REPUBLIKA HRVATSKA

P-712/2024-57

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužiteljice NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mirku Roguljiću, odvjetniku u Kaštel Lukšiću, protiv tuženika GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zdenki Nakićen Vukičević, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 9. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice i tuženika osobno s punomoćnicom, 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 4.076,40 eura/ 30.714,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedine tražbine pa do isplate, koja teče od 1. srpnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016 do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017 do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, i to

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. srpnja 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. kolovoza 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. travnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. svibnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. lipnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. srpnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. kolovoza 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. rujna 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. listopada 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. studenog 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. prosinca 2015. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. siječnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. veljače 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. travnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. svibnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. lipnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. srpnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. kolovoza 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. rujna 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. listopada 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. studenog 2016. pa do isplate

- na iznos od 135,88 eura/1.023,80 kuna od 01. prosinca 2016. pa do isplate.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu od 1.896,08 eura/ 14.286 kuna, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime parničnog troška, iznos od 2.250,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana presuđenja (26. lipnja 2026.) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška u preostalom dijelu od 200,00 eura kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da su tuženik, koji da je njezin brat i ona suvlasnici prizemlja i prvog kata nekretnine koja da se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Ranije da je navedena nekretnina bila vlasništvo njihovih roditelja, od kojih da je majka umrla **.**.1998., a otac 27. svibnja 2004. Nadalje, da se tuženik upisao kao vlasnik, za cijelo, naprijed navedene nekretnine i to na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg da je sklopio s ocem, kao primateljem uzdržavanja, međutim da taj upis nema valjanu pravnu osnovu jer da je na temelju oporučnog nasljeđivanja od majke naslijedila ½ prizemlja i ½ prvog kata predmetne nekretnine, a sve u skladu s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti majke, posl. broj O- 298/12. Dakle, da je tuženik od 1. lipnja 2005. do 31. prosinca 2016. držao u svom posjedu, za cijelo, stan koji da se nalazi na prvom katu u predmetnoj nekretnini te ga u određenim periodima i iznajmljivao podstanarima u svoju korist, bez njezine suglasnosti, te unatoč njezinom protivljenju. Zbog navedenog da je vođeno više sudskih postupka, među kojima i onaj kojim je tražila isplatu 1/2 najamnine koju da je uprihodio tuženik iznajmljivanjem predmetnog stana koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1370/15 i to za razdoblje od 01. veljače 2008. - do 01. kolovoza 2012; kao i parnični postupak pod posl.br. P-1523/14 radi predaje ključa i predmetnog stana u suposjed koji da je pravomoćno dovršen te je ovdje tuženiku naložena predaja. Zaključno, da je 11. srpnja 2016. sa tuženikom sklopila sudsku nagodbu broj R1-190/15 kojom je izvršena realna dioba predmetne nekretnine, a u skladu s kojom da je stan u prizemlju kuće pripao tuženiku, za cijelo, a stan na prvom katu tužiteljici, za cijelo, kao i da je primopredaja ključa izvršena 27. siječnja 2017. Zbog naprijed navedenog da traži, na ime neosnovanog korištenja njezine 1/2 stana na prvom katu isplatu polovice najamnine koja se u predmetnom razdoblju mogla uprihoditi za predmetni stan da ga je imala u suposjedu, a na koji da je bila ovlaštena. Slijedom navedenog, ustala je s tužbom protiv tuženika.

2. 2. U odnosu na visinu najamnine, tužiteljica je navela da se predmetni stan na prvom katu mogao iznajmiti za najmanje 3.000,00 kuna, a što da bi za njezinu ½ iznosilo 1.500,00 kuna.

2. 3. U daljnjem tijeku postupka, tužiteljica je pozivajući se na članak 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer da je tuženik nepošteni posjednik, kao i na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima, podneskom od 4. veljače 2022. uredila tužbu i tužbeni zahtjev, pa je slijedom svega navedenog predložila sudu da prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan.

2. 1. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istaknuo da ne osporava da je tužiteljica iza smrti majke KČ postala suvlasnica ½ stana u prizemlju i stana na prvom katu kuće u [adresa], na adresi [adresa] (kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), međutim, da su netočni navodi tužiteljice da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetnog stana na prvom katu, odnosno da ga nije koristio bez pravnog osnova. Također, naveo je da je tužiteljica bila u posjedu stana u prizemlju predmetne obiteljske kuće još dok je njihov pok. otac bio živ i stanovao u stanu na prvom katu. Nakon smrti roditelja da su se tužiteljica i tuženik dogovorili da će ona nastaviti koristiti stan u suterenu. Dakle, da unatoč formalnom sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice koja se dogodila 2015., dioba da je izvršena ranije, i to nakon smrti oca, na način da su se ovdje tužiteljica i tuženik dogovorili da će tužiteljici u samostalan posjed pripasti stan u prizemlju, a tuženiku stan na prvom katu obiteljske kuće. Nadalje, da je tužiteljica i bila u posjedu stana u prizemlju kuće, a što da je potvrdila u stranačkom iskazu danom u predmetu ovog suda broj P-1370/15. Također, da je tužiteljici rekao da će stan koji mu je pripao iznajmiti podstanarima kako bi mogao podmiriti troškove režija za cijelu kuću, uključujući i stan u prizemlju, kojeg da je posjedovala tužiteljica. S takvim prijedlogom da se tužiteljica složila jer je živjela u stanu u prizemlju, i to bez da je podmirivala bilo koji račun na ime režijskih troškova. Tuženik da je iznajmljivao stan na prvom katu kuće, bez naknade i to samo radi podmirenja režijskih troškova.

2. 2. U odnosu na visinu najamnine tuženik je istu osporio, navodeći da je ista previsoko postavljena te da tako postavljena ni sa čim nije dokazana, kao i da je u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod posl. broj P-1370/15 provedeno vještačenje te da je izrađen nalaz i mišljenje od 20. listopada 2017. kojim je utvrđeno da bi prosječna vrijednost najma stana na prvom katu iznosila 2.000,00 kuna, a ne 3.000,00, a kako to tužiteljica da navodi. Suviše toga, tuženik je napomenuo da bi se cijena od 2.000,00 kuna odnosila na cijeli stan, međutim da tuženik nije iznajmljivao cijeli stan od 100 m2, već samo dio stana, od otprilike 70 m2, pa da bi u tom smislu najamninu trebalo razmjerno umanjiti.

2. 3. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 14. ožujka 2024. posl.br. Gž-1668/23 ukinuta je presuda Općinskog suda u Šibeniku od 13. travnja 2023. posl.br. P-1812/19 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku sud je dopunio dokazni postupak dopunskim saslušanjem parničnih stranaka te je izvršio uvid u spise ovog suda P-1523/14 i Pn-52/17, koji su od strane tužiteljice u prethodnom postupku bili predloženi kao dokaz (str. 2 spisa), ali nisu bili izvedeni na glavnoj raspravi, a koje dokaze je ovaj sud smatrao odlučnim za zakonito rješavanje ove pravne stvari.

3.1. U ponovljenom postupku stranke su ustrajavale u svojim tvrdnjama koje su isticale tijekom ranije provedenog postupka.

4. 1. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledom cjelokupne materijalne dokumentacije i to: Zapisnika od 11. srpnja 2016. broj R1-190/2015 (str. 5. spisa), potvrde od 27. siječnja 2017. (str. 6. spisa), oglase sa internetskih portala, te dopisa Porezne uprave Ispostave Šibenik od 1. kolovoza 2014. i 26. rujna 2016. (str. 7. – 13. spisa), Ugovora o podstanarstvu sklopljen između NČ kao najmodavca i VČ kao najmoprimca od 14. prosinca 2017. (str. 14. spisa), Presudu Općinskog suda u Šibeniku broj P-1370/15 od 29. siječnja 2018. uz presudu Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-403/2018 od 30. svibnja 2019. (str. 26. – 35. spisa), Ugovora o stanovanju u obiteljskoj kući u [adresa] zaključen između GČ i FČ od 16. svibnja 2014. (str. 42. – 43. spisa), izjave FČ ovjerene od javnog bilježnika Alise Kale, iz [adresa], pod brojem OV 4797/2022 dana 28. srpnja 2022. (str. 62. spisa), nalaza i mišljenja vještaka MČ, dipl. inž. građ. od 17. studenog 2022. (str. 87. – 105. spisa). Također, izvršen je i uvid u spise ovog suda broj O-298/12, R1-190/15, P-1370/15, P-1523/14 i Pn- 52/17. Nadalje, sud je proveo i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje navedenog vještaka MČ, te je saslušao svjedoke: BČ, IČ, DČ, vještaka MČ, te tužiteljicu i tuženika kao stranke (uključivo dopunsko saslušanje).

4. 2. U tijeku postupka tuženik je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka FČ, ali je dostavio njegovu ovjerenu izjavu.

4. 3. Sud je, kao suvišno, odbio izvođenje dokaza provođenjem novog vještačenja po vještaku građevinske struke, kao i dokaz saslušanjem svjedoka LČ, s obzirom na to da je sve relevantne činjenice utvrdio iz prethodno izvedenih dokaza, a izvođenje novog vještačenja po vještaku građevinske struke bi dodatno odugovlačilo postupak te bi izazvalo dodatne troškove, a sve to naročito imajući u vidu načelo ekonomičnosti u vođenju parničnog postupka.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. 1. Predmet ovog postupka je naknada koristi koju je tuženik imao za vrijeme svog samostalnog posjedovanja 1/2 stana na prvom katu na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u suvlasništvu tužiteljice u utuženom periodu, a kojeg da je posjedovao kao nepošteni posjednik, u skladu s člankom 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP).

6. 2. Među stranama nije sporno da je stan na prvom katu bio u suvlasništvu ovdje tužiteljice i tuženika, svakog za ½ suvlasničkog dijela, te da je izvršena primopredaja ključeva predmetnog stana 27. siječnja 2017., po izvršenoj sudskoj diobi u predmetu posl.br. R1-190/15. Također, nije sporno ni da bi tužiteljica u utuženom razdoblju posjedovala stan u prizemlju predmetne nekretnine.

6. 3. Među stranama je sporno je li tuženik bio nepošteni posjednik predmetnog stana na prvom katu, ima li tužiteljica pravo na ½ najamnine koja se u predmetnom razdoblju mogla uprihoditi za predmetni stan, te konačno, sporno je i postojanje sporazuma o načinu korištenja predmetne nekretnine. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, odnosno visina mjesečne najamnine za predmetni stan u utuženom razdoblju.

7. 1. Iz Zapisnika od 11. srpnja 2016. broj R1-190/2015 (str. 5. spisa), kao i pregledom spisa ovog suda broj R1-190/15 utvrđeno je da su TČ i NČ sklopili sudsku nagodbu kojom je određeno da se razvrgava suvlasnička zajednica postojeća među strankama na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja da se sastoji od prizemlja, prvog kata te vrta na kojoj su stranke suvlasnici svaka za po ½ dijela, na način da: GČ u odvojeno vlasništvo i posjed pripada u cijelosti stan u prizemlju i vrt za cijelo, a NČ da pripada u vlasništvo i posjed u cijelosti stan na prvom katu.

7. 2. Iz potvrde od 27. siječnja 2017. (str. 6. spisa), utvrđeno je da je dana 27. siječnja 2017. izvršena primopredaja ključeva stanova na osnovu sudske nagodbe broj R1 190/2015 od 11. srpnja 2016.

7. 3. Pregledom Presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1370/15 od 29. siječnja 2018. uz presudu Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-403/2018 od 30. svibnja 2019. (str. 26. – 35. spisa), kao i uvidom u spis ovog suda broj P-1370/15, ustanovljeno je da se između stranaka ovog postupka vodio parnični postupak istovjetnog tužbenog zahtjeva, ali za razdoblje od ožujka 2008. do srpnja 2012., a koji je završen pravomoćnom presudom kojom je naloženo tuženiku GČ da isplati ovdje tužiteljici iznos od 53.000,00 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu, odnosno 1.000,00 kuna za svaki pojedini mjesec, a u kojem postupku je udovoljeno tužbenom zahtjevu u skladu s člankom 1120. ZOO.

7. 4. Iz Ugovora o stanovanju u obiteljskoj kući u [adresa], sklopljen između GČ, kao stanodavca, i FČ, kao stanoprimca, od 16. svibnja 2014. (str. 42. – 43. spisa) utvrđeno je da je stanodavac ustupio stan na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na korištenje stanoprimcu i to bez naknade.

7. 5. Iz izjave FČ ovjerene od javnog bilježnika Alise Kale, iz [adresa], pod brojem OV-4797/2022 dana 28. srpnja 2022. (str. 62. spisa) proizlazi da je isti živio tijekom 2014. -2016. godine u stanu na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], na korištenje da je dobio tri prostorije dok je ostale dvije prostorije tuženik TČ držao zaključanima jer da je u njima držao svoje stvari. Za korištenje da nije plaćao nikakvu naknadu, nego da su se dogovorili da će podmirivati sve režijske troškove kako za stan u kojem je boravio na prvom katu, tako i za preostala dva stana u prizemlju i na drugom katu, kao i troškove za garažu. U navedenom periodu da je stan u prizemlju koristila sestra od GČ, ovdje tužiteljica NČ, koja je živjela u [adresa], ali bi u [adresa] dolazila nekoliko puta godišnje i tada da bi boravila u stanu u prizemlju za koji je imala ključ.

7. 6. Pregledom spisa ovog suda broj O-298/12 utvrđeno je da se isti vodio iza smrti pok. KČ, majke parničnih stranaka, te da je Rješenjem o nasljeđivanju od 10. travnja 2012., među ostalim kao nasljednica za ½ dijela prizemlja i ½ dijela kata kuće u [adresa], na adresi [adresa], proglašena NČ, koje rješenje je postalo pravomoćno 2. srpnja 2012. Nadalje, da je u tom postupku sudjelovao i TČ, kao jedan od nasljednika.

7. 7. Pregledom spisa ovog suda broj P-1523/14, Presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1523/14 od 7. svibnja 2015. (str 37. - 43. spisa) te presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-196/2016 od 19. veljače 2019. (str. 103.-106. spisa), utvrđeno je da je u navedenom parničnom postupku pravomoćno naloženo ovdje tuženiku predati 1 primjerak kopije ključeva ovdje tužiteljici te joj omogućiti nesmetan pristup i suposjed stana na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], koji da je njezino suvlasništvo za ½ idealnog dijela stana. Također, utvrđeno je da je tužba podnesena 3. rujna 2014., da iz spisa jasno ne proizlazi kad je tuženiku uručena tužba na odgovor, ali svakako da zaprimljen odgovorio na tužbu 10. listopada 2014.

7. 8. Pregledom spisa Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-52/17 (ranije P-1315/13) od utvrđeno je da je ovdje tužiteljica pokrenula parnični postupak protiv ovdje tuženika, analogan ovdje predmetnom, za razdoblje od kolovoza 2004. do svibnja 2013., ali da je isti iz procesnih razloga okončan rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe od 29. siječnja 2019. (str. spisa 160-161), potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 23. svibnja 2019. posl.br. Gž-463/19 (str. spisa 187). Također, da predmetnom spisu prileže dokazi o faktičnom nastojanju tužiteljice da u razdoblju od 2012. uđe u suposjed predmetnog stana.

8. 1. Iz iskaza svjedoka BČ proizlazi da je bio podstanar u stanu na prvom katu kuće koja se nalazi u [adresa], te da je sve pregovore oko podstanarstva vršio sa TČ, da je znao ponekad vidjeti i NČ, ali da nikad nije dolazila u stan u kojem je on bio podstanar. Nadalje, da je plaćao troškove režija, a najamninu da nije plaćao, već da je u dogovoru sa TČ uređivao stan u kojem je bio podstanar jer kad se uselio isti nije bio posve u funkciji. Iz predmetnog stana da je izašao mirnim putem i to u dogovoru sa TČ. Također, da je stan u kojem je bio podstanar bio veličine oko 100 m2, ali da je on koristio 50 m2, a ostale prostorije da su bile zaključane. U stanu da je živio sa svojom suprugom i dvoje maloljetne djece. Također, naveo je i da se sjeća da je postojao stan ispod onog u kojem je bio podstanar, a u koji da je dolazila NČ.

8. 2. Iskaz navedenog svjedoka sud je ocijenio kao vjerodostojan, jer navedeni svjedok ima neposredna saznanja, te jer je u suglasju s drugim izvedenim dokazima.

9. 1. Iz iskaza svjedoka IČ proizlazi da je bio svjedok primopredaje ključeva stana na prvom katu tužiteljici, kao i da ne zna tko je živio u tom stanu, ali da je tužiteljica bila u stanu ispod, što da mu je poznato jer da su 1-2 dana prije primopredaje ključeva on i TČ prebacivali stvari (namještaj) u stan na prvom katu, a koje stvari da su bile tužiteljičine. Tužiteljici da je predao ključeve TČ.

9. 2. Iskaz navedenog svjedoka je u skladu s drugim izvedenim dokazima, stoga ga je ovaj sud ocijenio kao vjerodostojan.

10. 1. Iz iskaza svjedoka DČ proizlazi da je on brat stranaka ovog postupka, te da su se oni međusobno nakon smrti oca dogovorili da će ovdje tuženik plaćati režije za predmetnu nekretninu, a to da je bilo 2004. godine, nakon čega da nije imao kontakta sa tužiteljicom. Također, naveo je da je tužiteljica živjela u [adresa], ali da je mogla uvijek doći u stanu u prizemlju, dok je u odnosu na podjelu predmetne nekretnine naveo da ne zna je li bilo kakve podjele, jer da su to dogovarali tužiteljica i tuženik, koji su onda bili u dobrim odnosima. Nadalje, istakao je kako je majka oporukom ostavila tužiteljici dio predmetne nekretnine kako ne bi završila na ulici, a koji dio da ne zna. Tuženika da je pripao stan na drugom katu i to stan na zadnjoj etaži. U trenutku kada su dogovorili da će tuženik plaćati režije, da je tuženik rekao da će zbog toga stan morati iznajmljivati i to stan u predmetnoj nekretnini, na što da je tužiteljica samo odmahnula rukom i rekla da će to sve rješavati tuženik.

10. 2. Iskaz navedenog svjedoka sud je ocijenio kao vjerodostojan, s obzirom na to da je njegov iskaz u skladu s drugim izvedenim dokazima. Međutim, u dijelu u kojem svjedok navodi da smatra kako su tužiteljica i tuženik postigli dogovor glede plaćanja režijskih troškova, sud takav navod nije prihvatio kao dokaz postojanja sporazuma među strankama, budući da se radi o osobnom zaključku svjedoka. Osim toga, iz samog opisa komunikacije među strankama, prema kojem je tužiteljica na navedeno odmahnula rukom, uz izjavu da će to tuženik riješiti, ne proizlazi jasno i nedvojbeno očitovanje volje koje bi se moglo smatrati pristankom.

11. 1. Budući da je među strankama sporna visina mjesečne najamnine, to je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke MČ, koji je izradio i pisani nalaz i mišljenje, te je usmeno saslušan pred sudom.

11. 2. Ostale dokaze koji se odnose na visinu tužbenog zahtjeva (oglase sa internetskih portala, te dopisa Porezne uprave Ispostave Šibenik od 01. kolovoza 2014. i 26. rujna 2016. (str. 7. – 13. spisa), Ugovora o podstanarstvu sklopljen između NČ kao najmodavca i VČ kao najmoprimca od 14. prosinca 2017. (str. 14. spisa) sud nije posebno ocjenjivao, s obzirom na to da je visina utvrđivana naprijed navedenim vještačenjem od strane vještaka građevinske struke.

11. 3. Pregledom nalaza i mišljenja vještaka MČ, dipl. inž. građ. od 17. studenog 2022. sud je utvrdio je da je vještak prilikom izračuna visine najma uzeo u obzir utvrđenu visinu mjesečnog najma u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-1370/15 i to u periodu od 1. ožujka 2008. do 31. srpnja 2012. koji je uvećao za tečajnu razliku za predmetni period. Slijedom toga da je visina 1/2 mjesečnog najma u predmetnom periodu za stan na prvom katu iznosio 1.023,80 kuna.

11. 4. Na navedeni nalaz i mišljenje tužiteljica se očitovala, u bitnom, da je pogrešno kao polazan iznos vještak uzeo iznos iz ranijeg postupka, te da nije jasno kojom metodom se služio vještak priliko određivanja najma za utuženi period. Prilikom izrade nalaza i mišljenja da je vještak trebao koristiti poredbenu metodu, te kao polaznu točku da je trebao uzeti tržišnu vrijednost najamnine koja se mogla postići na tržištu u utuženom periodu, odnosno da bi polazna točka trebala biti tržišna vrijednost najamnine za stanove slične kvadrature i lokacije uvažavajući specifičnost samog stana (opremljenost).

11. 5. Tuženik je u svom očitovanju na nalaz i mišljenje prigovorio u dijelu da bi vještak trebao navesti i koliki bi najam bio u utuženom periodu kada bi površina stana bila umanjena za prostorije koje se nisu iznajmljivale.

11. 6. Prilikom usmenog saslušanja na ročištu glavne rasprave 2. ožujka 2023., a odgovarajući na prigovore stranaka, vještak MČ je naveo da se služio svim dostupnim javnim ispravama i primjenjivao ih na način da bi imao stručni oslonac za svoje pisane podneske. Dakle, da je imao podatak da je za isti prostor 1-2 godine ranije presudom utvrđeno da je visina najma 2.000,00 kuna, odnosno 1.000,00 kuna za svakog suvlasnika. Da nije tražio ugovore o najmu iz tog perioda putem porezne uprave jer da arhiva porezne uprave nije dostupna. Na portalu e-nekretnine da ne postoje Ugovori o najmu za predmetni period. Da je u konzultacijama sa financijskim stručnjacima zaključio da se najbolje osloniti na tečaj eura na početku utuženog perioda, te da putem tablice revalorizira vrijednost najma za svaku godinu. Procjena najma da se u pravilu radi putem usporedne metode onda kada su dostupni podaci ili ugovori koje vještak može koristiti, ali da za predmetnu nekretninu nije uspio prikupiti podatke, te da je nalaz i mišljenje izradio u skladu s iskustvom i u najboljoj vjeri. Nadalje, da se putem Internetskih portala ne može doći do relevantne visine najma jer da je u skladu sa Zakonom o procjeni nekretnina vještacima zabranjeno da iste koriste u svojim nalazima i mišljenjima, već isključivo da su obvezni koristiti podatke o realiziranim ugovorima koji su pohranjeni na portalu E-nekretnine.

11. 7. Nalaz i mišljenje vještaka MČ ovaj sud je prihvatio, s obzirom na to da je prema ocjeni ovog suda isto izrađen stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke.

11.8. Prigovor tužiteljice na izrađeni nalaz i mišljenje odnosno na korištene metode i konačno određenu visinu mjesečnog najma sud je ocijenio kao neosnovan, budući da je vještak uzeo kao mjerodavan prethodno utvrđeni iznos visine najamnine za period od ožujka 2008. do srpnja 2012. u postupku vođenim pred ovim sudom pod broj P- 1370/15, a koji je uvećao za tečajnu razliku, sve to uzimajući u obzir da vještak nije imao dostupne podatke o najamnini za stan slične kvadrature i uređenosti na tom području, a koji su nužni za utvrđivanje poredbenom metodom te uzevši u obzir detaljno obrazloženje samog vještaka građevinske struke u odnosu na prigovor u t. 11.6. obrazloženja ove presude.

11.9. U odnosu na prigovor tuženika da bi vještak trebao dati procjenu visine najamnine koja bi se mogla ostvariti u predmetnom periodu, a nakon što se oduzme površina onih dijelova stana koje tuženik nije iznajmljivao, na ovom mjestu se ističe da je zadatak vještaka bilo utvrđenje visine najma za cijeli stan na prvom katu, a ne dijela stana.

12. Iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da nije bila u posjedu predmetnog stana na prvom katu do 2017. te da se ranije pred ovim sudom vodio sličan postupak koji da je završio u njenu korist. Također, da se sa tuženikom i drugim bratom nije dogovorila oko plaćanja režija jer je tuženik od očeve smrti bio upisano kao vlasnik cijele kuće. Prilikom primopredaje ključeva 2017. godine da je ona dala ključeve od donjeg stana tuženiku, a da prije navedene primopredaje, odnosno sklapanja sudske nagodbe nije bilo nikakve usmene diobe. Da je posljednjih 20 godina u izrazito narušenim odnosima s tuženikom, točnije od 2004. kada se on na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je sklopio s našim ocem kao primateljem uzdržavanja upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik za cijelo, i to unatoč činjenici što je ona oporučno od majke stekla ½ dijela prizemlja i prvog kata. Da ga je nakon što je saznala upis upitala da zašto je to napravio, a da je on rekao da je tako njihov otac htio; slijedom čega od kolovoza 2004. ne razgovaraju te da su odnosi sa tuženikom izrazito i trajno narušeni. Nadalje da ga nije tražila ključ stana na prvom katu sve do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti majke 2012., jer da je smatrala da je tek tad stekla valjani pravni osnov za traženje istog. Također da je tuženiku pisala pisma, slala poruke te na sve načine, uključujući i iscrpljivanja svih pravnih mogućnosti, od 2012. pokušavala ući u posjed stana na prvom katu, no sve bez uspjeha jer da ju je tuženik pretežno ignorirao. Nadalje, da su se 14. studenog 2011. prvi put susreli nakon očeve smrti, a nastavno na njezino od mjesec dana ranije, u kojem pismu da ga je molila da je pusti u bilo koji dio predmetne nekretnine jer da nema prostor u koji bi smjestila sebe dok boravi u [adresa], jednako kao i arhivu svoje tadašnje firme. Tada da joj je tuženik predao ključ od stana u prizemlju u kojem da je povremeno boravila, pri čemu da nikada nije bilo sporno da je bila u posjedu stana u prizemlju predmetne nekretnine, ali da isto nije bilo posljedica nikakvog dogovora s tuženikom, već isključivo njezine loše egzistencijalne situacije. Također da je u naprijed opisanom razdoblju od 2009. do 2015. živjela pretežno od pomoći svojih prijatelja jer je bila u financijski lošoj situaciji. Nadalje da kad joj je dao ključeve stana u prizemlju da joj je tuženik rekao "sad ćeš biti tu, a ja ću iznajmiti kat", nastavno na koje da je na svaki način izražavala protivljenje davanju stana na prvom katu u najam, da je u njega čak i više puta fizički provaljivala, a nakon čega da bi ovdje tuženik izbacio njezine stvari i promijenio bravu. Također da je poslala pismo podstanarima, i to obitelji BČ, u kojem pismu da ih je obavijestila da nemaju valjani pravni osnov za stanovanje u predmetnoj nekretnini te ih je zatražila da isele, a što da su oni i učinili u kolovozu 2012. U odnosu na dogovor o korištenju nekretnine navela je da nikakav dogovor da bi tuženik iznajmljivao stan u cilju plaćanja režija za čitavu nekretninu nije postojao te da je njezin posjed stana u prizemlju isključiva posljedica njezine teške egzistencijalne situacije, odnosno činjenice da nije imala gdje stanovati. Također da je u kolovozu 2012. pozivala tuženika da se podijele na način da svatko zna koji je njegov realan dio, a na što da je on rekao da će on stan na prvom katu opet iznajmiti. U odnosu na plaćanje režije za stan u prizemlju dok je isti bio u njezinu posjedu, navela je da ona nije plaćala, odnosno da je plaćao tuženik. U odnosu na iskaz brat DČ navela je da je isti lažno iskazivao jer da nije istina da bi postojao ikakav dogovor o plaćanju režija, kao ni o realnoj podjeli predmetne nekretnine između nje i brata, također da brat DČ nikako ne bi mogao ni čuti eventualni dogovor jer da se s njim nije susrela za istim stolom od 2004. od smrti oca. Također da od smrti oca ne razgovara ni sa bratom DČ ni sa tuženikom, a što da govori za korist Milanove pristranosti. Također, da je dobila ključ stana na prvom katu nakon sudske diobe i to 27. siječnja 2017., u koji je tad pristupila prvi put nakon očeve smrti 2004., ako se izuzmu pokušaji nasilnog ulaska. U odnosu na troškove režija predmetne nekretnine navela je da nije snosila nikakve troškove za stan na prvom katu. U odnosu na ulazak u posjed stana u prizemlju proizlazi da je tužiteljica 2011. ušla u posjed stana u prizemlju uz dobrovoljni pristanak tuženika, i to na način da joj je on dao ključeve, kao i da dok je tuženik od 2011. do 2017. dok je ona bila u posjedu stana u prizemlju, nije imao ključeve od tog stana, kao i da je ona promijenila bravu, a svakako da on nikada nije ni tražio ključeve stana u prizemlju. U odnosu na utuženo razdoblje navela je da je u najmu stana na prvom katu bila obitelj FČ. Također, da danas uredno podmiruje režije za stan na prvom katu, izuzev računa za vodu, i to stoga jer da tuženik koristi njezin dio garaže, a koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kao i da ona nema ni ključ ni pristup predmetnoj garaži, stoga da ne plaća račune za vodu. U odnosu na navode tuženika da su u dobrim odnosima, navela je da su isti neistiniti jer da posljednjih 20 godina na rubu fizičkog sukoba. U odnosu na iskaz tuženika da su se dogovorili usmeno, pred urednom javne bilježnice Ljiljanke Malenica, i da se ona složila, navela je da je isto neistina, kao i da je u suprotnosti sa iskazom brata DČ koji da je izjavio da su se dogovorili za kuhinjskim stolom.

13. Iz iskaza tuženika kao stranke proizlazi da su se on i tužiteljica dogovorili da će iznajmljivati predmetni stan na prvom katu kako bi plaćao režijske troškove cijele nekretnine, kao i da podstanari njemu nisu plaćali najamninu već da su sami ulagali u taj stan. Primopredaja ključeva da je izvršena 2017. godine, te da je provedena dioba na način da je njega pripao predmetni stan, a tužiteljicu donji stan. U odnosu na dogovor, da su 2004. tuženik, njihov brat DČ i tužiteljica sklopili usmeni dogovor o načinu korištenja predmetne nekretnine i to na način da su se dogovorili da on iznajmi stan na prvom katu podstanarima u svrhu plaćanja režija, i to baš stoga jer se on jedini i mogao iznajmiti, jer da je stan na drugom katu bio u renovaciji, dok je stan u prizemlju bio zauzet stvarima brata N. Sve to da se dogodilo pred urednom javne bilježnice Ljiljanke Malenica, dok su čekali ostavinsku raspravu kao i da se tužiteljica složila. Također da je uskoro nakon očeve smrti ostao bez posla, slijedom čega je bilo logično iznajmiti stan jer su se režije i ostali troškovi predmetne nekretnine trebali plaćati. Također da su u najmu od 2005. do 2010. bili obitelj G, a iza njih obitelj BČ, pri čemu da se tužiteljica nije obraćala obitelji G, već samo K. Također da je navedeno posljedica postojanja dogovora te da mu je nepoznato zašto je mišljenje u međuvremenu promijenila, pa se obraćala K s nalogom za iseljenje. Istaknuo je da se svo vrijeme od 2004., na ostavinskim raspravama naročito, pokušavao usmenim putem dogovoriti sa tužiteljicom, ali da je ona njegove prijedloge ignorirala i nije se htjela dogovoriti. U odnosu na tužiteljičin ulazak u posjed stana u prizemlju 2011. naveo je da mu je poslala pismo, a kasnije da je došla i u potpunosti prijateljski da ga je pitala da nema gdje stanovati, nastavno na koje da joj je dao ključeve od stana u prizemlju, a u kojem stanu sam svježe bio promijenio vrata i bravu. Također da kad tužiteljica kazuje da su u lošim odnosima da iskazuje neistinito, također da joj je višekratno kroz život pomagao, uključivo i osobno otvorio njezinu firmu. U odnosu na eventualne zahtjeve tužiteljice za ključem prvog kata, naveo je da ga isto nije tražila jer da je stan bio iznajmljen, a ona da se i onako bila složila s tim u dogovoru od 2004. U odnosu na navode tužiteljice da je kontaktirala obitelj BČ, naveo je da su istiniti, te da im je prijetila, ali da ne odgovara istini da bi oni iselili radi njezina ponašanja i obraćanja, već da su iselili nakon što im je bila gotova obiteljska kuća koju su paralelno gradili. U odnosu na postojanje pravomoćne presude na predaju kopije ključa stana na prvom katu u posjed tužiteljici, naveo je da je tek na ročištu gdje je saslušan kao stranka saznao za predmetnu presudu, kao i da se tužiteljica nije pozivala na tu presudu tražeći da ključeve. U odnosu na mogućnost tužiteljice da tijekom utuženog razdoblja slobodno koristi stan na prvom katu, naveo je da ga nije mogla slobodno koristiti, a što da je logično jer da je postojao ranije opisani dogovor među njima. U odnosu na provale tužiteljice u stan na prvom katu naveo je da je provalila dva puta i to prvi put u kolovozu 2012., a nakon čega da ju je on pitao da zašto to čini, jer da je sve do tada bilo u uredu i odnos korektan, na što da ona nije rekla ništa. Nastavno na provale da ju je upitao da mu da ključ od prizemlja, na što da mu je ona rekla da neće. Promjenu brave da mu je predložio tadašnji punomoćnik ĆČ, kao svojim pravom na samopomoć. U odnosu na svoj upis na predmetnoj obiteljskoj kući za cijelo na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim s ocem kao primateljem uzdržavanja naveo je da se isto dogodilo stoga što mi je bio potreban namjenski kredit, a uvjet banke je bio da bude vlasnik nekretnine za cijelo, a da je tužiteljici rekao da to čini isključivo da bi mogao podignuti namjenski kredit, te da isto nije ni od kakvog utjecaja na njeno pravo suvlasništva za ½ dijela na prizemlju i prvom katu.

14. Dakle, iz svih izvedenih dokaza utvrđeno je da su stranke do razvrgnuća suvlasničke zajednice bile suvlasnici svatko za po ½ dijela predmetnog stana na prvom katu nekretnine koja je katastarski označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Sudskom nagodbom da su stranke razvrgnule suvlasničku zajednicu i to 11. srpnja 2016. na način da je ovdje tuženiku pripalo prizemlje zgrade, a tužiteljici stan na prvom katu (predmetni stan). Primopredaja ključeva, odnosno uvođenje u posjed da je bilo 27. siječnja 2017., a što ukazuje na zaključak da do tog dana tužiteljica nije ni u kom slučaju bila u suposjedu predmetnog stana.

14.1. Također, da je predmetni stan u predmetnom periodu tuženik iznajmljivao, međutim da za to nije naplaćivao najamninu, jer da su podstanari plaćali režije i ulagali u stan. Nadalje, da je tuženik držao zaključane dvije prostorije koje nije iznajmljivao, kao i da tužiteljica u predmetnom periodu nije dolazila u predmetni stan. Dakle, da je tuženik bio u posjedu predmetnog stana u cijelosti, jer je dio iznajmljivao, a dio držao zaključan sa svojim stvarima. Susljedno navedenom, da tužiteljica nije imala suposjed predmetnog stana na prvom katu u utuženom razdoblju.

14.2. Nadalje, da je tuženik bio upoznat da je tužiteljici nakon smrti majke pripalo ½ suvlasničkog dijela predmetnog stana, s obzirom na to da je u vezi navedenog doneseno Rješenje o nasljeđivanju iza smrti majke KČ, a u kojem ostavinskom postupku je sudjelovao i tuženik, pa je nedvojbeno bio upoznat s činjenicom da je tim pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju tužiteljici pripalo ½ suvlasničkog dijela predmetnog stana. Također, navedenu činjenicu nije osporavao ni u ovom postupku.

14.3. Sud je ocijenio da u provedenom dokaznom postupku tuženik nije dokazao postojanje sporazuma među strankama kojim bi tužiteljica pristala da tuženik samostalno koristi prvi kat predmetne kuće i iznajmljuje ga, a u svrhu plaćanja režija, uz dogovor da ona koristila prizemlje. Za istaknuti je da tuženik postojanje navedenog sporazuma temelji prvenstveno na svom iskazu, te dijelom na iskazu svjedoka – zajedničkog brata DČ, koji je naveo da je bio prisutan razgovoru u kojem da je postignut sporazum da će tuženik iznajmljivati stan u svrhu plaćanja režija, a čiji iskaz je ovaj sud ocijenio u t. 10.2. obrazloženja ove presude. Osim iskaza navedenog svjedoka, tijekom postupka nisu izvedeni drugi dokazi koji bi potvrdili postojanje takvog dogovora, pri čemu tužiteljica dosljedno tijekom cijelog postupka osporava njegovo postojanje i navodi da nikada nije pristala da bude isključena iz suposjeda prvog kata.

14.4. Za istaknuti je da sud posebno cijeni činjenicu da je tužiteljica pred ovim sudom prethodno vodila parnični postupak br. P-1523/14 radi predaje ključeva u posjed i uspostave suposjeda, i to podnošenjem tužbe 3. rujna 2014., u kojem postupku je donesena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1523/14 od 7. svibnja 2015., koja je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-196/2016 od 19. veljače 2019. te je tuženiku pravomoćno naloženo ovdje tužiteljici predati 1 primjerak kopije ključeva te joj omogućiti nesmetan pristup i suposjed stana na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], koji da je njezino suvlasništvo za ½ idealnog dijela stana. Susljedno navedenom, ovaj sud ocjenjuje da da je među strankama postojao sporazum o trajnom i dragovoljnom načinu korištenja nekretnine kako to opisuje tuženik, životno i logično ne bi proizlazila potreba vođenja sudskog postupka radi ostvarivanja prava na suposjed, odnosno posljedično i donošenje pravomoćne sudske presude na predaju u suposjed.

14.5. Okolnost da je tužiteljica koristila stan u prizemlju sama po sebi ne dokazuje postojanje sporazuma o podjeli ili o načinu korištenja nekretnine. Iz tužiteljičina iskaza proizlazi da je navedeni prostor koristila zbog teških životnih okolnosti i stambene potrebe, a ne kao rezultat sporazuma kojim bi se odrekla prava na suposjed prvog kata. Pri tome je za istaknuti da sud nije ocjenjivao pravilnost postupanja tužiteljice u odnosu na uskraćivanje pristupa tuženiku prizemlju niti pitanje plaćanja režijskih troškova, budući da navedeno nije predmetom postavljenog tužbenog zahtjeva niti je u ovom postupku istaknut protutužbeni zahtjev.

14.6. Sud smatra da je tuženik najkasnije od trenutka pravomoćnosti presude P- 1523/14 kojom je naložena predaja ključeva i omogućavanje suposjeda tužiteljici, odnosno po primitku tužbe na odgovor kojom je iniciran predmetni postupak, izgubio svojstvo poštenog posjednika, odnosno da je postao nepošteni posjednik. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno pravo tužiteljice na suposjed predmetnog dijela nekretnine, pa najkasnije od toga trenutka tuženik nije mogao osnovano smatrati da je ovlašten isključivo raspolagati predmetnim. Prigovor tuženika da nije bio upoznat s pravomoćnom odlukom P-1523/14 nije od utjecaja na odluku suda, budući da je u tom postupku bio zastupan po punomoćniku - odvjetniku, koji je u njegovo ime poduzimao procesne radnje, uključujući izjavljivanje pravnog lijeka, a primitci punomoćnika proizvode pravne učinke prema stranci koju zastupa. Suviše toga, pregledom predmetnog spisa utvrđeno je da je istom priležeća i punomoć današnjeg punomoćnika, dostavljena podneskom od 21. listopada 2024.

14.7. Suviše naprijed navedenog, iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da bi tužiteljica i to još od 2012. na različite načine pozivala tuženika na predaju posjeda predmetnog stana, uključivo dvama nasilnim ulascima navedene godine, koje je i sam tuženik u svom stranačkom iskazu priznao, kao i da je nakon toga promijenio bravu (promjena brave na str. 118. spisa Pn-52/17), potom pisanim putem pozivajući tadašnje podstanare na iseljenje (na str. 49. -50 spisa Pn-52/17), sms porukama upućenim tuženiku na predaju ključa u razdoblju od 2008. do 2012. (str.103-129 spisa Pn-52/17), te kaznene i prekršajne prijave priležeće spisu Pn-52/17 iz naprijed navedenog razdoblja koje dodatno upućuju na izostanak dogovora među parničnim strankama o načinu korištenja nekretnine, odnosno tužiteljičinim nastojanjima da dođe u posjed stana na prvom katu predmetne nekretnine, nasilno ili mirnim putem. Budući da su se svi naprijed opisani postupci parničnih stranaka dogodili pretežno tijekom 2012., a da je utuženo razdoblje s početkom od 1. srpnja 2014., to krijepi ocjenu ovog suda da je tuženik bio nepošteni posjednik i prije 1. srpnja 2014.

15. 1. Odredbom članka 164. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok je čl. 165. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15. 2. Člankom 18. stavkom 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, dok je stavkom 4. istog članka propisano da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, da je njegov posjed nepošten od časa kad je primio tužbu na odgovor.

15. 3. Odredbom članka 30. stavka 2. ZVDSP-a propisano je da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

15.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je na drugoj sjednici Građanskog odjela 1. ožujka 2021. pravno shvaćanje koje glasi:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

16. 1. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo, utvrđeno je da je tuženik u predmetnom periodu (od srpnja 2014. pa do prosinca 2016.) bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine za ½ dijela, s obzirom na to da je iz Presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1523/14 od 7. svibnja 2015. te potvrđujućom presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-196/2016 od 19. veljače 2019. (str. 103. -106. spisa), pravomoćno naloženo ovdje tuženiku predati 1 primjerak kopije ključeva ovdje tužiteljici te joj omogućiti nesmetan pristup i suposjed stana na prvom katu obiteljske kuće u [adresa] na adresi [adresa], koji da je njezino suvlasništvo za ½ idealnog dijela stana, a koje vlasništvo obuhvaća i pravo posjedovanja. Budući da je tužba podnesena 3. rujna 2014., a da iz spisa jasno ne proizlazi kad je tuženiku uručena tužba na odgovor, ali svakako da je u sudu zaprimljen odgovorio na tužbu 10. listopada 2014., to je tuženiku najkasnije svakako iza 3. rujna 2014., a do 10. listopada 2014. u skladu s čl. 18. stavak 4. ZVDSP-a, prestalo pošteno posjedovanje cijelog stana na prvom katu. Osim formalne tužbe na predaju stana u suposjed, iz izvedenih dokaza (pobliže u t. 14.7. obrazloženja ove presude) proizlazi da je tužiteljica i ranije, počevši od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti njezine majke, dakle od 2012., na razne načine pokušavala ostvariti svoje pravo na suposjed, a što je značajno s obzirom na to da utuženo razdoblje počinje s 1. srpnja 2014., te isto krijepi utvrđenje ovog suda da je tuženik bio nepošteni posjednik za čitavo utuženo razdoblje.

16.3. Nadalje, u postupku je utvrđeno i da tužiteljica nije dolazila u predmetni stan (utvrđeno iz iskaza svjedoka BČ, kao i izjave FČ), te da je upravo tuženik držao zaključanim dvije prostorije predmetnog stana. Također, a kako je nesporno da je primopredaja ključeva predmetnog stana izvršena u siječnju 2017. zaključak je suda da do tog dana tužiteljica nije imala ključeve predmetnog stana, pa tako nije ni bila u suposjedu istog, premda joj je posjed pripadao jer je naslijedila ½ dijela stana iza smrti majke KČ.

16. 4. Budući da je utvrđeno da je tuženik u utuženom periodu bio nepošten posjednik, tako se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 165. stavak 1. ZVDSP-a, pa je tuženik u obvezi naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje je stvar dala da je nije zanemario. Naime, u konkretnom slučaju, nije od važnosti je li je tuženik iznajmljivao predmetni stan, te da li je ostvarivao najamninu, jer je u obvezi naknaditi tužiteljici i one koristi koju bi mogao ostvariti da je nije zanemario. Zbog navedenog, tuženik je u obvezi naknaditi tužiteljici koristi koje bi imao od predmetnog stana i to za ½ dijela stana, a koja korist se ogleda u visini pola najamnine koja se mogla ostvariti u predmetnom periodu za predmetni stan.

16. 5. Uzevši u obzir visinu koristi koja se mogla ostvariti u predmetnom periodu, odnosno visinu tužbenog zahtjeva, utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke da je visina najamnine za ½ stana iznosila 1.023,80 kuna, za svaki pojedini mjesec, u predmetnom periodu, odnosno od 1. srpnja 2014. pa do 1. prosinca 2016. Zbog navedenog, a kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva za svaki pojedini mjesec iznos od 1.500,00 kuna, a sud je utvrdio da joj pripada 1.023,80 kuna, valjalo je za više zatraženi iznos tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. II. izreke ove presude.

16. 6. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, a s obzirom na to da tražbine najamnine dospijevaju mjesečno, određeno je kao u izreci pod I. ove presude. Visina kamate je određena u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO- a.

16. 7. Savjesnom i brižljivom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio odlučne činjenice koje su djelomično potkrijepile tužbenu tezu tužitelja o obvezi tuženika platiti mu utuženi iznos s pripadajućim kamatama, pa je stoga tužbeni zahtjev ocijenjen djelomično osnovanim, te je presuđeno kao u izreci pod I. i II. ove presude.

17. 1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud je tužiteljici priznao zahtijevane troškove koji su bili nužni i potrebni za vođenje parnice. Priznati su joj troškovi angažiranjem kvalificiranog punomoćnika, dok je visina troškova odmjerena sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 142/12, 103/14 i 118/14 te NN 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 45.000,00 kuna, odnosno 5.972,53 EUR.

17. 2. Slijedom navedenog sud je najprije utvrdio postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela u parnici. Dakle, tužiteljica je u postupku uspjela sa 85,15 % (od čega 100% u odnosu na osnov, a 68,2 % u odnosu na visinu, slijedom čega proizlazi da je ukupno uspjela sa 84,10%), a tuženik je uspio sa 15,90%. Kada se od postotka tužitelja oduzme postotak tuženika, dolazi se do iznosa od 68,20 %.

17. 3. S obzirom na to da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici, sud joj je obistinio trošak za sljedeće radnje: za sastav obrazloženih podnesaka od 4. veljače 2022. i 11. siječnja 2023. za svaki podnesak 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), odnosno za dva takva podneska ukupno 200 bodova; za zastupanje na ročištima održanim 16. ožujka 2022., 4. svinja 2022., 5. listopada 2022., 11. studenog 2022., 26. siječnja 2023. i 2. ožujka 2023., za svako ročište 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno za šest zastupanja ukupno 600 bodova; te za sastav neobrazloženog podneska od 4. studenog 2022. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav žalbe od 26. travnja 2023. 125 bodova, odnosno sveukupno 950 bodova x 2 eura (Tbr. 50. OT) što iznosi 1.900,00 eura, dok je kao neosnovan u skladu s čl. 155. ZPP-a odbio potraživani trošak za sastav podneska od 2. travnja 2026. budući da isti nije bio nužan i potreban za vođenje ovog postupka.

17. 4. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i iznose sudske pristojbe za tužbu u visini od 106,18 eura, sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 106,18 eura te sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu u visini od 106,18 eura (ukupno za sudske pristojbe 318,54 eura).

17.5. Također obistinjen je i trošak ad/1 uviđaja, ad/2 izrade nalaza i mišljenja te ad/3 pristupa vještaka na ročište u visini od ukupno 736,99 eura (5.000,00 kuna (nalaz i mišljenje) + 352,90 kuna (uviđaj) + 199,97 kuna (pristup vještaka na ročište) = 5.552,87 kuna), i to u punom iznosu (100 posto), neovisno o postotku uspjeha tužiteljice u ovoj parnici, budući da su navedeni troškovi bili nužni za utvrđenje utemeljenosti visine tužbenog zahtjeva tužitelja.

17. 6. Dakle, sveukupni utvrđeni parnični trošak iznosi 22.267,36 kuna preračunato prema fiksnom tečaju konverzije kune u euro (1 euro = 7,53450 kuna), iznosi 2.955,53 eura.

17. 7. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u parnici u omjeru od 68,20 %, te uzevši u obzir utvrđeni ukupni iznos parničnog troška tužiteljice u visini od 2.955,53 eura (t. 17.6. obrazloženja ove presude), tužiteljici je dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 2.250,03 eura, pri čemu je trošak iz t. 17.5. dosuđen u 100-postotnom iznosu (100 posto od 736,99 eura). Također, tužiteljica je zatražila i zateznu kamatu na parnični trošak u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Šibenik, 26. lipnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom o objavi odluke.