REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Ovr-1567/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Dubravku Facku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Vlatki Klišanin, odvjetnici iz [adresa], protiv ovršenice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Tomislavu Čaviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Čavić & partneri d.o.o. iz Zagreba radi ovrhe na nekretnini, dana 26. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba ovršenice OĆ od 13. ožujka 2026. te se u cijelosti preinačuje rješenje o ovrsi ovog suda broj Pu Ovr-20542/2015-103 od 08. siječnja 2026. na način da se ovršni zahtjev ovrhovoditelja odbija.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu, po pravomoćnosti ovog rješenja, upis brisanja zabilježbe ovrhe i zabilježbe pokretanja postupka na nekretnini u suvlasništvu ovršenice OĆ iz

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

- 3. suvlasnički dio 2/4 opisane kao kč. br. [katastarska čestica], obiteljska zgrada i dvorište u [adresa], površine 362 m2, odnosno 100,6 čhv., upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane pod brojem Z-514/2026 (prvenstveni red upisa zabilježbe pokretanja postupka broj Z-63832/25).

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Pu Ovr-20542/2015-103 od 08. siječnja 2026. radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha na nekretnini ovršenice pobliže označenoj u točki II. izreke, a temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu broj P-7593/99 od 03. studenog 2002, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 9.884,00 €, zajedno sa kamatom koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge građana po viđenju od 02. veljače 1994. do isplate te troškova parničnog postupka u iznosu od 794,55 € sa zateznim kamatama od 05. srpnja 2007. do isplate.

2.Protiv navedenog rješenja pravovremeno je žalbu podnijela ovršenica u kojoj navodi da uživa zaštitu sukladno odredbi čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona koja navodi da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika. U st. 5. navedenog članka propisano je kako se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine može provesti ne njegovoj jedinoj nekretnini. Ovršenica ističe da takovu izjavu nikad nije dala, niti je na nekretnini koja je predmet ovog postupka upisano bilo kakvo založno pravo u korist ovrhovoditelja. Imajući u vidu da je nekretnina na kojoj je određena ovrha jedina nekretnina u kojoj ovršenica stanuje zajedno sa svojom obitelji te je ista nužna za zadovoljenje njenih osnovnih životnih potreba, kao i činjenicu da ovrhovoditelj nije dostavio suglasnost ovršenice da je suglasna da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njenoj jedinoj nekretnini predlaže prijedlog za ovrhu odbaciti. Navodi da ukoliko drugostupanjski sud ne odbaci prijedlog za ovrhu, tada ističe da je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi bez provođenja testa razmjernosti u skladu s odredbom čl. 80. b Ovršnog zakona. Ističe kako postoji nesrazmjer između tražbine ovrhovoditelja koja iznosi 9884,00 € s osnova glavnice i vrijednosti nekretnine na kojoj se provodi ovrha, koja vrijedi najmanje 300.000,00 € pa bi prodajom nekretnine za ovršenicu nastupila šteta. Ovršenica nadalje ističe da ovrhovoditelj ničim nije učinio vjerojatnim da ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine, a niti se ovršenica izričito suglasila s time da ovrhovoditelj radi namirenja tražbine proda njenu nekretninu. Ovršenica nadalje navodi kako predmetna nekretnina predstavlja njen jedini dom te nema gdje drugdje stanovati, odnosno ističe prigovor prava na dom. Ističe da prvostupanjski sud prije donošenja rješenja o ovrsi nije proveo test razmjernosti, a što je bio dužan učiniti radi utvrđivanja da li u konkretnom slučaju postoje razlozi za miješanje javne vlasti u ostvarivanje prava na dom, u skladu s odredbom čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3.Ovrhovoditelj u očitovanju na žalbu ovršenice ističe da ovršenica nije dostavila niti jedan jedini dokaz na okolnost utvrđivanja činjenica da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu u kojoj ovršenica stanuje sa svojom obitelji, odnosno da je ista nužna za zadovoljenje njezinih osnovnih životnih potreba pa se predlaže da sud žalbu odbaci, jer radi nepostojanja bilo kakvih isprava nema uopće uvjeta za ispitivanje dopuštenosti ovršenikove žalbe, sve prema članku 51. Ovršnog zakona. Paušalno citiranje zakonske odredbe članka 75. Ovršnog zakona ne može se uzeti kao bilo kakav argument za osporavanje zakonitosti donesenog rješenja o ovrsi, a kako to neosnovano pokušava prikazati ovršenica u svojoj žalbi. Tako ovršenica nije dostavila baš nikakav dokaz kao što su primjerice potvrda zemljišnoknjižnog odjela, potvrda katastara, uplatnica za režijske troškove, izjava članova kućanstva, potvrda o prebivalištu za ovršenika i druge osobe (obitelj) na koje se ovršenica u žalbi poziva i slično. Imajući u vidu da je ovrhovoditelj još 2014.g. predložio promjenu predmeta ovrhe, odnosno da se ista provede na predmetnoj nekretnini, ovršenica je imala i više nego dovoljno vremena da sudu dostavi isprave kojima bi potkrijepila svoje navode koje ističe tek sada u podnesenoj žalbi. Stoga je razvidno da predmetnu žalbu treba odbaciti, jer se u odnosu na ove žalbene navode ovršenice ista radi nedostatka bilo kakvih isprava ne može uopće ispitati. Dodatno, radi ukazivanja na to kako žalba ovršenice sadrži niz netočnih tvrdnji, ovrhovoditelj dostavlja dokaz o tome da je ovršenica vlasnik nekretnine – kuće upisane kod zk odjela Koprivnica. Dodatno, u pogledu upisanog tereta na nekretnini iz zk. ul. [broj ZK uloška], ovrhovoditelj ističe kako isti treba biti brisan budući da je ovrha upisana pod posl.br. Ovr-151/2021 obustavljena, a što znači da je nekretnina slobodna od bilo kakvih tereta, a navodi ovršenika o tome da nema drugih nekretnina netočni. U odnosu na navode ovršenice kako je sud predmetno rješenje o ovrsi donio bez prethodne ocjene o tome je li između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja narušena pravična ravnoteža u smislu odredbe članka 80.b Ovršnog zakona, ovrhovoditelj ističe kako je ovakva argumentacija ovršenika u potpunosti neosnovana iz sljedećih razloga.Naime, ukoliko glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a što u konkretnom slučaju nikako nije ostvareno iz više razloga. Ovrhovoditelj ističe kako je njegov interes za naplatom tražbine u ovršnom postupku daleko ispred bilo kakvog interesa ovršenika za odgodom i daljnjim izbjegavanjem plaćanja nespornog duga.Ovrhovoditelj svoje potraživanje od ovršenika pokušava naplatiti još od 1994.g. kada je nakon višekratnih pozivanja i prolongiranja otplate duga koji datira još iz 1992.g., ustao s tužbom pred nadležnim sudom. Namirenje tražbine ovrhovoditelja utvrđeno je ovršnom sudskom ispravom i legitimno očekivanje ovrhovoditelja je da će svoju tražbinu moći namiriti iz ovršenikove imovine, odnosno njegove nekretnine budući da je višestruko pokušana ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ostala bezuspješna, a nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina na bilo koji način namiri u bilo kojem dijelu. Ovršenica nije dostavila niti jedan jedini dokaz koji bi ukazivao na mogućnost izuzimanja predmetne nekretnine od ovrhe, a ovršenica ima u vlasništvu još jednu nekretninu (kuću), a u žalbi netočno tvrdi kako nema drugih nekretnina.Ovrhovoditelj je nezaposlen i nalazi se na burzi (16.03.2026.g. zaprimio je poziv u Njemačkoj da se javi na burzu gdje trenutno boravi i stanuje) te nema nikakvih stalnih novčanih primanja, a iz čega je razvidan osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja.Dakle, kada se sagledaju sve naprijed navedene okolnosti, očito je kako daljnja odluka suda u ovom ovršnom postupku može biti jedino usmjerena na to da se konačno ovrhovoditelju pruži adekvatna pravna zaštita i da se ovršni postupak dalje vodi svojim redovnim tijekom kako bi ovrhovoditelj pokušao naplatiti svoje legitimno potraživanje.Tvrdnja ovršenice kako predmetna nekretnina vrijedi minimalno 300.000,00 € govori samo u prilog tome kako bi za slučaj scenarija da se ista proda u ovom ovršnom postupku, ovršenici ostalo sasvim dovoljno novčanih sredstava da si može priuštiti bilo kakvu drugu nekretninu za stanovanje, te kako prodajom ne bi pretrpio baš nikakvu štetu. Slijedom svega naprijed navedenog, očito je kako ovrha u konkretnom slučaju ne bi bila niti nepravedna niti nerazmjerna imajući u vidu visinu potraživanja ovrhovoditelja kao i vremenski period u kojem bezuspješno pokušava od ovršenika naplatiti svoje potraživanje, te činjenicu da nema drugih sredstava naplate, a naplatom bi osigurao svoju daljnju egzistenciju budući da je nezaposlen. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, ovrhovoditelj ističe kako je predmetni prigovor sasvim paušalan i netočan te kako nije potkrijepljen nikakvim dokazima, već samo pukim citiranjem pojedinih članaka Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže prvenstveno odbaciti ovršenikovu žalbu, odnosno istu odbiti kao neosnovanu. Ovrhovoditelj 23. lipnja 2026. dostavlja u spis potvrdu Saveznog zavoda za zapošljavanje, Podružnica Niebull (Njemačka) od 14. travnja 2026. iz koje je razvidno da se ovrhovoditelj u navedenoj podružnici vodi kao nezaposlen od 24. listopada pa nadalje.

4. Žalba ovršenice je osnovana.

5. Naime, sud smatra da se ovršenica osnovano poziva da bi prodaja predmetne nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja. Prema odredi čl. 80.b st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/15, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje OZ) ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 €, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Da li je u konkretnom slučaju došlo do narušenja pravične ravnoteže sud je dužan provesti test razmjernosti, pri čemu je dužan uzeti u obzir okolnosti navedene u čl. 80.b. st. 3. OZ-a je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga, te je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da se ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

6. Provodeći test razmjernosti sud je provedbom vještačenja predmetne nekretnine utvrdio da je tržišna vrijednost predmetne nekretnine na dan davanja nalaza i mišljenja vještaka 08. lipnja 2026. godine iznosila 474.000,00 €, dakle tržišna vrijednost 2/4 suvlasničkog dijela nekretnine ovršenice iznosi 237.000,00 €, dok tražbina za koju se tražilo određivanje ovrhe iznosi 10.678,55 € (glavnica 9884,00 € i parnični trošak 794,55 €) te se time može zaključiti da je vrijednost tražbine ovrhovoditelja koja bi se namirila u ovom postupku (10.678,55 € , od čega glavnica 9884,00 €) nerazmjerno manja od vrijednosti suvlasničkog dijela nekretnine na kojoj je predložena provedba ovrha (237.000,00 €). Ovrhovoditelj u ovom postupku nije učinio vjerojatnim da bi ovrha na drugim predmetima ovrhe ostala bezuspješna, jer je ovršenica u svom iskazu na ročištu održanom dana 09. lipnja 2026. navela da prima mirovinu u iznosu od 480,00 €, pa je sud utvrdio da bi ovrhovoditelj svoju tražbinu mogao namiriti i pokretanjem ovrhe na mirovini ovršenice. Sud je utvrdio da predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice jer ista predstavlja stambeni objekat u kojem ovršenica živi, što je utvrđeno prilikom očevida dana 10. travnja 2026. , te isto proizlazi i iz iskaza ovršenice na ročištu dana 09. lipnja 2026. Iz iskaza ovršenice proizlazi da ona nema drugih nekretnina u vlasništvu kojima bi mogla zadovoljiti svoje potrebe za rješavanje stambenog pitanja. Sud je iz iskaza ovršenice, kao i uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 192 spisa) utvrdio da je ovršenica suvlasnica drugih nekretnina upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica] U mjestu površine 712 m2 (kuća i dvorište površine 712 m2) i k. č. br. [katastarska čestica] U mjestu površine 961 m2 (vočnjak 396 m2, oranica 144 m2 i livada 421 m2), ali da te nekretnine nisu pogodne za zadovoljavanje stambenih potreba ovršenice jer se radi o kući koja je sagrađena 1920. godine, koja je zapuštena i neodržavana te nema priključak vodovoda i kanalizacije. Sud je nadalje iz podataka zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 164-165 spisa), kao i iskaza ovršenice, utvrdio da sa ovršenica nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasila s time da ovrhovoditelj radi namirenja svoje tražbine zatraži namirenje prodajom nekretnine koja je predmet ovog postupka. Sud je našao osnovnim navod ovrhovoditelja da ima opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine, jer mu je to potrebno radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja, budući da je nezaposlen, što je sud utvrdio na temelju podataka potvrde Saveznog zavoda za zapošljavanje, Podružnica Niebull (Njemačka) od 14. travnja 2026. , međutim sud smatra da uvažavajući sve ostale okolnosti utvrđene predmetnim testom razmjernosti, odnosno da vrijednost suvlasničkog dijela nekretnine uvelike premašuje iznos tražbine ovrhovoditelja, da se predmetno potraživanje ovrhovoditelja može namiriti ovrhom na mirovini ovršenice, da predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice, da ovršenica nema drugu pogodnu nekretninu za stanovanje te da sa ovršenica nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasila s time da ovrhovoditelj radi namirenja svoje tražbine zatraži namirenje prodajom nekretnine koja je predmet ovog postupka, to je osnovan prigovor narušene ravnoteže interesa ovršenice i ovrhovoditelja, te je njen prigovor valjalo prihvatiti. Stoga je temeljem ovlaštenja iz čl. 51. st. 2. OZ-a sud prihvatio žalbu ovršenice, doneseno rješenje o ovrsi preinačio i odbio ovršni zahtjev ovrhovoditelja, a temeljem odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Samobor, 26. lipnja 2026.

Sudac

Dubravko Facko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja (čl. 11. st. 1. i 3. OZ). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA :

1. Odvjetnica Vlatka Klišanin

2. Odvjetnik Tomislav Čavić

3. Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu-po pravomoćnosti rješenja

4. U spis