Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-171/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćnicima Martinu Garašiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika RZ, iz [adresa], R [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 26. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te objavljene 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić, iz Lovrana, Šetalište M. Tita 35 pod poslovnim brojem Ovrv-17377/2024 od 4. listopada 2024. u kojemu je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 205,86 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 29,56 EUR od 16.12.2023.,

- na iznos od 23,48 EUR od 16.01.2024.,

- na iznos od 23,48 EUR od 16.02.2024.,

- na iznos od 23,48 EUR od 16.03.2024.,

- na iznos od 8,00 EUR od 16.04.2024.,

- na iznos od 97,86 EUR od 16.07.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 288,27 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 29. kolovoza 2024. podnio protiv tuženika kao ovršenika, prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 205,86 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Radmila Mandić, iz Lovrana, Šetalište M. Tita 35 pod poslovnim brojem Ovrv-17377/2024 od 4. listopada 2024.usvojen je ovršni prijedlog u cijelosti.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja slijedi da tuženik duguje tužitelju ukupno 205,86 EUR na ime dospjelih i nepodmirenih dugovanja za obračunsko razdoblje, i to:

- studeni 2023. godine – 29,56 EUR

- prosinac 2023. godine – 23,48 EUR

- siječanj 2024. godine – 23,48 EUR

- veljača 2024. godine – 23,48 EUR

- ožujak 2024. godine – 8,00 EUR

- lipanj 2024. godine – 97,86 EUR

Naime, iz prijedloga za ovrhu kao ni iz priležeće vjerodostojne isprave, da nije vidljivo kako je moguće da tuženik duguje tužitelju za mjesece studeni i prosinac 2023 godine, a zatim za siječanj, veljaču i ožujak 2024. godine, a da istovremeno ne duguje za mjesece travanj i svibanj 2024. godine, pa opet duguje za lipanj 2024. god., kada je poznato da se naknadnim uplatama podmiruju prethodna dugovanja.

Tuženik je ugovor sa tužiteljem raskinuo po isteku razdoblja na koji je bio zaključen iz razloga što je bio nezadovoljan uvjetima i načinom pružanja ugovorenih usluga i potom, nakon što je o tome obavijestio tužitelja, zaključio je novi ugovor sa drugim pružateljem telekomunikacijskih usluga Telemach Hrvatska d.o.o. d.o.o. što ne bi mogao učiniti da ugovor sa tužiteljem nije prethodno raskinut. U trenutku raskida ugovora sa A1 tuženik je prema tužitelju podmirio sve svoje obveze. Tuženik je ugovor o pružanju usluga sa Telemach Hrvatska d.o.o. koji je i nadalje na snazi zaključio u mjesecu veljači 2024 god., i uredno podmiruje svoje obveze kao što je to prethodno uredno podmirivao i tužitelju.

Tuženik predlaže da nadležni sud povodom ovog prigovora stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te po provedenom postupku donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-171/2025-3 od 5. prosinca 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik Radmila Mandić i to u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu te ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio ročištu održanom 26. svibnja 2026. radi provođenja dokaza njegovim saslušanjem.

6. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili su Pretplatnički ugovor za korištenje tarife A1 Internet Cable – Internet i Mala+ pretplatničkog broja [broj telefona]. Pretplatnički ugovor čine Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa/Obavijest o sklopljenom ugovoru, Opći uvjeti poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. i Cjenik usluga A1 Hrvatska d.o.o. Tim temeljem je tuženik, kao platežno sposobna osoba, odgovoran za obveze proizašle iz navedenog ugovora.

Tužitelj je svoje obveze iz navedenog ugovora uredno ispunjavao u vidu pružanja ugovorenih telekomunikacijskih usluga, dok tuženik za iste nije uredno podmirivao mjesečne račune.

Tuženik nije prigovorio utuženim računima u skladu s čl. 9. Općih uvjeta tužitelja, temeljem čega se, sukladno čl. 6.2.1. Općih uvjeta, smatra da su isti od strane tuženika i prihvaćeni.

Ovaj sud smatra da je prigovor tuženika paušalan i neosnovan, a tuženik nije dokazao da bi dugovanje podmirio.

Naime, sukladno Općim uvjetima, kao sastavnim dijelom pretplatničkog ugovora korisnika, kao i Zakonu o elektroničkim komunikacijama, korisnik (ovdje tuženik) je u obvezi za redovno isporučenu uslugu podmiriti dospjele, a neplaćene račune.

Sud je uvidom u specifikaciju utuženih računa utvrdio koje je usluge i u kojemu opsegu tuženik koristio. Ugovor je raskinuo tužitelj, krivnjom tuženika – koji nije podmirivao ispostavljene mu račune. Tuženik tvrdi da je ugovor raskinuo u veljači, što nije dokazao, a činjenica da tuženik ima ugovor s drugim operatorom nije od utjecaja na rješenje ove pravne stvari, obzirom da broj pretplatničkih ugovora i operatera nije ograničen niti isključiv.

U odnosu na navode tuženika da je nemoguće da bi podmirio račune za mjesece travanj i svibanj 2024., a ostale ne, računi za travanj i svibanj 2024. uopće nisu kreirani, jer je radi neplaćanja usluga bila u suspenziji sukladno čl. 6.3. Općih uvjeta.

Na računu 0001011375072024 naplaćena je i naknada za prijevremeni raskid ugovora po tarifi A1 Internet Cable - Internet. Temeljem odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, pretplatničkim ugovorom (čiji su Opći uvjeti sastavni dio) se može ugovoriti da, ako je pretplatnički ugovor raskinut na zahtjev ili krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

Radi neispunjenja obveza tuženika, tužitelj je raskinuo predmetni ugovor – dakle, ugovor je raskinut krivnjom pretplatnika. Tužitelj je obračunao naknadu u visini popusta na proizvode i usluge, te naknadu u visini preostalih mjesečnih naknada do isteka obveznog trajanja ugovora, te je tuženiku fakturirao za tuženika povoljniji iznos

– kako je to vidljivo iz Obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora. Naknada za prijevremeni raskid ugovora obračunata je tako u visini od 64,69 EUR.

Valja naglasiti da tuženik nije prigovorio niti iznosu tog računa (odnosno obračunu naknade za raskid ugovora), temeljem čega se, sukladno čl. 6.2.1. Općih uvjeta, smatra da je predmetni iznos od strane tuženika i prihvaćen.

Slijedom navedenog, tužitelj je priležećom dokumentacijom u cijelosti dokazao osnov i visinu svog potraživanja pa je platni nalog valjalo održati na snazi i odlučiti kao u izreci ove presude.

7. Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku to o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.)

Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 23. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR, pristup ročištima 20. veljače 2026. i 26. svibnja 2026., svaki u iznosu od 50,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 37,50 EUR, pristojba na presudu u iznosu od 13,27 EUR te trošak ovršnog postupka u visini od 87,50 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 288,27 EUR.

U Rijeci, 26. lipnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika