osnove primio iznos koji mu je dosuđen ukinutim presudama odnosno radi se, po stajalištu tužiteljice, o osnovi koja je na temelju odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala. Poziva se i na čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

1.1. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka naloži tuženiku da joj isplati iznos od 199.419,10 kuna / sada 26.467,46 eura[1] sa zateznim kamatama od 8. studenog 2016. do isplate, uvećano za troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ne spori da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr- 1194/14 od 8. studenog 2016. ukinute presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-143/14 od 7. travnja 2014. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-21/2013 od 29. studenog 2013. te da je predmet vraćen na ponovno suđenje. Međutim, ističe da je u ponovljenom postupku ovaj sud donio presudu poslovni broj Pr-285/2018 od 7. lipnja 2019., koja je djelomično preinačena (samo u odluci o parničnom trošku) presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-24/2019 od 30. rujna 2019. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa pa predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U tijeku postupka, prije donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka , tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja tražbine tužiteljice koju ostvaruje u ovom postupku s tražbinom koju on ima prema tužiteljici na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-24/19 od 30. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-285/2018 od 7. lipnja 2019.

4. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-257/2021-18 od 14. prosinca 2022. određen je prekid postupka do donošenja odluke u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1308/2021, s obzirom na to da je među strankama, između ostalog, bila sporna osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu razlike između bruto i neto plaće koja se odnosi na doprinose, porez i prireze. Nakon što je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27. veljače 2023. zauzeto pravno shvaćanje o navedenom pitanju, ovosudnim rješenjem poslovni broj P-257/2021-20 od 4. rujna 2023. određen je nastavak postupka.

5. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojan i Galinac iz društva Galprom d.o.o. Napominje se da vještakinja nije usmeno izložila nalaz i mišljenje jer su stranke na ročištu glavne rasprave 26. svibnja 2026. , na izričit upit suda, navele da u cijelosti prihvaćaju nalaz i mišljenje te da ne predlažu saslušanje vještakinje, nakon čega je ista otpuštena.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 199.419,10 kuna / sada 26.467,46 eura, koji je tužiteljica (u postupku prisilne naplate) isplatila tuženiku na temelju pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-21/13-28 od 29. studenoga 2013., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-143/14 od 7. travnja 2014., budući da su navedene presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1194/14-2 od 8. studenoga 2016., pa da je otpala osnova za isplatu utuženog iznosa.

7.1. Nadalje, tuženik je istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja tražbine tužiteljice koju ostvaruje u ovom postupku s njegovom tražbinom prema tužiteljici koja je utvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Pr-285/2018 od 7. lipnja 2019., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-24/2019-4 od 30. rujna 2019.

8. Među strankama nije sporno:

- da je presudom ovoga suda poslovni broj P-21/13-28 od 29. studenoga 2013. (list 4-10 spisa), djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-143/14-2 od 7. travnja 2014. (list 11-17 spisa), naloženo Republici Hrvatskoj da tamo tužitelju FE (na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u periodu od 15. rujna 2005. do 15. prosinca 2007.) isplati ukupan iznos od 102.568,81 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 10.281,25 kuna;

- da je ovdje tuženik FE na temelju navedene pravomoćne presude pokrenuo postupak izravne naplate novčane tražbine kod Financijske agencije i u tome postupku u cijelosti naplatio tražbinu po spomenutoj presudi na način da je sa žiro računa Republike Hrvatske zaplijenjen iznos od 199.419,10 kuna / sada 26.467,46 eura, od kojih se iznos od 125.147,86 kuna odnosi na neto plaću sa zateznim kamatama, iznos od 11.596,12 kuna na parnični trošak sa zateznim kamatama, iznos od 41.887,49 kuna na doprinos za mirovinsko osiguranje, a iznos od 20.787,63 kune na porez i prirez na dohodak;

- da je ovdje tužiteljica podnijela reviziju protiv spomenute presude Županijskog suda u Puli-Pola, koja je prihvaćena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1194/14-2 od 8. studenoga 2016. te su ukinute presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-143/14 od 7. travnja 2014. i Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-21/13-28 od 29. studenoga 2013. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-285/18 od 7. lipnja 2019. (list 55-68 spisa), djelomično preinačenom (u pogledu odluke o trošku) presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-24/19-4 od 30. rujna 2019. (list 69-74 spisa) naloženo Republici Hrvatskoj da ovdje tuženiku FE isplati bruto iznos od 114.268,67 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i parnični trošak u iznosu od 26.970,00 kuna;

- da je ovdje tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-24/19-4 od 30. rujna 2019. podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, koji je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd -85/20 od 15. rujna 2020.

9. Sporno je, je li tuženik dužan vratiti tužiteljici ustegnuti iznos, i to s obzirom na izjavljeni prigovor radi prebijanja, kao i s obzirom na navode tuženika da tužiteljici nije dužan vratiti iznose ustegnute na ime doprinosa, poreza i prireza, jer ti iznosi nisu isplaćeni tuženiku, već su isplaćeni u korist državnog proračuna.

10. Osnovanost, odnosno postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku proizlazi iz čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO/05) prema kojemu kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. U trenutku kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revr 1194/14-2 od 8. studenoga 2016. ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, otpala je pravna osnova po kojoj je ovdje tuženiku isplaćen utuženi iznos, stoga je tuženik primljeni iznos dužan vratiti tužiteljici, odnosno tužiteljica ga ima pravo tražiti natrag.

12. Međutim, tužiteljica pogrešno smatra da je tuženik dužan vratiti cjelokupni iznos naplaćen u postupku izravne naplate, jer dio ustegnutog iznosa nije prešao u imovinu tuženika već je s računa tužiteljice isplaćen na ime poreza i prireza na dohodak te doprinosa za mirovinsko osiguranje. U imovinu tuženika prešao je iznos od 125.147,86 kuna na ime neto plaće sa zateznim kamatama i iznos od 11.596,12 kuna na ime parničnog troška sa zateznim kamatama, što ukupno iznosi 136.743,98 kuna / sada 18.149,05 eura. Ustegnuti iznos od 41.887,49 kuna / sada 5.559,43 eura odnosi se na doprinos za mirovinsko osiguranje, a iznos od 20.787,63 kuna / sada 2.758,99 eura odnosi se na porez i prirez na dohodak.

12.1. U vezi s navedenim valja ukazati da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/23) koja je održana 27. veljače 2023. (Broj: Su-IV-101/2023-2) zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

"Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO/05, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio, već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave."

12.2. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju poslovni broj Rev - 1308/2021-2 od 4. listopada 2022. naveo da je poslodavac koji isplaćuje plaću (u konkretnom slučaju tužiteljica Republika Hrvatska) obveznik obračunavanja i plaćanja svih doprinosa (čl. 19. st. 2. Zakona o doprinosima – "Narodne novine" broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, 33/23, 114/23 i 152/24), odnosno on je obveznik uplate poreza na dohodak od nesamostalnog rada (čl. 24. Zakona o porezu na dohodak - ''Narodne novine'' broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23 i 152/24.). Stoga, poslodavac nije ovlašten u slučaju plaćanja poreza, prireza i doprinosa po osnovi koja je kasnije otpala, zahtijevati od radnika povrat plaćenih iznosa. Navedene zakonske odredbe ovlašćuju poslodavca da plaćene iznose zahtijeva od primatelja tih uplata, a ne od radnika koji te uplate nije ni primio.

13. Slijedom navedenog, primjenom pravila o stjecanju bez osnove, tuženik je u obvezi tužiteljici vratiti iznos od 136.743,98 kuna / sada 18.149,05 eura, koji iznos se odnosi na neto plaću i parnični trošak sa zateznim kamatama, jer jedino za taj iznos postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku.

13.1. Prema čl. 1115. ZOO/05 kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i ovršne presude, tuženik je u trenutku stjecanja bio pošten, a nepošten je postao tek danom zaprimanja revizijske odluke, odnosno 19. prosinca 2016. (što je utvrđeno u nalazu i mišljenju vještakinje koja je za potrebe izrade nalaza i mišljenja izvršila uvid u spis poslovni broj Pr-285/18). Stoga je na primljen iznos on dužan platiti zatezne kamate od tog dana, a ne od 8. studenoga 2016. kako je utuženo.

13.2. Slijedom navedenog, u točki I izreke presude utvrđeno je postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 136.743,98 kuna / sada 18.149,05 eura sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2016. do isplate.

14. U preostalom dijelu, u kojem tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 8.318,42 eura (62.675,14 kuna) sa zateznim kamatama od 8. studenoga 2016. do isplate, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan iz razloga pojašnjenih u točki 12. obrazloženja. Naime, navedeni iznos odnosi se na uplaćene doprinose za mirovinsko osiguranje (41.887,49 kuna / sada 5.559,43 eura) te porez i prirez na dohodak (20.787,63 kuna / sada 2.758,99 eura), a te iznose tuženik kao ovrhovoditelj nije primio niti ih je dužan vratiti tužiteljici.

14.1. Tužbeni zahtjev odbijen je i u dijelu u kojem tužiteljica potražuje zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 18.149,05 eura od 8. studenoga 2016. do 18. prosinca 2016., a to iz razloga pojašnjenih u toč. 13.1. obrazloženja, odnosno iz razloga što je tuženik postao nepošten tek zaprimanjem revizijske odluke.

14.2. Slijedom navedenog, odlučeno kao u točki III. izreke presude.

15. U odnosu na izjavljeni prigovor radi prebijanja, ukazuje se da je tuženik dokazao da ima tražbinu prema tužiteljici po osnovi pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj Pr-285/18 od 7. lipnja 2019., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-24/19-4 od 30. rujna 2019.

15.1. Radi se o istovrsnim (novčanim), dospjelim, utuživim i uzajamnim tražbinama pa je u smislu čl. 195. ZOO/05 osnovan s tim u vezi istaknut prigovor radi prebijanja. Pritom, sud nije imao procesnih pretpostavki da odlučuje o postojanju tražbine tuženika prema tužiteljici, jer je o tome već pravomoćno odlučeno (arg. iz čl. 333. ZPP), pa je preostalo samo izvršiti prebijanje.

15.2. Učinak prebijanja uzajamnih tražbina konstitutivnom odlukom suda nastupa od trenutka kada su se tražbine realno susrele (ex tunc), kada su se ispunile pretpostavke za prestanak tražbine prijebojem. Presuda ima retroaktivni učinak analogno učinku građanskopravne izjave o prijeboju prema čl. 196. st. 2. ZOO /05.

16. Sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja: a) iznosa kojeg je tuženik naplatio od tužiteljice u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-21/13-38 od 29. studenoga 2013., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-143/14-2 od 7. travnja 2014. sa zateznim kamatama i b) visine tražbine tuženika prema tužiteljici na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-285/2018 od 7. lipnja 2019., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-24/2019 od 30. rujna 2019. te razlike između a) i b).

17. Stalna sudska vještakinja Bojana Galinac iz društva Galprom d.o.o. izvršila je prijeboj međusobnih tražbina tužiteljice i tuženika. Iz nalaza i mišljenja vještakinje, kojeg je sud prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i objektivnim, a ni stranke ga nisu osporile, proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti ukupni iznos od 136.743,98 kuna / sada 18.149,05 eura (i to iznos od 125.147,86 kuna / sada 16.609,98 eura s osnova neto plaće i zateznih kamata i iznos od 11.596,12 kuna / 1.539,07 eura sada s osnova parničnih troškova sa zateznim kamatama), što sa zateznim kamatama od primitka revizijske odluke, dakle od 19. prosinca 2016. do 30. rujna 2019., ukupno iznosi 163.505,68 kuna / sada 21.700,93 eura.

17.1 Nadalje, vještakinja je u nalazu i mišljenju izračunala da tražbina tuženika prema tužiteljici na temelju presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj Pr- 285/18 od 7. lipnja 2019., djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-24/19 od 30. rujna 2019. na dan 30. rujna 2019. iznosi 194.610,24 kuna / sada 25.829,22 eura (i to 68.054,69 kuna / 9.032,41 eura s osnova neto plaće, 99.050,79 kuna / 13.146,30 eura s osnova zateznih kamata na neto plaću, 26.970,00 kuna / 3.579,53 eura s osnova parničnog troška i 534,76 kuna / 70,97 eura s osnova zatezne kamate na parnični trošak). Prijebojem međusobnih potraživanja na dan 30. rujna 2019. ostaje obveza tužiteljice da ovdje tuženiku nadoknadi iznos od 31.104,56 kuna / sada 4.128,28 eura. Proizlazi, dakle, da je tražbina tuženika prema tužiteljici veća od tražbine koju tužiteljica potražuje u ovom postupku pa je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.149,05 eura sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2016. do isplate, uslijed izvršenog prebijanja, odbijen kao neosnovan.

17.2. Valja još ukazati, s obzirom na to da je tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja u konkretnom slučaju veća od tražbine tužiteljice koju ostvaruje u ovom postupku, sud nije imao osnova naložiti tužiteljici plaćanje razlike koja je nastala u korist tuženika nakon obavljanja sudskog prijeboja, jer u konkretnom slučaju tuženik nije podnio kompenzabilnu protutužbu.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 i 7/25, dalje - Tarifa), budući da se prema čl. 163. ZPP odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo u kojem slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

18.1. Tuženik je uspio u sporu pa mu je tužiteljica dužna isplatiti troškove postupka. Tuženiku, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 26.467,46 eura , pripada iznos od po 250 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 3. rujna 2020., 17. studenoga 2020., 4. travnja 2022., 11. travnja 2024., 26. svibnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastav podnesaka od 20. veljače 2024. i 22. travnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife), te 25 bodova za sastav podneska od 12. prosinca 2022. (Tbr. 8.4. Tarife), ukupno 2.025 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 4.050,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.012,50 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 5.062,50 eura. Nadalje, tuženiku pripada trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u ukupnom iznosu od 600,00 eura, pa ukupan trošak tuženika iznosi 5.662,50 eura.

18.2. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 23. studenoga 2022. jer na to ročište nije pristupio, kao ni trošak sastava podnesaka od 20. kolovoza 2025. i 23. travnja 2026. jer navedeni podnesci u smislu čl. 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje parnice.

18.3. Tužiteljici na temelju čl. 154. st. 1. ZPP ne pripada pravo na trošak jer nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za naknadu troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

U Puli 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici putem ODO Pula-Pola

2. Tuženiku po punomoćniku