Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Povrv-483/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja POSLOVNI SUSTAVI d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB: 50327992893, kojeg zastupaju punomoćnici Arsen Stipinović i Dušan Miočić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2, protiv tuženika ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pulić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja izamjenice punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Andrej Pavešić, Bakar, Kukuljanovo 452, pod poslovnim brojem Ovrv- 2506/2024, UPP/OS-Ovrv-74/2024 dana 22. ožujka 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiriti iznos od 1.119,13 eura s propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

– na iznos od 90,33 EUR od 26.02.2023.,

– na iznos od 67,68 EUR od 28.03.2023.,

– na iznos od 129,59 EUR od 26.04.2023.,

– na iznos od 138,45 EUR od 26.05.2023.,

– na iznos od 82,27 EUR od 27.06.2023.,

– na iznos od 80,40 EUR od 26.07.2023.,

– na iznos od 47,03 EUR od 26.08.2023.,

– na iznos od 170,52 EUR od 26.09.2023.,

– na iznos od 78,34 EUR od 26.10.2023.,

– na iznos od 82,13 EUR od 28.11.2023.,

– na iznos od 74,58 EUR od 28.12.2023.,

– na iznos od 77,81 EUR od 26.01.2024.,

do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 815,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 26. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj ustao prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa naznačenog u izreci, na temelju kojeg je javni bilježnik Andrej Pavešić pod poslovnim brojem Ovrv-2506/2024, UPP/OS-Ovrv- 74/2024 dana 22. ožujka 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovršenik obvezan na isplatu navedenog iznosa zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka.

2. Po pravovremenom i dopuštenom prigovoru ovršenika, sada tuženika, kojim je isti osporilo utuženo potraživanje, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, ističe kako je u utuženom razdoblju podmirio sve račune koje mu je tužitelj ispostavio, dok je sporna potrošnja vode odnosno vodne usluge- varijabilni dio. Tuženik navodi kako je vlasnik dva apartmana od po 22 m2 na adresi [adresa] na II katu te ima ugrađene vodomjere. Tuženik je podmirio troškove vode u ukupnoj količini koju je potrošio, sukladno očitanom vodomjeru. Kako tuženik u predmetnom stanu ima vodomjer kojeg uredno očitava svaki mjesec i očitano stanje brojila dostavlja predstavnici stanara na adresi [adresa], gđi. OV, a koja potom očitano stanje dostavlja tužitelju, nerazumno je, i pomalo zabrinjavajuće, kako je na spornim računima navedena potrošnja vode daleko veća od stvarno potrošene vode. Nadalje, tolika ogromna potrošnja vode mjesečno za 2 mala apartmana od 22 m2 zasigurno nije moguća te nije životno da se toliko vode potroši mjesečno, pogotovo ako se zna da apartmani nisu popunjeni cijeli mjesec i da turisti borave u apartmanima u prosjeku 2 dana. Predlaže da sud ukine platni nalog i odbije tužbeni zahtjev.

4. U podnesku 18. rujna 2024. tužitelj je osporio navode koje je tuženik iznio u prigovoru na rješenje o ovrsi. Prijedlog za ovrhu je podnesen zbog neplaćenih računa objedinjene naplate troškova stanovanja i to za neplaćenu naknadu za vodne usluge- varijabilni dio za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine u ukupnom iznosu od 1.119,13 EUR za stan na adresi [adresa]. Svi računi na osnovu kojih se traži plaćanje utužene tražbine redovito su dostavljani tuženom svaki mjesec. Obzirom da tuženik prigovara obračunu potrošnje vode, tužitelj ističe sljedeće. Vodne usluge - raspored utroška hladne vode rađen je u skladu s Odlukom o cijeni vodnih usluga KD VODOVOD I KANALIZACIJA od 12. listopada 2022. godine, koja je stupila na snagu 01. siječnja 2023. g. i skladu s Odlukom o izmjenama odluke o cijeni vodnih usluga od dana 10. srpnja 2023. g., koja je stupila na snagu 01. kolovoza 2023. g., te u skladu s Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluge KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. od 3. rujna 2013. godine izmijenjene Izmjenama i dopunama od 15. prosinca 2015. godine, 19. rujna 2016. godine, 1. prosinca 2016. godine, 10. rujna 2018. godine i 17. lipnja 2019. godine. Ovi akti su objavljeni i dostupni na web stranicama VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. Rijeka, www.kdvik-rijeka.hr. Odlukama o cijeni vodnih usluga utvrđeno je da se cijene vodnih usluga sastoje od tzv. fiksnog dijela cijene vodne usluge i varijabilnog dijela (za samu potrošnju). U razdoblju od siječnja do srpnja 2023. godine za kategoriju stambene prostorije ukupni varijabilni dio cijene vodne usluge po m3 iznosio je 1,88 EUR, a od kolovoza do prosinca 2023. g. za kategoriju stambene prostorije ukupni varijabilni dio cijene vodne usluge po m3 iznosio je 2,05 EUR. Tužitelj također prilaže pregled naturalnih pokazatelja vode za stan za koji se tereti tuženik za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. g. Radi se o stanu koji ima ugrađen individualni vodomjer, stoga se tuženiku potrošnja vode obračunava prema očitanom stanju na individualnom vodomjeru. Međutim, ističe se odredba čl. 73. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluge prema kojoj su korisnici vodnih usluga dužni snositi i eventualnu razliku nastalu između stanja očitanog na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na individualnim vodomjerima, proporcionalno očitanom stanju na individualnom vodomjeru, odnosno na drugi način sukladno odluci korisnika vodnih usluga o raspodjeli isporučenih vodnih usluga. Također, sukladno čl. 73. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade dužan je isporučitelju vodnih usluga ili pravnoj osobi koja obavlja naplatu vodnih usluga u njegovo ime dostaviti podatke o očitanim stanjima na individualnim vodomjerima zaključno do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Ukoliko ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade ne dostavi navedene podatke ili ih ne dostavi u utvrđenom roku, količina isporučenih vodnih usluga očitanih na glavnom vodomjeru raspodijelit će se na pojedine korisnike vodnih usluga kao da individualni vodomjeri nisu ugrađeni tj. prema broju članova pojedinog obiteljskog domaćinstva, odnosno prema potrošnji vode iz prethodnog obračunskog razdoblja. Navodi tuženika oko količine potrošnje vode nisu ničime potkrijepljeni niti je tuženik dokazao na koji način je došao do svoje računice o količini potrošnje vode. Upravo suprotno, iz pregleda naturalnih pokazatelja vode razvidno je koliko ukupno iznosi obračun količine potrošnje hladne vode po m3 za svaki mjesec u 2023. g. te da isto odgovara mjesečnoj količini potrošnje naznačenoj na svakom pojedinom utuženom računu. Iz priloženog pregleda naturalnih pokazatelja vode kao i priloženih ispisa računa nije vidljivo da bi tuženik bio terećen za neku enormnu potrošnju. Na okolnost očitanog stanja o potrošnji vode na vodomjeru tuženika predlaže se saslušati predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], OV. Predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci uz naknadu ovršnog i parničnog troška.

5. Tuženik se podneskom od 10. listopada 2024. dodatno očitovao navodeći da zgrada tuženika ima 13 stanova od kojih su 5 poslovni prostori. Od 5 poslovnih prostora njih 3 plaća vodu paušalno u iznosu potrošnje od 2 m3 do 5 m3, dok ostali ne plaćaju ništa. Od 8 stanova koji se tamo nalaze samo se za 4 stana plaća potrošnju vode dok se za ostala 4 stana ne plaća niti po potrošnji vode niti po broju članova domaćinstava. Izračun se vrši tako da se po očitanom stanju vode na glavnom priključku oduzme iznos potrošene vode po prijavi vlasnika poslovnih prostora i stanova koji se nalaze u navedenoj zgradi te se izračun dostavlja RI-stanu d.o.o. te samo oni stanari koji su prijavili potrošnju vode za poslovne prostore i stanove plaćaju razliku ako je očitovanja na vodomjeru veće od onoga što su isti prijavili dok oni vlasnici poslovnih prostora i stanova, koji su naznačili da je stanje potrošnje vode za njihove poslovne prostore i stanove 0 ne plaćaju ništa pa čak niti potrošnju po broju članova.

6. Dakle, predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dijela neplaćenih računa za vodne usluge i to varijabilni dio, izdanih za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine za stambeni prostor u [adresa], u iznosu od 1.119,13 eura sa zateznim kamatama.

7. Sud je proveo dokaze uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga, u račune za siječanj, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i prosinac 2023. (list 44- 56 spisa), potvrde u uplati (list 54-55 spisa), pregled otvorenih stavki tužitelja (list 72- 75 spisa), pregled naturalnih pokazatelja vode za tuženika (list 76-78 spisa), račune za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. (list 79-90 spisa), Cjenik vodnih usluga s javnim davanjima u primjeni od 1. kolovoza 2023. (list 91 spisa), Cjenik vodnih usluga s javnim davanjima u primjeni od 1. siječnja 2023. (list 92 spisa), pregled naturalnih pokazatelja vode za zgradu na adresi [adresa] (list 114-119 spisa) i saslušan je tužitelj. Sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedokinje OV jer je na temelju ovako provedenog dokaznog postupka činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke, kako će se to nastavno obrazložiti.

8. Iz Pregleda naturalnih pokazatelja vode za utuženo razdoblje za stanove na adresi [adresa], razvidno je kako je isporuka vode izvršena u zgradi na navedenoj adresi koja se sastoji od sedam stanova (poslovni prostori nisu evidentirani u citiranoj ispravi), pri čemu svi stanovi, osim stana oznake 6/B, imaju ugrađene individualne vodomjere. Za stan oznake 6/B nije prijavljen niti jedna član kućanstva. Kroz cijelo utuženo razdoblje – za sve mjesece evidentirana je jednaka količina očitane potrošnje za stanove oznake 2, 3, 6 i 7, tako da je za stan 2 evidentirano da je očitano 4 m3 potrošene hladne vode mjesečno kroz svih 12 mjeseci, za stan 3 (tuženikovi apartmani) očitano je 10 m3 potrošene hladne vode mjesečno kroz svih 12 mjeseci, za stan 6 3 m3 potrošene hladne vode mjesečno kroz svih 12 mjeseci, a za stan 7 2 m3 potrošene hladne vode mjesečno kroz svih 12 mjeseci. Za stanove 1, 4 i 5 nije evidentirana potrošnja vode. Razvidno je i to da je u utuženom razdoblju u svim mjesecima došlo do isporuke vode koja prelazi predmetnu količinu (očitanu potrošnju) i to za mjesec siječanj višak od 88 m3, veljaču višak od 64,99 m3, ožujak višak od 126 m3, travnja višak od 135 m3, svibanj višak od 76 m3, lipanj višak od 76 m3, srpanj višak od 44 m3, kolovoz višak od 158 m3, rujan višak od 64,99 m3, listopad višak od 59 m3, studeni višak od 52 m3 i prosinac višak od 55 m3. Razlika između paušalne odnosno očitane potrošnje te stanja na glavnom vodomjeru raspoređena je svim korisnicima razmjerno očitanoj potrošnji.

9. U utuženim računima navedena je količina koja u cijelosti odgovara citiranim podacima iz Pregleda naturalnih pokazatelja vode.

10. Također je na temelju ove isprave- Pregleda naturalnih pokazatelja vode utvrđeno da su točne tvrdnje tuženika o očitanju vode i načinu raspodjele, kako je on to naveo u svom podnesku od 10. listopada 2020. i nedvojbeno je utvrđeno da tuženik zaista nije utrošio količine vode koje su mu zaračunate u utuženim računima (već najviše 10 m3 mjesečno).

11. To je tuženik potvrdio i u svojem iskazu u kojem je naveo da je u predmetnoj zgradi na adresi [adresa], vlasnik dva studio apartmana površine 22m2 svaki. U tim apartmanima je ugradio vodomjere odmah po kupnji. Otprilike dvije godine je obračun potrošnje vode bilo u skladu sa očitanjem na vodomjerima, da bi nakon toga počeli dolaziti znatno uvećani računi koji nisu bili u skladu sa očitanjem na vodomjerima. Tuženik je i u tom razdoblju predstavnicu suvlasnika OV uredno obavještavao o očitanju na vodomjeru, to je činila tuženikova supruga sms porukama. Kroz cijelo to razdoblje potrošnja nije bila veća od 10 metara kubnih mjesečno za oba apartmana. Tuženik se obratio OV radi pojašnjenja nerazmjera između očitanja i visine računa, a ona mu je neodređeno odgovarala da je to moguće jer da je na njihov vodomjer spojena i kockarnica u toj zgradi, kao i gradska fontana. Tuženik je naknadno utvrdio da to nije tako već da tužitelj vrši raspodjelu potrošnje vode tako da kao potrošače evidentira samo četiri od ukupno 14 što stanova što poslovnih prostora u zgradi, s time da se potrošnja vode za 3 stana računala u količini od 2 m3 po stanu, a za tuženikov stan 10 m3, s time da se višak vode očitan na glavnom vodomjeru raspoređivao na ova četiri stana razmjerno upravo ovim količinama, što znači da se tuženiku uračunavalo pet puta više vode u odnosu na ova tri preostala stana, dok se u preostalim stanovima nije očitavala niti raspoređivala nikakva količina vode. S obzirom da je predstavnik suvlasnika jedini ovlašten nastupati prema tužitelju, pretpostavlja da je takav raspored prijavila OV. Također ovakav raspored je tužitelj trebao raditi samo u slučaju kad predstavnik suvlasnika ne prijavi drugačiji raspored odnosno potrošnju prema podacima s vodomjera. Zbog ovih uvećanih računa tuženikova supruga se interesirala kod predstavnice suvlasnika da li ona uopće dostavlja podatke o njihovoj potrošnji na što joj je ona odgovarala da dostavlja, međutim supruga je u razgovoru s njom je utvrdila da ona nema niti pristupne podatke odnosno kreiran račun za pristup aplikaciji preko koje se prijavljuje tužitelju potrošnja vode. Dakle, ona nije vršila prijavu u skladu s podacima koje su joj dostavljali jer nije niti pristupala toj aplikaciji putem koje su se podaci dostavljali tužitelju. Ovakav način raspodjele- da bi se potrošnja vode dijelila samo na ova četiri stana i to po ovakvom ključu nikad nije bilo dogovoren između suvlasnika. Kroz cijelo utuženo razdoblje tuženik je plaćao vodu prema očitovanju sa svojeg vodomjera. Zna točno koliko je trošio u tom razdoblju jer je supruga vodila evidenciju o tome. Zna da je ona zapisivala količinu vode, misli da nije evidentirala stanje vodomjera, odnosno vršila je izračun tako da bi fotografirala staro i novo stanje i na taj način utvrdila razliku. U utuženom razdoblju postojali su aktivni korisnici ovih 10 stanova-poslovnih prostora kojima nije zaračunata potrošnja vode, iako je očito postojala. U utuženom razdoblju tuženikovi apartmani su se povremeno koristili za kratkoročni najam.

12. Kako se ovaj postupak vodi radi isplate naknade za isporuku vodne usluge, pravni odnosi stranaka regulirani su prije svega Zakonom o vodnim uslugama ("Narodne novine" br. 66/19.) odnosno na temelju odredbe članka 109. toga Zakona donesenom Odlukom o cijeni vodnih usluga Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 46/22) te Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. od 3. rujna 2013. godine, s izmjenama i dopunama od 15. prosinca 2015., 19. rujna 2016., 01. prosinca 2016, 10. rujna 2018., te 17. lipnja 2019., koji su bili na snazi do 18. prosinca 2023. (dalje: Opći i tehnički uvjeti).

13. Člankom 72. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da u zgradama s više korisnika vodnih usluga koje imaju ugrađen jedan glavni vodomjer, količina isporučenih vodnih usluga utvrđuje se očitanjem glavnog vodomjera, a korisnici vodnih usluga sami utvrđuju način raspodjele utvrđene količine isporučenih vodnih usluga i to bilo prema broju članova obiteljskog domaćinstva, bilo prema očitanoj količini vode na individualnom vodomjeru, bilo prema veličini stambenog ili poslovnog prostora (u postotku ili paušalu), bilo prema namjerni poslovnog prostora, bilo kombinacijom navedenih načina, odnosno na drugi način sukladno dogovoru korisnika vodnih usluga, a kakvu odluku je isporučitelju vodnih usluga ili pravnoj osobi koja u ime isporučitelja vodnih usluga obavlja naplatu vodnih usluga (ovdje tužitelj), dužan dostaviti ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade. Člankom 73. Općih i tehničkih uvjeta propisano je nadalje da u zgradi s više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, u kojoj svi korisnici vodnih usluga imaju ugrađene individualne vodomjere unutar stanova i/ili poslovnih prostora, obim isporučenih vodnih usluga utvrdit će se prema očitanju na, a korisnici vodnih usluga dužni su snositi i eventualnu razliku nastalu između stanja očitanog na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na individualnim vodomjerima, i to proporcionalno očitanom stanju na individualnom vodomjeru, odnosno na drugi način sukladno odluci korisnika vodnih usluga o raspodjeli isporučenih vodnih usluga, pri čemu je ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade dužan je isporučitelju vodnih usluga ili pravnoj osobi koja obavlja naplatu vodnih usluga u njegovo ime (ovdje tužitelj), dostaviti podatke o očitanim stanjima na individualnim vodomjerima zaključno do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, odnosno, ukoliko to ne učini ili ne učini pravovremeno, količina isporučenih vodnih usluga očitanih na glavnom vodomjeru raspodijelit će se na pojedine korisnike vodnih usluga kao da individualni vodomjeri nisu ugrađeni tj. prema broju članova pojedinog obiteljskog domaćinstva, odnosno prema potrošnji vode iz prethodnog obračunskog razdoblja.

14. Dakle, iz Pregleda naturalnih pokazatelja vode za utuženo razdoblje nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju izvršio obračun isporuke vodne usluge odnosno raspodjelu zaduženja u cijelosti sukladno citiranoj odredbi čl. 73. Općih i tehničkih uvjeta, jer se nedvojbeno radi o zgradi s više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer i u kojoj svi korisnici vodnih usluga imaju ugrađeni individualni vodomjer te su korisnici vodnih usluga dužni su snositi i eventualnu razliku nastalu između stanja očitanog na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na individualnim vodomjerima, i to proporcionalno očitanom stanju na individualnom vodomjeru, odnosno na drugi način sukladno odluci korisnika vodnih usluga o raspodjeli. Tužitelj je, dakle, pravilno postupio kada je višak neraspodijeljene vode razdijelio na način da je obim isporučene vodne usluge povećao svim korisnicima vodnih usluga za iznos razmjeran obračunatoj potrošnji vode, pri čemu spisu ne prileži odluka korisnika vodnih usluga o drukčijoj raspodjeli isporučene vodne usluge. Napominje se i to da je iz Pregleda naturalnih pokazatelja vode razvidno da se količina vode očitana na glavnom vodomjeru odnosi isključivo na stanove, a ne i na poslovne prostore koji se nalaze u predmetnoj zgradi slijedom čega potrošnja vode u svezi tih posebnih dijelova nije od važnosti. Isto tako treba reći i da nije odlučna okolnost imaju li svi suvlasnici u predmetnoj zgradi ugrađene individualne vodomjere, budući da bi obveza tuženika na proporcionalno snašanje razlike nastale između stanja na glavnom vodomjeru i zbroja stanja individualnih vodomjera proizlazila i iz odredbe članka 74. Općih i tehničkih uvjeta, kojim je regulirano pitanje raspodjele razlike koja nastane između očitanog stanja na glavnom vodomjeru i zbroja stanja na individualnim vodomjerima u zgradi s više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, a u kojoj samo neki od korisnika vodnih usluga imaju ugrađene individualne vodomjere, na preostale korisnike vodnih usluga koji nemaju ugrađene individualne vodomjere, u visini do 7 m3 po članu domaćinstva. Stavkom 2. potonje navedenog članka je pritom propisano da ukoliko bi i nakon takve raspodjele ostala razlika potrošnje vode, obim isporučene vodne usluge se povećava korisnicima vodnih usluga za iznos razmjeran potrošnji iz prethodnog stavka, odnosno sukladno odluci korisnika vodnih usluga o raspodjeli isporučene vodne usluge.

15. Prigovor tuženika da je predstavnik suvlasnika tužitelju dostavljao netočne podatke o potrošnji vode nije odlučan za odnose tuženika i tužitelja. Naime, kao što je već navedeno, u situaciji kada uslugu isporučuje zgradi s više korisnika vodnih usluga koja ima ugrađen jedan glavni vodomjer, isporučitelj vodne usluge niti ne utvrđuje stvarnu potrošnju pojedinih korisnika (jer za to nema niti mogućnosti obzirom da postoji samo jedan – glavni vodomjer), već ukupno isporučenu uslugu dijeli po ključu utvrđenom Općim i tehničkim uvjetima, kako je to i učinjeno u konkretnom slučaju. Iz navedenog slijedi da za konkretan odnos tužitelja i tuženika nije od značaja radi čega je došlo do povećane potrošnje vodne usluge u predmetnom razdoblju niti je li za to postoji nečija krivnja (naravno, kada se ne radi o odgovornosti tužitelja, što tuženik ne tvrdi), već je jedino odlučna količina pružene vodne usluge u predmetnom obračunskom razdoblju prema stanju glavnog i postojećih individualnih mjerila koju je tužitelj dužan rasporediti prema iznesenim propisanim parametrima i unaprijed utvrđenom ključu.

16. Međusobni odnosi korisnika vodne usluge u pojedinom objektu u smislu odgovornosti za prouzročenje viška utroška vodne usluge nisu ni u kojem slučaju predmet rasprave između korisnika i pružatelja usluge, već se mogu rješavati u zasebnim postupcima između suvlasnika. Iz tog razloga sud nije saslušao svjedokinju OV, jer da je ona u svojstvu predstavnika suvlasnika zaista netočno i nepravovremeno obavještavala tužitelja o očitanim količinama na individualnim vodomjerima, to ne bi imalo utjecaja na odnos tužitelja i tuženika, već je riječ o međusobnim odnosima suvlasnika, odnosno tuženika i svjedokinje.

17. Dakle, kako je tužitelj računima te Odlukom o cijeni vodnih usluga Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. dokazao visinu tužbenog zahtjeva, a visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva dokazao je i ostalom materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu i u kojoj je na detaljan način obrazložen obračun za svaku pojedinu stavku za koju se tereti tuženik, odnosno postupanje tužitelja u skladu s citiranim propisima u pogledu obračuna potrošnje vode, dok tuženik nije dokazao da je utužene račune u cijelosti podmirio, već je i sam iskazivao kako ovlašteni predstavnik suvlasnika nije tužitelju dostavljao očitanja individualnih vodomjera u predmetnoj zgradi u kojoj tuženik ima nekretninu u vlasništvu, a što je sukladno citiranim Općim i tehničkim uvjetima, bio dužan, valjalo je pozivom na naprijed citirane podzakonske propise, kao i odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), kojom je propisano kako je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, pri čemu su kamate dosuđene od dospijeća svakog utuženog računa do isplate, sve sukladno odredbi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a. Stoga je sud temeljem odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) održao na snazi platni nalog.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, pa je tuženik, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na nastali ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura te parnični trošak koji se odnosi na sastav podneska od 18. rujna 2024. te zastupanje na ročištima održanim 27. ožujka 2026., 22. siječnja 2026. i 15. svibnja 2026., svaka radnja u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1.i 9.1. Tarife), što uvećano za PDV iznosi 750,00 eura, sveukupno 775,00 eura. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,00 eura. Na priznati trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02.06.2017.g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

U Opatiji 26. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11 ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za plaćanje pristojbe na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku