REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-281/2023-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju ZG, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju BG, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan preostali tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, isplati iznos od 1.978,34 eura / 14.905,80 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.052,16 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 23. srpnja 2019. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 47.603,77 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2019. do isplate. U tužbi je naveo da se 30. travnja 1994. dogodila prometna nesreća na način kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Rovinj, u kojoj je sudjelovao vozač SG, koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], tada osiguranim od automobilske odgovornosti kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].160.053.4155, a u kojoj prometnoj nesreći je tjelesne ozljede pretrpio tužiteljev osiguranik MG.

1.2. Tužitelj je naveo da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 28173 od 13. svibnja 2006. korisniku invalidske mirovine MG, rođenom **.**.1958., kod kojega je nastao trajni gubitak sposobnosti (opća nesposobnost za rad), dijelom prouzročen bolešću kao neposrednom posljedicom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u omjeru od 30%, dijelom ozljedom u prometnoj nezgodi u omjeru od 50%, a dijelom drugim okolnostima izvan Domovinskog rata u omjeru od 20%, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. veljače 1997. Nadalje je naveo da se invalidska mirovina MG isplaćuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, zbog čega tužitelju nastaje šteta za koju odgovara tuženik kao osiguratelj vozila kojim je šteta prouzročena.

1.3. Tužitelj je nadalje istaknuo da je tuženik za ranija obračunska razdoblja podmirivao odštetne zahtjeve, dok je novim odštetnim zahtjevom od 24. travnja 2019. zatražio naknadu stvarne štete za obračunsko razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019. Prema obračunu novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 23. travnja 2019., za navedeno razdoblje isplaćena je mirovina u ukupnom iznosu od 95.207,54 kn, a tužitelj je, s obzirom na rješenjem utvrđeni omjer od 50% uzročne veze s ozljedom u prometnoj nezgodi, od tuženika zahtijevao iznos od 47.603,77 kn. Tužitelj je tužbeni zahtjev utemeljio na odredbama članaka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13 i dr.) i članku 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18), navodeći da mu pripada pravo na izravnu naknadu štete od društva za osiguranje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Nije sporio nastanak prometne nesreće, činjenicu da je vozilo kojim je prouzročena prometna nesreća bilo osigurano kod tuženika, niti činjenicu da je tužitelj isplaćivao invalidsku mirovinu osiguraniku MG. Međutim, osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je isticao da tužitelj nema pravo zahtijevati puni iznos isplaćene mirovine, već najviše razmjerni iznos naknade štete, te da se visina eventualne obveze tuženika ne može utvrđivati prema ukupno isplaćenoj mirovini, nego prema pravilima koja uređuju obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i prema razlici mirovine koja bi bila relevantna u slučaju ozljede na radu.

3. Tuženik je tijekom postupka istaknuo i prigovor zastare za tražbine koje se odnose na isplate izvršene prije 23. srpnja 2016., tvrdeći da se radi o tražbini naknade štete koja zastarijeva u trogodišnjem roku, pri čemu zastara teče zasebno za svaku pojedinu mjesečnu isplatu mirovine. Također je predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost izračuna razmjernog iznosa naknade štete, smatrajući da je upravo na tužitelju teret dokazivanja postojanja i visine stvarne štete.

4. Tužitelj je tijekom postupka ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući da je njegov zahtjev samostalan i izravan zahtjev za naknadu štete, koji ne ovisi o pravu osiguranika na naknadu štete. U podnesku zaprimljenom 3. rujna 2019. tužitelj je naglasio da se na predmetni spor ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, jer taj zakon kao poseban propis uređuje pravo Zavoda na naknadu štete, uključujući i pravo na zahtjev prema društvu za osiguranje. Tužitelj je nadalje isticao da su obračuni i potvrde HZMO-a javne isprave odnosno potvrde o činjenicama o kojima tužitelj vodi službenu evidenciju, te da su podoban dokaz o izvršenim isplatama i visini isplaćenih mirovinskih primanja.

5. Nakon što je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka izvršio djelomičnu uplatu, tužitelj je snizio tužbeni zahtjev. Rješenjem donesenim u ranijem tijeku postupka utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je tražio isplatu iznosa od 30.357,32 kn sa zateznim kamatama. Nakon navedenog povlačenja predmet raspravljanja ostao je zahtjev tužitelja u iznosu od 17.246,45 kn, od čega je kasnijom presudom dio od 2.340,65 kn pravomoćno odbijen zbog zastare, dok je dio od 14.905,80 kn bio predmet ukidanja i ponovnog suđenja, o čemu će se obrazlagati u nastavku.

6. Trgovački sud u Pazinu je 3. siječnja 2020. donio presudu i rješenje poslovni broj P-374/2019-19. Presudom je u točki I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.905,80 kn sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2019. do isplate, a u točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.340,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem je u točki I. izreke utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevao isplatu iznosa od 30.357,32 kn sa zateznim kamatama, dok je točkom II. izreke rješenja tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 63,36 kn.

7. Povodom žalbi stranaka Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 25. kolovoza 2023. presudu i rješenje poslovni broj 41 Pž-1685/2020-3. Tom je odlukom odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-374/2019-19 od 3. siječnja 2020. u točki II. izreke, kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 310,66 eura / 2.340,65 kn. Istom odlukom ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P -374/2019-19 od 3. siječnja 2020. u točki I. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ukinuto je i rješenje istog suda u točki II. izreke o troškovima postupka, s time da je odlučeno da će o troškovima žalbenog postupka odlučiti prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

7.1. Iz obrazloženja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske proizlazi da je predmet spora regresni zahtjev za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019., u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom od 30. travnja 1994. Viši sud zauzeo je pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih mirovina, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pozvao se pritom na pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova tog suda od 9. lipnja 2022. te na usklađivanje s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženima, između ostalog, u odlukama poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021.

7.2. Viši sud je uputio prvostupanjski sud da u ponovnom postupku utvrdi odlučne činjenice važne za primjenu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP), osobito postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu te odredbe i u kojoj visini. Pri tome je naglašeno da prema članku 27. stavku 1. ZOOP -a društvo za osiguranje nadoknađuje zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se stvarnom štetom smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7.3. U odnosu na zastaru, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ocijenio je neosnovanom tužiteljevu žalbu protiv odbijajućeg dijela presude. Viši sud je naveo da je riječ o stvarnoj šteti koja nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, jer tim isplatama dolazi do umanjenja imovine tužitelja, pa od svake isplate počinje teći zastara za pojedino davanje. Primjenom članka 230. Zakona o obveznim odnosima viši sud ocijenio je da je potraživanje dospjelo do 22. srpnja 2016. zastarjelo, jer je tužba podnesena 23. srpnja 2019.

7.4. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1685/2020-3 od 25. kolovoza 2023. tužitelj je 28. studenoga 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd- 634/2024-2 od 20. veljače 2024., ispravljenim rješenjem poslovni broj Revd-634/2024- 5 od 19. rujna 2024., dopustio je tužitelju podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje zastarnog roka za tražbine Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s osnove naknade štete radi isplaćenih mjesečnih iznosa mirovinskih primanja. Tužitelj je reviziju podnio 25. ožujka 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Rev-794/2024-3 od 25. rujna 2025. tužiteljevu reviziju odbio kao neosnovanu, zauzevši stajalište da tražbina Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s osnove naknade štete radi isplaćenih mjesečnih iznosa mirovinskih primanja od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, zastarijeva u roku od tri godine od kada je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, sukladno članku 230. Zakona o obveznim odnosima.

8. Nakon vraćanja predmeta na ponovno suđenje postupak je nastavljen pod poslovnim brojem P-281/2023. S obzirom na razloge ukidne odluke, sud je 4. studenoga 2025. donio rješenje poslovni broj P-281/2023-55 kojim je odredio provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji financijske struke Ingrid Savić iz Poreča, na okolnost izračuna razmjernog iznosa isplaćene invalidske mirovine prema članku 27. stavku 3. ZOOP-a, na način da se utvrdi razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a, odnosno stvarno isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada, i pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Sud je vještakinji naložio da vještačenje provede na temelju dokumentacije u spisu te druge dokumentacije koju je potrebno pribaviti od nadležnih tijela, vodeći računa o nespornoj okolnosti da je kod osiguranika nastupio trajni gubitak sposobnosti (opća nesposobnost za rad), koji je djelom, u omjeru od 50%, prouzročen pretrpljenom tjelesnom ozljedom u prometnoj nezgodi od 30. travnja 1994. Vještakinji je naloženo i da uzme u obzir pravomoćnu presudu ovog suda od 3. siječnja 2020. u dijelu točke II. izreke presude i dijelu točke I. izreke rješenja.

10. Sud nije provodio druge dokaze radi utvrđenja osnove odgovornosti, jer među strankama nije bilo sporno da se prometna nesreća dogodila 30. travnja 1994., da je u toj prometnoj nesreći ozlijeđen osiguranik tužitelja MG, da je vozilo kojim je šteta prouzročena bilo osigurano kod tuženika, te da je rješenjem HZMO -a od **.**.2006. MG priznato pravo na invalidsku mirovinu uz utvrđeni omjer od 50% koji se odnosi na ozljedu iz predmetne prometne nesreće. Osim toga, o dijelu zahtjeva koji se odnosio na zastaru i povlačenje tužbe već je pravomoćno odlučeno, pa se u ponovljenom postupku nije moglo ponovno rasprav ljati o pravomoćno riješenim dijelovima predmeta.

11. Sud nije provodio novo medicinsko vještačenje niti saslušavao svjedoke o okolnostima nastanka prometne nesreće i uzročne veze ozljede s invaliditetom, jer te činjenice nisu bile predmet ukidne odluke, niti su bile odlučne za preostali dio spora nakon pravomoćnosti ranije odluke. Odlučna sporna činjenica u ponovljenom postupku bila je visina, odnosno postojanje stvarne štete tužitelja prema članku 27. ZOOP-a, pa je upravo na tu okolnost proveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

12. U nastavku postupka sud je na ročištu glavne rasprave 11. lipnja 2026. proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, i to tužbu sa zapisnikom o uviđaju, rješenje HZMO-a od 13. svibnja 2006., obračun HZMO-a od 23. travnja 2019., potvrde HZMO-a od 4. travnja 2019., odštetni zahtjev HZMO-a od 24. travnja 2019., potvrde o dostavi, izlist HZMO-a o isplatama mirovine osiguraniku MG, odštetni zahtjev HZMO-a od 24. travnja 2019. na listu 33-34 spisa, nalog za doznaku i izvadak po transakcijskom računu na listu 38-39 spisa, potvrde HZMO-a od 11. studenoga 2019., obračun HZMO-a od 12. studenoga 2019., nalaz i mišljenje vještakinje Ingrid Savić na stranicama 460-464 spisa te čitanjem iskaza vještakinje Ingrid Savić danog na ročištu 11. lipnja 2026.

13. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Predmet preostalog tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku MG u razdoblju od 23. srpnja 2016. do 31. ožujka 2019., u iznosu od 1.978,34 eura / 14.905,80 kn .

15. Među strankama nije sporno da se 30. travnja 1994. dogodila prometna nesreća u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja MG. Nije sporno ni da je vozilo kojim je upravljao SG bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, da je MG rješenjem HZMO-a broj 28173 od 13. svibnja 2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. veljače 1997., te da je u tom rješenju utvrđeno da je trajni gubitak sposobnosti za rad u omjeru od 50% prouzročen ozljedom zadobivenom u predmetnoj prometnoj nesreći. Nije sporno ni da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019. osiguraniku isplaćivao invalidsku mirovinu.

16. Sporno je primjenjuje li se na zahtjev tužitelja kao osiguratelja Zakon o mirovinskom osiguranju na način da tužitelju pripada puni iznos isplaćenog davanja u omjeru utvrđene uzročne veze, ili se primjenjuje članak 27. ZOOP-a, prema kojem je osiguratelj dužan nadoknaditi samo stvarnu štetu, odnosno razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sporno je, slijedom toga, postoji li uopće pozitivna razlika koja bi predstavljala štetu tužitelja.

17. Uvidom u zapisnik o uviđaju i dokumentaciju o prometnoj nesreći sud je utvrdio da se 30. travnja 1994. dogodila prometna nesreća u kojoj je tjelesne ozljede pretrpio osiguranik tužitelja MG, te da je štetni događaj vezan uz vozilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika. Ove isprave sud je cijenio u vezi s ostalim ispravama u spisu i navodima stranaka, pri čemu činjenica nastanka prometne nesreće i osiguranja vozila kod tuženika nije bila sporna.

18. Uvidom u rješenje HZMO-a broj 28173 od 13. svibnja 2006. sud je utvrdio da je MG priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog trajnog gubitka sposobnosti za rad, koji je dijelom prouzročen bolešću kao neposrednom posljedicom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u omjeru od 30%, dijelom ozljedom u prometnoj nezgodi u omjeru od 50%, a dijelom okolnostima izvan Domovinskog rata u omjeru od 20%. Iz te isprave proizlazi osnova priznanja mirovinskog prava i utvrđeni udio ozljede iz prometne nesreće, ali sama ta isprava ne dokazuje da je tuženik kao osiguratelj dužan naknaditi puni iznos isplata, niti dokazuje postojanje stvarne štete u smislu članka 27. ZOOP-a.

19. Uvidom u obračun novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 23. travnja 2019. i potvrde HZMO-a od 4. travnja 2019. sud je utvrdio da je tužitelj u obračunskom razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019. svom osiguraniku MG isplatio mirovinska primanja u iznosu od 95.207,54 kn.

20. Uvidom u odštetni zahtjev HZMO-a od 24. travnja 2019., potvrde o dostavi i odgovor tuženika, sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za naknadu štete za obračunsko razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019., a tuženik nije u cijelosti udovoljio zahtjevu. Uvidom u nalog za doznaku i izvadak po transakcijskom računu te kasnije podneske tužitelja sud je utvrdio da je tuženik tijekom postupka izvršio djelomičnu uplatu, zbog čega je tužitelj djelomično povukao tužbu. O tom povlačenju već je pravomoćno odlučeno, kako je ranije obrazloženo.

21. Uvidom u potvrde HZMO-a od 11. studenoga 2019. i obračun HZMO-a od 12. studenoga 2019. sud je utvrdio da je nakon djelomične uplate tuženika tužitelj specificirao preostalo potraživanje, pri čemu je prethodno pravomoćno odbijen dio zahtjeva koji se odnosio na zastarjela davanja, a u ovom ponovljenom postupku ostao je sporan samo iznos od 14.905,80 kn.

22. Uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještakinje Ingrid Savić od 12. svibnja 2026. sud je utvrdio da je vještakinja izračun izvršila na temelju rješenja HZMO -a od 13. svibnja 2006., pravomoćnog dijela presude Trgovačkog suda u Pazinu od 3. siječnja 2020., obračuna novčanih davanja od 23. travnja 2019., potvrda o svoti mirovine od 4. travnja 2019. te ostale dokumentacije u spisu. Vještakinja je kao zadatak imala izračunati razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine prema članku 27. stavku 3. ZOOP-a, utvrđujući razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019.

22.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se mirovina koju je tužitelj isplaćivao po rješenju sastoji od dva dijela. Prvi dio odnosi se na ozljede i bolesti u svezi s radom, za koji je tužitelj u promatranom razdoblju isplatio 61.675,58 kn, odnosno 8.185,76 eura. Drugi dio odnosi se na bolesti i ozljede izvan rada, za koji je tužitelj u promatranom razdoblju isplatio 33.532,12 kn, odnosno 4.450,48 eura. Ukupno je u promatranom razdoblju isplaćeno 95.207,54 kn, odnosno 12.636,21 eura.

22.2. Vještakinja je u nalazu obrazložila da se, prema zadatku vještačenja i članku 27. stavku 3. ZOOP-a, prvi dio mirovine koji se odnosi na ozljede i bolesti u svezi s radom ne mijenja, dok se drugi dio mirovine mijenja tako da se obračunava mirovinski staž od 40 godina i polazni faktor 1,00. Primjenom tih modifikacija dobiven je iznos drugog dijela mirovine koji bi u promatranom razdoblju iznosio 93.528,51 kn, odnosno 12.413,37 eura. Ukupan iznos mirovine koji bi tužitelj isplatio osiguraniku MG u slučaju da se cijela mirovina obračunava primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP- a u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. ožujka 2019. iznosio bi 155.204,09 kn, odnosno 20.599,12 eura.

22.3. Konačni zaključak vještakinje jest da je tužitelj HZMO osiguraniku isplatio 59.996,55 kn, odnosno 7.962,91 eura manje od pretpostavljene mirovine koja bi bila obračunata primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Drugim riječima, invalidska mirovina koju je tužitelj stvarno isplaćivao osiguraniku niža je od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa ne postoji pozitivna razlika koja bi predstavljala štetu tužitelja prema članku 27. ZOOP-a.

23. Vještakinja je na ročištu 11. lipnja 2026. u cijelosti ustrajala kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore tužitelja iz podneska od 20. svibnja 2026. pojasnila je da se ti prigovori u bitnome odnose na pravna shvaćanja zauzeta u postupku od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, a ne na stručni izračun. Dodatno je pojasnila da je u nalazu dala izračun pretpostavljene mirovine sukladno nalogu suda, te potvrdila da je tužitelj u promatranom razdoblju izvršio stvarnu isplatu mirovine osiguraniku MG u ukupnom iznosu od 12.636,21 eura. Vještakinja je ponovila da primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a u konkretnom slučaju ne postoji iznos koji bi tužitelj mogao potraživati kao pozitivnu razliku.

24. Sud pozitivno vrijednosno cijeni pisani nalaz i mišljenje vještakinje Ingrid Savić te njezin iskaz dan na ročištu, budući da je riječ o jasno obrazloženom i stručnom nalazu. Vještakinja je jasno odvojila stvarno isplaćene iznose od pretpostavljenog izračuna koji se provodi za potrebe članka 27. stavka 3. ZOOP -a, prikazala ulazne podatke, način obračuna, obračunsko razdoblje i konačni rezultat. Tužitelj prigovorima nije doveo u sumnju matematičku pravilnost niti stručnu metodologiju nalaza, već je osporavao pravnu osnovu prema kojoj se vještačenje provodilo, smatrajući da se treba primijeniti ZOMO, a ne ZOOP.

25. Cijeneći pravno shvaćanje izraženo u ukidnoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i ovaj sud prihvaća prigovor tuženika da se tužiteljev zahtjev prema tuženiku kao društvu za osiguranje ima prosuđivati prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik u ovoj parnici nije neposredni štetnik, nego osiguratelj automobilske odgovornosti. Njegova eventua lna obveza prema tužitelju postoji samo u okviru odgovornosti njegova osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Upravo zato je u odnosu na osiguratelja mjerodavna posebna odredba članka 27. ZOOP-a, koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja prema društvima za osiguranje.

26. Sud je imao u vidu da ZOMO uređuje pravo tužitelja da traži naknadu štete za novčana davanja isplaćena iz mirovinskog osiguranja. Međutim, kada se takav zahtjev ostvaruje prema osiguratelju iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, ZOMO ne može proširiti osigurateljno pokriće izvan okvira koji su propisani ZOOP-om. Odredba članka 27. ZOOP-a kao posebna odredba za osiguratelje u prometu određuje da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine, a taj razmjerni iznos određuje se u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

27. Prigovor zastare tuženika već je bio predmet pravomoćne ocjene. Naime, presudom ovog suda od 3. siječnja 2020. odbijen je dio zahtjeva koji se odnosio na iznos od 2.340,65 kn, a navedeni je dio presude potvrđen presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 41 Pž-1685/2020-3 od 25. kolovoza 2023. U tom je dijelu pravomoćno prihvaćeno stajalište da šteta tužitelju nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa zastara za pojedinu isplatu teče od trenutka te isplate, a za potraživanja dospjela do 22. srpnja 2016. nastupila je zastara.

28. Slijedom svega navedenog, kako je osnovan prigovor tuženika da se njegova obveza može prosuđivati samo prema pravilima ZOOP-a i kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a ne postoji stvarna šteta tužitelja, to tužbeni zahtjev u preostalom dijelu nije osnovan. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a. Tužitelj, naime, nema pravo na naknadu troškova postupka budući da nije uspio u sporu, pa je valjalo riješiti kao u toč. II. izreke presude.

U Pazinu 26. lipnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku.