REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-153/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja RIJEKA TEKSTIL d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 67641553147, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Lošinjska 16, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, 26. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba podnesena u ovoj upravnoj stvari 9. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
III. Ročište zakazano za 1. rujna 2026. u 9,10 neće se održati.
Obrazloženje
1. Tužitelj tužbom od 9. veljače 2026. osporava zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/I-116-02/25-01/383, URBROJ: 443-02-02-08-25-1 od 22. prosinca 2025. kojim je tužitelju kao poslodavcu naloženo za radnicu BU podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje uz obvezu uplate iznosa od 2.650,00 eura s osnove novčane kazne za neprijavljenog radnika.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe kako je rješenje tužitelju uručeno 22. prosinca 2025. putem radnika tužitelja, da da je tužitelj bio upoznat sa sadržajem osporavanog rješenja 24. prosinca 2025. s kojim danom je izvršio uplatu iznosa novčane kazne izrečene rješenjem, a čime je tužba podnesena van zakonskog roka.
3. Ne postoje pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.
4. Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) tužba se podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporavane pojedinačne odluke.
5. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je kako je osporavano rješenje tuženika zaprimio osobno SU, zaposlenik tužitelja, 22. prosinca 2025. (naznaka vlastoručnog potpisa PU na stranici 4. osporavanog rješenja, str. 29/2 i 57/1 sudskog spisa).
6. Nadalje, iz Izjave EU, predsjednice uprave tužitelja, od 16. prosinca 2025. (str. 72/4 spisa) proizlazi kako je SU odgovorna osoba iz područja radnog prava.
7. Prema podacima FINA (str. 73/5 spisa) tužitelj je 24. prosinca 2025. izvršio uplatu novčane kazne od 2.650,00 eura izrečene rješenjem KLASA: UP/I -116-02/25- 01/383 (osporavano rješenje).
8. Tužitelj ne osporava da je osporavano rješenje 22. prosinca 2025. zaprimio SU niti da je 24. prosinca 2025. izvršena uplata novčane kazne izrečene tim rješenjem. Međutim, smatra da dostava nije bila uredna jer rješenje nije uručeno osobi ovlaštenoj za zastupanje niti osobi ovlaštenoj za primanje pismena. Ističe i da izvršena uplata ne pretpostavlja i prihvaćanje pobijanog rješenja jer da je računovodstveni odjel uplatu izvršio bez znanja i odobrenja zakonske zastupnice, koja je za postojanje rješenja saznala tek 12. siječnja 2026., zbog čega smatra da je tužba podnesena u zakonskom roku.
9. Međutim, prema stavu ovog suda navedeni prigovori nisu od utjecaja na ocjenu pravodobnosti tužbe.
10. Naime, prema čl. 88. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09.; 110/21.; dalje: ZUP) dostava pismena pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu obavlja se uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena (st. 1.), a ako se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom zaposleniku (st. 2.).
11. Nije sporno da samo rješenje nije uručeno osobama po zakonu ovlaštenim za zastupanje društva (ZU, članu uprave, ni EU, predsjednici uprave, a koje članove uprave je sud utvrdio uvidom u javno dostupne podatke na stranicama sudskog registra). Međutim, iz netom citirane odredbe proizlazi da ZUP razlikuje posebne oblike dostave u slučaju pravnih osoba. Stoga se dostava pismena pravnoj osobi ne mora dostaviti zastupnicima po zakonu kako to pogrešno smatra tužitelj pozivanjem na čl. 85. st. 6. ZUP-a, već uručivanjem osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili drugom zaposleniku.
12. Uvidom u povijesni i aktivni izvadak iz sudskog registra za društvo tužitelja sud utvrđuje kako tužitelj u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora (kao ni nakon toga) nije imao upisanu osobu opunomoćenika za primanje pismena kako to nalažu odredbe Zakona o sudskom registru (čl. 31.c st. 1 t. 4., Narodne novine br. 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15., 40/19., 34/22., 123/23.) koje se primjenjuju na tužitelja kao trgovačko društvo. Tužitelj ni ne tvrdi da bi neka određena osoba bila ovlaštena za primanje pismena.
13. Budući da iz spisa proizlazi da je pismeno 22. prosinca 2025. zaprimio SU, zaposlenik tužitelja koji je bio zatečen na mjestu dostave, a ujedno i odgovorna osoba iz područja radnog prava prema izjavi predsjednice uprave tužitelja od 16. prosinca 2025., sud ocjenjuje da je dostava izvršena u skladu s citiranim čl. 88. st. 2. ZUP-a.
14. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom, među ostalim, u presudi posl.br. Usž - 4588/21-2 od 26. svibnja 2022., prema kojoj se dostava pravnoj osobi smatra uredno obavljenom kada je pismeno uručeno zaposleniku zatečenom na mjestu dostave.
15. Nadalje, svrha instituta dostave jest omogućiti adresatu da se upozna sa sadržajem upravnog akta kako bi mogao ostvarivati svoja prava. U konkretnom slučaju iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj najkasnije 24. prosinca 2025. raspolagao osporavanim rješenjem i bio upoznat s njegovim sadržajem. To nedvojbeno proizlazi iz činjenice da je upravo toga dana s računa tužitelja izvršena uplata novčane kazne izrečene osporavanim rješenjem u točno određenom iznosu od 2.650,00 eura, uz navođenje klase toga rješenja.
16. Sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je računovodstveni odjel izvršio uplatu bez znanja i odobrenja zastupnice po zakonu te da je ona za postojanje rješenja saznala tek 12. siječnja 2026. Naime, način unutarnje organizacije poslovanja tužitelja, kao i raspodjela poslova i ovlasti između njegovih zaposlenika i odgovornih osoba, predstavljaju pitanje unutarnjih odnosa pravne osobe koje ne može utjecati na urednost dostave niti na tijek zakonom propisanih rokova, a predsjednik uprave se ne može pravdati time da mu nije bilo poznato što računovodstvena služba radi. Naime, odgovornost za vođenje poslova trgovačkog društva, a što uključuje organizaciju poslovanja, raspodjelu dužnosti i nadzor nad radom zaposlenika, je upravo na članovima uprave.
17. Slijedom navedenoga, sud smatra da je osporavano rješenje tužitelju uredno dostavljeno 22. prosinca 2025., od kada je počeo teći rok za podnošenje tužbe iz odredbe čl. 40. st. 1. ZUS-a te koji je istekao 21. siječnja 2026. Neovisno o tome, i kada bi se prihvatilo stajalište tužitelja da dostava toga dana nije bila uredna, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj najkasnije 24. prosinca 2025. bio upoznat sa sadržajem osporavanog rješenja pa bi i u tom slučaju rok za podnošenje tužbe istekao 23. siječnja 2026.
18. Budući da je tužba podnesena 9. veljače 2026., dakle nakon proteka zakonom propisanog roka od 30 dana, ista je nepravodobna pa je na temelju odredbe čl. 46. st. 1. t. 1. ZUS-a valjalo odbaciti tužbu kao nepravodobnu, odnosno odlučeno je kao u t. I. izreke ovog rješenja.
19. Kako je tužba odbačena, to je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora kao neosnovan u skladu s čl. 147. ZUS (t. II. izreke rješenja).
20. Uslijed odbačaja tužbe, zakazano ročište za raspravu je postalo bespredmetno pa je odlučeno kao u t. III. izreke rješenja.
U Rijeci 26. lipnja 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv t. I. - II. izreke ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 106. st. 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
Protiv t. III. izreke ovog rješenja nije dopuštena žalba (čl. 128. st. 1. ZUS -a).
