REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Poslovni broj: Pr-153/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, 21000 Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.02.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 2.479,69 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

-9,97 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

-8,31 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

-10,80 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

-13,29 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

-7,48 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

-7,48 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

-37,05 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

-6,65 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

-43,22 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

-43,22 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

-46,31 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

-18,52 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

-43,22 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

-43,22 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

-21,61 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

-24,70 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

-34,82 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

-46,31 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

-24,70 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

-46,31 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

-46,31 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

-43,22 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

-37,05 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

-43,22 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

-37,05 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

-54,70 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

-13,21 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

-46,31 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

-24,70 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

-67,98 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

-30,87 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

-46,31 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

-30,01 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

-31,74 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

-54,70 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

-46,31 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

-43,22 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

-54,70 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

-54,70 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

-40,13 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

-37,05 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

-15,44 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

-46,31 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

-18,52 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

-46,31 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

-46,31 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

-9,26 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

-18,52 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

-20,25 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

-30,87 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

-66,28 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

-65,78 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

-81,81 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

-28,19 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

-16,86 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

-81,81 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

-52,51 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

-75,18 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

-55,77 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

-12,23 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

-13,76 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

-45,64 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

-37,69 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

-0,16 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

-43,14 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

-35,18 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

-16,63 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

-74,51 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

-4,09 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.390,45 EUR, na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 22. veljače 2023. navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za unutarnje bolesti, te da ima prebivalište na adresi [adresa], a koje da je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 31,63 km. Nadalje se navodi da tužiteljica ima pravno na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno onome što je propisano odredbom članka 66.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20), te članka 65.stavka 11. TKU-a (''NN'' br. 56/2022, 127/22), a kojim odredbama da je propisano da redovni dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovne linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Istaknuto je da je odredbom članka 66.st. 12. TKU- a (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), a koji se primjenjivao od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine-ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak sa posla) kao i u slučaju naknade troškove prijevoza zaposlenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Navodi se da je odredbom članka 65.stavka 14. TKU-a (''NN'' 56/2022, 127/2022) koji s primjenjuje od 01.05.2022.godine prethodno navedena naknada povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Navodi se da se sukladno tumačenju br. 17/18 od 03.05.2018.godine u smislu članka 66. TKU-a pod organiziranim prijevozom smatra isključivo onaj javni prijevoz koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla sukladno odredbama st. 9. članka 66. TKU-a. Ističe se da obzirom na radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava tužiteljici svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak sa posla, a slijedom čega da tužitelj ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru i to posebice iz razloga što da tužitelj kad radi noću, vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Navodi se da je tužitelj prisiljen koristiti osobni automobil i da ima pravo sukladno citiranim odredbama TKU-a na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla), a za razdoblje od 01.02.2018. do 30.04.2022. u dnevnom iznosu od 8,40 Eur-a/63,26 Kuna, te za razdoblje od 01.05.2022.godine u dnevnom iznosu od 11,33 Eur-a/85,40 kuna. Ističe se da je tuženik pogrešno umanjivao naknadu troškova prijevoza. Navodi se da je odredbom članka 66.stavka 16. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/2019, 66/20) te člankom 65.stavkom 21. TKU-a (''NN'' 56/22, 127/22) koji se primjenjuju od 01.12.2017.godine propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao pa da se sukladno navedenim odredbama TKU-a troškovi naknade prijevoza po prijeđenom kilometru mogu umanjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije uzastopce u obvezi dolaziti na posao više od dva dana.. Navodi se da je tužitelj protivno svim navedenim odredbama TKU-a pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza pa da isti potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 07.04.2026.godine (list 143-148 spisa) na način da isti potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.02.2018.godine do 30.09.2024.godine ukupan iznos od 2.479,69 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 10-13 spisa) istakao da osporava osnov i visinu potraživanja. Ujedno u navedenom odgovoru na tužbu je tuženik postavio i protutužbeni zahtjev s osnova stjecanja bez osnove navodeći da je tužiteljici neosnovano u zadnjih pet godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kad je ista dolazila na posao iako da je tužiteljica u tom mjesecu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Na ročištu od 15. siječnja 2025.godine je istaknuto da će se protutužba zavesti pod posebnim poslovnim brojem, te da će se o njoj zasebno u tom smislu raspravljati. Protutužba je dobila zaseban poslovni broj Pr-42/2025., te je uvidom u taj predmet utvrđeno da je u odnosu na protutužbeni zahtjev dana 29.siječnja 2025.godine donesena presuda na temelju odricanja kojom je u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev, te je navedena presuda na temelju odricanja prema podacima iz e-spisa postala pravomoćna i ovršna 03.03.2025.godine.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom pregledom potvrde HAK-a (list 4 spisa); obračunske isprave za isplatu plaće za svibanj 2019.godine (list 5-6 spisa); odluke tuženika od 18.08.2022.godine (list 14-15 spisa); odluke tuženika od 24.05.2022.godine (list 16-17 spisa); odluke tuženika od 07.04.2015.godine (list 18-19 spisa); potvrde HAK-a (list 19-21 spisa); odluke tuženika od 05.10.2018.godine (list 22- 23 spisa); potvrde HAK-a (list 24-25 spisa); odluke tuženika od 22.10.2018.godine (list 26 spisa); izjave ŽM od 06.12.2023.godine (list 27 i 50 spisa); izjave FM od 19.12.2023.godine (list 37-38 spisa); izjave ŽM od 20.12.2023.godine (list 39-40 spisa); cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 41 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata od 15.04.2012.godine (list 42 spisa); obavijesti Prometa d.o.o. Split (list 43 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 44 spisa); sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.03.2022.godine (list 49 spisa); potvrde IM od 13.02.2024.godine (list 67 spisa); potvrde HAK-a (list 77 spisa); platnih podataka i evidencija rada (list 98- 207 spisa); potvrde o bolovanju, ali za radnicu JM (list 113 spisa); nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović (list 137-140 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 133-135 spisa).

4. Predmet ovog spora je naknada razlike troškova prijevoza tužiteljici (dolaska na posao i odlaska sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužiteljice [adresa] do mjesta rada, a za utuženo razdoblje od 01.02.2018.godine do 30.09.2024.godine u ukupnom iznosu od 2.479,69 Eur-a.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala stalno prebivalište na adresi [adresa], a koja činjenica proizlazi i iz iskaza saslušanog tužiteljice kao i da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada kod tuženika u Spinčićevoj 1, 31,63 km , a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledane potvrde HAK-a (list 4 spisa). Nije sporna ni činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti.

6. Ono što je sporno je da li tužiteljica u utuženom razdoblju od 01.veljače 2018. do 30. rujna 2024. godine ima pravo na naknadu troškova prijevoza i u kojem iznosu, odnosno da li je tuženik tužiteljici u navedenom razdoblju na pravilan način obračunavao i plaćao navedene troškove prijevoza, te ukoliko tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza da li tužiteljica ima pravo na troškove prijevoza po prijeđenom kilometru ili u visini međumjesne karte. Tužiteljica je u predmetnom postupku u svom iskazu danom na ročištu od 02.veljače 2026.godine (list 133-135 spisa), te u potvrdi od 13.02.2024.godine (list 67 spisa) učinila nespornom činjenicu da je zastupana u predmetnom postupku po punomoćnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu pa su u tom smislu neosnovani svi prigovori tuženika u kojima isti ističe da tužiteljica nema valjanu punomoć za zastupanje budući navodi tužiteljice o punomoći nisu u suprotnosti sa punomoći koja prileže predmetnom spisu (list 7 spisa).

7. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 02. veljače 2026. godine (list 133-135 spisa) proizlazi da ista radi kao medicinska sestra u Klinici za unutarnje bolesti u utuženom razdoblju te da radi u turnusu 12-24-12-48 s radnim vremenom 7:00-19:00 od 19:00 do 7:00. Navodi da joj je prebivalište stalno na adresi [adresa] te da na posao putuje osobnim automobilom, a da od njenog mjesta prebivališta ne može putovati autobusnim prijevozom do radnog mjesta iz razloga što autobusne linije ne odgovaraju njenom radnom vremenu kod tuženika budući da mora biti prije 7:00 sati na poslu. Navodi da mora doći prije 7:00 sati radi presvlačenja u garderobi, a ne smije zbog toga kasniti na posao, a autobusni prijevoz joj to ne omogućava budući bi kasnila na posao kad bi išla autobusnim prijevozom. Navodi da ako bi išla autobusnim prijevozom da bi trebala biti već u autobusu u 5:30 te bi taj autobus došao u Split oko 6:30 ili 6:45, te da je je problem što ona tada već mora biti na radnom mjestu, a ona bi tad morala čekati gradski autobus da je doveze sa Solinske ceste do mjesta rada, pa bi tako kasnila na posao. Navodi da nije upoznata u kojim joj je točno iznosima tuženik za utuženo razdoblje plaćao trošak prijevoza, ali da zna da joj je plaćao troškove prijevoza u visini mjesečne putne karte te da joj umanjivao te troškove za dane kada ne dolazi na posao i to ako je na godišnjem ili bolovanju. Navodi da je prije nekoliko godina se izjasnila poslodavcu – tuženiku svojom izjavom koju je protokolirala o načinu prijevoza koji koristi i želi koristiti, ali da nije nikada dobila odgovor od poslodavca. Nadalje tužiteljica navodi da nikad nije dobivala odluke tuženika o načinu obračuna troškova prijevoza već da se usmeno poslodavcu obraćala vezano za putne troškove, ali da joj nikad nije poslodavac ništa konkretno rekao osim da će troškove plaćati na način kako ih obračunava u visini mjesečne autobusne karte. Tužiteljica navodi da se obratila pismeno putem protokola tuženiku da joj se odobri plaćanje troškova prijevoza po prijeđenom kilometru budući putuje osobnim automobilom na posao, a da je to bilo otprilike prije nekoliko godina.

8. Temeljem odredbe članka 66.stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), a koji je bio na snazi od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Također je temeljem odredbe članka 66.stavka 9. navedenog TKU-a propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 10. navedenog TKU-a je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik će ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 11. navedenog TKU-a propisano da navedeno da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine – ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. navedenog TKU-a je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Odredbama članka 65.stavka 1, 8., 9., 10., 11, TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/2022, 127/2022), a koji se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine je podjednako propisano kao i odredbama članka 66.stavka 8., 9.10. i 11 TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019 i 66/2020). Temeljem odredbe članka 65.stavka 14. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 56/22, 127/22), a koji se primjenjuje od 01.05.2022.godine je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.

9. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica kod tuženika zaposlena u utuženom periodu kao medicinska sestra na Klinici za unutarnje bolesti, te da ista radi u turnusima 12-24, 12-48, te da joj je radno vrijeme kod tuženika od 7,00-19,00 i od 19,00-7,00. Također iz iskaza tužiteljice, a što nije sporno proizlazi da ista stalno ima prebivalište na adresi [adresa], te da na posao cijelo vrijeme ide osobnim automobilom. Sporna je činjenica da li tužiteljica ima organizirani adekvatni mjesni i međumjesni javni prijevoz od mjesta prebivališta na adresi [adresa] do mjesta rada kod tuženika , a koji joj omogućuje redoviti dolazak na posao i odlazak sa posla. U tom pravcu je potrebno istaći da iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 02.veljače 2026.godine nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da tužiteljica od navedenog mjesta prebivališta u [adresa] do mjesta rada kod tuženika nema adekvantnu autobusnu liniju kojom može redovito doći na posao budući linije prijevoza na navedenoj relaciji ne odgovaraju njenom radnom vremenu budući tužiteljica radi presvlačenja u garderobi mora doći na posao prije 7:00 sati i ne smije kasniti na posao, a ukoliko bi na posao išla autobusnim prijevozom morala bi biti u autobusu već u 5:30 i autobusom bi došla u Split otprilike u 6:30 ili 6:45, a ona tada već mora biti na radnom mjestu pa bi zbog toga kasnila na posao budući prilikom dolaska u Split u 6:30 ili 6:45 prema svom iskazu tužiteljica bi tek u to vrijeme čekala gradski prijevoz u Splitu da je doveze sa Solinske ceste do mjesta rada, a čime bi se produljilo njeno vrijeme vožnje i ista bi što je logično zakasnila na posao. Prvenstveno je potrebno istaći u odnosu na navedeno da citirane odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (članak 66. stavak 1., te članak 66.stavak 8.) propisuju pravo zaposlenika na troškove prijevoza dolaska na posao i odlaska na posao pod uvjetom da udaljenost zaposlenikovog prebivališta ili boravišta do mjesta njegovog rada nije manja od 2 km, te je propisano da se organiziranim javnim prijevozom smatraju i mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a radniku omogućuju redovni dolazak na posao i odlazak na posao. U kontekstu navedenih materijalnih odredbi zaposlenik ima pravo na cjelokupne troškove i mjesnog i međumjesnog prijevoza ako mu je relacija od mjesta prebivališta do mjesta rada najmanje 2 km, te u navedenom smislu iz provedenih dokaza u ovom postupku a posebice iskaza tužiteljice proizlazi budući je mjesto tužiteljičinog prebivališta udaljeno od mjesta rada više od 2 km (prema potvrdi HAK-a 31,63 km (list 4 spisa) pa tužiteljica u tom smislu ima pravo na cjelokupne troškove i mjesnog i međumjesnog prijevoza od mjesta prebivališta do mjesta rada. Iz pregledane odluke tuženika od 07.04.2015.godine (list 18-19 spisa) proizlazi da je tuženik tužiteljici navedenom odlukom od 07.04.2015.godine priznao pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak sa posla od mjesta stanovanja na adresi [adresa] do mjesta rada u Šoltanskoj ulici (30,93 km), te je u tom smislu odredio ovom odlukom pravo tužiteljice na troškove međumjesnog prijevoza u iznosu od 0,75 kn po prijeđenom kilometru, te u visini cijene mjesečne pokazne karte javnog prijevoza . Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da se tužiteljica tada izjasnila poslodavcu da za dolazak na posao i povratak sa posla koristi vlastiti prijevoz, a tuženik ujedno navodi da poslodavac sukladno odredbi članka 67. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ima pravo isplatiti iznos naknade troškova prijevoza koji je povoljniji za KBC Split. Nakon navedene odluke tuženik je donio odluku od 05.10.2018.godine (list 22-23 spisa), a kojom je poništio svoje ranije odluke i prema kojoj odluci tužiteljicu pripada pravo troškova međumjesnog prijevoza od adrese njenog prebivališta [adresa] pa do međumjesne stanice u Splitu, Obala kneza Domagoja 12, te trošak mjesnog prijevoza za relaciju od stanice međumjesnog priejvoza u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 pa do adrese mjesta rada u Splitu, Šoltanska 1, a kao način prijevoza je tuženik utvrdio naknadu troškova prijevoza u visini karte a sukladno broju dolazaka na posao., a podjednako je utvrđeno i odlukom tuženika kao poslodavca od 05.10.2018.godine. Zaključno je tuženik svojom odlukom od 22.10.2018.godine (list 26 spisa) utvrdio da tužiteljicu pripada trošak međumjesnog prijevoza za relaciju od mjesta prebivališta u [adresa] do međumjesne stanice u Splitu, Ulica Obala kneza Domagoja 12, te je tom odlukom tuženik promjenio svoju prijašnju odluku o prijevozu od 05.10.2018.godine budući je u odluci od 22.10.2018.godine sad naveo da tužiteljica više nema pravo na trošak prijevoza međumjesne stanice u Splitu, Ulica Obala kneza Domagoja 12 do mjesta rada u Spinčićevoj 1, u Splitu, te je navedeno da se tom zadnjom odlukom stavljaju izvan snage sve prijašnje odluke tuženika o prijevozu, a koje se odnose na tužiteljicu.

10.Slijedom svega navedenog, ovaj sud je mišljenja da iz svih pregledanih dokaza u ovom spisu, zadnje odluke tuženika od 22.10.2018.godine, te iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nije imala odgovarajući organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta u [adresa] do mjesta rada Spinčićeva 1 budući od mjesta tužiteljičnog prebivališta do mjesta njenog rada u Spinčićevoj 1 u Splitu nije postojao redoviti javni organizirani prijevoz autobusom, a kojim bi tužiteljica mogla doći na posao na vrijeme budući iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da ista radi u turnusima s radnim vremenom od 7,00 do 19,00 i od 19,00 do 7,00 te da ista u razdoblju od 6,30-6,45 kad bi autobus stigao u Split već mora biti na radnom mjestu, a ista bi tek tada bila u Splitu i čekala bi gradski prijevoz do radnog mjesta u Spinčićevoj 1 u Splitu, a zbog čega bi zakasnila na posao ukoliko bi na posao odlazila autobusom, a zbog čega je tužiteljica bila prisiljena koristiti osobni automobil za dolazak na posao kroz cijelo utuženo razdoblje. Iz zadnje odluke tuženika o prijevozu od 22.10. 2018.godine, a koja je na snazi od 01.10.2018.godine i kojom odlukom su stavljene van snage sve prijašnje odluke tuženika kao poslodavca o naknadi troškova prijevoza tužiteljici je razvidno da je mjesto rada tužiteljice Spinčićeva 1, a ne Šoltanska 1 kako je to stajalo u prijašnjim odlukama tuženika, te da tužiteljica prema toj zadnjoj odluci jedino osobnim automobilom može doći na posao od međumjesne stanice u Splitu, Ulica Obala kneza Domagoja 12 do mjesta rada u Spinčićevoj 1 u Splitu budući joj poslodavac na toj relaciji nije uopće priznao troškove prijevoza, dok iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da međumjesni prijevoz autobusom od mjesta njenog prebivališta na adresi [adresa] do Ulice Obale kneza Domagoja 12 ili do Solinske ulice u Splitu uopće nije adekvatan javni prijevoz budući bi tužiteljica takvim prijevozom zakasnila na posao jer ista mora biti na poslu prije 7,00 sati a isti bi tek po dolasku u Splitu u 6,30 ili 6,45 autobusom morala čekati gradski autobus da je doveze na posao a zbog čega bi zakasnila na posao. Iz navedenih razloga je logičan i uvjerljiv iskaz tužiteljica da ista može doći na vrijeme na posao kod tuženika jedino osobnim automobilom. U navedenom smislu tužiteljica je prema mišljenju ovog suda dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da istu pripadaju sukladno odredbi članka 66. stavka 12. TKU-a (''NN'' br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koji je u primjeni od 01.12.2017.godine do 30.04.2022.godine, te sukladno odredbi članka 65. stavka 14. TKU-a (''NN'' 56/2022) koji je u primjeni od 01.05.2022. troškovi prijevoza prema prijeđenom kilometru, U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu u utuženom razdoblju pripada naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru sukladno odredbi članka 66.stavka 12. i 16. spomenutog TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18,123/19, 66/20, 56/22), a koje odredbe su u primjeni od 01.12.2017., te temeljem odredbe članka 65. stavka 14. i 21. TKU-a za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 56/22, 127/22, 58/23, 128/23), a koji je u primjeni od 01.svibnja 2022.godine, a imajući u vidu cjelokupno utuženo razdoblje. Također je potrebno istaći da tuženik sukladno onome što je propisano ne može umanjivati troškove prijevoza za sve dane kad tužiteljica ne dolazi na posao. Budući iz provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužiteljicu na relaciji od mjesta njegovog prebivališta do mjesta rada pripadaju troškovi prijevoza po prijeđenom kilometru odredbom članka 67.stavka 14. TKU-a (''NN'' 141/2012, 14/2012, 150/13) i članka 66.stavka 14. TKU-a (''NN'' br. 24/2017), te 66.st. 16. TKU-a (''NN'' br. 128/17, 47/18, 123/19, 66/20) te čl. 65.st. 21. TKU-a (''NN'' br. 56/22) je propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kad zaposlenik više od dva dana uzastopno nije u obvezi dolaska na posao. Upravo je iz navedene odredbe razvidno da tuženik ne može umanjiti troškove prijevoza za sve dane kad tužiteljica ne dolazi na posao već samo za pojedine dane. Upravo je zbog navedenog pogrešnog stava tuženika da tužiteljicu pripadaju troškovi prijevoza u visini cijene karte međumjesnog prijevoza došlo do neisplaćene razlike u troškovima prijevoza, a o kojoj razlici se očitovao vještak Marijan Jović u svom nalazu i mišljenju. Tuženik ničim nije pobio navode tužiteljice koji proizlaze iz njena iskaza kao ni činjenice koje proizlaze iz pregledanih isprava u ovom postupku budući nije priložio ni predložio nikakve dokaze koji bi išli u prilog njegovim tvrdnjama. Također tuženik je u predmetni spis dostavio sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad zaključen između ŽM i tuženika **.**.2022.godine, a koji sporazum nema nikakve veze sa predmetnim sporom budući se navedeni sporazum uopće ne odnosi na tužiteljicu (list 49 spisa), a isti je u spis dostavio i potvrdu o bolovanju koja se odnosi na radnicu JM (list 113 spisa), a što nema nikakve veze sa tužiteljicom u ovom postupku.

11. U svrhu utvrđenja visine predmetnog potraživanja izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Jović.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jovića proizlazi da je u svrhu izrade nalaza i mišljenja bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Navodi se da je uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno kako je tužiteljica udaljena 31,63 kilometra od radnog mjesta u Splitu, Spinčićeva 1, odnosno 31,37 km Šoltanska 1. Ističe se da je tužiteljica radila uglavnom u turnusima, te bi bila slobodna jedan ili dva dana. U svom sam izračunu za svaki dan dolaska na posao navodi se da je vještak obračunao naknadu prijevoza za 63,26, odnosno 62,74 kilometra pomnoženo s naknadom po kilometru. Dokumentacija u spisu da je bila dostatna za utvrđivanje broja dana dolazaka na posao i iznosa isplaćene naknade troška prijevoza. Ističe se da je tuženik tužiteljici isplaćivao naknadu prijevoza s naznakom međumjesne karte, u pravilu u nižim iznosima od izračunatih od strane vještaka sukladno tužbenom zahtjevu. U tablici koja prileži nalazu da je prikazan iznos razlike isplaćene naknade prijevoza, te da su iznosi manje isplaćenih naknada po mjesecima prikazani u Tablici. Zaključno iz nalaza i mišljenja vještaka Jović proizlazi da je u periodu obračuna plaća od 01.veljače 2018.godine do 30.09.2024.godine je tuženik kao poslodavac tužiteljici u pojedinim mjesecima isplatio manju naknadu troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 2.479,69 Eur-a.

13. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na relevantnoj dokumentaciji dostavljenoj u predmetni spis i nalogu ovog suda.

14. Tužiteljica nije imala primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića, te je ista sukladno navedenom nalazu i mišljenju vještaka Jović podneskom od 07.04.2026. godine uredila tužbeni zahtjev na način da ista tužbenim zahtjevom potražuje za utuženo razdoblje od 01.02.2018.g do 30.09.2024.godine ukupan iznos od 2.479,69 Eur-a. Tuženik u podnesku od 21.04.2026.godine neosnovano prigovara nalazu i mišljenju vještaka Jović smatrajući da je vještak trebao u nalazu i mišljenju utvrđivati negativnu razliku odnosno iznose koje je tuženik preplatio. Međutim, tuženik nije sudu ničim dokazao postojanje preplaćenih iznosa tijekom postupka niti je isticao prigovor prijeboja istih niti je uložio protutužbu zbog stjecanja bez osnova vezano za preplaćene iznose pa je u tom smislu nalog ovog suda dan vještaku jedini mogući nalog, a to je da vještak utvrdi postoji li dugovanje po osnovi troškova prijevoza, a što je vještak u nalazu i mišljenju i utvrdio, a ne postoje li preplaćeni iznosi budući tuženik tijekom postupka nije isticao nikakav zahtjev za povrat preplaćenih iznosa pa bi utvrđivanjem negativne razlike ovaj sud izišao iz granica postavljenog tužbenog zahtjeva. Ukoliko je tuženik izvršio neku isplatu tužiteljici s osnova troškova prijevoza znajući da nije dužan navedeno platiti isti sukladno odredbi članka 1112. ZOO-a nema pravo tražiti povrat takvog iznosa pa tim više ovaj sud nije trebao uzeti u obzir eventualne preplaćene iznose tuženika s osnova troškova prijevoza tužiteljici čak i kad bi se utvrdilo njihovo postojanje, a koje utvrđenje preplaćenih iznosa tuženik tijekom postupka uopće nije potraživao. Točno je da sud rukovodi vještačenjem, te je u tom smislu potrebno istaći da tuženik nije pristupio na pripremno ročište od 12.veljače 2025.godine premda uredno pozvan i da nije dostavio sudu nikakav podnesak s prijedlozima za vještačenje pa isti u tom smislu nije tijekom postupka niti spominjao postojanje preplaćenih iznosa po osnovi troškova prijevoza niti je postavljao zahtjev za utvrđivanje takve tražbine. U navedenom smislu sud je vještaku na pripremnom ročištu dao jedini mogući nalog, a to je da temeljem važećih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama za utuženo razdoblje, a koje se odnose na predmetni prijevoz izvrši izračun visine potraživanja za utuženo razdoblje. U navedenom smislu svi prigovori tuženika istaknuti u podnesku od 21.04.2026.godine na nalaz i mišljenje vještaka Jović u cijelosti su neosnovani budući je izračun vještaka točan i napravljen po nalogu ovog suda, a sud ne treba računati negativnu razliku s osnova eventualno preplaćenih iznosa u situaciji kad tuženik protutužbom ne potražuje preplaćene iznose niti postoje dokazi o preplaćenim iznosima niti je istican prigovor prijeboja potraživanja. U navedenom smislu je odbijen prijedlog tuženika za dopunu vještačenja.

15. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a kojim tužiteljica potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru ukupan iznos od 2.479,69 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

16. Na dosuđeni ukupni iznos tužiteljici s osnova razlike manje isplaćenih troškova prijevoza, a prema prijeđenom kilometru iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović budući je sud u predmetnom postupku iz provedenih dokaza utvrdio da tužiteljici isključivo za utuženo razdoblje iz navedenih razloga pripada razlika naknade neisplaćenih troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a u iznosu od 2.479,69 Eur- a tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jović 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR). Navedena zakonska zatezna kamata obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice potraživanja od 2.479,69 Eur-a izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

17. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 16.01.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak zastupanja na ročištu od 15.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 15.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.02.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 02.02.2026.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 06.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 29.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 850 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur-a, iznosi 2.125,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 2.390,45 Eur-a, a koji iznos je tuženik tužitelju dužan isplatiti na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

18.Tuženik je u podnesku 21.04.2026. je prigovarao preinačenju tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 3.040,00 Eur-a (list 68-70 spisa), a potom iznos od 2.479,69 Eur-a podneskom od 07.04.2026.godine (list 143-148 spisa) Međutim, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 15.01.2025. je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda sa ročišta od 15.siječnja 2025. postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 15.01.2025.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 3.040,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 15.01.2025.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek podneskom od 24.07.2025.godine dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je vještak Marijan Jović temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza. Tužiteljica je citiranim podneskom od 07.04.2026.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreban pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Marijanu Jović. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu neplaćenih troškova prijevoza koji je pripadaju, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 2.479,69 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

19. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživao na račun punomoćnice tužitelja budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 8 spisa) proizlazi da je isti izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 02.02.2026.godine potvrdila činjenicu da je ovlastila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da za nju može primiti troškove parničnog postupka putem svog računa., a čime joj je tužiteljica u navedenom smislu izdala specijalnu punomoć za primitak navedenih troškova. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ ove presude.

U Splitu, 26. lipnja 2026.

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ punomoćniku tužiteljice

2/ punomoćniku tuženika