REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1002/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika 1. PN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ZN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Mirella Paola Badovinac, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5165/2025-11 od 6. veljače 2026., 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5165/2025-11 od 6. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Nalaže se I. tuženoj PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 670,00 eura (šestosedamdeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se I. tuženoj PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 26,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je sam tužitelj na ročištu u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-8213/2021 potvrdio da nije isplatio do kraja kupoprodajnu cijenu, točnije da im nije isplatio iznos od 8.541,25 eura, a to utvrđuje i sam prvostupanjski sud u točki 13. obrazloženja presude, no navedeno ostaje samo na utvrđenju. Sporan je i iznos ugovorne kazne jer sada u pobijanoj odluci u točkama 15., 16. i 17. sud navodi da ista nije previsoko određena budući se radi o iznosu od 670,00 eura, no navedeno je pogrešno jer zbroj svih postupaka koji se provode među istim strankama po istoj osnovi premašuje vrijednost kupoprodajne cijene od 67.000,00 eura dok sud konstatira da iznos od 670,00 eura zbog prigovora visine tužbenog zahtjeva nije osnovan jer je nedvojbeno da je za svakih 30 dana iznos penala 670,00 eura. Nijedna sudska praksa ne dopušta da penali premaše vrijednost nekretnine, što se ovdje događa, stoga ova odluka ne može pravno opstati. Dalje, nije utvrđeno, a na što su tuženici upirali od samog početka postupka, da je radove u nekretnini tužitelja izveo ĐN, a da je te iste radove tužitelj demolirao, točnije uništio i izgled nekretnine doveo u još gore stanje prije održavanja ročišta radi osiguranja dokaza. Dakle, radovi su tužitelju bili izvedeni te je on sam iste uništio, što čini činjenicu da nije nikakva odgovornost na strani tuženika i isti ne trebaju snositi i plaćati nikakve penale tužitelju. Ugovorna kazna ne može prijeći vrijednost nekretnine, dok ista upravo to čini obzirom je donesena odluka u predmetu poslovni broj P-8213/2021, a također u međuvremenu je donesena i odluka kojom se tuženicima nalaže ispunjenje obveze, točnije izvedba radova u predmetu poslovni broj P-6331/20 koja se sada dostavlja u prilogu i donesena je još jedna presuda za penale u predmetu poslovni broj P-3145/2022 koja se također dostavlja u prilogu, dok još 20 predmeta je aktivnih za penale u iznosu od po 670,00 eura. Predlažu usvajanje žalbe i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata ugovorne kazne zbog kašnjenja dovršenja ugovorenih građevinskih radova.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda a cijeneći i bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a iz članka 354. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da iste nisu počinjene.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj, kao kupac, s tuženicima, kao prodavateljima, 8. rujna 2016. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada broj 26 i dvorište [adresa], površine 432 m[2] , stambena zgrada broj [adresa] površine 142 m[2] dvorište [adresa] površine 290 m , ukupne površine 432 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], broj 1. suvlasnički dio 1851/10000 etažno vlasništvo (E-1) u naravi stan S1 u prizemlju građevine koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, sobe broj 1, sobe broj 2, kupaonice i spremišta, podne površine 49,70 m[2] kojem pripada vanjsko parkirališno mjesto oznake P1, podne površine 13 m[2] , vanjsko parkirališno mjesto oznake P2, podne površine 13 m[2] , u dvorištu građevine i dio dvorišta podne površine 31,20 m[2] u planu posebnih dijelova građevine označene plavom bojom;

- da je kupoprodajna cijena ugovorena u ukupnom iznosu od 67.000,00 eura (članak 5.1. Ugovora);

- da su Ugovorom navedeni specificirani radovi koji su se prodavatelji, ovdje tuženici, obvezali dovršiti prema odredbama Ugovora u roku od 30 dana od dana potpisa tog Ugovora (članak 5.5.);

- da su obje ugovorne strane suglasne da će buduće kašnjenje u izvršenju obveze dovršenja preostalih radova počevši sa računanjem kašnjenja od isteka 30. kalendarskog dana od dana potpisa Ugovora pa nadalje, obračunati plaćanjem penala u iznosu od 1% od ukupne cijene stana od 67.000,00 eura za svakih 30 kalendarskih dana kašnjenja, što će se obračunati umanjenjem obveze plaćanja ostatka cijene koja je definirana pod 5.4.2. i 5.4.3. tog Ugovora a ako se kašnjenje nastavi i nakon trošenja u cijelosti ostatka cijene, prodavatelji se solidarno obvezuju plaćati kupcu jednom mjesečno obračunati iznos penala za kašnjenje prema navedenoj formuli sve do potpunog izvršenja obveze;

- da je predmetni Ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika Štefice Brozović

Škrinjarić istog dana, 8. rujna 2016.;

- da je prema priloženom primopredajnom zapisniku o stanju stana u trenutku preuzimanja od 26. rujna 2016. utvrđeno da je isti zaključen između tuženika , kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca, te da su stranke suglasne da radovi u predmetnom stanu navedeni u Ugovoru, nisu započeti, niti završeni (čl. 2.1.), kao i da su ugovorne strane suglasne da su prodavatelji zaprimili potvrdu Zagrebačke banke d.d. koja potvrđuje da je kupac u cijelosti podmirio dugovanje po kreditu koji glasi na ime ZN, te time stekao pravo stupanja u stvarni, zakonit i samostalni posjed nekretnine.

8. Prvostupanjski sud je osnovom navedenih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev, s time da je nesporna aktivna legitimacija tužitelja, a u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije vezano za to da je ĐN, kao specijalni punomoćnik tuženika sklopio s tužiteljem Ugovor o kupoprodaji nekretnine i istom se obvezao na radove i plaćanje penala vezano za nedovršene radove na predmetnoj nekretnini, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je isti neosnovan, s obzirom da iz preslika Ugovora o kupoprodaji proizlazi da su ga sklopili tuženici, kao prodavatelji, i tužitelj, kao kupac, uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu koji Ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom i time priznat i potpis na tom Ugovoru o kupoprodaji, pa obvezno - pravni odnos između tuženika s ĐN, koji je temeljem specijalne punomoći tuženika s tužiteljem i sklopio Predugovor o kupoprodaji stana, te tri Dodatka tom Predugovoru, specijalna punomoć od strane tuženika otkazana je 8. rujna 2016. iz kojega razloga je sklopljen glavni Ugovor sa tužiteljem, pa stoga i ne postoj promašena pasivna legitimacija. Pozivom na odredbu članka 350. stavka 1. i stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) te nespornu činjenicu da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo više istovrsnih postupaka za plaćanje ugovorne kazne, a u odnosu različita vremenska razdoblja, nije riječ o dvostrukoj litispendenciji već o parnicama koje se vode vezano za isplatu penala za različita vremenska razdoblja . Presudom poslovni broj P-6631/2020 od 6. studenoga 2024. naloženo je tuženicima izvršiti određene radove na predmetnoj nekretnini jer u tom postupku provedenim dokazima, saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka je utvrđeno da radovi na predmetnoj nekretnini, stanu, nisu izvršeni. Pozivom i na odredbu članka 5.4.5. i članka 5.4.4. Ugovora o kupoprodaji nekretnine ugovoreno je da će se nakon dovršetka radova potpisati primopredajni zapisnik za navedene radove, koji nije dostavljen, a iz dostavljene preslike primopredajnog zapisnika o stanju stana u trenutku preuzimanja od 26. rujna 2016. koji je potpisan od strane tuženika i tužitelja proizlazi da radovi na predmetnoj nekretnini, stanu, navedeni Ugovoru o kupoprodaji od 8. rujna 2016. nisu niti započeti niti završeni, te su ujedno suglasno utvrdili da su u tom stanu nastala oštećenja na zidovima zbog vlage, koja oštećenja su tuženici obvezali otkloniti, dok drugi primopredajni zapisnik kojim bi se utvrdilo da su radovi u međuvremenu izvedeni, nije dostavljen. Time je po članku od 350. do 353. ZOO-a prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa od 670,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. srpnja 2025. do isplate.

9. Takva odluka suda je pravilna. Sukladno članku 350. stavku 1. ZOO-a vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni sa njezinim ispunjenjem ili ako ju neuredno ispuni. Sukladno odredbi članka 351. ZOO-a ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po volji, u ukupnom iznosu, u postotku ili za svaki dan zakašnjenja ili na koji drugi način, a ona mora biti ugovorena u obliku propisanom za ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi. Iz priloženog Ugovora o kupoprodaji proizlazi da su se tuženici obvezali dovršiti radove pojedinačno navedene u članku 5.4.5. Ugovora u roku od 30 dana od dana potpisa Ugovora (članak 5.5.) te da se u slučaju zakašnjenja obvezuju solidarno isplatiti tužitelju penale u iznosu od 1% ukupne cijene stana od 67.000,00 eura za svakih 30 kalendarskih dana zakašnjenja, sve do potpunog izvršenja obveze. Ugovor je potpisan i ovjeren od javnog bilježnika 8. rujna 2016. Proizlazi da radove nisu izveli, te se kašnjenje nastavilo i nakon trošenja u cijelosti ostatka cijene, slijedom čega je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Žalitelji neosnovano osporavaju visinu ugovorne kazne, smatrajući da se treba uzeti u obzir da je ista plaćena za više vremenskih razdoblja i zbroj svih ugovornih kazni premašuje kupoprodajnu cijenu. Naime, odredbama članka od 350. do 356. ZOO-a nigdje nije propisano neko ograničenje u ukupnoj naplaćenoj ugovornoj kazni, već je člankom 354. ZOO-a propisano da na zahtjev dužnika sud može smanjiti iznos ugovorne kazne ako je ona nesrazmjerno visoka. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ugovorna kazna nije nesrazmjerno visoka, a uostalom ista se može smanjiti samo ako obveznik plaćanja iste postavi sudu zahtjev za njeno snižavanje, a ne proizlazi da su tuženici takav zahtjev postavili.

11. Obzirom da se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti, nisu razmatrani žalbeni razlozi tuženika kojim se ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, obzirom na odredbu članka 458. stavka 1. ZPP-a, da s radi o sporu male vrijednosti i da se sukladno članku 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a osim zbog povrede članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona, te se u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredba članka 370. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 26. lipnja 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić