REPUBLIKA HRVATSKA

PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av.Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-3917/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ivanka Romić-Ćukušić uz sudjelovanje Josipe Kovačić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog DČ, zastupanog po branitelju Boženko Lozo, zbog prekršaja iz čl. 70 čl.4 i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama(NN 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), povodom obaveznog prekršajnog naloga I. Postaje prometne policije Zagreb, nakon saslušanja okrivljenika, u žurnom postupku, dana 26.lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Temeljem članka 182. stavak 3.Prekršajnog zakona (NN 107/11 i 39/13, 157/13)

Okrivljeni: DČ, sin ĐČ i MČ, rođen **.**.1978. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], oženjen, dvoje djece, pismen, SSS, zaposlen, po zanimanju vozač autobusa u ZET-u, srednjeg imovnog stanja, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi prekršajni postupak za ista djela prekršaja

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. 1. da bi dana 15. kolovoza 2024. u 11,35 sati u Zagrebu, upravljao autobusom [registarska oznaka] kolnikom Sljemenske ceste i dolaskom južnije od stajališta broj 34 ulaskom u nepregledni desni zavoj pretjecao bicikle sa svoje desne strane na način da nije vozilo držao na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječe do kontakta između autobusa i lijevog lakta vozača bicikla marke Cube STEREO PRO, kojim je upravljao IČ a koji se kretao ispred navedenog vozila uz desni rub kolnika u istom smjeru, i uslijed čega je došlo do slijetanja bicikla s kolnika na meki teren sa sjeverne strane kolnika, prethodno je pretekao bicikl marke Cube Reaction PFM kojim je upravljala DČĐ, uz desni rub kolnika u smjeru juga te je zbog istog razloga, ali ugrožavanjem došlo do slijetanja tog bicikla na meki teren sa zapadne strane kolnika, u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba već je nastala materijalna šteta,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 70, stavak 2. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2. da bi se udaljio sa mjesta nesreće a da nije ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao nesreću.

pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 176 stavak 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona (NN 107/11 i 39/13, 157/13) troškovi prekršajnog postupka i troškovi provedenog vještačenja, iz čl.138. st.2. toč. 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, I. Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/24-4/99741, izdala je dana 13.studeni 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude na koji je okrivljeni pravodobno uložio prigovor pa je isti stavljen van snage i nastavljen je redovni postupak.

2. Okrivljenik saslušan na okolnost počinjenog prekršaja, izjavio je: „Ne smatram se krivim. Ne priznajem prekršaje za koje me se tereti. Točno je da sam dana 15. kolovoza 2024. u 11,35 sati u Zagrebu, upravljao autobusom [registarska oznaka] kolnikom Sljemenske ceste i dolaskom južnije od stajališta broj 34 ulaskom u nepregledni desni zavoj nije istina da bi pretjecao bicikl sa svoje desne strane i da vozilo nisam držao na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječem i nisam primijetio da bi došlo do kontakta između autobusa i lijevog lakta vozača bicikla kojim je upravljao IČ. Na poseban upit suda odgovaram da nisam primijetio da bi se vozač bicikla kretao ispred mojeg vozila. Na daljnji upit branitelja odgovaram da je taj dan bilo puno bicikala, ali taj konkretno nisam primijetio. Na daljnji upit suda odgovaram da nisam primijetio da bi došlo do slijetanja bicikla s kolnika na meki teren. S obzirom da nisam primijetio da je došlo do kontakta s biciklom nisam ostavio podatke o sebi i vozilu. Na upit branitelja ističem da nisam vidio da je oštećeni pao, jer da jesam ostavio bi podatke o sebi i vozilu. Moja firma ZET me ne bi teretila za plaćanje te štete i nisam imao razloga to izbjegavati. Napominjem da sam radim, supruga je bolesna, uzdržavam dvoje djece, od toga je jedno malodobno i vozačka dozvola mi je neophodna za posao. Na daljnji upit branitelja odgovaram da mi je žao ukoliko je došlo do kontakta sa biciklistom. Bilo je dosta ljudi jer je bila Velika Gospa i u autobusu i iza i nitko me nije obavijestio da je došlo do nesreće. Na daljnji upit branitelja: da li ste vi jedini vozač autobusa koji je u to vrijeme upravljao odgovaram da nisam. Koliko postoji autobusa u smjeni, odgovaram da postoje dva autobusa u smjeni.

Branitelj okrivljenika ističe: iz izvješća o poduzetom je vidljivo da je oštećeni IČ izjavio kako je najvjerojatnije došlo do kontakta između autobusa i njegovog lijevog lakta, a koji iskaz nije životan s obzirom da bi oštećenik svakako morao dobro zapamtiti u koji dio tijela ga je navodno udario autobus od 10-tak tona. Svjedokinja IČ je izjavila kako ona nije vidjela na koji način je došlo do kontakta između autobusa i oštećenika, dok oboje izjavljuju kako se iza njih kretalo nekoliko vozila koji su morali vidjeti ovaj događaj ali da im nitko nije ostavio podatke. U tom dijelu je taj iskaz neživotan jer nije za očekivati da bi svjedoci vidjela nalet autobusa na bicikl te nastavili s vožnjom bez zaustavljanja. Konačno policija tereti okrivljenika da je ovo djelo počinio u 11,35 sati, međutim iz zapisnika o očevidu je vidljivo kako je oštećenik IČ izvršio dojavu policiji tek u 12,15 sati dok je sam očevid započeo u 13,26 sati pa sve i da se ovaj događaj dogodio nije moguće sa sigurnošću utvrditi vrijeme počinjenja djela, a što je izrazito bitno s obzirom da su u to vrijeme cestom prometovala dva autobusa pa nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je došlo do kontakta s autobusom kojim je upravljao okrivljenik budući da na autobusu nije bilo nikakvih tragova. Okrivljenik ne osporava skicu mjesta događaja samo napominje da nije vidio oštećenika niti osjetio kontakt s oštećenim. Branitelj predlaže saslušanje svjedoka na DČĐ, IČ.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te čita obavezni prekršajni nalog, prigovor, izvješće o poduzetom, u skicu mjesta događaja, sud je saslušao svjedoke LČ i DČĐ.

4. Svjedok IČ na saslušanju je iskazao :“ Nemam nikakvih potraživanja u svezi nesreće. Ne bi zvali policiju da je vozač autobusa stao da se ispričao meni i supruzi. Na poseban upit suda odgovaram da je to bilo dana 15. kolovoza 2024. u 11,35 sati u Zagrebu, jer postoji slika i zapis i slika nesreće kada se to dogodilo i mjesto nesreće. Vozač autobusa je udario i mene i suprugu i obadvoje smo pali u kanal. Na poseban upit suda odgovaram da nisam zapisao reg. oznaku, jer nisam vidio, te dodajem da sam bio u kanalu, ali policija je došla do tih podataka. Na daljnji upit suda, odgovaram da se vozač autobusa kretao Sljemenskom cestom, te je na tom mjestu zavoj i cesta je uska, a vozač autobusa je pretjecao mene i suprugu na biciklu, "vozač autobusa se gurao između mene i bankine sa druge strane". U trenutku kad smo bili na rubu, vozač autobusa je autobusom mene "lupio" tako da sam pao u kanal, a ne mogu reći da li je udario i moju suprugu na biciklu, a i ona je pala u kanal. Po mojoj ocijeni vozač autobusa je mogao pričekati da mi prođemo pa ne bi došlo do ove nesreće. Nakon nesreće vozač autobusa uopće nije stao. Na upit branitelja: Što ste radili nakon što ste pali? Okrivljenik odgovara: odmah smo istog trenutka nazvali policiju. Branitelj predočava oštećenom zapisnik o očevidu u kojem je pod t. 1. utvrđeno da je dojava IČ bila u 12,15 minuta, str. 14. sudskog spisa, a svjedok navodi da je prometna nesreća bila u 11,35 sati te da je odmah istog trena nazvao policiju te tražim da se svjedok očituje u tome. Svjedok odgovara: postoji zapis od policije kada sam ja zatražio prvi puta dolazak policije. Svjedok navodi da će 15. kolovoz 2024. u 11,35 sati nije bio moj prvi poziv policiji, a tek su na drugi poziv došli. Na upit branitelja: Nakon kojeg vremena je došla policija? Svjedok odgovara: Policija je došla nakon samog incidenta više od sat vremena. Na upit branitelja: svjedok odgovara da je napustio mjesto događaja i išao do vrha Sljemena, a kada me policija nazvala telefonski ja sam se vratio. Policija je cijelo vrijeme odbijala dolazak. Na upit branitelja: U koji dio tijela me udario autobus, svjedok odgovra: da je udario samo u bicikl, a izričito odgovara da nije mene u tijelo udario vozač autobusa. Branitelj ističe kako u izvješću o poduzetom od 18. listopada 2024. godine str. 11 sudskog spisa utvrđeno kako je IČ policiji izjavio da ga je autobus udario "u njegov lijevi lakat" zbog čega je izletio u kanal. Molim da se svjedok očituje. Svjedok odgovara: ako sam izjavio u trenutku izjave da me vozač autobusa udario u lakat, onda ostajem u toj izjavi da je bio lakat. Na upit branitelja: Jeste li vidjeli vozača autobusa? Svjedok odgovara: Nisam vidio vozača autobusa. Na upit branitelja: Da li je u autobusu bilo putnika? Svjedok odgovara: da nije vidio. Na upit branitelja: Da li ste bili sami na cesti ili je bilo još vozila osim vas autobusa i supruge? Svjedok odgovara: bilo je još vozila. Na upit branitelja: Da li je itko od njih vidio vas? Svjedok odgovara: da nije bilo očevidaca. Na upit branitelja: Da li ste čuli trubu drugih vozača, svjedok odgovara: nije čuo jer je bio u kanalu. Branitelj ističe obzirom na silinu udarca mislite li da bi vozač autobusa osjetio ili mogao osjetiti kontakt. Svjedok odgovara: da ne razumije pitanje te ne može odgovoriti. Na upit branitelja: sjećate li se koji dio autobusa je bio kontakt sa svjedokom, svjedok odgovara: bio je središnji dio autobusa, a ja više nisam imao mjesta na cesti, te ponavljam da se vidi na slici da se nisam imao kuda maknuti. Na upit branitelja: da li je kontakt bio od srednjih vrata prema naprijed ili prema otraga svjedok navodi: ne sjeća se da li su bila srednja vrata, ja sam siguran da nisu prednja ni stražnja vrata. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sudac je u cijelosti prihvatio obranu okrivljenika i nalaz i mišljenje prometnog vještaka, koji su u bitnom suglasni, a u nalazu i mišljenju prometnog vještaka detaljno je obrazložena dinamika prometne nesreće, te u svom zaključku prometni vještak navodi, da ne postoje okolnosti temeljem kojih bi utvrdio da je okrivljenik zaista na opisani način ostvario bitna obilježja djela prekršaja za koja ga se tereti temeljem obaveznog prekršajnog naloga, odnosno, da bi počinio opisanu nezgodu, već je u svom stručnom nalazu i mišljenju, utvrdio i iznio elemente koji upućuju da okrivljenik nije odgovoran odnosno kriv za djela za koja ga se tereti.

5. Svjedokinja DČĐ na saslušanju je iskazala: „Dana 15. kolovoza 2024. godine oko 11,35 sati u Zagrebu, Sljemenska cesta, upravljala sam električnim biciklom i kretala sam se uz desni rub kolnika. Moj suprug IČ također je upravljao električnim biciklom i kretao se uz desni rub kolnika. IČ se kretao ispred mene. Vozač autobusa nepoznate registracije kretao se u Zagrebu Sljemenskom cestom, na tom mjestu cesta je uska, a vozač autobusa je pretjecao mene i supruga. Na poseban upit suda odgovaram da je vozač autobusa prošao na par centimetara od mene. Na poseban upit suda odgovaram da se vozač autobusa nije držao na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječe.Na daljnji upit suda odgovaram da nisam vidjela kontakt između autobusa i vozača bicikla (mojeg supruga). Ja sam vidjela da je autobus bio uz bicikl moga supruga i došlo je do slijetanja bicikla mojeg supruga na meki teren, odnosno u duboki jarak. Ja sam isto tako sletjela u jarak, jer sam se pokušala maknuti autobusu. Vozač autobusa je produžio vožnju, a nije ostavio podatke niti o sebi niti o vozilu mojem suprugu niti meni. Na daljnji upit suda odgovaram da nema očevidaca nesreće. Na daljnji upit suda odgovaram da ne znam da li su autobusu nastala kakva oštećenja. Skica mjesta događaja odgovara stvarnom stanju. Dodajem da je kolnik bio suh. Na upit branitelja: "Jeste li vidjeli vozača autobusa?, svjedok odgovara: Nisam vidjela vozača autobusa. Na daljnji upit branitelja odgovaram da nisam vidjela registarske oznake. Spomenuli ste da je iza autobusa bilo još pet - šest vozila, da li je itko od njih signalizirao trubom ili se zaustavio vozaču radi pružanja pomoći, svjedok odgovora da nije nitko. Branitelj ističe: Što se događalo nakon što ste pali, svjedok odgovara: "Suprug je zvao policiju, ne znam točno da li odmah, ali sigurno nakon par minuta. Bili smo u šoku." Branitelj ističe da u zapisniku od policije je utvrđeno da je dojava policiji bila u 12.15 sati, da lije moguće da li je tada bila nesreća? Svjedok odgovara da je slika zavoja u 11 i 30 min . Branitelj postavlja pitanje: "Jeste li čekali policiju na licu mjesta?", svjedok odgovara:

Ne, jer je bilo jako opasno obzirom da je uska cesta i policija je rekla da čekamo i da se vratimo na lice mjesta kada dođe policija. Na upit branitelja: "Jeste li vidjeli da li u autobusu bilo putnika?", svjedokinja odgovora: "Nisam vidjela, jer sam davala sve od sebe da ostanem na biciklu."Na daljnji upit branitelja: "Koliko je suprug bio ispred vas?", svjedok odgovora: "10 do 15 metara. "Branitelj nema daljnjih pitanja na svjedoka.“ Okrivljenik nema pitanja na svjedoka. Branitelju se predočavaju fotografije koje je dostavila policija. Branitelj iskazuje kako iz priloženih fotografija proizlazi da na autobusu nema nikakvih tragova kontakta s biciklima.“

6. Svjedok djelatnik policije BČ koji je utvrdio prekršaj, nije se odazvao pozivu suda za ročište zakazano za dane 20. svibnja 2026. godine i 25. lipanj 2026. godine, niti je svoje izostanke opravdao iako je pozvan.

7. U završnoj riječi branitelj ističe: „U ovom prekršajnom postupku nije dokazana prekršajna odgovornost okrivljenika na način kako je optužnim aktom stavljeno na teret, jer okrivljenik nije ostvario zakonska obilježja iz djela prekršaja iz čl. 70. ZSPC, a kažnjivo po čl. 293. jer nema tzv. objektivnog uvjeta kažnjivosti propisanog tim člankom, budući tempore criminis nije nastala nikakva materijalna šteta. U optužnom aktu se navodi da su na oplanti autobusa nastala oštećenja, što je proizvoljna tvrdnja osobe koja je sačinjavala ovaj akt, budući iz pribavljene fotodokumentacije proizlazi kako na autobusu nema oštećenja. Također, optužni akt tereti okrivljenog da je u vožnji autobusom udario u lakat oštećenika, dok je taj isti oštećenik IČ u svojem iskazu decidirano naveo kako bus nije naletio na bilo koji dio njegovog tijela, već da je bio kontakt s biciklom. Također neistinito se navodi da je događaj nastao u 11,35 sati na Sljemenskoj cesti, budući je policija poziv od oštećenika zaprimila u 12,15 sati, a vrijeme i mjesto počinjenja djela prekršaja moraju biti točno i nedvosmisleno utvrđeni. Iz svega proizlazi kako navedene zgode okrivljeni niti je sudjelovao u bilo kakvom naletu na druge sudionike u prometu, niti je imao bilo kakvih saznanja da bi netko njegovom radnjom bio oštećen. Napominje se Sudu kako je neživotan iskaz oštećenog da je te zgode pao u kanal, a nikakve tjelesne ozljede na njegovom tijelu nisu nastale, makar u vidu oguljotina, što bi bilo za pretpostaviti, s ozbirom da se događaj zbio na veliku Gospu, kada su velike vrućine i ljudi su lagano odjeveni, bez jakni i dugih hlača. Takav oštećenik uz prkos takvom opisu događaja je mogao prema njegovom iskazu bez ikakvog problema se dovesti do vrha Sljemena. Dakle, okrivljenik s obzirom da nije dokazano da je počinio ovo djelo prekršaja pozivom na odredbu čl. 182. Prekršajnog zakona predlažem da ga Sud oslobodi od optužbe.“

8. Kako se svjedok djelatnik policije BČ koji je utvrdio prekršaj, nije odazvao pozivu suda za ročište zakazano za dane 20. svibnja 2026. godine i 25. lipanj 2026. godine, niti je svoje izostanke opravdao iako je pozvan. Kako daljnjih dokaznih prijedloga, a niti drugih svjedoka nema, sud smatra da nema dokaza da je okrivljenik upravo u vrijeme i na način počinio djelo za koje ga se tereti.

9. Kako sud temelji presudu samo na dokazima i činjenicama koji su izneseni u tijeku postupka, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocijene izvodi zaključak da li je neka činjenica dokazana, sud je okrivljenika u smislu načela "in dubio pro reo" temeljem čl. 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci presude držeći da nije nedvojbeno utvrđena odgovornost okrivljenika za ove prekršaje, pa je slijedom izloženog sud pozivom na odredbu čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe za djelo pod točkom 1. i djelo pod točkom 2. izreke presude i presudio kao u izreci ove presude.

10. Kako je protiv okrivljenika donesena oslobađajuća presuda, shodno tome je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, dana 26. lipnja 2026. godine

Zapisničar

Sudac

Josipa Kovačić

Ivanka Romić-Ćukušić

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku DČ, [adresa],

2. odvjetniku: Boženko Lozo, Odvjetničko društvo Lozo & partneri d.o.o.,

Varšavska 16,

3. tužitelju: Policijska uprava zagrebačka, I. Postaja prometne policije Zagreb

4. spis