Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-500/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja LUJE d.d. iz Kostrene, Paveki 1, OIB 44352427337, zastupaon po punomoćniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, protiv tuženika JŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 27. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, po objavi dana 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JŽ da tužitelju Luje d.d. isplati iznos od 1.844,00 eura zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. ožujka 2022. 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. pa 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.173,18 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 1. srpnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženik bio zaposlenik tužitelja gdje je obavljao poslove voditelja, odnosno, odgovorne osobe u objektu prenoćište Restoran

– [adresa] od 8. siječnja 2020. do 14. listopada 2021. Za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. u navedenom objektu izvršena je inventura u kojoj je učestvovao i tuženik, te je Zapisnikom evidentiran inventurni manjak u iznosu od 13.893,00 kuna sa točno specificiranim popisom na koje artikle se odnosi manjak i to 26. rujna 2021. Tuženik je navedeni zapisnik potpisao i nije imao primjedbi na isti. Nadalje, tužitelj navodi kako je 30. rujna 2021. tuženik vlastoručno napisao i potpisao izjavu u kojoj navodi da će inventurni manjak vratiti u šest rata, a po mogućnosti i ranije tj. obećao je vratiti tužitelju traženi iznos do 01. ožujka 2022., što nije učinio. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na isplatu iznosa od 13.893,00 kuna/1.844,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate kao i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako čini nespornim navode iz tužbe te da je predmetni inventurni manjak nastao tijekom njegova zaposlenja u ugostiteljskom objektu prenoćište Restoran – Bakarac gdje je radio kao voditelj. Nadalje je naveo kako je tijekom rada kod tužitelja, uz obavljanje posla u navedenom objektu, gotovo svakodnevno zahtijevano da obavlja posao i u drugim objektima u vlasništvu tužitelja. Zbog prethodno navedenog da mu je bilo nemoguće biti pristupan pri radu zaposlenika za šankom. Zapisnik o inventurnom manjku da je vlastoručno potpisao pod prijetnjom otkaza i tužbe. Zaključno navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to zapisnik o inventurnom manjku s popisom artikala (list 3-4 spisa) te izjavu tuženika (list 5 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.844,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Među strankama je nesporno da su tuženik bio zaposlenik tuženika. Nesporno je i da je pri obavljanju inventure utvrđen manjak koji je evidentiran zapisnikom o inventurnom manjku, a koji zapisnik je tuženik potpisao.

7. Sporno je da li je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju novčani iznos od 1.844,00 eura.

8. Uvidom u zapisnik o inventurnom manju s popisom artikala od 26. rujna 2021. utvrđeno je da je u objektu Prenočište – Restoran Bakarac u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. utvrđen manjak u iznosu od 13.893,00 kn/1.844,00 eura. Nadalje, utvrđeno je da se manjak odnosi na šank, a koji manjak je utvrđen inventurom 31. kolovoza 2021. gdje je pristupio voditelj objekta JŽ, ovdje tuženik, koji je ujedno odgovorna osoba za novac, robu, ambalažu, sitan inventar i opremu koja se nalazi u navedenom objektu.

9. Uvidom u izjavu od 30. rujna 2021. utvrđeno je da je tuženik izjavio da će iznos od 13.893,00 kn/1.844,00 eura podmiriti u šest rata. Utvrđeno je da se potpis tuženika nalazi na navedenoj izjavi.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio navedene isprave, dovodeći ih u vezu s ostalim dokazima, posebice iskazom svjedokinje AŽ.

11. Iz iskaza svjedokinje AŽ, kojega je ovaj sud ocijenio životnim, logičnim i uvjerljivim, proizlazi kako je tuženik bio voditelj objekt Prenoćiste – Restoran Bakarac. Postojao je nalog za inventuru, inventura je obavljena te je iskazan manjak. Nakon nekog vremena svjedokinja je osobno pozvala ovdje tuženika, JŽ koji je tada bio voditelj objekta da provjeriti stanje u objektu te je isti utvrdio da zaista postoji manjak. Nakon što je tuženik utvrdio manjak u objektu isti je potpisao dokument kojim je prihvatio manjak u inventuri u iznosu od 13.893,00 kuna te je na njegov prijedlog postignut dogovor da te smo se dogovorili da će u roku od 6 mjeseci on podmiriti dugovanje, a sve na njegov prijedlog. Međutim, do današnjeg dana, dugovanje nije podmireno. Tuženik nakon navedenog događaja nije nastavio radni odnos kod tužitelja.

12. Predočivši svjedokinji isprave s lista 3-6 spisa ista je istaknula kako se na navedenim ispravama nalazi potpis tuženika te da isprave sadrže detaljan popis artikala koji su bili manjak u inventuri.

13. Tuženik u postupku nije saslušan budući da se, iako uredno pozvan, nije odazvao pozivima suda za ročišta. Punomoćnik tužitelja je na ročištu održanom 27. svibnja 2026. odustao od provođenja dokaza saslušanjem tuženika kao stranke. Također, na istom ročištu punomoćnik tuženika odustao je od provođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja obzirom isti nema saznanja o predmetnom događaju već takva saznanja ima svjedokinja AŽ. Kako sud utvrđuje stranačku istinu, a ne materijalnu istinu te provodi dokaze po prijedlogu stranaka, a u konkretnom slučaju punomoćnik tuženika je odustao od provođenja dokaza saslušanjem tuženika kao stranke, valjalo je cijeniti navedenu pravnu situaciju.

14. Odredba članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno. Budući da sud nije utvrdio postojanje takve sumnje, daljnje dokaze nije provodio. Također, ocjena je suda da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

15. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje. Tuženik je kod tužitelja kao poslodavca obavljao poslove voditelja objekta, u kojemu je, prilikom inventure nastao manjak artikala u iznosu od 1.844,00 eura.

16. Odredba članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/ 2023, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Također, odredba članka 1046. ZOO propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Predmnijeva se obična nepažnja.

17. Odredbom članka 107. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) propisano je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

18. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik potpisao zapisnik s utvrđenim inventurnim manjkom kao i da je isti napisao izjavu u kojoj se obvezuje podmiriti takav manjak u roku od šest mjeseci. Sud upire na činjenicu da je tuženik učinio nespornim navode iz tužbe, odnosno, da je navedeni inventurni manjak nastao u razdoblju dok je isti obavljao poslove voditelja u objektu koji je u vlasništvu tužitelja. Nadalje, iz pisane izjave tuženika proizlazi da je isti priznao postojanje predmetnog manjka te se izričito obvezao isti pomiriti u roku od šest mjeseci.

19. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

20. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva.

21. Zbog toga se dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.

22. Navodi tuženika iz odgovora na tužbu da je zapisnik potpisao pod prijetnjom otkaza sud nije prihvatio osnovanima. Naime, tuženik tijekom postupka nije predložio niti izveo dokaze kojima bi učinio vjerojatnim da je njegova volja pri potpisivanju zapisnika i izjave bila izjavljena pod prisilom, prijetnjom ili kakvim nedopuštenim utjecajem tužitelja. Sama tvrdnja da je potpis uslijedio zbog bojazni od otkaza, bez drugih konkretnih okolnosti i dokaza koji bi to potvrdili, nije dovoljna za otklanjanje pravnih učinaka potpisane isprave.

23. Jednako tako, okolnost na koju se tuženik poziva, da je bilo objektivno otežano ili nemoguće u cijelosti nadzirati rad konobara, nije od utjecaja na postojanje njegove obveze, osobito imajući u vidu da je kao voditelj objekta potpisao zapisnik o utvrđenom manjku te se naknadno i pisano obvezao isti nadoknaditi.

24. Sukladno odredbi članka 230. stavka 1. ZOO, priznanje duga može se učiniti izjavom vjerovniku ili na posredan način, primjerice davanjem pisane izjave kojom dužnik potvrđuje postojanje obveze. U konkretnom slučaju tuženik je vlastoručno sastavio i potpisao izjavu kojom se obvezao vratiti utvrđeni manjak u roku od šest mjeseci, čime je nedvojbeno priznao postojanje obveze prema tužitelju.

25. Obzirom je u ovome postupku tuženik osporio da bi postojala njegova obveza za isplatom naprijed navedenog iznosa, ali isti nije pristupio sudu radi svojeg saslušanja kako bi svojim iskazom potkrijepio osporene činjenice niti je na bilo koji način dokazao da isplata utuženog iznosa nije njegova obveza, valjalo je cijeniti navedenu pravnu situaciju.

26. Ovaj sud drži kako je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 1.844,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do konačne isplate.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. te čl. 155. Zakona o parničnom postupku pa su tužitelju priznati parnični troškovi njegovog zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7 toč. 1), za zastupanje na ročištima 11. ožujka 2024., 31. listopada 2024., 10. rujna 2025., 11. studenog 2025., 22. siječnja 2026., 5. ožujka 2026. i 27. svibnja 2026. u iznosu 200 eura svako (Tbr. 9 toč.1) sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 400,00 eur), dakle sveukupno iznos od 2.000,00 eura.

Tome valja pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 140,00 eura. Tužitelju je stoga na ime troška valjalo priznati ukupno 2.173,18 eura.

29. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23).

30. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

31. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 1. srpnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku