Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-837/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja TEH - GRADNJA društvo s ograničenom odgovornošću za gradnju i sanaciju objekata, OIB 13530191392, Ulica Ksenije Kantoci 3, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik PJ protiv ovršenika GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , radi ovrhe na motornom vozilu, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3166/2025-2 od 3. listopada 2025., dana 26. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika izvan žalbenih razloga određenih čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024- dalje: OZ) kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3166/2025-2 od 3. listopada 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha na motornom vozilu u vlasništvu ovršenika, temeljem prijedloga ovrhovoditelja od 18. lipnja 2025. godine, trošak ovrhovoditelja određuje se u iznosu od 200,00 eura te je pozvan ovrhovoditelj, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja, položiti na ime predujma za izlazak sudskog ovršitelja iznos od 15,46 eura na račun Općinskog građanskog suda u Zagrebu, otvorenog kod Hrvatske poštanske banke, IBAN:

[broj bankovnog računa], model HR05, poziv na broj 116-3166-25, jer će se u protivnom postupak obustaviti temeljem čl. 14. st. 2. Ovršnog zakona.

2. Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik navodeći da se žali iz svih žalbenih razloga. Navodi da ovrhovoditelj nije u skladu sa odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/2018., 02/2020., 46/2020. i 47/2020; dalje: ZPONS) u roku od dva mjeseca od dostave zaključka suda predložio novo sredstvo lili predmet ovrhe i nije uplatio predujam, što da je bio dužan u smislu odredbe čl. 5. st. 4. OZ, pa predlaže obustavu ovrhe. Nadalje, predlaže da sud na temelju odredbe čl. 72. st. 3. OZ obustavi ovrhu po službenoj dužnosti jer ovrhovoditelj nije poduzeo niti jednu radnju u roku od godine dana . Ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ jer da je ovrha postala nemoguća s obzirom da ovršenik nema sredstava na računu i iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ ističući prigovor zastare. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak odgovora na žalbu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana izvan žalbenih razloga određenih čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ.

5. Iz sadržaja spisa proizlazi da je 18. lipnja 2025. ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u kojem navodi da je u tijeku ovršni postupak koji se vodi pod gornjim poslovnim brojem, radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine s naslova parničnih troškova koji su utvrđeni pravomoćnom i ovršnom presudom od 20. prosinca 2018. posl. broj. P-549/13., da je rješenjem o ovrsi od 22. travnja 2021. ovrha određena pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate, te je predmetno rješenje evidentirano u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija, da ovrhovoditelj od 2021. godine do danas nije uspio naplatiti svoju tražbinu jer ovršenik nema sredstava na računima, pa ovrhovoditelj predlaže promjenu predmeta i sredstava ovrhe sukladno članku 5. st. 3. OZ, a kako je ovršenik prema službenoj evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, [broj], Broj: 511-19-22-25-459, od 25. ožujka 2025. evidentiran kao vlasnik vozila M1, marke RENAULT LAGUNA 2.0 DCI, godina proizvodnje 2007, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], predlaže da se na pokretnini ovršenika i to na vozilu: M1, marke RENAULT LAGUNA 2.0 DCI, godina proizvodnje 2007, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], njegovom zapljenom procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju na adresu [adresa], njegovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

6. Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-3166/2025-2 od 3. listopada 2025. prvostupanjski sud je odredio predloženu ovrhu (list 4 spisa).

7. Odredbom čl. 12. st. 1. ZOPS propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šes t mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

8. Odredbom čl. 5. st. 3. OZ propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Prema stavku 4. ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti.

9. S obzirom da iz sadržaja spisa Ovr-909/2021 koji prileži spisu proizlazi da ovrhovoditelj nije obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe, nego je sud zaključkom od 17. lipnja 2025. broj Ovr-909/2021-18 pozvao FINA-u da obavijesti sud o postupanju po rješenju o ovrsi (list 51 spisa Ovr-909/2021), a ovrhovoditelj je prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe podnio 18. lipnja 2025. (list 53 spisa Ovr- 909/2021), nisu ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 4. OZ.

10. Nadalje, na temelju odredbe čl. 7. Zakona o izmjena i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 131/2020. - dalje: ZID OZ) propisano je da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku. Navedena odredba primjenjuje se na sve postupka u tijeku, a rok od jedne godine računa se od dana stupanja na snagu ZID OZ. Smisao citirane odredbe je da se ovrha obustavi po službenoj dužnosti ako njezina provedba ovisi o poduzimanju radnji ovrhovoditelja, a te radnje ovrhovoditelj ne poduzme u roku od jedne godine. Ovrhovoditelj pokreće ovršni postupak i o njegovoj inicijativi odnosno aktivnosti ovisi tijek i dinamika tog postupka. Navedenom zakonskom odredbom uspostavlja se određena procesna disciplina i aktivna uloga ovrhovoditelja za provedbu ovrhe, istovremeno mu namećući određene obveze čije neispunjenje je sankcionirano obustavom ovršnog postupka.

11. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 331/21 i dr. od 19. prosinca 2023. (objavljenom u "Narodnim novinama", broj 114/24 od 15. siječnja 2024.), ukinuta je odredba čl. 72. st. 3. OZ. Ukinuti zakon i drugi propis odnosno njihove ukinute odredbe na temelju odredbe čl. 53. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99, 29/02 i 49/02 - dalje: Ustavni zakon) prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. U situaciji ako je nadležno tijelo ukinulo neki pravni akt, tada pravne posljedice ukidanja djeluju od dana donošenja odluke odnosno od dana kada je nadležno tijelo odlučilo da će njegova odluka početi proizvoditi pravne učinke (ex nunc). Za razliku od poništavanja gdje pravni učinci akta koji se poništava uopće ne nastupaju, kod ukidanja akt je proizvodio pravne učinke do donošenja odluke, a sama odluka u tom slučaju je konstitutivne prirode (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-592/2024-2 od 29. listopada 2024.). Naime, ukinuti zakon i drugi propis odnosno njihove ukinute odredbe na temelju čl. 53. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/1999., 29/2002. i 49/2002. - dalje: Ustavni zakon) prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. Prema tome, odluke Ustavnog suda imaju učinak samo za ubuduće (pro futuro) (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-839/00, U-III-942/00, U-III-2619/10 od 16. ožujka 2011. i dr., Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-440/2024-2 od 18. rujna 2024.).

12. Međutim, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 252/2024-2 od 21. ožujka 2024. (identično i u rješenju broj Rev 670/2023-2 od 24. listopada 2023.) izraženo je pravno shvaćanje da:

"… primjena odredbe čl. 7. ZIDOZ-a/20, dolazi u obzir samo onda, kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja. Smisao je navedene zakonske odredbe bio poticanje ovrhovoditelja na aktivno sudjelovanje u ovršnom postupku radi ostvarivanja tražbine, u situaciji kada ovrhovoditelji od suda ne traže poduzimanje konkretnih procesnih radnji predviđenih zakonom. U situacijama u kojima ovrhovoditelj predlaže poduzimanje određene procesne radnje, po kojemu prijedlogu sud ne postupa, ne može se smatrati da ne postoji inicijativa ovrhovoditelja za daljnje vođenje postupka. Naročito se ne može pripisivati pasivnosti ovrhovoditelja činjenica što nije požurivao postupanje (a kako to navodi drugostupanjski sud u pobijanom rješenju). Stoga se, u odgovoru na prvo postavljeno pitanje navodi, da odredbu čl. 7. ZIDOZ-a/20, valja tumačiti na način da se „radnja u postupku“ smatra radnja (prijedlog ovrhovoditelja) koja je potrebna da bi se nastavio ovršni postupak."

13. Dakle, obustava postupka primjenom odredbe čl. 7. ZIDOZ dolazi u obzir samo u situacijama kada nastavak ovršnog postupka ovisi o određenom prijedlogu ovrhovoditelja, što ovdje nije bio slučaj. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je bila u tijeku ovrha na novčanoj tražbini po računu ovršenika i da sud nije obavijestio ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe ovrhe određenim sredstvom ili na određenom predmetu. Iz navedenog slijedi da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe čl.7. ZIDOZ.

14. Nadalje, odredbom čl. 5. st. 6. OZ propisano je da se žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne može izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi, a prema stavku 7. žalba nakon proteka roka protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti samo ako su razlozi zbog kojih se podnosi nastali nakon vremena kad se više nisu mogli iznijeti u roku za žalbu protiv prethodnoga rješenja o ovrsi. Odredbom čl. 53. st. 1 OZ propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

15. Žalbene navode ovršenika kojima ističe žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ ovaj sud nije ispitivao, jer sukladno odredbi čl. 53. do 55. OZ o istim razlozima odlučuje prvostupanjski sud.

16. S tim u vezi, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ pa će u odnosu na te žalbene razloge prvostupanjski sud postupiti sukladno čl. 53. i 55. OZ, imajući u vidu odredbu čl. 5. st. 6. i 7. OZ.

17. Stoga, budući da prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje nije povrijedio odredbe ovršnog ni parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ. 18. Zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka u povodu žalbe je odbijen jer nije uspio sa žalbom, a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar