REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-998/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Borića i Morane Kovač Stanić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženog Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-417/2025-4 od 16. ožujka 2026., 26. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u pobijanom dijelu točke III. izreke - onom kojim tužitelju nije priznat trošak postupka preko iznosa od 164,81 eur do konačno zatraženog, potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-417/2025-4 od 16. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 158 -50-3933020 sklopljenog između tužitelja KK i tuženika RaiffeisenbankAustria d.d. sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „NAKNADA/3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
II. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d. isplatiti tužitelju KK iznos od 436,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje za razdoblje od 27. veljače 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju KK parnični trošak u iznosu od 164,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude, do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odluci o troškovima postupka - točka III. izreke preko priznatog iznosa od 164,81 eur do konačno zatraženog, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku. Ističe da je sud nepravilno i nezakonito odredio vrijednost predmeta spora te posljedično pogrešno odmjerio radnje i troškove postupka koje je potraživao. Tvrdi da je vrijednost predmeta spora u tužbi istakao u visini od 1.763,43 eur koji iznos predstavlja zbor vrijednosti deklaratonog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva, pa da je to vrijednost predmeta spora kojom se sud trebao rukovoditi prilikom odmjeravanja troškova postupka. Također, da je sud pogrešno odmjerio sudsku pristojbu na tužbu, pri čemu je zanemario činjenicu da je sudska pristojba plaćena već u trenutku podnošenja tužbe u iznosu od 33,18 eur. U osnovnom ističe da je odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti te tuženiku naložiti da tužitelju plati daljnji trošak postupka u iznosu od 151,55 eur.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, te presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima.
3. Za istaknuti je da je prije dostavljanja prethodno opisane žalbe tužitelja drugostupanjskom sudu, prvostupanjski sud svojim sada već pravomoćnim rješenjem od 8. svibnja 2026. odbacio kao nedopuštenu žalbu tužitelja izjavljenu protiv točke I. i II. izreke, sve to pozivom na odredu članka 358. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP), iz čega proizlazi da je ovaj sud dužan odlučiti o žalbi tužitelja kojom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Odlukom o troškovima postupka koja je sadržana u točki III. izreke presude zbog ogluhe odlučeno je na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u ukupnom iznosu od 161,81 eur, koji je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa), i to za sastava tužbe prema tarifnom broju 7. točki 1. Odvjetničke tarife u visini od 50 bodova uvećano za PDV ili 125,00 eur, koji trošak je uvećan za trošak sudske pristojbe na tužbu – odmjerene prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog tužbenog zahtjeva, u iznosu od 26,54 eur i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 eur. Iako izričito nije navedeno, odluka o visini sudskih pristojbi na tužbu i presudu proizlazi iz relevantnih odredbi Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023. - Tarifa sudskih pristojbi).
6. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. ZPP, nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, stoga ovaj sud ocjenjuje da je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita.
7. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužitelju koji je uspio u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP. U smislu odredbe članka 155. ZPP, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana Tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj Tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.
8. U ovom predmetu tužitelj je istakao deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda, da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva, tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (članka 35. ZPP). Stoga je sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tužitelja, vrijednost predmeta spora pravilno utvrdio prema vrijednosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva (436,21 eur), te je primjenom odredbi Odvjetničke tarife pravilno tužitelju priznato za sastav tužbe u visini od 50 bodova uvećano za PDV ili 125,00 eur. Ovdje je za istaknuti da je pravno shvaćanje ovoga suda u skladu s zaključkom zauzetim na sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. travnja 2026. (Su IV-100/2026-3 od 2. lipnja 2026.).
9. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima navodi da mu je sud pogrešno odmjeren trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, valja reći da niti ti žalbeni navodi nisu osnovani.
9.1. Naime, sud je pristojbu na tužbu odmjerio prema vrijednosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva (436,21 eur), i to pravilno u visini od 26,54 eur (tarifni broj 1. Tarife sudskih pristojbi), pa obzirom da je već u trenutku elektroničkog podnošenja svoje tužbe platio sudsku pristojbu na tužbu, ostvario je pravo na plaćanje polovice sudske pristojbe koja se plaća na tužbu, ali ne u iznosu od 33,18 eur, nego u iznos od 13,27 eur. Dakle, sud mu je predmetnom presudom priznao puni iznos sudske pristojbe, dakle i veći od onoga koji bi mu pripadao da je u svojoj tužbi vrijednost predmeta spora pravilno označio, te posljedično tako označenoj vrijednosti predmeta spora koristio blagodat plaćanja polovice dužne sudske pristojbe na tužbu. I pristojbu na presudu sud je pravilno odmjerio u iznos od 13,27 eur, sve to obzirom na činjenicu da se na presudu zbog ogluhe prema tarifnom broju 2. stavku 2. u vezi s tarifnim brojem 1. stavkom 2. Tarife sudskih pristojbi plaća polovica pristojbe iz tarifnog broja 1. stavka 1. Tarife sudskih pristojbi, a što u konkretnom slučaju iznosi upravo priznatih 13,27 eur.
10. Obzirom na sve gore navedeno, neosnovano tužitelj tvrdi da mu pored odmjerenog troška postupka u iznosu od 161,84 eur pripada daljnji trošak postupka u iznosu od 151,55 eur pa je stoga žalbu tužitelja valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
11. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
U Puli-Pola 26. lipnja 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
