Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-53/2025-23

U I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po zakonskoj zastupnici, majci PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., protiv tuženika INDEX PROMOCIJA d.o.o., OIB: 37502434016, iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupani po punomoćnici Vanji Jurić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku INDEX PROMOCIJA d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 37502434016 da tužiteljici JN maloljetnoj iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanoj po majci PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.000,00 eura sa zatez nom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. si ječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici podmiri trošak postupka u iznosu od 1.920,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polu godište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Maloljetna tužiteljica FN zastupana po zakonskoj zastupnici i majci PN (dalje: tužiteljica) je podnijela tužbu protiv tuženika, radi naknade neimovinske štete. Tužiteljica u tužbi navodi da se po svojim punomoćnicima prije pokretanja ovog sudskog postupka, sukladno članku 22. stavku 2. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/2004., 84/2011., 81/2013., 114/2022., dalje: ZM), obratila tuženiku Zahtjevom za ispravak objavljene informacije i to kako nakladniku, tako i glavnom uredniku, ali da tuženik nije postupio po tom Zahtjevu.

1.2. U tužbi navodi da je tuženik 21. svibnja 2025. na Internetskom portalu Indeks (/https://www.index.hr/) objavio članak pod Naslovom Policajac uhićen zbog zlostavljanja curice. Policija: Nije točno da ju je silovao: (https://www.index.hr/vijesti/clanak/policajac-uhicen-zbog-zlostavljanja-curice-policija- nije-tocno da-ju-je-silovao/2672978.aspx) i članak pod Naslovom Policajac koji je uhićen zbog zlostavljanja djevojčice pušten na slobodu (https://www.index.hr/vijesti/clanak/policajac-koji-je-uhicen-zbog-zlostavljanja djevojcice-pusten-na-slobodu/2673029.aspx.), u kojem članku su prema navodima tužiteljice navedene netočne i neistinite informacije te da su otkriveni detalji o počinitelju i žrtvi, iz kojih je okolina tužiteljice zaključila da se u članku radi o njoj.

1.3. Kako su u članku navedene pojedinosti - da se radi o policijskom službeniku s Virovitičko-podravskog područja, da policajac ima 40-ak godina, da je oženjen i ima djecu, da je žrtva 11-godišnja djevojčica, da je bio u prijateljskim odnosima s obitelji djevojčice, da su čak išli na zajednička ljetovanja, a kako je obitelj tužiteljice doista išla na ljetovanja s policajcem i s istim bila obiteljski prijatelj te su objavljivane i zajedničke slike na društvenim mrežama, okolina je prepoznala da se radi o maloljetnoj JN kao žrtvi silovanja. Nadalje, u članku se navodi i da je uhićen policajac osumnjičen za silovanje 11-godišnje curice, koja tvrdnja je sadržana u Naslovu i sadržaju teksta članka a koja ne odgovara istini jer djevojčica (tužiteljica) nije silovana niti je policajac bio ikada osumnjičen za silovanje.

1.4. Tužiteljica tvrdi da se iz samog naslova članka može izvesti zaključak kako je policajac osumnjičen za silovanje, a samim time i da je tužiteljica žrtva kaznenog djela silovanja, a što ne odgovara istini, te da su naknadno članci izmijenjeni i u dodatnom članku je pojašnjeno da se ne radi o silovanju, ali je šteta za maloljetnu tužiteljicu već nastala te opisanim postupanjem nije otklonjena. Stoga tužiteljica ustvrđuje da je na opisani način tuženik otkrio identitet žrtve i prikazao tužiteljicu žrtvom znatno težeg kaznenog djela nego što je to doista istina, obzirom da je navedeni policajac osumnjičen za znatno blaži oblik kaznenog djela.

1.5. Stoga tužiteljica smatra da je objavom ovog članka došlo do sekundarne viktimizacije tužiteljice kao žrtve i stigmatizacije okoline, te ističe da tuženik uz senzacionalistički pristup pridobivanja pažnje što većeg broja čitatelja, nije poštovao osnovne postulate novinarstva, odnosno nije postupio sukladno svojoj obvezi da prije objave bilo kakve informacije kontaktira druga strana. Kako predmetni članak sadrži netočne i neistinite navode i detaljne podatke koji su doveli do otkrivanja identiteta tužiteljice kao maloljetne žrtve kaznenog djela, objavljivanjem ovakvog članka tuženik je postupio protivno pravilima novinarske struke a na štetu tužiteljičinog ugleda, dostojanstva i časti, koja je pretrpjela i koja još uvijek trpi posljedice opisane objave, uslijed čega je došlo do narušavanja njenog psihičkog zdravlja i povrede prava osobnosti, posebno imajući u vidu osjetljivu kronološku dob tužiteljice.

1.6. U tužbi se navodi i da je objavljeni tekst izazvao ozbiljne reperkusije u funkcioniranju tužiteljice, odnosno njenoj interakciji sa okolinom, obitelji, poznanicima i prijateljima, jer je tužiteljica zbog objavljenog sadržaja osjećala i još uvijek osjeća nelagodu te potrebu opravdavanja i pojašnjavanja, a budući da je tužiteljica maloljetna osoba i ide u osnovnu školu do objavljivanja ovog članka bila je vesela, društvena djevojčica, aktivna i u školi i na raznim aktivnostima te popularna u društvu i svom okruženju, a nakon objavljivanja spornog članka, tužiteljica se povukla u sebe, odbijala je komunikaciju s obitelji, prijateljima i svojom okolinom te je odbijala pojavljivati se među ljudima i u javnosti, odlaziti na druženja i događaje na koje je inače s veseljem odlazila sa svojim roditeljima i prijateljima, ima problem s nesanicom te do trenutka pisanja tužbe nije uključena u društveni život kao što je nekad bila, povukla se u sebe, osjećala je sramotu te je u više navrata izražavala žaljenje zbog toga što je kao žrtva kaznenog djela prijavila taj događaj jer da je znala da će se to otkriti u javnosti i prikazati kao da je ona žrtva silovanja, nikada se ne bi odlučila na prijavljivanje.

1.7. Tužiteljica smatra da joj je tuženik objavljenim člancima nanio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023, dalje: ZOO), odnosno povrede prava na ugled, čast, dostojanstvo, ime, a koja prava se tužiteljici jamče i Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014). Tuženik je po ocjeni tužiteljice postupio i protivno odredbi čl. 7. st. 1. ZM-a kojim se svakoj osobi jamči pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, a sukladno odredbi čl. 16. st. 1. istoga Zakona, mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a ovu dužnost tuženik nije ispunio te je svojim postupanjem povrijedio prava tužiteljice.

2. Slijedom navedenog tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 eura, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te potražuje troškove ovog postupka.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje da su sporne informacije točne, te da sukladno odredbi čl. 21. Zakona o medijima nakladnik ne odgovara za štetu ukoliko su sporne informacije utemeljene na točnim činjenicama, odnosno ukoliko je autor članka imao osnovanog razloga povjerovati u njihovu točnost, a postupao je u javnom interesu i dobroj vjeri. Ističe da je tužiteljica spornom označila informaciju da je „uhićen policajac osumnjičen za silovanje 11-godišnje curice“, ali da točnost navedene informacija potvrđuje, prije svega, priopćenje za medije Policijske uprave virovitičko-podravske od 21. svibnja 2025., objavljeno na službenoj web stranici PU virovitičko-podravske, sukladno kojem je policijski službenik koji je osumnjičen za kazneno djelo na štetu djeteta uhićen i prema njemu je provedeno kriminalističko istraživanje, podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu ,te da isto proizlazi i iz brojnih medijskih izvještaja.

3.2. Tuženik ističe da sve i kada navedene informacije ne bi bile točne, njima se ne navode osobni podaci osumnjičenog policijskog službenika ili maloljetne žrtve, niti se o tužiteljici iznose ikakve štetne informacije pa nisu ostvarene zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu, te da tužiteljica pogrešno citira sporne informacije, a prvenstveno informaciju da je „uhićen policajac osumnjičen za silovanje 11-godišnje curice“, a koja nije objavljena u spornim člancima. Tvrdi da je u spornim člancima jasno citirano priopćenje za medije policijske uprave od 21. svibnja 2025., a jedini kontekst u kojem se spominje „silovanje“ jest kada se izričito, sukladno službenom priopćenju PU virovitičko-podravske, navodi da se nije radilo o silovanju. Smatra da je u smislu informiranja javnosti o počinjenju teškog kaznenog djela na štetu djeteta irelevantno radi li se o kaznenom djelu silovanja ili o spolnoj zlouporabi djetet, te da sama tužiteljica u zahtjevu za ispravak informacije od 19. lipnja 2025., navodi da se doista radilo o kaznenom djelu spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina. Tuženik stoga smatra da između informacije o počinjenju kaznenog djela silovanja maloljetne osobe i informacije o počinjenju kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, ne postoji dostatna razlika koja bi, sama po sebi, podrazumijevala nastanak štete.

3.3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je sporni članak školski primjer ostvarivanja etičkih i stručnih dužnosti novinara i njihove ulogu javnog psa čuvara u demokratskim društvima, jer javni interes u ovakvim okolnostima obuhvaća pravo medija da izvještavaju javnost o svim okolnostima koje se odnose na sumnju i optužbe za počinjenje ne samo kaznenog djela na štetu djeteta, već dodatno, počinjenje tog kaznenog djela od strane policijskog službenika kao organa javne vlasti, budući se radi o službenicima koji uživaju najveće povjerenje javnosti te čija je primarna zadaća zaštita građana, a posebno djece. Smatra i da su takve optužbe o kojima je posebno izvijestila i policijska uprava, opravdano uzrokovale značajan javni interes, odnosno pravo javnosti da prima informacije koje nose ovoliku društvenu važnost, te je po ocjeni tuženika nesporno da je svaki slučaj u kojem postoji i najmanja sumnja da je policijski službenik počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, pitanje od iznimnog javnog interesa a da mediji slijedom navedenog imaju ne samo pravo, nego i dužnost izvijestiti javnost o slučaju policijskog službenika koji je optužen za počinjenje kaznenog djela na štetu djeteta.

3.4. Tuženik tvrdi i da nije povrijedio privatnost tužiteljice te da je pokazao visoku dozu profesionalizma i poštivanja svih pravila novinarske struke, s obzirom da autor članka nije otkrio identitet tužiteljice kao žrtve kaznenog djela niti identitet osumnjičenog policijskog službenika, a sukladno pravilima struke i u izvještavanju je vodio računa o maksimalnoj zaštiti identiteta žrtve, tako da objavljene informacije, suprotno navodima tužiteljice, nisu podobne za otkrivanje njezinog identiteta, te da je jedina osoba koja je otkrila identitet maloljetne žrtve zakonska zastupnica tužiteljice koja je tuženiku dostavila zahtjev za ispravak informacije sa svim osobnim podacima, a bez toga tuženik ne bi imao nikakvih saznanja o njenim osobnim podacima i drugim okolnostima koje podrazumijevaju pravila o zaštiti privatnosti. Iako se u spornim člancima navodi dob žrtve, ali prvo da je ista imala jedanaest a zatim trinaest godina, tuženik smatra da je takvom objavom bilo nemoguće utvrditi da se radi o tužitejici, a u svrhu zaštite identiteta žrtve uz ispunjenje dužnosti izvještavanja javnosti o temi od značajnog javnog interesa, u spornim člancima nije navedena niti lokacija počinjenja kaznenog djela ili prebivališta tužiteljice, već je navedeno tek široko područje cijele županije.

3.5. Zaključno tuženik tvrdi da je sporni članak objavio u javnom interesu i temeljem priopćenja nadležne policijske uprave te izvještaja koje su objavili relevantni hrvatski mediji, te da ukoliko novinar opravdano vjeruje u točnost objavljene informacije i ako za objavu te informacije postoji značajan javni interes, ne može biti sporno da su novinar i nakladnik postupali u skladu s načelom dobre vjere. U odnosu na tužiteljičin zahtjev za ispravak informacija pak, navodi da je odbio udovoljiti istom, budući da taj zahtjev nije ispunjavao zakonske pretpostavke i svrhu zahtjeva za ispravak, odnosno da nije u skladu s dobrim običajima, te da bi objavom takvog ispravaka tuženik otkrio identitet tužiteljice i time se izložio povredi strukovnih pravila, ali i odgovornosti za štetu.

4. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sukladno odr. čl. 19. ZOO, odnosno povrede prava na ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr. koju tužiteljica potražuje od tuženika zbog objavljenog netočnog i neistinitog teksta na internetskom portalu index.

6.1. Odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a propisuje da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava, ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno, isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

6.2. Prema odredbi čl. 40. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije, a zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi i mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi. Pod pojmom Ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno, ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

6.3. Spisu prileži Zahtjev tužiteljice za ispravak informacije s prilozima, te očitovanje tuženika na Zahtjev tužiteljice kojim traži ispravak informacije u kojem se navodi da tuženik nije u mogućnosti objaviti ispravak, obzirom da su informacije prenesene iz priopćenja policije te bi objavom ispravka protuzakonito otkrili identitet žrtve (str. 15-16, 17-26).

6.4. Slijedom navedenog među strankama nije sporno da je tužiteljica po svom punomoćniku zatražila ispravak informacije (str. 15-25), a da je tuženik odbio udovoljiti tužiteljičinom zahtjevu za ispravak informacija (str. 26).

7. Analizirajući Zahtjev za ispravak, sud je utvrdio da isti udovoljava pretpostavkama iz čl. 40. st. 3. i 4. i čl. 42. st. 1. ZM-a, te su ispunjene procesne pretpostavke za tužbu u kojoj valja meritorno odlučiti, imajući u vidu i odredbu čl. 21. st. 1. ZM-a kojom je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi, osim u slučajevima predviđenim zakonom (st. 1.), time što je postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dužan dokazati tužitelj (st. 6.), dakle tužiteljica u ovom predmetu.

8. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u zahtjev za ispravak informacije i priloge podnesene uz taj zahtjev (str. 15-26), saslušana je zakonska zastupnica mlljt. tužiteljice PN (str. 90-93), mlljt. tužiteljica JN (str. 93-94), svjedoci LN (str.94 -96), GN (str. 104-105), CN (str. 106-107), ON ( str. 107-108), AN ( str. 108-110) , ŠN (str. 112) i MN (str. 113), te je izvršen uvid u svu dokumentaciju priloženu u spis uz tužbu i odgovor na tužbu, a uvidom u eSpis aplikaciju po prijedlogu tuženika (str. 88) utvrđeno je da je tužiteljica podnijela ukupno četiri tužbe za naknadu štete kod ovog suda i to u predmetu posl.br. Pn-55/2025, Pn- 56/2025, Pn-54/2025 i u ovom konkretnom predmetu Pn-53/2025 (str. 110).

9. Uvidom u eSpis aplikaciju, a po prijedlogu tuženika (str. 88) utvrđeno je da je tužiteljica u predmetu posl.br. Pn-56/2025 tužbu protiv tuženika TELEGRAM MEDIA GRUPA d.o.o. povukla jer su stranke postigle dogovor oko mirnog rješenja spora, a da je u predmetu posl.br. Pn-55/202515 protiv tuženika Hrvatski telekom d.d. Zagreb donesena presuda posl.br. Pn-55/2025-15 od 17. veljače 2026. kojom je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti i koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-564/2026-2 od 14. svibnja 2026., dok je postupak u predmetu posl.br. Pn-54/2025 protiv 24sata d.o.o. za nakladničku djelatnost, Zagreb u tijeku. U svim predmetima visina tužbenog zahtjeva iznosi 3.000,00 eura.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 2520/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022, 155/2023,dalje: ZPP), primijenivši odredbe ZM, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tuženik 21. svibnja 2025. na Internetskom portalu Index (/https://www.index.hr/) objavio članak pod Naslovom Policajac uhićen zbog zlostavljanja curice. Policija: Nije točno da ju je silovao: (https://www.index.hr/vijesti/clanak/policajac-uhicen-zbog-zlostavljanja-curice-policija nije-tocno da-ju-je-silovao/2672978.aspx) i članak pod Naslovom Policajac koji je uhićen zbog zlostavljanja djevojčice pušten na slobodu (https://www.index.hr/vijesti/clanak/policajac-koji-je-uhicen-zbog-zlostavljanja djevojcice-pusten-na-slobodu/2673029.aspx.);

- da su u gore navedenom članku navedene netočne i neistinite informacije, kako u odnosu na dob tužiteljice, tako i na kvalifikaciju kaznenog djela,

- da je na zahtjev tužiteljice za ispravak tuženik odgovorio da nije u mogućnosti objaviti ispravak, obzirom da su informacije prenesene iz priopćenja policije te bi objavom ispravka protuzakonito otkrili identitet žrtve (str. 26);

- da se zbog detalja navedenih u spornom članku tuženika o policajcu i tužiteljici moglo zaključiti da se radi o mljt. JN čija je obitelj doista išla na ljetovanja s policajcem i s istim bila obiteljski prijatelj, jer su o tome bile objavljivane i zajedničke slike na društvenim mrežama te da je Mijina šira i uža okolina zbog ove objave tuženika mogla zaključiti da se radi upravo o njoj. Na opisani način tuženik je otkrio identitet žrtve (tužiteljice) i prikazao ju žrtvom znatno težeg kaznenog djela, nego što je to doista istina, obzirom da je navedeni policajac osumnjičen za znatno blaži oblik kaznenog dijela;

-da je sporni članak bio dostupan na Facebook stranici na kojoj su pristizali razni komentari;

-da je objavljeni tekst kod tužiteljice izazvao nelagodu, sram, povučenost, kako to proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice JN (str. 93-94) te iz iskaza majke tužiteljice PN (str. 90-93) , tužiteljičinog oca LN (str. 94-96) i brata ŠN (str. 112), kao i iz iskaza svjedoka GN (str. 104-105), susjeda tužiteljice, čije iskaze je sud u cijelosti i prihvatio, jer su neposredno uvjerljivi, logični i životni;

- da je novinarka CN (str. 106-107) autorica prvog članka saslušana u ovom postupku kao svjedokinja iskazala da je na temelju informacija koje je prvo objavio portal Telegram.hr, predmetni članak objavili jer se radilo o velikom javnom interesu jer je osumnjičen policijski službenik za kazneno djelo nad djetetom, a kako se radi o maloljetnoj žrtvi tvrdi da je pazila da u članku ne otkrije identitet niti žrtve niti počinitelja te da je navela samo županiju u kojoj se dogodio slučaj, da su godine žrtve izmijenjene kako ne bi došlo do identifikacije, a za ostale informacije koje su navedene u članku smatrali su da ne mogu dovesti do identifikacije niti žrtve niti počinitelja. Iskazala je i da je ostali dio članka nastao nakon što je policija poslala službeno priopćenje i u tom članku da je navedeno apsolutno sve što je policija u tom priopćenju objavila, te da u članku ne stoji da se radi o kaznenom djelu silovanja nego da se radi o kaznenom djelu nad maloljetnom osobom, a niti je portal Index.hr objavio identitet policajca a niti maloljetne žrtve. Svjedokinja u svom iskazu navodi da, obzirom da je članak objavljen na portalu Telegram.hr koji smatra pouzdanim i ozbiljnim portalom, nije imala razloga sumnjati u istinitost informacije koja je objavljena, da je autor članka objavljenog na portalu Telegram.hr RN te da s njim nije provjeravala dodatno istinitost informacije obzirom da se radi o pouzdanom novinaru, a kako je priopćenje Policijske uprave uslijedilo sat vremena nakon objave članka, svjedokinja je to priopćenje ubacila u članak. U svom iskazu ne spori da se u članku objavljenom na portalu Telegram.hr prvotno navodilo da se radi o silovanju te da je to isto prenijela u svom članku - da se radi o silovanju, a što je izmijenila čim je došlo priopćenje Policijske uprave. Također u svom iskazu ne spori da se taj članak dijelio na portalu Index.hr i da je objavljen na aplikaciji Facebook, pod naslovom "U [adresa] uhićen policajac osumnjičen za silovanje 11-godišnje curice";

-da je novinar ON ( str. 107-108), saslušan kao svjedok iskazao da je autor drugog članka u kojem se govori da je osumnjičeni pušten na slobodu, te da je tu informaciju prenio s RTL-a koji je objavio da je osumnjičeni policajac ispitan, da negira krivnju i da je pušten na slobodu , kao i da se u njegovom članku navodi kazneno djelo zlostavljanja. U odnosu na članak čiji je on autor a koji je objavljen na portalu Index.hr., iskazao je da se u njegovom tekstu navodi da se o ovome događaju oglasila Policijska uprava kao i da je u policijskom priopćenju policija demantirala da se radi o žrtvi staroj 11 godina, te da se radi o zlostavljanju a ne o silovanju . Ističe da je priopćenje Policijske uprave vjerno prenio u svom članku, kao i da se u njegovom članku ne navodi identitet policijskog službenika, nego samo da se radi o osobi od 40-ak godina, a nije naveden niti identitet djevojčice. Smatra da postoji javni interes za objavu članka i da je važno upozoriti javnost na to i dokazati da policija može djelovati i u takvim slučajevima, iako se radi o njihovom kolegi, policijskom službeniku. Iskazao je i da Index.hr ima svoju stranicu na Facebooku gdje dijeli svoje članke, ali da se ne sjeća je li ovaj članak bio podijeljen na Facebooku, te da su komentari čitatelja omogućeni kada se članci objavljuju na Facebooku. U svom iskazu navodi da u članku koji je objavila novinarka CN u naslovu nije pisalo da se radi o silovanju, tako da je svjedok u svom članku ponovio ono što je napisala novinarka CN u svom članku, te prenio informaciju da je uhićeni policijski službenik pušten na slobodu te da je ovu vijest prvi objavio Telegram.hr., a da on prije objave članka nije kontaktirao RTL radi provjere njihove informacije;

- da glavna urednica tuženika AN u svom iskazu navodi ( str. 108-110) , da je preneseno policijsko priopćenje uz dodatak dijela teksta koji je prenesen s portala Telegram.hr., te da su objavljena dva članka;

- da se iz članaka nikako ne može iščitati identitet uključenih osoba jer nisu objavili niti inicijale, obzirom da je u članku navedeno da je policajac iz Policijske uprave virovitičko-podravske, tako da su samo bliske osobe mogle znati o kome se radi, a budući da su to vjerojatno već i znale, da to nema apsolutno veze s člancima objavljenima na Index.hr;

- da je postojao javni interes za objavu članka o tome da je javni službenik – policajac počinio takvo kazneno djelo nad djetetom, jer ako javni službenik ili policijski službenik počini kazneno djelo silovanja ili zlostavljanja, to moraju objaviti;

- da je sasvim svejedno je li u naslovu navedeno "seksualno zlostavljanje" ili "silovanje", te da je to svejedno i bilo kome drugom da ga se na ulici pita, ne bi znao razliku, jer je jednake težine i jedno i drugo;

- da je u sustavu naslov u kojem je navedeno da se radi o silovanju bio oko sat vremena, nakon čega je promijenjen i navedeno je drugo kazneno djelo;

- da je ova vijest objavljena i u drugim medijima kao što je RTL, 24sata, Telegram;

- da tuženik kao portal prenosi vijesti onih medija u koje ima povjerenje pa je u konkretnom slučaju vijest na portalu Index.hr prenesena s portala Telegram;

- da i inače prenose vijesti koje objavi portala Telegram jer je to medij kojem vjeruju, dok u slučaju da je ovu vijest objavio neki drugi portal (npr. Max portal ili Dnevno.hr ) tu vijest ne bi prenijeli;

- da nigdje u tekstu ne stoji riječ silovanje, te da je u svim tekstovima napisano da se radi o seksualnom zlostavljanju;

- da pretpostavlja da je prvi članak bio prenesen iz Telegrama, a da je drugi članak bio službena potvrda prvog članka i priopćenje policije;

- da ne rade provjeru informacija koje prenose iz drugih medija jer to nitko ne radi, jer imaju povjerenje u svoje kolege čije informacije prenose, pod uvjetom da se radi o relevantnim medijima i relevantnim novinarima;

- da je medij kojemu su vjerovali prenio da se radi o silovanju te da su to ispravili ali ne zna je li to prvo učinio tuženik ili Telegram;

- da se ne sjeća tko je autor članka koji je prenesen s portala Telegram te da su i dalje nastavili prenositi članke iz Telegrama;

- da ŠN, brat tužiteljice, u svom iskazu (str. 112) navodi da mu je prijateljica F na mobitelu pokazala članak objavljen na Index.hr o njegovoj sestri i o BN i pitala ga je li to istina, te da je njegova prijateljica saznala za ovaj članak od cura iz Katoličke škole, jer BN sin SN ide u Katoličku školu s njima u razred, a one su rekle P za taj članak i što su u njemu pročitale, pa ga je F ispitivala je li to istina. Navodi da nije bilo teško za prepoznati iz članka da se radi o njegovoj obitelji jer su djeca iz Katoličke škole znala da je Lukin tata uhićen, te su znali da su oni s obitelji BN bili dosta povezani i išli zajedno na ljetovanja, iako u člancima nije navedeno ime njegove sestre. Tvrdi da mu je prijateljica F na autobusnoj stanici pokazala samo članak s portala Index.hr. te da je ona proširila tu vijest po razredu ostalim curama, a nakon toga su te cure to proširile po cijeloj školi. U svom iskazu navodi da je taj članak pokazao i sestri JN koja je bila jako tužna i bilo ju je sram te da se i on osjećao jako tužno i bilo ga je sram, jer su se svi okupljali po školskim hodnicima oko njega pa je sve prijavio razrednici;

- da je susjed maloljetne užiteljice GN (str. 104-105), po zanimanju policijski službenik, iskazao da sa 100% sigurnošću može reći da su njegove kćeri taj članak pročitale na internetskom portalu Index.hr. i njemu pokazale objavu upravo na tom portal . U svom iskazu ističe da poznaje i jednu i drugu obitelj, budući da su svi susjedi i svi žive u prigradskom naselju Čemernica, te da se za to uhićenje u [adresa] pročulo prije ovih objava na portalu Index.hr, a da su njegove kćeri zaključile nakon objave na internetskom portalu Index.hr da se radi upravo o susjedi JN, stoga što se radi o malom mjestu, prigradskom naselju u kojem živi oko 600 stanovnika i da se svi u [adresa] međusobno poznaju te se maltene svi međusobno posjećuju, a iz svega što je navedeno u članku, njegove punoljetne kćeri mogle su zaključiti o kome se radi. Iskazao je da su u članku navedeni inicijali počinitelja, zatim da se radi o dugogodišnjim prijateljima koji su godinama ljetovali zajedno, da se radi o policijskom službeniku, da je navedeno da se radi o malodobnoj osobi u smislu žrtve , da su inicijali za uhićenog policijskog službenikakoji su navedeni u članku po njemu osobni podatak, te ističe da je Policijska uprava izdala i službeno priopćenje kao što to čini nakon svakog obrađenog događaja ili obavijesti o nečemu što je u tijeku, ali da nije moguće da će nešto biti objavljeno javno iz Policijske uprave u smislu da bi se naveli inicijali sudionika nekakvog događaja, a niti okolnosti ljetovanja, vožnje biciklom i slično. Svjedok kao susjed tužiteljice i njene obitelji navodi da je FN mirno, pristojno dijete, bavi se sportom, trenira nogomet, a nakon te objave FN se povukla u sebe i nije došla niti u svatove njegove kćeri iako se tome veselila te je kupljena i haljina za taj događaj, a ova objava na portalu Index.hr djelovala je uznemirujuće I na roditelej maloljetne tužiteljice;

- da PN, majka maloljetne tužiteljice FN, u svom iskazu (str. 90-93) navodi da su nakon što je od strane Državnog odvjetništa podnesena kaznena prijava protiv obiteljskog prijatelja i nakon što je podignuta optužnica, kao obitelj razgovaral i bili podrška JN ali su se međusobno dogovorili da neće o tome pričati izvan kuće jer se radi o ozbiljnoj stvari tako da o tom događaju nisu razgovarali ni s kim, čak niti sa svojim roditeljima; da je svjedokinju prvi susjed GN pitao je li pročitala članak na portalu Index, budući da su njega kontaktirale njegove kćeri koje su pročitale taj članak na portalu Index i koje su ga pitale je li moguće da se radi o JN ; da je nakon toga pročitala što piše u članku i da je najgore što su napisali da je FN silovana, a to nije bilo točno; da je članak bio napisan tako da se iz njega moglo zaključiti da je ta djevojčica FN; da nakon toga FN govori da nije trebala ništa reći i da je trebala šutjeti, da sada svi to znaju i da će svi pričati o njoj, kako će živjeti s tim, da ju je strah i da ju je sram te da se nakon te objave FN povukla u sebe iako je do tada bila vesela djevojčica, odlikašica, sportašica, bila je popularna, izlazila sa svojim društvom poslije treninga nogometa, a nakon toga je odlučila da neko vrijeme neće ići na treninge jer je osjećala sram; da je dobivala upite od svojih poznanika i dječaka i djevojčica je li ona ta djevojčica za koju su objavili da je silovana; da je članak na portalu Index objavljen nekoliko dana prije Mijinog rođendana, pa je FN odbila slaviti rođendan, iako je do tada slavila svaki rođendan; da su se neka djeca obraćala i Mijinom mlađem bratu ŠN, koji im je rekao tko mu se obratio i što su mu govorili a sve se odnosilo na JN; da je bila prisiljena poslati Mijinoj razrednici mail kojim je tražila da ravnatelj i ona poduzmu sve mjere kako bi se zaštitila FN i zaustavile priče da je FN silovana; da ju nikada nitko s portala Index nije nazvao niti kontaktirao na bilo koji način vezano za objavljeni članak, niti za provjeru točnosti objavljenih informacija u članku; da je u članku napisano "silovana djevojčica čiji su roditelji bili bliski prijatelji i išli zajedno na ljetovanja", a da se priopćenje PU virovitičko - podravske ne slaže s člankom objavljenim na portalu Index; da pojedinosti koje su navedene u spornom članku u odnosu na policajca da je isti oženjen i da ima djecu, te da je bio u prijateljskim odnosima s obitelji djevojčice i da su čak išli na zajednička ljetovanja, nisu objavljene u priopćenju PU virovitičko- podravske; da se prije objave ovog članka na Indexu u sredini u kojoj živi svjedokinja znalo da je uhićen policajac NN te se zato lako povezao članak s maloljetnom tužiteljicom ; da se do objave članka FN ponašala normalno i bila je jaka, nastavila je normalno živjeti a nakon objave članka nastaju promjene u njenom ponašanju na način da se FN povlači u sebe i ne komunicira;

- da LN, otac tužiteljice, u svom iskazu navodi ( str. 94-95) da nakon događaja iz svibnja 2025. godine s bivšim obiteljskim prijateljem i FN, navedeni događaj su držali u tajnosti od svih prijatelja pa čak niti svojim roditeljima nisu govorili o tome; da ga je prvo kontaktirala supruga i rekla da pogleda što je napisano u članku na Index.hr a nakon toga njegov otac IN , kojeg je nazvao njegov mehaničar ŽN da ga pita kako su i kako je FN, te da njegov otac nije znao zašto ga to pita ; da je ŽN to pročitao upravo na portalu Index; da je svjedoka zvao VN koji s njim radi u školi, te da ga je zvao i kolega J i svi oni su navodili da su taj članak pročitali na portalu Index; da je u tom članku navedeno dovoljno sadržaja da se moglo zaključiti o kome se točno radi jer su navedene pojedinosti "policajac uhićen s područja Virovitičko-podravske županije koji ima 40 godina", te se po tome točno znalo o kome se radi jer je on bio jedini policajac koji je uhićen tada u Virovitičko-podravskoj županiji; da je u članku navedeno da se dogodilo silovanje kćeri obiteljskih prijatelja s kojima su se često družili i išli na ljetovanje te objavljivali to na društvenim mrežama; da je u članku objavljeno da je kćer maloljetna i navedena je njezina dob, tako da je okolina iz tih navoda koji su bili izneseni na portalu Index mogla zaključiti da se radi o NN, te nije bilo teškopovezati tko je žrtva obzirom na opis u navedenom članku i svi koji su zvali reagirali su na taj članak; da je JN bilo jako teško kraj činjenice da cijela škola o tome bruji, pa je i njegov mlađi sin imao problema zbog toga, jer su ga djeca zadirkivala i govorila su mu za sestru pa su morali intervenirati i obavijestiti školu i zamoliti ih da porazgovaraju s tom djecom koja su zadirkivala ŠN i FN; da ne zna koji je medij prvi objavio vijest i kojim redoslijedom je to bilo, ali da su dobili uslikan zaslon od Index.hr s tim člankom;

- da maloljetna tužiteljica FN u svom iskazu (str. 93-94) navodi da su se nakon tog događaja u svibnju 2025. dogovorili obiteljski da će sve ostati u obitelji te da neće ništa pričati izvan kuće; da su se tjedan dana kasnije pojavili članci po portalima ali da joj majka nije rekla da je dolazio susjed GN i rekao joj da su objavljeni članci na portalu Index gdje se navodi da je silovana; da se iz škole vratio tužiteljičin mlađi brat ŠN i rekao da su ga ispitivali radi li se u članku o JN; da su joj kasnije počele stizati poruke i snimke zaslona s raznih portala ali prvi koji je vidjela je bio portal Index i članak koji je tamo objavljen; da je pročitala taj članak te da je plakala i bilo ju je sram, jer je pomislila da to sada zna cijeli grad; da je u to vrijeme imala treninge a kada su ju prijatelji, djevojčice i dječaci, počeli na treningu direktno ispitivati radi li se u tom članku o njoj, prestala je ići na treninge; da je išla u školu ali nije razgovarala o tome i nije se mogla koncentrirati pod satom; da je nakon izlaska ovog članka imala osjećaj da je ona kriva za ovo i da nije trebala ništa govoriti; da je često plakala i imala osjećaj kao da ju svi osuđuju i svi znaju neku priču koja nije istinita, pa se izolirala od društva i nakon treninga nije ostajala u gradu, a kada bi im dolazili gosti i rodbina ostajala je u svojoj sobi, izbjegavala ljude i htjela biti sama, a svoj rođendan nije slavila jer se nije htjela družiti s ljudima i samo je to htjela odgoditi; da je u članku pisalo da je uhićen policajac ali bez imena, da je pisalo da su zajedno ljetovali, da je bio bliski obiteljski prijatelj, a kako se ranije znalo da je NN već bio uhićen, ljudi su povezali o kome se radi.

11. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje MN (str. 113), obzirom da je ona iskazivala o stanju u obitelji FN te ponašanju maloljetne tužiteljice nakon objave na portalima, ali u svom iskazu je navela da se ne sjeća na kojem je portal pročitala tu vijest koja se odnosi na maloljetnu tužiteljicu.

12. Nesporno je da u spornom tekstu nije navedeno osobno ime maloljetne tužiteljice, međutim kako su navedene pojedinosti o djevojčici i o policijskom službeniku s Virovitičko-podravskog područja koji ima četrdesetak godina, oženjen je i ima djecu te ga povezuju s obitelji maloljetne tužiteljice s kojom je u prijateljskim odnosima i s kojom je boravio (s obitelji) na zajedničkim ljetovanjima, a što je zabilježeno zajedničkim fotografijama na društvenim mrežama objavljenim na Facebook stranici, te koji žive u međusobnoj blizini u [adresa] - prigradskom naselju Virovitice, da je žrtva jedanaestogodišnja djevojčica, za zaključiti je kako objavljeno predstavlja dovoljan skup podataka koji identificiraju maloljetnu tužiteljicu kao žrtvu kaznenog djela i istodobno prenose netočnu informaciju o kvalifikaciji kaznenog djela koje je počinjeno na njezinu štetu (da se radi o silovanju).

12.1. U odnosu na tvrdnje tuženika da članak nije omogućio identifikaciju osobe tužiteljice u široj javnosti, ističe se da upravo saznanje osoba iz mjesta u kojem maloljetna tužiteljica živi (prigradsko naselje Čemernica) te u kojem kao dijete ostvaruje potpuni socijalni, društveni i emocionalni integritet, čini u konkretnom slučaju dovoljno širok krug ljudi kojima je informacija postala dostupna u pravno relevantnom smislu.

12.2. Također u odnosu na tvrdnje tuženika da je identifikacija osobe tužiteljice omogućena samo unutar uskog kruga ljudi koji su i prije objave raspolagale s određenim saznanjima o događaju, treba reći da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da su u javnosti bili poznati razlozi uhićenja policijskog službenika prije no što je članak objavljen. Upravo suprotno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka (roditelja i same tužiteljice) koji jasno navode da su informaciju o podnesenoj kaznenoj prijavi protiv policijskog službenika zadržali u najužoj obitelji (da neće pričati o tome izvan kuće), te da je od uhićenja policajca do objave predmetne informacije proteklo tjedan dana i u javnosti nije bio poznat razlog njegovog uhićenja. Tužiteljica u iskazu opisuje pokušaj da nastavi normalan život odlazeći u školu, na na nogometne treninge i sl., a da razlozi uhićenja policajca nisu bili poznati do objave članka potvrđuju i svjedoci GN (kojeg su njegove kćeri informirale o spornoj objavi na portal tuženika i pitale za JN), ŠN (kojemu je prijateljica F pokazala članak objavljen na portal tuženika i pitala za njegovu sestru JN) te roditelji maloljetne tužiteljice PN (koju je o predmetnom članku informirao GN) i LN ( kojeg je zvao njegov otac IN nakon poziva njegovog mehaničara ŽN koji ga je nazvao i pitao za JN, kao i radne kolege KN VN i J), svi jasno navodeći da su informaciju o tome dobili od osoba koje su pročitale taj članak. Stoga nisu utemeljene tvrdnje kojima tuženik ističe da su razlozi uhićenja policijskog službenika koji su povezani s tužiteljicom već bili poznati u javnosti (i) prije no što je članak objavljen.

13.1. Nadalje, nisu utemeljene niti tvrdnje tuženik da postoje razlozi koji ga oslobađaju od odgovornosti u smislu odredbi čl. 21. st. 4. ZM.

13.2. Novinarka tuženika koja je prenijela informaciju na način kako je objavljena u drugom mediju, oslanjajući se na točnost objavljene informacije bez da je istu provjerila ili u tom pravcu poduzela ikakvu radnju, ne smatra se postupanjem novinara u dobroj vjeri, posebice kada se radi o objavi informacije te vrste i kada se radi o djetetu, a niti se već objavljena informacija u drugom mediju može smatrati vjerodostojnim izvorom informacije. Isto se odnosi i na novinara tuženika koji je objavio drugi članak, također se oslanjajući na točnost objavljene informacije bez da je istu provjerio ili u tom pravcu poduzeo ikakvu radnju. Niti glavna urednica u tome ne vidi problem, kada u svom iskazu navodi da ne rade provjeru informacija koje prenose iz drugih medija, jer to nitko ne radi.

13.3. U odnosu na iskaz glavne urednice tuženika valja reći da je isti u potpunosti nekonzistentan, prvo iskazuje da je sasvim svejedno je li u naslovu navedeno seksualno zlostavljanje ili silovanje te da je to svejedno i bilo kome drugom jer nitko na ulici da ga se pita ne bi znao razliku, zatim da je članak s naslovom u kojemu je navedeno da se radi o silovanju na portal tuženika bio oko sat vremena, nakon čega je naslov promjenjen i navedeno je drugo kazneno djelo, da bi na kraju ustvrdila da nigdje u tekstu ne stoji riječ silovanje te da je u svim tekstovima napisano da se radi o seksualnom zlostavljanju. Međutim onda se postavlja pitanje, ako je svejedno je li u naslovu navedeno silovanje ili seksualno zlostavljanje, zašto je tuženik mijenjao naslov? Vezano za proturječnosti u iskazivanju, valja reći da svjedokinja prvo iskazuje da je tuženik prenio policijsko priopćenje uz dodatak dijela teksta koji je prenesen s portala Telegram.hr. te da i inače prenose vijesti koje objavi portal Telegram.hr. jer je to medij kojem vjeruju, da bi naknadno iskazala da pretpostavlja da je prvi članak prenesen iz Telegram.hr., a da je drugi članak bio službena potvrda prvog članka i priopćenje policije, te da je medij kojemu su vjerovali prenio da se radi o silovanju što je tuženik ispravio. Dakle, uz niz nedosljednosti, fascinantno je s kakvom lakoćom se iskazuje da se ne radi provjera informacija koje se prenose iz drugih medija, jer to nitko ne radi! Ili tvrdnja da je u smislu informiranja javnosti o počinjenju teškog kaznenog djela na štetu djeteta, irelevantno radi li se o kaznenom djelu silovanja ili spolnoj zlouporabi djeteta! To što tuženik vjeruje portal Telegram.hr. ne oslobađa ga dužnosti provjeriti informaciju, ili da je prenesena informacija točna samo zato što je to objavio medij kojem tuženik vjeruje.

14.1. Jedan od temeljnih međunarodnih dokumenata Opća deklaracija o ljudskim pravima kojim se u čl. 12. uređuje pravo svakoga (i odrasle osobe i djeteta) na poštivanje privatnosti.

14.2. Konvencija o pravima djeteta kao najvažniji međunarodni pravni akt kojim se štite dječja prava u čl. 16. jamči svakom djetetu pravo na zakonsku zaštitu protiv miješanja u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, kao i zaštitu protiv nezakonitih napada na njegovu čast i ugled. Države stranke Konvencije, među kojima je i Republika Hrvatska, obvezale su se poduzeti sve potrebne mjere kojima će osigurati poštovanje privatnosti dostojanstva djece u svim aspektima njihovog života te omogućiti uvažavanje djece kao pojedinaca i korisnika prava.

14.3. Standardnim minimalnim pravilima UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima iz 1985. određeno je kako se štiti privatni život maloljetnika od neželjenog i pretjeranog publiciteta te je zabranjena objava bilo kakvih informacija koje bi otkrile njegov identitet.

14.4. Ustav RH je u čl. 35. regulirao pravo na privatnost kao jedno od osobnih prava. Tim se člankom svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i privatnog života, dostojanstva, ugleda i časti. Odredba čl. 38. Ustava RH regulira slobodu mišljenja i izražavanja misli koje osobito obuhvaća slobodu tiska i drugih sredstva priopćavanja. Mediji su s jedne strane obvezni poštovati pravo na privatnost svakoga, a s druge strane zadovoljiti interes javnosti za informacijama. Međutim, kako se Republika Hrvatska međunarodnim dokumentima, koji čine dio unutarnjeg pravnog poretka, na temelju čl. 141. Ustava obvezala pravu djeteta dati prednost, to se pravu djeteta na zaštitu privatnosti ne može, niti smije, pretpostaviti pravo javnosti na informaciju.

14.4. U konkretnom slučaju odredba čl. 16. ZM-a obvezuje medije da poštuju privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta ako se time ugrožava dobrobit djeteta, a što tuženik u konkretnom slučaju nije ispoštovao.

15. Prema prilozima u spisu sporna informacija (tekst) je objavljena u veličini fonta slova i bojom slova tako da se ističe pa je tako bila uočljiva i čitateljima, a time i nezaobilazna na Internet portalu tuženika, što sve upućuje na zaključak da je tuženik na prethodno opisani način objavio sporni članak očito s namjerom da pridobije pažnju što većeg broja čitatelja, ne provjeravajući ništa prije objave, iako je posebnu pažnju bio dužan posvetiti obzirom da se u konkretnom slučaju radi o djetetu. Stoga je tuženik na opisani način postupio protivno odredbama čl. 16. st. 1. ZM-a.

16. U ovom postupku u kojem maloljetna tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, na čast, ugled i dostojanstva, a koja je nastala objavom teksta u medijima, bilo je nužno ocijeniti je li u sukobu između prava tužiteljice i prava nakladnika na slobodu izražavanja, pretežnije jedno ili drugo, pri čemu je potrebno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava, time da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ugroziti ili ukinuti drugo pravo i sloboda.

17. Imajući u vidu sveukupan sadržaj članka, dob maloljetne tužiteljice, ponašanje okoline nakon objave a s tim u vezi težinu neugodnosti izazvanu kod maloljetne tužiteljice, prilike u kojima živi u malome mjestu (prigradskom naselju Virovitice s oko 600 stanovnika), okolnost da autor ništa nije prije objave provjeravao (kako to u svom iskazu navode CN, novinarka, AN, glavna urednica tuženika, te TN, novinar), iako je posebnu pažnja nužna kada su u pitanju maloljetna djeca, a cijeneći pri tom i iskaz tužiteljice, njezinih roditelja i brata, pa i svjedoka GN, te vodeći računa da je svrha popravljanja štete nastojanje da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjanja nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete, primjenom odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u iznosu od zatraženih 3.000,00 eura, a što zadovoljava satisfakciju i kompenzacijsku funkciju pravične naknade.

18. Prema odredbi čl. 21. st. 4. toč. 3. i 6. ZM nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je počinjena šteta utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao osobni razlog povjerovati da su točne i poduzeo potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, odnosno ako je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije joj je objavljivanje bilo u javnom interesu, i ako je ta informacija dala u dobroj vjeri. Međutim, tuženik nije dokazao da postoje razlozi koji ga oslobađaju odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. ZM, pri čemu st. 5. citirane zakonske odredbe propisuje da se stavak 4. tog članka (koji propisuje kada se nakladnik oslobađa odgovornosti) ne odnosi na situacije kada se radi o informacijama o maloljetnim osobama. Odredbom st. 6. navedenog članka propisano je pak, da postojanje pretpostavke odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik, koji to, kako proizlazi iz ranije navedenih obrazlaganja, nije dokazao.

19. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev usvojen je u cijelosti i odlučeno kao u točci I. izreke presude.

20. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23: dalje – Tarife), a isti se odnose na troškove sastavljana Zahtjeva za ispravak informacije u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura te obrazloženog podneska od 2. prosinca 2025. (str. 62-65) u iznosu od 200,00 eura, sve prema tbr. 7. toč. 1. Tarife u svezi tbr. 54. Tarife, zatim za zastupanje na ročištima održanim 23. ožujka 2026., 15. travnja 2026., 8. svibnja 2026. i 12. lipnja 2026., za svako u iznosu od 200,00 eura prema tbr.9. toč. 1. Tarife u svezi tbr. 54. Tarife. Ukupni troškovi tužiteljice su utvrđeni u iznosu od 1.400,00 eura, a na ovaj iznos je obračunat PDV po stopi od 25% u iznosu od 350,00 eura. Tužiteljici pripadaju i troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu, što sve ukupno iznosi 1.920,00 eura. Slijedom navedenog o troškovima ovog postupka odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Virovitici 12. lipnja 2026.

Sutkinja:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Za tužitelja – Odvjetničko društvo Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Masarykova 3, Virovitica

2. Za tuženika - odvjetnica Vanja Jurić, Zagreb