REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-1107/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj ČČ, državljanin Afganistana, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi ograničenja slobode u kretanju u postupku na granici, 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4103, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 15. lipnja 2026. godine.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Tuženik je dužan u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

IV. O zahtjevu tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći bit će odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4103, URBROJ: 511-01- 213-26-2 od 15. lipnja 2026., tužitelju, afganistanskom državljaninu rođenom **.**.1980., izrekao mjeru ograničenja slobode kretanja na način da boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol – u nastavku teksta:

Prihvatilište (t. 1. izreke rješenja). Ujedno je određeno da je tužitelj, u svojstvu tražitelja, dužan biti dostupan nadležnim tijelima radi provođenja svih radnji u postupku međunarodne zaštite (t. 2.), te je ograničenje slobode kretanja određeno za razdoblje od 12 tjedana od dana uručenja rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužitelj je 11. lipnja 2026. u Policijskoj postaji Zaprešić izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Tijekom dubinske provjere utvrđeno je da će tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu biti razmatran u graničnom postupku. Stoga je potrebno osigurati dostupnost tužitelja nadležnim tijelima tijekom provedbe svih postupovnih radnji, uključujući registraciju zahtjeva, saslušanje i donošenje odluke o zahtjevu. Također je potrebno osigurati prisutnost tužitelja na mjestu na kojem se provodi granični postupak tijekom trajanja postupka. Prilikom procjene osobnih okolnosti tužitelja utvrđeno je da tražitelj nema prijavljeno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj, niti su utvrđene druge okolnosti koje bi samostalno osigurale dostupnost tužitelja nadležnim tijelima tijekom provedbe graničnog postupka. Utvrđeno je i da tužitelj nema utvrđene posebne prihvatne niti postupovne potrebe, te su tužitelju pružene informacije o pravima i obvezama u postupku međunarodne zaštite. Tuženik je razmotrio mogućnost primjene drugih mjera propisanih člankom 54. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uključujući obvezu osobnog javljanja nadležnim tijelima i polaganje financijskog ili drugog jamstva. Ocijenjeno je da se navedenim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha osiguranja stalne dostupnosti tužitelja tijekom provedbe graničnog postupka, jer se postupovne radnje provode na određenoj lokaciji te zahtijevaju neposrednu dostupnost tražitelja nadležnim službama tijekom trajanja postupka. Uz to, radnje u graničnom postupku mogu se poduzimati u kratkim rokovima, zbog čega je nužno osigurati stalnu prisutnost tužitelja na lokaciji određenoj za provedbu postupka. U skladu s načelom razmjernosti utvrđeno je da je mjera ograničenja slobode kretanja prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja, te da se svrha osiguranja prisutnosti tužitelja u konkretnom slučaju ne može učinkovito postići blažim mjerama. Istodobno je ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale određivanje mjere zadržavanja. Mjera je određena za razdoblje od 12 tjedana, uzimajući u obzir očekivano trajanje graničnog postupka propisano mjerodavnim europskim i nacionalnim zakonodavstvom. Navedeno razdoblje odgovara najduljem predviđenom trajanju graničnog postupka u konkretnoj fazi postupka, te je određeno radi osiguravanja učinkovite provedbe svih postupovnih radnji. Tuženik će tijekom trajanja mjere kontinuirano pratiti postoje li i dalje razlozi za njezino određivanje te će mjera biti ukinuta čim prestanu okolnosti koje opravdavaju njezinu primjenu.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Postupak međunarodne zaštite započinje podnošenjem zahtjeva, pri čemu je tuženik naveo da je tužitelj namjeru izrazio 11. lipnja 2026., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, koji je na snagu stupio 12. lipnja 2026. godine. Stoga u odnosu na tužitelja nije smio biti primijenjen postupak na granici. Tužitelj nije ispitan na osobne okolnosti koje tuženik navodi u obrazloženju svojeg rješenja. Tužitelj ima teških zdravstvenih problema s desnom nogom, a uvjeti u Prihvatilištu nisu na razini koja bi osigurala ili spriječila pogoršanje tužiteljeva zdravstvenog stanja. Tuženik nije obrazložio svoje pozivanje na zaštitu javnog reda. Članak 54. Uredbe 2024/1348 ne propisuje automatsko ograničavanje slobodne kretanja svim osobama u graničnom postupku. Iz osporavanog je rješenja nejasno na koji je način tuženik proveo individualizaciju postupka. Tuženik je propustio navesti zbog čega je u ovom predmetu potrebno odrediti svih 12 tjedana maksimalno dopuštenog trajanja ograničenja kretanja. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da naloži tuženiku da odmah pusti tužitelja iz Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol. Traži i odobravanje besplatne pravne pomoći, te nalaganje isplate troškova pružene pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelj je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio 13. lipnja 2026. u Policijskoj upravi karlovačkoj. Prilikom sastavljanja osporavanog rješenja došlo je do očite pogreške u pisanju, te je navedeno da je namjera izražena 11. lipnja 2026. godine. Pri donošenju osporavanog rješenja kontaktirana je liječnica organizacije Médecins du Monde Belgique koja radi u Prihvatilištu. Po uvidu u fotografiju tužiteljeve ozljede, liječnica je utvrdila da je riječ o staroj ozljedi koja ne zahtijeva bolničko liječenje, a prema izjavi samog tužitelja on je znatan dio puta od Afganistana do Hrvatske prešao pješice. Očito je, stoga, da nije riječ o akutnoj ozljedi, niti ona predstavlja razlog zbog kojeg tužitelj ne bi mogao biti smješten u Prihvatilištu. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da njegovo zdravstveno stanje zahtijeva bolničko liječenje, stalan medicinski nadzor ili smještaj izvan Prihvatilišta. Upravo je lokacija Prihvatilišta određena kao lokacija za provedbu graničnog postupka. Već tijekom dubinske provjere tužitelj je izjavio da mu je želja otići u Belgiju, gdje mu žive braća, što je ponovio i prilikom podnošenja zahtjeva međunarodnu zaštitu. Posrijedi je konkretna individualna činjenica iz koje proizlazi da tužitelj svoju budućnost ne planira u Republici Hrvatskoj, što dodatno upućuje na postojanje rizika od bijega i potrebu osiguravanja tužiteljeve dostupnosti nadležnim tijelima tijekom provedbe graničnog postupka. Tuženik u odgovoru ujedno citira dio obrazloženja osporavanog rješenja koji se odnosi na razloge zbog kojih je mjera određena u trajanju od 12 tjedana. Navedeno ne znači da će mjera nužno trajati 12 tjedana. Prema zapisniku dubinske provjere, tužitelj je podvrgnut preliminarnom zdravstvenom pregledu, pri čemu je utvrđeno da dodatni zdravstveni pregled nije potreban. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U osvrtu na odgovor tuženika na tužbu, tužitelj u podnesku od 25. lipnja 2026. navodi, u bitnome, sljedeće. Dokumentacija koja je dostavljena uz odgovor na tužbu očito je manjkava, jer osim zapisnika koji je sastavljen dva dana nakon donošenja osporavanog rješenja, dugoga u spisu predmeta nema. U osporavanom rješenju nedostaje procjena podataka Eurostata o Afganistanu, u svjetlu članka 45., vezano uz članak 42. stavak 1. točka (j) Uredbe 2024/1348. Cijeli je postupak, dakle, prožet manjkavostima.

5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 4. i točka 6. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), što je u podnesku od 25. lipnja 2026. predložio i tužitelj.

6. Članak 54. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (u nastavku teksta: Uredba) glasi:

„Lokacije za provedbu postupka azila na granici

1. Tijekom razmatranja zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici država članica zahtijeva, na temelju članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 i ne dovodeći u pitanje njezin članak 10., da tražitelji u pravilu borave na vanjskoj granici ili tranzitnim područjima ili u njihovoj blizini ili na drugim određenim lokacijama na njihovom državnom području, u potpunosti uzimajući u obzir posebne zemljopisne okolnosti te države članice.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 47. države članice osiguravaju da obitelji s maloljetnicima borave u prihvatnim objektima primjerenima njihovim potrebama nakon procjene najboljeg interesa djeteta i osiguravaju životni standard primjeren tjelesnom, psihičkom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju maloljetnika, uz potpuno poštovanje zahtjeva iz poglavlja IV. Direktive (EU) 2024/1346.

3. Svaka država članica obavješćuje Komisiju 11. travnja 2026., o lokacijama na kojima će se provoditi postupak na granici, među ostalim i ako se primjenjuje članak 45. Države članice osiguravaju da je kapacitet tih lokacija dovoljan za razmatranje zahtjeva obuhvaćenih člankom 45. Komisiju se obavješćuje o svakoj promjeni lokacija na kojima se provodi postupak na granici u roku od dva mjeseca nakon što je došlo do tih promjena.

4. Zahtjev za boravak na određenom mjestu u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ne smatra se dozvolom ulaska na državno područje države članice i boravka na njemu.

5. Ako tražitelja na kojeg se primjenjuje postupak na granici za potrebe takvog postupka treba transferirati do tijela odlučivanja ili nadležnog prvostupanjskog suda ili ga treba transferirati u svrhu liječenja, takvo putovanje samo po sebi ne predstavlja ulazak na državno područje države članice.“

7. Članak 42. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26, u nastavku teksta: ZMPZ), kojim je uređen postupak na granici, glasi:

„(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članaka 43., 44. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348.

(2) Tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348.

(3) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 5. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima tijekom postupka azila na granici. (4) Opunomoćeniku i predstavniku organizacije iz stavka 3. ovoga članka može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

(5) Protiv rješenja Ministarstva kojima se odlučuje u postupku odobrenja međunarodne zaštite na granici nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet radnih dana od dana dostave rješenja.

(6) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od pet radnih dana od dana zaprimanja rješenja kojim upravni sud traži spis predmeta.

(7) Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta, odnosno u roku od 15 dana od dostave spisa predmeta ako je potrebno provesti raspravu.

(8) Ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.“

8. U okviru općeg uređenja ograničenja slobode kretanja, člankom 54. stavcima 1. i 2. ZMPZ-a propisano je sljedeće:

„(1) Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja zbog razloga:

a) zaštite javnog reda ili

b) sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku. (2) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabranom kretanja izvan prihvatilišta ili mjesta određenog za boravak izvan određenog vremena

2. osobnim javljanjem nadležnim tijelima u određeno vrijeme

3. polaganjem financijskih ili drugih jamstava za osiguranje nazočnosti te putnih isprava.“

9. Iz posebnih odredaba članka 54. Uredbe i članka 2. ZMPZ-a proizlazi da tražitelji azila tijekom postupka na granici u pravilu borave u lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici, što je ovdje Prihvatilište. Nije riječ o automatizmu, ali je riječ polazišnom pravilu, dok je iznimke u primjeni pravnih normi općenito potrebno tumačiti restriktivno. Prije svega je na tražitelju azila dokazati da u konkretnom slučaju postoje razlozi za odstupanje od tog pravila.

10. U tom se pogledu tužitelj ovdje pozvao na zdravstvene razloge. Taj je, navod tuženik, međutim, osnovano otklonio u odgovoru na tužbu, zbog razloga koji su tužitelju poznati, a uglavnom su i citirani prethodno u ovom obrazloženju. K tomu, u naknadnom podnesku tužitelj nije iznio dodatnu s time povezanu argumentaciju.

11. Sud je suglasan i s argumentacijom tuženika, sadržanom u osporavanom rješenju i u odgovoru na tužbu, koja se odnosi na određivanje trajanja ograničenja slobode kretanja u Prihvatilištu, uključujući mogućnost da to ograničenje u konačnici traje kraće.

12. Međutim, osnovano tužitelj upire na manjkavost dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu, koja dokumentacija bi trebala činiti cjelovit spis predmeta upravnog postupka. S obzirom na dužnosti tuženika propisane člankom 48. stavkom 3. ZUS-a, te na propisane vrlo kratke rokove za rješavanje ove vrste sporova, provedba načela učinkovitosti (članak 8. ZUS-a) ne ide u prilog očekivanju da će sud tražiti nadopunu te dokumentacije, kao što bi to možda učinio u onim vrstama upravnih sporova za koje nije propisan rok rješavanja. Ovdje je ključno to što tuženik uz odgovor na tužbu nije dostavio dokaz o tome kada je pokrenut predmetni upravni postupak, u prilog svojoj tvrdnji iz odgovora na tužbu da je to bilo 13. lipnja 2026. godine. O odgovoru na to pitanje ovisi je li prema tužitelju mogla biti primijenjena sporna mjera.

13. Navedeno u točki 12. ovog obrazloženja dovoljno je za usvajanje tužbenog zahtjeva, budući da je važeći i ovdje primijenjeni članak 42. ZMPZ-a na snagu stupio 12. lipnja 2026. godine.

14. Tužitelj osnovano navodi i da u obrazloženju osporavanog rješenja nije navedeno kojim dokaznim sredstvima su utvrđene osobne okolnosti tužitelja. Takva manjkavost može i ne mora utjecati na ocjenu zakonitosti rješenja tuženika u ovoj vrsti predmeta, ovisno o tome jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu članka 116. stavka 2. ZUS-a. No, svrhovito je spomenuti sadržaj uvrstiti u predložak rješenja u ovoj vrsti upravne stvari.

15. Uzgred, tuženik bi znatno brže mogao postupati i reagirati u upravnim sporovima u predmetima za koje su propisani vrlo kratki rokovi rješavanja kada bi Ministarstvo unutarnjih poslova bilo u sustavu e-komunikacije, u koji sustav je uključena velika većina ostalih javnopravnih tijela.

16. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika, te je predmet, uzevši u obzir prirodu stvari i narav utvrđenih postupovnih nedostataka, vratio tuženiku na ponovni postupak (članak 117. stavak 1. ZUS-a). U izvršenju presude tuženik će ponovno riješiti ovu upravnu stvar donošenjem novog rješenja, vodeći računa o pravnom shvaćanju i primjedbama Suda, kojima je tuženik vezan. To se naročito odnosi na pravilnost i potpunost sadržaja obrazloženja novog rješenja.

17. Točka III. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a.

U Rijeci 26. lipnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Dostaviti:

- Odvjetniku Zoranu Baueru, Zagreb, Kozarčaninova 2

- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za međunarodnu zaštitu, Službi za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33 i putem e-maila: [adresa elektroničke pošte]