REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-2359/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 18. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 7.1. Ugovora o kreditu br. 783370 od dana 31.7.2006. koji su sklopili tužitelj HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 kao kreditor, a koja glasi: “ Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 2,00 % ( slovima: dva posto) od iznosa kredita, minimalno kn 200,00 ( kn dvjesto) naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj “, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovorenih strana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da isplati tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 232,85 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2006. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 324,05 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31.6.2006. sklopio sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. ugovor o kreditu prema kojem mu je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 19.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom čl. 7.1. predmetnog ugovora utvrđena naknada za obradu zahtjeva za kredit u visini od 2,00 % od iznosa kredita, minimalno 200,00 kn. Tužitelj smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a on nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tako je tužitelju prilikom isplate kredita 31.7.2006. naplaćena naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 1.754,41 kn. Stoga tužitelj smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 232,85 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 7.1. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u potvrdu tuženika od 8.7.2025. (list 6 spisa), ugovor o kreditu od 31.6.2006. (list 8-13 spisa), sudsku praksu (list 30-70 spisa) i Opće uvjete za poslovanje s građanima. (list 71-74 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 31.6.2006. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tužitelju dana 31.7.2006. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 232,85 EUR, te da visina zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate na utuženi iznos ulazne naknade nije sporan.

6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 7.1. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit od 2,00 % od iznosa kredita, minimalno 200,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita, ništetna.

7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi adaptacije kuće u [adresa] u kojoj je tada živio zajedno sa svojom obitelji, te da je kredit u međuvremenu otplatio. Ovu kuću nikada nije iznajmljivao, niti koristio za obrt, a u toj kući danas žive njegova bivša supruga i kćerka. Kredit je podignuo u tadašnjoj Volksbank d.d., jer je ova banka nudila najpovoljniji kredit, a ponuđen mu je isključivo kredit u ''švicarcima''. Ugovor o kreditu je pročitao, radilo se o tipskom ugovoru, te se o pojedinim odredbama ugovora nije moglo posebno pregovarati, pa tako niti o odredbi o ulaznoj naknadi. Njemu nitko u banci niti nije objasnio u čemu se sastoje troškovi ulazne naknade, a koja mu je i naplaćena prilikom isplate kredita.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je njegov iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

13. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Također, i odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Stoga je nepoštena i ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, jer tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu, dakle radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao da su postojali bilo kakvi troškovi za obradu zahtjeva za kredit, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.

14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 7. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika kao pravnog slijednika Volksbank d.d. da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO- a, odnosno na isplatu iznosa od 232,85 EUR/1.754,41 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.

16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

17. Na dosuđeni iznos od 232,85 EUR tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 1.8.2006. pa do isplate, budući je ulazna naknada naplaćena tužitelju 31.7.2006.

18. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

19. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora koji je određen prema kondemnatornom zahtjevu (232,85 EUR) i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 20.5.2026. i pristupa na ročište od 18.6.2026. od po 50,00 EUR, ili ukupno 150,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 37,50 EUR, ili ukupno 187,50 EUR. Također, tužitelju je priznata i sudska pristojba na tužbu od 26,55 EUR i na presudu od 110,00 EUR, ili ukupno 324,05 EUR.

20. U pogledu troška valja samo reći da je vrijednost predmeta spora određena prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu – 232,85 EUR, sve sukladno sudskoj praksi, odnosno odluci VSRH br. Rev-349/2020 od 7.12.2021., a u kojoj je jasno utvrđeno da se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu, dok se vrijednost predmeta spora deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir.

U Zagrebu, 26. lipnja 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika